THE MISFITS, 10.6.2006., Zagreb, BOOGALOO
Inače, Misfitsi su američki punk band koji svira već skoro 25 godina. Originalni pjevač bio je poznati Glenn Danzig. Malo su se miješali i s Black Flagom, u kojem je pjevao još poznatiji Henry Rollins. Misfitsi uporno briju na horror filmove, zombije itd. tako da od socijalnih tema ništa. Show, jebiga. Ko šta i Maideni furaju onog Edieja koji je tim sredovječnim (ili su već prešli u starce) ljudima sigurno navrh glave.
Zvuk je loš a Misfitsi sviraju još brže nego u originalu. Stvari su im i inače ispod dvije minute a mislim da su ih sad sveli na maksimalno minutu i pol. Normalnoj osobi koja ne zna većinu njihovih stvari (npr. meni) to zvuči kao zabavna ali monotona buka i javlja se efekt "sve su im stvari iste". Ali evo znam da su počeli s Halloween, da su se na bis vratili s Green Hell. Koliko sam raspoznao, nisu svirali meni drage Where Eagles Dare i Speak of the Devil. Nakon sat vremena odlaze, vraćaju se na bis i zdravo. Ukupno sat i 8 minuta, ali nećemo im zamjeriti jer su stvarno bili žestoki. Onda pale svjetla u dvorani i puštaju neku polaku i značajnu kvazi-klasičnu muziku (a la Imperijalni marš iz Star Warsa) i ostanu davati autograme fanovima koji se tiskaju pred stejdžom. Jerry Only u trenucima kad muzika daje neki akcent pruža šake prema stropu i izvodi slične fore. Matko je rekao da je koncert za 4, a fanovima za 5, al ja ipak dajem 3 (kao da je nekog briga). Ajde, 3+. |
U
Boogaloo, klub interesantnog prostora i najglupljeg imena u gradu,
zapravo me navelo to što sam propustio Exploited. Ne mogu dozvolit
da legende prolaze pored mene! Znam par stvari od Misfitsa pa ajmo
marte na noge, crnu majicu Rambo na prsa i hrabro udrit po pivi
u zadnjem redu dvorane. Prije toga su bile tri predgrupe koje sam
propustio da bih mogao s kolegom novinarom Matkom raspravljat o
nogometu i razgledavat maloljetne pankerice. Malo me podsjetila
atmosfera na one prve Fiju Brijue, dok je još Hladno Pivo bilo
punk bend. Kožne jakne, irokeze, ležanje na podu u polusvijesti...
ah!
Dosta dugo se čeka bend.
Narihtali su se da počnu u ponoć. Brrr, ponoć! Izlaze: markantni
basist/pjevač Jerry Only (jedan od osnivača benda), gitarist zabijeljene
face Dez Cadena i bucmasti bubnjar Robo koji podsjeća na Freddya
Crugera, ali simpatičnog. Odma se vidi da se radi o uvježbanom
showu. Nema ugrijavanja, spontanosti, ispipavanja publike... Od
prve sekunde je uključeno turbo nabrijanje i Jerry Only se grči,
pokazuje prst publici, divlja, traži od publike da divlja, itd.
Publici to paše. Izvlače razne fanove na stejdž i onda oni pjevaju
dionice. Bome, svaka čast fanovima. Treba te tekstove zapamtit
a onda se i ne zasrat kad te izvuku na stejdž.
