8.2. 2004. Zagreb, Lisinski

MARIA JOAO vs. MÍSIA

Lisinski je ovih dana s dva tjedna razmaka ugostio dvije bose portugalske pjevačice – Mariu Joao (jazz) i Misiu (fado).
Sreo sam u tramvaju frenda koji mi je rekao da mu je MJ bio najbolji koncert u životu i baš dok smo o tom razgovarali gledali smo njen plakat na Vukovarskoj. Taj plakat je bio, koliko sam vidio, jedina informacija o njenom nastupu. I ja, slabo upućen u jazz vode (nazznalica, hehe), nisam bio otišo na koncert. Ali kako mi ju je on naknadno izreklamirao, potrudio sam se da bar pogledam snimku na HRT.
Nevjerojatno! Tako je dobra da eto pišem recenziju na osnovu tv snimke. Šta ti je jazz.. Maria, praćena Mario Laginha triom, izvodi nevjerojatne stvari na stejdžu. Pjeva, pleše, zavodi, pocupkuje, trči u krug, radi face.. A kako pjeva! Od umilnog pjeva do muškog glasa i do štektavih zvukova prašume, ta žena može sve. I tako je zgodna i simpatična i prirodna da čovjek ne zna dal bi je prije slušao ili ženio, bez obzira šta ima 48 godina. Na njoj se vidi da se niti ne može drugačije ponašati (za razliku od moje omiljene Tamare Obrovac koja se ipak može isključiti i djelovati kao normalna žena), njenim licem teče stalna glazbena i životna sila.
Fenomenalan koncert! Zapamtite ime Marie Joao i obavezno je pogledajte kad opet bude u blizini. Prava šteta što je dvorana bila poluprazna. A bila bi punija da je organizator (Optima Vita) zaljepio više od jednog plakata u gradu.

A Misiu su organizirali stari lisci iz Multikulture (www.multikultura.org) i dvorana je bila tako puna da nije bilo mjesta za sjedenje ni na stepenicama, kamoli na sjedalima. Ne znam da li sam ikada vidio toliko ljudi u Lisinskom. Karata je nestalo već nekoliko dana prije, a neki su čak i s kartama ostali kratkih rukava. Koncert je, naime, počeo točno na vrijeme pa smo mi koji smo kasnili (10 minuta u odnosu na službeni početak) čekali pred ulazom na galeriju na stanke između dvije pjesme. Stjuardi su otvarali vrata samo dok publika plješće, a i tad bi pustili samo po petero ljudi. Dakle taj Lisinski, stvano glume face neke..

Vidite kako je neobičan život nas recenzenata Zbrda Zdola magazina – isti vikend u Močvari na Guns 'n' Roses karaoke showu i pred vratima Lisinskog u društvu skockanih gospođa koje se s pravom pitaju zašto su platile 140 kuna za kartu ako sad moraju stajati ispred. Ulazim nakon treće pjesme, nestrpljiv da čujem taj čuveni fado te čuvene Misie. Ona je u dugoj crnoj haljini, s dugim bijelim šalom. Prate je dvojica gitarista, a kasnije se priključuju i dvojica gudača.

Fado je muzika osjećaja, teških, sjetnih, mučnih. Fado bi trebao biti primaran, zastrašujuće iskren. Međutim, Mísia nije iskrena pjevačica, njen je nastup u velikoj mjeri poza. Taj dugi bijeli šal, način na koji se izvija pod mikrofonom, koketno šaputanje publici, dražesni pokreti na vršcima prstiju.. Ona nije došla u Zagreb ogoliti dušu. Nakon nekoliko pjesama postalo mi je lagano dosadno. Onda sam zatvorio oči i muzika mi se više svidjela. Tada više dolaze do izraza odlični glazbenici a njen glas dobija na punoći.

No, Misiin šlagerski pristup fadu i 'obrade' jednog klasičnog portugalskog skladatelja, kad se sve zbroji, ne donose ništa naročito. Iako je dvorana bila puna i priredila stojeće ovacije (ja nisam ustao), a i kritika je, siguran sam, koncert rutinski proglasila vrhunskim.

ozren harlović