IVAN ORLEANSKI report

 

(kolumna no. 10, 08.09.2007.)

HERCEGOVAČKI METALCI

Neki dan me nešto sasvim nevažno potaknulo na razmišljanje o javnoj mržnji između "metalaca" i ovdje popularno zvanih "cajkaša". Jedni drugima tvrde kako je "ono njihovo" smeće od glazbe, a drugi im vraćaju kako "ono njihovo" smeće uopće nije glazba. Nit sam pripadnik ovih drugih nit odvjetnik onih prvih. U svojim svađama i jedni i drugi ispadaju kreteni. Bez mogućnosti opravdanja. Glazba je glazba - univerzalna stvar koja bi trebala povezivati ljude. Valjda. No kod nas, Balkanaca, sve je reverzibilno pa tako i ovo. Alternativci su uglavnom ljudi koji više-manje i sami sviraju i koliko se toliko razume u glazbu dok ljudi koji slušaju popularno prozvane "cajke" ne vode baš računa o kvaliteti muzike i ne žele razbijat glavu s tim nego im je samo važno da se mogu lijepo opustiti i dobro provesti. Zbog toga metalci i ostali want-to-be urbanisti takve ljude smatraju glupima i zaostalima, a ovi njih zbog kultnog stila odijevanja nazivaju sotonjarama i narkomanima. Što jest - jest: alternativcima je glazba sastavni dio života. Alternativci putuju na koncerte čak izvan hercegovačkih granica koji i nisu baš jeftini. Oni su po tome fanatici i žive za tu vrstu glazbe. Unatoč raširenim predrasudama metal glazba nije sotonistička osim nekolicine black metal i death metal bendova koji favoriziraju Lucifera i zaista na degutantan način slave ubijanje i spolno općenje s leševima u ime sotonističkih podanika. Mnogo je bendova koji se samo furaju na takve stvari.

Samo uzmite na primjer ljubuške Delmatse. Njihove boje i nedavnu pojavu pentagrama. Po meni je ono čisti kretenizam. U najdebilnijem obliku. Baš me zanima koji je lumen uopće kupio onaj cd po simboličnoj cijeni od 6, 66 KM-ova. Ne volim stvari, ljude i događaje koji su tu iz čistog pomodarstva samo zato da bi se mogli dobro prodati psiho-labilnim tinejdžerima koji mrze cijeli svijet pa im se kroz simboliku i razne sotonističke sheme daje prilika da se izraze jer je Bog navodno loš i prepotentni ego triper, a sotonisti se bore za pravdu i jednakost, a Lucifer je u biti svijetlo i Tvorac. Naravno, naravno... Mnogo je i onih koji govore o dubljim temama, društvu i istoimenim nepravdama, ali nebulozne su mi ove sotonističke furke.

Kod nas vrijede otprilike ovakve definicije hercegovačkog metalca: Mlađahan, urbaniziran čovjek koji prezire sve što je došlo iz Otoka, Crvenog Grma ili Gornjih Radišića osim ako to što je došlo iz navedenih sela ne puše u neku cijev ili drnda po nekoj žici i zavija, onda je to etno i to je ful kul. To je ujedno i individua koja za sebe kaže da je "open minded" napredna osoba koja neprestano širi svoje horizonte dok ćeš rijetko kada naletjeti na tako netolerantnu osobu. Pogotovo kad je u pitanju glazbeni ukus. To je ujedno i osoba koja nosi crvenu majicu furajući se na kubanskog krvnika Chea ili isto tako crvenu majicu na kojoj piše CCCP i pritom misli da svima poručuje kako je ona totalno ono zeznula sistem. Ono kontra svih. Ku'iš? Snažna ličnost koja ne dopušta da je zavedu globalni trendovi i ne povodi se za masom, štoviše, istu tu masu posprdno naziva ovcama dok u skoro punu plastičnu čašu jeftinog Hepokova vina ulijeva koju kap srpske Cole neprestano se prosipajući o korporacijskim odredima smrti, krčenju nesretne Amazone i naftno-nuklearnom lobiju koji nam svima radi o glavi. Istu će tu plastičnu čašu zajedno s plastičnom bocom Cole i praznom vinskom bocom baciti u najbliže grmlje u koje će se kasnije i popišati i izrigati da bi već sutra nosio majicu s natpisom kojim sugerira kako Zemlja nije naše vlasništvo i kojim nas pokušava vrbovati da pola ušteđevine uložimo u spašavanje nasukanih kitova. Da nije metalac, rekao bih da je licemjer.

Alternativac misli da je shvatio kako sustav funkcionira. Alternativac također misli da je samim time što je shvatio sustav automatski pronašao način i da ga zezne te da tom mrskom sustavu dadne do znanja da se s njim neće nitko igrati. Obično to kontriranje sustavu poprima formu puštanja kose, žongliranja vatrenim kuglama, sviranja gitare u parku dok meketavim glasom pjeva o društvenoj nepravdi, filozofiranja do tog stupnja da im se na trenutak učini da njihov život zapravo ima nekog smisla i općenito izbjegavanja svakog fizičkog rada ili bilo kakve aktivnosti koja bi mogla biti od koristi bilo kome drugome osim alternativcu samom.

Alternativac ne sluša glazbu za koju je netko drugi čuo. Ako ga nesretnim slučajem upitate što sluša, alternativac će izrecitirati listu pakistanskih i tajlandskih black metal bendova, skandinavskih puhača u rogove tragično preminulih sobova, laponskih udaraljkaša koji sviraju mrtvom ribom po tuljanima, afričkih virtuoza na slonovim fekalijama čija je imena pronašao na internetu i koji nemaju niti jedan zvučni zapis već sviraju samo po rodbinskim svadbama i polu-praznim maturalnim zabavama, ali važno je da vi ostanete otvorenih usta dok on recitira svoje favorite. Ako vi pritom njemu kažete da slušate npr. Metallicu, alternativac će napraviti facu kao da je upravo uletio starcima u sobu i iznenada prekinuo kreaciju novog obiteljskog člana. Ne, vi niste dostojni daljnje konverzacije s njim.

Alternativac prezire nasilje osim kad treba prosvjedovati protiv nekoga ili nečega te gađati kamenjem policajce i raditi nerede po gradu. Alternativcu nisu zanimljive domaće obitelji koje jedva sastavljaju kraj s krajem i koje bi od godišnjeg budžeta za odijevanje prosječnog alternativca mogle opremiti jedno dijete odjećom, školskim knjigama i priborom, niti su mu zanimljivi beskućnici koji su igrom sudbine ostali bez posla, kuće i novaca i sad životare bez marke u džepu dok on/a šalje forvardušu sa slikama izgladnjelih crnčića te skuplja lovu za gradnju osnovne škole u Lagosu.

Zašto me toliko živciraju metalci? Pogotovo ženski dio alternativne populacije? Zato što je sve to jedna obična optička varka: vidiš jedno dok se ispod površine krije sasvim nešto drugo. Prije nekog vremena bio je nekakav metal koncert u ljubuškom Bambusu. Grad je cijeli dan bio pod opsadom dugokosalja i ljudi u crnom pa sam osjetio da se sprema nešto zanimljivo. Zaputio sam se te večeri prema spomenutom klubu i pred vratima me dočekala gomilica maloljetnih tinejdžerica koje su iz ne znam kojeg razloga u samo mjesec dana doživjele pravu metamorfozu od jedne Britney Spears do Marylina Mansona utjelovljenog u ženskom liku. Hvatajući desnicom ulazna vrata osjetio sam čudne poglede naspram moje pojave. Istina, istina... S papučama na nogama i nisam baš bio prikladno odjeven, ali opet netolerancija prema drugačijima kod mene i ne prolazi tek tako nezapaženo. Osjetim iz aviona kad sam negdje nepoželjan. Malo je reći da mi nije bilo svejedno. Okrenuo sam se i otišao. Eto vam tamo... Poštovani glazbeni ekstremisti, ako ne znate pjevati, to ne znači da možete režanje, deranje i proizvodnju neartikuliranih zvukova poput pregažene hijene nazivati pjevanjem. Živjeli subjektivni dojmovi!

Oče domovine (kolumna no. 9, 29.07.2007.)

MILANOVIĆ (kolumna no. 8, 26.06.2007.)

Sponzoruše (kolumna no. 7, 17.06.2007.)

Hanka Paldum snimila pornić! (kolumna no. 6, 20.05.2007.)

Smrt kapitalizmu (kolumna no. 5, 25.04.2007.)

Ne voliš nogomet? (kolumna no. 4, 23.03.2007.)

Mama, hoću i ja! (kolumna no. 3, 08.03.2007.)

Princeza & ja (kolumna no. 2, 11.02.2007.)

Jezikova juha (kolumna no. 1, 31.01.2007.