WHITE STRIPES, Zagreb, Klaonica, 5.7.2005.

THE WHITE STRIPES su jedna od lijepih priča domaće koncertne scene. Došao je bend koji je aktualan i značajan. Karta nije bila preskupa, prostor vrlo dobar. Akreditacija ljubazno odobrena. I koncert je, uostalom, održan, što nikako nije samo po sebi razumljivo (sjetimo se slučajeva od Metallice i Lenny Kravitza do Bo Diddleya). Imamo li uopće ikakvih primjedbi?

Osim na kišu, koja je žestoko pljuštala predvečer, imam primjedbu samo na nemogućnost pronalaženja lokacije. Očekivalo se da ljudi nekako sami po sebi znaju gdje je stara klaonica na Heinzelovoj, kao da se radi o Katedrali. Tako na web stranici od organizatora nije bilo male karte ili uputstava kako doći do klaonice (točnije rečeno, nije bilo ničega). Odvezao sam se s prijateljicom (koja je nota bene istraživačka novinarka, dakle kvalificirana za traženje skrovitih lokacija) s kraja na kraj Heinzelove bez da smo primjetili bilo kakve plakate, svjetla, gužvu, bilo šta. Pa smo pitali na pumpi na Heinzelovoj ali ni radnici tamo nisu znali. Jel bilo tako teško prikačiti tablu s natpisom "White Stripes -> skreni desno"? Uglavnom, jedva smo našli mjesto i propustili smo predgrupu Messerschmitt.

Prostor zanimljiv, netipičan. Stage je na dnu dvorišta koje je omeđeno zidom i tvorničkom halom.

Malo nakon našeg dolaska na stage se penju brat i sestra White (trebalo mi je dok nisam povezao se oni prezivaju White, a bend se zove White Stripes, priznajte da ste i vi tek sad skužili!) i počinju pičiti bez diskusije. On je nosio crni cilindar i facu bijelo namazanu, a ona je izgledala dosta normalno. On je izmjenio tri gitare i svirao i na pijaninu i ksilofonu (to su neke stvari s novog albuma), a ona je nešto malo zapjevala i jednu stvar svirala na timpanima. Nitko drugi nije svirao.

Bubnjarski repertoar Meg White se sastoji od ova dva ritma: bum-bum-bum-bum i bum-taf-bum-taf. Netko tko nikad nije sjedio za bubnjevima može odsvirati stvar kao ona nakon par sati vježbanja. Konstatirao sam da samo žena može tako svirati bubnjeve! Prije nego što me optužite za seksizam, hoću reći da mi je nevjerojatno kako ona nema potrebu da se jače istakne, da privuče pažnju na sebe. Meg čini 50% benda, a u sviračkom smislu 5%. I to joj nije bed, nema komplekse. Rijetko koji muškarac, pa bio i rođeni brat pjevaču/gitaristu, bi za to bio sposoban.

Sviraju vrlo uravnotežen repertoar. Otvaraju s Black math, a zadnja pjesma je Seven nation army. Jedino je iznenađenje bilo izostanak novog singla My doorbell. Jedan bis. Obratili su se publici s tek par riječi zahvale. Ukupno su svirali dosta kratko, oko sat vremena, ali takva je narav njihove muzike: konkretno, žustro, bez filozofije i praznog hoda.

OZREN HARLOVIĆ