| LOLLOBRIGIDA, 5.2.2004.,
Zagreb, SC Okej, pokvario sam želudac, cijeli dan sjedim na školjci, a Sandra me tetoši i kuha mi rižu (bez vegete! Mmmm, pas mater) i čaj (bez šećera! Mmmm, pas mater pas mater). Njoj je nestalo struje u stanu, pa nisam mogao gledati televiziju, a baš sam otkrio kako ima cijelu video-kazetu punu Crvenih Patuljaka. Sad sam doma, nakon što sam kod Cibone više od pola sata čekao trinaesticu, zgrčenog i ižmikanog želuca naslonjen na zid. Pa nisam raspoložen za neke uvode. Dakle, da riješimo ova tri koncerta brzo i bezbolno. Lollobrigida su dvije jebozovne cure, sviraju svaka svoj bas i pjevaju tekstove o partijima, dečkima i pažnji, a sve to na urnebesne minimalističke sintić podloge i uz stihove na platnu iza njih. Da i publika može pjevati, ne? Uglavnom, najveća College Radio fešta do sad - najveća gužva, najbolja atmosfera, najbolji show. A curke su mljac. Brain Holidays su svirali dan kasnije u Zaboku. Obilježavala se smrt ili rođenje Boba Marleya, nisam siguran a ne da mi se ići tražiti jer sam gladan a smijem jesti samo dvopek a to mi se ne jede i zato sam ljut. Stalni čitatelji mojih tekstova sigurno znaju kako je reggae Big In Zagorje, ali nije naodmet ukratko malo pojasniti cijelu priču. Dakle, reggae je definitivno big in Krapina. U Zaboku je među mladima oduvijek najbolje prolazio dosadan heavy-vrtić-rock - Metallica, Limp Bizkit, Zadruga, svi ostali zabočki bendovi. Tako da su Holidaysi malo fulali grad, ali, nažalost i repertoar. Krapinčana je, naravno, na koncertu bilo poprilično, a mi više ne pušimo stvari s Legend kompilacije. Neki ni Marleya općenito. Jebiga, napredni smo. Šalim se, ali me boli želudac pa vjerojatno ne kužite. Dakle. Brain Holidaysi su svirali Jamming, Exodus, Redemption Song, Keep On Moving (lošiju verziju, bez jebača Tosha i divnog Bunnya) i tako te stvari, prošarane s par svojih (meni je ona njihova Sun is my treasure you are my only love something something pleasure something something something... i dalje super stvar), a ljude je bolio kurac tko je na stejdžu. Pošto se koncerti dobrih ili nešto poznatijih (!) bendova u Zagorju događaju svake prijestupne godine, mladi alternativci dolaze na te koncerte ne zbog benda nego zato jer su sigurno da će tamo vidjeti frenda iz Bedekovčine kojeg nisu vidjeli sto godina i nacugati se s njim. Bend je tu zato da razgovor ima neku podlogu. E, pa, meni je to bezveze, ali trenutno mi se oko toga ne da ništa poduzeti jer me i dalje kolje želudac. Gokul, Stub-klub, PoRaz (Pozitivno Razmišljanje, novi krapinski klub mladih), mladi Bedekovčine, Pregrade, Začretja, Zlatara, Kumrovca, Špičkovine i Štrucljeva - na vama je red. Ponudite sadržaje (svaka čast vama koji to sporadično i radite), pa će se nakon nekog vremena na neki koncert u Zagorju moći doći slušati bend. Ovako je to alter-tračeraj, svezagorska fešta mladih pankera i ostalih kao-fol-frikova, s tamo nekim bendom na tamo nekom stejdžu. Umjesto Kimiko, koji su trebali nastupiti uz Popper ali su nažalost otkazali zbog obiteljskog smrtnog slučaja, u ovotjednoj epizodi ponekad sasvim zabavnog sit-coma College Radio nastupio je Alkotest. Zar ih ne vidite pred očima odmah nakon što ste pročitali ime? Alkotest? Ha? Alkotest? I dalje me boli želudac, ali vjerujte mi da u sebi umirem od smijeha kad se sjetim Alkotesta. Dakle, roukenroul, stihovi kojih se ne bi posramili ni Tina & Nikša, hejvi gitare, ejsidisi solaže, duge kose, Crvena Jabuka u verziji za 30-something mačo-hard-rokere izgubljene u vremenu i prostoru. Smiješno, tužno, urnebesno, debilno. Popper je najnebitniji bend na svijetu. Ne znam što bih drugo rekao. Onako, guitar-pop, ali sa žestokim gitarama (aha!). Jebački rock s pop senzibilitetom (fuj). U svakom slučaju, nebitno, dosadno, boli me želudac, idem u krevet. Darko, priznaj da imaš divnog suradnika. Za ovo si dužan paket dvopeka. Pas mater.
|
