BABIES, 29.1.2004. Zagreb, Kset
+
SALVATORE, 20.1. 2004. Zagreb, Kset
+
COLLEGE RADIO, svaki četvrtak počevši od 8.1. 2004. Zagreb, SC

Vjerujem kako je većina vas koji nekog kurca znate o zagrebačkim koncertnim prostorima već upoznata s najnovijim govnima kroz koje prolazi najagilniji, najznanstvenofantastičniji (gle, Bonnie Prince Billy! Gle, Smog! O, Damo Suzuki! Gle, stari znanci iz Acid Mothers Temple! Jessica Lurie! Ken Vandermark! Deerhof! Pram! Lali Puna! U, fino, dolaze Mouse On Mars, Lambchop, Notwist i Explosions In The Sky! Jesmo mi to stvarno u Hrvatskoj ili smo ušli u crvotočinu?) i, na kraju krajeva, u svijetu najrenomiraniji zagrebački klub. Dakle, stari problem (buka / susjedi / sanitarna inspekcija / HDZ) ovih dana Kej-Setu stvara puno novih problema, zbog kojih je budućnost kluba pod upitnikom, koncerti iz ožujka su otkazani, a ostaje jedino nada da će u travnju sve opet biti u redu. Mate Škugor je na Babies koncertu izgledao puno optimističnije nego 10 dana prije, na svirci benda Salvatore, pa ću i ja ovdje stati, uvjeren kako će everything's gonna be alright i kako nećemo izgubiti ono što većina nas ni ne zaslužuje.

Već odavno je broj Bejbiz koncerata koje sam gledao dvoznamenkasti, no nikad se ne dvoumim da li doći na svirku, ako je u Zagrebu. Goran, Mislav i Nino već odavno čine naš najbolji bend novog milenija - bend koji puno radi, trudi se, stalno svira, a sve to s vrlo vidljivim guštom i tinejdžerskom iskrenošću. Uz sve to, i dalje su okej ljudi, nerijetko pokušavaju sa sobom povući tih naših ostalih par garage-rock bendova (dobri Erotic Biljan & His Heretics, grozni Kamo Sutra), konačno je vani i taj njihov dugo najavljivani prvi cede i kako mi onda ne bi bilo drago vidjeti pun Kset (300 ljudi, kaže Goran u nekoj smiješnoj televizijskoj emisiji s onom pedofilsko-zgodnom voditeljicom kojoj taj posao baš i ne ide, pa joj u štimungu pomaže i iritantno dehumanizirana publika iz Pogledajte Semafor-a) na službenoj promociji spomenutog albuma.

Kej-Set je idealan prostor za Babiese, otprilike onoliko koliko je Attack idealan za Radikal Dub Kolektiv (kad smo već kod dobrih hrvatskih bendova). Ovaj put Babies konačno nisu bili predgrupa (vidi: The Cynics; Tav Falco u Pauku), nego zvijezde večeri, pa su svirali malo više od standardnih pola sata + sitno. Valjda oko sat vremena, ne gledam na sat dok su Bejbiz na stejdžu. Uglavnom, atmosfera je bila kao da je na Ksetovoj bini neko znano strano ime – znate što to znači: ekstatične reakcije publike, par biseva, ples i pogo u finoj, studentskoj verziji. Bravo, Bebe!

Norveški SALVATORE su zadnji album snimali s Johnom McEntireom iz (između ostalog) Tortoise, a “inspiraciju pronalaze u kraut-rocku i elektronici” (citat iz Ksetovog programa). Tipičan bend za Kset. I sjajan bend, premda me zanima kako zvuče u najavljivanoj, ali neostvarenoj postavi s dva seta bubnjeva. No, i ovako, s jednim ali savršeno monotonim i preciznim bubnjarom, zvuče jako dobro. Tu su još i gitare, bas, ksilofon, klavijature, razni dub-asti efekti... Pomalo promišljena psihodelija (čitaj: članovi benda ne komuniciraju s kozmosom, nego jedni s drugima) ili možda nešto psihodeličniji post-rock, u biti kako hoćete.

Nakon koncerta je gitarist, koji izgleda kao na prvu loptu urnebesni osnovnoškolski debil iz nekog imaginarnog Kaurismakijevog filma, uzeo lutnju, pustio neke istrzane elektronske ritmove i predstavio nam njegov balkan-fusion-elektro-post-rock projekt (s naglaskom na Balkan) Centre OF The Universe. Nakon prve stvari su mu redari upalili svjetla, pa je razočarano odsvirao samo još jednu. Sasvim dovoljno za nešto toliko bizarno (ali i simpatično, pa barem zbog njegove fizičke pojave i uživanja u stihovima o prokletstvu i sudbini).

COLLEGE RADIO se, što se ne-radijskih aktivnosti tiče (te, navodno, pokriva Radio Student), dešava svakog četvrtka u EsCeu, na prvom katu, a trenutno se sastoji od koncerata mladih i perspektivnih i demo i alter i pop bendova, te malo DJ-iranja prije i poslije. Odmah na početku, da ne zaboravim, kakav je to studentski program koji traje do pola dvanaest? Mislim, nije fer! Meni se ne da doma u pola dvanaest! Ima nas još!

Ante Perković, tata projekta, me uvjeravao da on nije imao ništa s uvodnim College Radio četvrtkom, kad nije bilo mladih bendova, ali je zato sviralo nešto što se zove Hakoona Matata (ako sam dobro napisao, a ako nisam, popušite mi guzicu), sastoji se od dva člana bivših Fantoma i još par smiješnih ljudi, a svira obrade Azrefilmaihaustora. Ako se cijela priča stvarno želi približiti današnjim studentima, prvo se raspitajte što se među današnjim studentima (ovdje ne mislim na one koji umjesto mozga imaju govno) sluša. Ja bih to napravio ovako nekako: za hip-pop fanove pozvati Edu Maajku, za rock fanove Bejbize, za reggae fanove Radikal Dub Kolektiv, i pokrivena je većina glazbenog teritorija kojim hrvatski studenti novog milenija kroče. Naravno, pričam o uvodnoj večeri predstavljanja cijelog projekta koja po kaznenom zakonu ne bi smjela biti ovako udaljena od mladih ljudi i zdravog razuma.

Slijedeći četvrtak počeo je regularni program, svirala su dva benda, a ja sam vidio jedan, pošto nisam očekivao da će svirka početi prije deset. Taj jedan je bio BILK i svi smo se složili da su na trenutke simpatični, da preočito i naširoko traže svoj stil (bilo je tu svega, od hard-corea do Stereolabovskih vokala i flauti, a najviše Darkwood Dub-a u verziji s ženskim vokalom), i da ima puno gorih bendova na svijetu. Jedan od tih gorih je RAMIREZ, koji je svirao slijedećeg (trećeg uopće, drugog regularnog, za informations-fanove) četvrtka (prvi bend te večeri opet nisam vidio jer sam se opet nadao da svirka neće početi prije deset. Baš me zanima koliko će mi još tjedana trebati da shvatim). Ne bih htio puno o njima. Nema smisla. Dečki, grozni ste. Zvučite kao Laufer koji cijeli život svira samo loše kopije pjesme “Budi Moja Voda”. Zvučite kao Coldplay kojeg su natjerali da obradi “Budi Moja Voda” i sad se vidi da im je dosta i glazbene industrije i života i svega ali da kad su već tu gdje jesu, ajde da bar rade smiješne brit-popovske grimase i ubace još gluplji tekst i još više afektiranja. Na lošem hrvatskom. Pa možda netko skuži da se zajebavaju. Eto, dečki, tako zvučite. Ili ste stvarno loši, ili nas zajebavate.

U, pa nedostajalo mi je ovo pljuvanje po lošim bendovima. Vidim da ću ovog četvrtka (5.2. - ovaj četvrtak otprije par dana je bio otkazan zbog Sretnog Djeteta) opet na College Radio! Dođite i vi!

MATIJA HABIJANEC

mhabijanec@hotmail.com