PJESME
(non D.C. songs):

 

JAGODA ZAMODA

NEGDJE

Dok još imamo vremena na raspolaganju, dok još
imamo knjigu na čitanju. Ne mogu nikako da se
sjetim. Ne mogu nikako da prihvatim. Ni da se
otresem, otarasim, oduprem. Uznemirava, živcira
- užasavam se prisjetiti, gnušam se prihvatiti,
odbijam usvojiti. Negdje, negdje, negdje već
sam je. Čitala. Negdje. Jednom, jednom, jednom
sam je već. Pisala. Jednom. Dnom. Nom. M.
Tko može zaustaviti moju knjigu. Tko može
zaustaviti. Tko može. Tko.

(JAGODA ZAMODA, Moj glas ili uživo, Izabrane pjesme, Altagama, Zagreb, 2005.)

RAYMOND CARVER

ZIMSKA NESANICA

Um ne može spavati, može samo ležati budan
i daviti se, slušajući kako se snijeg okuplja
kao na posljednji juriš.

Priželjkuje da je ovdje Čehov i da mu
prepiše nešto - tri kapi valerijane, čašu
ružine vode - bilo što, nije važno.

Um bi volio otići odavde,
ravno na snijeg. Volio bi potrčati
s čoporom mršavih zvijeri, zubatih,

pod mjesečinom, preko snijega, ne ostavljajući
ni tragova ni brazdi, ništa za sobom.
Um je noćas bolan.

(Raymond Carver, Krijesovi, VBZ, Zagreb, 2006.)

SONJA MANOJLOVIĆ

NE NIJE NE

Tu ćemo se, vidim, ovih dana,
podižuć ramena,
uskopistit na ničem,
na vrtlogu zemljine kore,
svak će svoje utaborit
I ti prinesi ustima u magli
izabrani lijevak, reci tko si,
I ti zavitlaj u daljinu,
koju čuvam za te,
sebe

(SONJA MANOJLOVIĆ, Čovječica, Meandar, 2005.)

DAVOR ŠALAT

predsvirava se svitanje,
slova raspliću stopala.

oči lome sva stakla
i prodiru u sunčevu srž.

nečiji bunar
uzdrmao je dan.

čiju to glazbu
osvit ne ostrunjuje?

(Davor Šalat, Uspavanka pod pepelom, Mala knjižnica DHK, Zagreb, 2005.)

BOJAN RADAŠINOVIĆ

Kiša je odredila granicu
između ljeta i jeseni
u svim porama
su hladnoća i vlaga
prašina je prizemljena
zrak lako ulazi u pluća

(BOJAN RADAŠINOVIĆ, Savršeno mjesto za život, AGM, Zagreb, 2006.)

HRVOJE JURIĆ

kad

možda, kad mi se rečenice rascvjetaju poput južnih grmova, kad budu otplavljene trule brane na rubovima mojih očiju, kad se kišnicom umijem i na kamenom podu zaspim, kad se noć preda mnom prostre kao autoput koji samog sebe jede, kad mi tijelo prestane biti granica svijeta, kad postanem vješt u iskrenosti, u šutnji, kad dignem sidra, kad odustanem od matematike i metafizike, kad odustanem naprosto. možda onda.

(HRVOJE JURIĆ, O nastajanju i nestajanju, AGM; Zagreb, 2006.)

ANDRIANA ŠKUNCA
(dobitnica "Goranovog vijenca" za 2006.)

PISMO

Ljubavi
tvoja daleka tišina
poprima oblik pustoši

Kruti se nada
nad ispucalim krajolikom

Zrak visi u krpama

U nasoljenoj pukotini jeseni
prazni se tvoja slika

dan se smanjuje u škrapi

Troši misao
u nesmislu

(ANDRIANA ŠKUNCA, Napuštena mjesta, vlastita naklada, Zagreb, 1985.)

ROMANA BROLIH

Mađioničarska

Više te ne čujem, svaku osmu riječ,
Ali ne do kraja.
Tek slovo koje mi dobro zazvuči
Više te ne slušam a ovaj bijes
Ne, nije šansa nego.. malo više ego.

Da volim tašte, ali tašte s pokrićem
Sjedni i stavi mi špigl na čelo
Dok pričaš sa sobom kao s višim bićem
Gucni malo negdje je ipak zapelo.

Više te ne vidim, ah odavno već
špalir promašaja.
Ni miris mi kroz nosnice ne buči.
Više te ne gledam, a i ovaj krijes
Nije šansa nego..malo više ego.

Lezi i zalijepi mi špigl na čelo
Da se dobro vidiš dok me ljubiš
Pokaži mi trik kako vratiti tijelo
La, la ,la, la, la, kad ga zgubiš.

PJESME O MIRNI

http://pjesmeomirni.blog.hr

Smrznuo bih se sretan
Mirna,
da smo na Sibiru i da vjetrovi pušu
skinuo bih čak i svoju potkošulju
da ugrijem ti dušu

ROMANA BROLIH

Si čula?

Skini mi se s uma.
Prijateljice plačna
nadmoćna i krhka.
Vječna žrtvo
ljubavnice morža
ne kvari mi glavu
cendranjem bez veze.
U ime Grace Jones
i ostalih zvijeri.
Meri Lin ohladi
odluči se, ne seri.

RENATO BARETIĆ

BELA (treći)

Nalazim da me strah
Da će me nešto snaći
Da će me
Ako zaigram trefa nešto strefit
Da će me srce ako ću herca
Da će me piknut bez puno truda
Ovakvog bez kare
Ovakvog bez muda

(RENATO BARETIĆ, Kome ćemo slati razglednice, AGM, Zagreb, 2005.)

ENES KIŠEVIĆ

ŠTO SAM JA SEBI

Mene zapravo
najmanje ima
kad sam u svemu
kad sam u svima.

Samo kad sam sam
ja znam da jesam.
I svemir ovaj
biva mi tijesan.

Ovako jedan
od sebe sam više:
I zrak sam
i onaj koji diše.

Pa ipak me nešto
vuče i tišti:
Da se razbijem
da se sništim.

Što sam ja sebi?
Ništa u svemu?
Ili sam sve
u ničemu?

(ENES KIŠEVIĆ, Samo s tobom ja sam ja, Naklada Zoro, Sarajevo, 2005.)

DELIMIR REŠICKI

NIŠTA

Ništa ne plodi zemlju
tako kao strah i pepeo
ništa ne leti
tako lako kao olovo
ništa nije tako sveto
kao ono što je uzalud

(DELIMIR REŠICKI, Aritmija, Meandar, Zagreb, 2005.)

EDO MAAJKA

Mater vam jebem

Kod nas se od Dejtona godine broje, ljudi se ljudi boje i svako glasa za svoje. Brđani postaju građani, do jučer svjetla gasili sjekirama, a sad su u odjelima.

Mirnese, sredi ih Mirnese, jebi im mater, ako se ti počneš prodavat i tebi ću mater jebavat da znaš, nije bitna ideologija, bitna je biologija, bitna je genetika balije, ustaše i četnika!

Svaka ovca svome krdu. Krave uz telad, u šarena vrata gledat, jedni drugima mater jebat. Znam ko je počeo rat, znam šta je glad! Znam kad su šešeljevci došli u moj grad!

Pričamo ono kako je sad, slabo se mičemo s mjesta, puni smo rupa ko naša cesta. Često vučemo ručnu - vidiš svaki biser, išli bi naprijed ali volimo taj rikverc.

Postalo nam navika da ne radi ni jedna fabrika, malverzacije prešutimo da šefove ne ljutimo, navikli smo, na gebiru i u miru. Mladi iz zemlje bježe, izbjeglice se vratit neće ne moraju, nek zarađuju, nek nam šalju para mi ćemo živit u mraku i jedni drugima jebavat majku...

Cijela država plaća reket, po kućama oružja od rata čuje se zveket, imamo mina ko jagoda - pune oranice, ali neće brati gurodovi sto su pravili sadnice!

Bole nas kite, imamo resursa više, pogotovo metala, govana, metana, to je naš zrak i hrana, s tim nas vođe hrane. Ne znam za vas ja sam sit, u mene više ne stane. Svako kurac u državi puši, zatvara uši.

Pred nepoznatim ljudima držim jezik za zubima. Dal selam, zdravo, bog? Kako je pravo? Ne znam više šta da kažem, u sranju da se ne nađem.

Pas je ujeo bubu, sviraju ratnu trubu, ljude drukčijeg pogleda imaju na zubu, a da im isprave pogled poslaće im jedan odred da im zapaljenu kuću gledaju kroz dvogled.

Al nema ratne nevjere što može uništit temelje, onaj korijen kuće u kojem su naše duše, onu burmu i lanac što u temelj baci Bosanac. Kad kuću pravi u temelj dio sebe stavi! Srušit do temelja ne ide! Temelj, on će ostat vječan ko Sava...

Mater vam jebeeeeeem!
Mater vam jebeeeeeem!
Mater vam jebeeeeeem!
Mater vam jebeeeeeem!

STANKA GJURIĆ

BIJELIM CVJETOVIMA
Odjednom i ja u sebi nosim
buduće, krvi sjećanje;
u mene silom upisano
nasljeđe mračno i grijeh.
Zamišljam Hrvatsku netaknutu zlom
izbjegnutim tek za uzdah,
biljeg neželjene strasti.
Kao da nam ovo vrijeme,
svim tim bijelim cvjetovima,
ne može ipak namijeniti manje
od zagasitih latica u prašini.

(STANKA GJURIĆ, dobitnica pjesničke nagrade na međunarodnom književnom natječaju u Italiji, za pjesmu pod naslovom "Fiori bianchi" - Bijelim cvjetovima)

ĐURO SIKIRIĆ

FORMULA SMRTI

Samoća
Dostojevski i Cave
uz Guinness
tjeraju sreću
stvaraju
formulu smrti
žudnju za nožem
i krvi

(ĐURO SIKIRIĆ, iz još neobjavljene zbirke "San o letenju")

SANJA KVASTEK

Ja sam priča iz tuđe
Knjige
Ne poznajete me
Niti to možete
Niti to želite
Trebam samoće
Nekoliko bočica
Da skrojim si viziju
Od slupanih pločica
Slatke curice
Uvijek će ostati slatke
Lijepe malo manje
A ja sam lijepa
U svojoj slatkoći
Strah me noći
Plašim se mraka
Novčić stari
Nosim u džepu
Ja sam curica
U smeđim konversicama
Nosim maramu oko vrata
Imam bedž na srcu
Čovjek postaje
Ono što misli
Mislim da sam sretna
Ja sam sretna
Sretna sam
Sretna

(Sanja Kvastek, ROZNO OKNO, Celeber, Zagreb, 2005.)

ROMANA BROLIH

Pompozna

Što ćeš novo reći
Razmaženi stvore.
Slomi lažne riječi
Loše odgovore.

Bit će oko tebe
Uvijek puno ljudi.
Ćutim da te zebe
Ruka što te budi.

Malo ću se pravit
Malo ću te trebat
Frendove zagnjavit,
Al' ću te odjebat.

Ludom ću se činit.
Puno će me boljet
Jastuke zaslinit
Prestajem te voljet.

Evo ti slobode.
Samo ti nju slušaj.
Pod parolom ugode.
Sve što želiš kušaj.

Ovaj put bez mene.
Mene izostavi,
Dobar tek hijene.
Što se danas slavi?

Koja srce ždere.
Koja mozak siše.
Kome bajadere?
Kome nešto više?

To te moja sjena
Nastoji ne trebat.
Iz svojih refrena.
Ja ću te odjebat.

DANIJEL DRAGOJEVIĆ

SAN

San. Jedan se zločinac gubi u mojim riječima.
Ne vidim ga. Na tlu cijelog grada
umnažaju se koraci. Koraci među koracima.
Teško disanje, ispraznost plodova.
A onda Božja amnezija kao takva, total.
Na jedno lice bili su pali glagoli straha,
sada su se vratili odakle su došli.
Smirilo se javno jutro, uvenuo zid.
Njegovo srce kuca na velika otvorena vrata,
kaže se svemir. Dobrodošao, dobrodošao,
neka se nesreća odjene onako
kako se pristoji svjetiljci.

(DANIJEL DRAGOJEVIĆ, Žamor, Meandar, Zagreb, 2005.)

LIDIJA BAJUK

EKSPRESIJA

Potonuće svijesti prati pomak stiha,
polusan, pejzaži, možda glazba tiha,
umnožena sumnja u otisku kruga,
zakon prazne mijene - sunce, kiša, duga.

Nigdje čovjek. Samo biljke i planete.
Bezimene ptice s oštrih hridi lete.
Oseka i magla. Proroci bez traga.
Vrijeme kao ploča. Obmana i vlaga.

Sandale na vodi. Svjetionik trne.
Simetrija. Ovali. Lažni labirint.
Sprudovi i puste obale se crne.

Oduvijek tu sjaje nedirnuti javom
obelisci svjetla, okamine noći.
Kaos ili Bog. Rapsodija u plavom.

(LIDIJA BAJUK, album "LUNA", CBS, Zagreb, 2005.)

MARGHERITA GUIDACCI

Paketić u kojem preostaju još
dvije cigarete. Pismo
započeto a nedovršeno.
Zubna pasta istisnuta do pola.
Uzor koji treba poravnati na krevetu
gdje se nikada više neće otisnuti.
U koliko se običnih stvari
gnijezdi ono prije bez potom,
koje nam samo sijek škara
sudbinskih objavljuje.

(MARGHERITA GUIDACCI, Isenheimski oltar, Felsina, Zagreb, 2005.)

 

JOSIP SEVER

Dozidat treba stare dvorce
i bogove vratiti vreći.
Na dnu tišine glasovne norce
do balčaka doreći.
I drijemež ustaničkih duša
šapatom silazi u tamu
tko koga misli, sluša
Vede iliti Talmud.
Drum je zaskočen kočijama
i raznim talambasima.
Običajno pravo koči nemar
slikareve ruke ko klaun nasmijan.

(JOSIP SEVER, Svježa dama Damask trese, Lunapark, Zagreb, 2004.)

SLAVKO JENDRIČKO

SVJETLOST PRELJUBA

Gdje je smrt izgubila svoju kuću,
dok me ljubiš tvoje mi je tijelo dom,
noktima iskopaj mjesto u snu
i intravenozno hrani me svjetlošću preljuba,
tvoje me meso trese iz suviška sna
iz zlatne žičice pijem strujino mlijeko
onda i u smrti sjaje usne i za moju dušu
i začarani slušamo melodiju mladenaca,
iza ponoći
u jednom krevetu koji je škripao pod nama
već smo isušili močvaru anđela.

(SLAVKO JENDRIČKO, Kada prah ustaje, Sisak, Matica hrvatska Sisak, 2005.)

MARIJA LAMOT

SVJEDOČITI VRIJEME

Svjedočiti vrijeme
vršcima sfumato zelenog lišća
na freskama.
Svjedočiti tišinu sunca, elipsu brijega.
Starinske okvire prozora,
starinske obrise daha:
osmišljenost doba.
Sklad što ga zadaje um divljoj mudrosti osjetila.
Podmiriti troškove prije lutanja.
Samoćom prekriti ugrijane posude uljanica.
Pojaviti se u tužnoj opravi.
Samo zato, samo zato da ljubav bude vidljiva.
Svjedočiti vrijeme.

(MARIJA LAMOT, Mrazove sestrice, Naklada Felsina & Marija Lamot, Zagreb, 2005.)

IVAN ROGIĆ NEHAJEV

UVOD U SVAGDAŠNJOST

igrat je, dakle, ovu igru u elegantnu prostoru između čela i tabana
i kada sađemo nad usta reći ćemo: muka
i kada sađemo nad grkljan reći ćemo: smrt
i kada sađemo nad srce reći ćemo: žena
i kada sađemo nad trbuh reći ćemo: muka
i kada sađemo nad spolovilo reći ćemo: žena
i kada sađemo nad tabane reći ćemo: smrt
ponovit nam je, dakle, smjerni, istu ljupku razliku

(IVAN ROGIĆ NEHAJEV, Sredozemlje sedmi put (Izabrane pjesme 1969-1994.), Lunapark, Zagreb, 1999.)

SONJA MANOJLOVIĆ

NE IZAĆI NIKAD IZ GODIŠNJIH DOBA

Ne izaći nikad iz godišnjih doba,
ne stići,
radostan biti, skriti se u mrzlu svilu,
oči pokriti.
I zato, nalik znanju o smrti,
rub, tuđe, usniti -
na tragu svome lovac - skriti se, skriti.

Sunuvši u ravnotežu, u neizvjesnom
svoje puti
neizbježan,
smrti, nježan.

(SONJA MANOJLOVIĆ, Upoznaj Lilit - izabrane pjesme 1965 - 2002., Konzor, Zagreb, 2003.)

ZVONIMIR BALOG

LAŽNI PROROCI

lažni proroci vežu nam kravate
od užeta
da bi nas mogli privesti
zajedničkom cilju

prinosimo im zlato
tamjan i plemenitu mast

od njihove obećane svjetlosti
mnogi već ne vide
prst pred nosom

(ZVONIMIR BALOG, Omča, Izdavački centar Rijeka, 1987.)

ROMANA BROLIH

JOŠ JEDAN...MARTINI...

Mizantrop i obožavatelj ljudi
u istoj se koži natežu i ljube
Dvije krajnosti oteklina budi
koji će od njih pokazati zube.

Krvnik i žrtva skrivaju oči
Magla se prostire traži utočište.
Kada se krvniku pogled smoči
Više ne znaš čije ruke vrište.

Mizantrop voljeti ne smije.
Davno su mu gledali u kuglu.
Proročica i njene zmije,
lako bi ga izvrgnule ruglu.

ZORICA ANTULOV

Odlazak

Nemir te prati i izjeda
ko kletva kojoj vjeruješ
dok suton jednog svemira
u svemiru naslućuješ

Dok vene cvijetak zumbula
još sjaji nebo zvijezdama

još sjaj se tami privija
a čovjek tajni iskona.

ZORICA ANTULOV

PJESMA MJESEČEVA

U moju je tipkovnicu
upisala zora
pjesmu mjesečevu.

Zalutala zraka
pojavila se na mom ekranu

izmišljeno ime
gledalo me
kroz prozor ugaslog jutra
i zaspalo skupa sa mnom
u dolini bezrazložno bijeloj
izmišljenoj, prevedenoj s tihog jezika
Bespuća
koji ne poznaje glas ni jeku
ni misao
koji poznaje sliku jednog bića
upisanog u mojoj tipkovnici
i zalutalu
pjesmu mjesečevu.

VESNA KRMPOTIĆ

GOZBA

Za radost Boga u nama
pijem.
Za sjaj Njegov u kristalu, vatri, Suncu,
pijem.
Pijem, ne da se opijem,
već da se opijam,
i dno ove čaše
u blaženo bezdno spuštam.

(VESNA KRMPOTIĆ, Druga strana ničega, Tribina Jutro poezije, Zagreb, 2003.)

VLADO BULIĆ

014

ako vam ovo što čitate (ni)je OK,
to NIJE razlog da ne odemo na pivu.

ako vam ovo što čitate SUPER,
ili vam nakon ovog padne na pamet
zabilježiti ili napraviti nešto,
to JE razlog da ne odemo na pivu.

ne treba mi tolika odgovornost.

(VLADO BULIĆ, 100 komada, Naklada 1000 komada - SC Zagreb, Zagreb, 2003.)

 

ROMANA BROLIH

Čkčkaa

Ne,
ne odlazim ja.
Nered u glavi
tako namjesti stvari.
Dovede do ruba,
pa se čudi
Kako uspijevam
samo gledati dole.
Padati.
I pružati ruke
u isto vrijeme.
Zajebano je.
Jer uvijek
postoje brži
Živi,
ranjeni,
Izudarani.
Drže me za vrat,
mlataraju nogama.

Ne, ne odlazim ja.
Samo kaput,
nataknut na stijenu.

Elegična,
sama traži jači šut.
A onda gnjev
Muklo stavlja u cijenu.

 

ZORICA ANTULOV

POSVOJENJE

Okrenite glave
nema smisla lutati pogledom bezglednim
k očima napetim od čekanja

Zaustavite varke
neka se zaustavi sat naporan

Trenutak tišine
i žudnja da gleda kroz vaše vjeđe
da vidi vašim umom
da dozna
hoće li ova varka
biti posljednja.

Okrenite glave
pognite ih do nožnih prstiju
ne vrijeđajte oči iskrene.

ROMANA BROLIH

Žalosni i Jabuka

Jabuka je narasla
do neprirodne veličine.
Od pogleda i želje.
Žudnje neodobrene.
Golema od čekanja
Ni zagrljaj, ni poljubac.
Ne može umanjiti obujam čežnje.

Svjesna toksičnosti
nikom se ne nudi.
Tužni nju su načeli
neki drugi ljudi.
Od tvoje želje
ona samo raste.
Zubi koji je grizu
Uvijek su iz druge kaste.

Gdje si krenuo ti vjerni
čitatelju Modre laste?

I kad bi htjela ne zna.
Drugačije ne može bit.
Za trpke samo keš.
Tu ne prolazi kredit.

U tvojoj glavi jabuke
padaju dalje od stabla.
Još ti fali samo ova varijabla,
gdje je život, tu mač, rasipač.

 

IVAN HERCEG

DJEVOJČICA OD PLAVIH KAPLJICA

Prvi su joj glas prigušile,
podvodne struje i stijenje,
a ljepljivu sluz posteljice,
kao manu zamrle duše,
besciljno počele raznositi
kornjače bijele kao snijeg.

Znam, znam da bila je djevojčica,
ljepša od svega,
kao kad uđeš u mračnu sobu
i samo se onesvijestiš,
i da veslala je na obalu otoka,
od plavih kapljica,
i da nema sjećanja,
i da je voda, i snijeg, i led.

(IVAN HERCEG, Anđeli u koroti, Meandar, Zagreb, 2004.)

 

JOSIP MLAKIĆ

BARIKADE

Ne znam postoji li prava strana barikade,
ali znam da ne postoji šumar iz vica,
koji, kad mu dojade jedni i drugi,
dođe i sve ih rastjera.

Ne znam postoji li prava strana barikade,
ali znam da uzvišene laži ispisane
po zastavama i zidovima spaljenih kuća
ponekad opijaju jače od najgore brlje.

(JOSIP MLAKIĆ, Oči androida, Hercegtisak, Široki Brijeg - Split, 2004.)

 

MICHAEL STIPE

(r. 4.1.1960.)

Around the Sun

I want the sun to shine on me
I want the truth to set me free
I wish the followers would lead
with a voice so strong it could knock me to my knees

Hold on world 'cause you don't know what's coming
Hold on world 'cause I'm not jumping off
Hold onto this boy a little longer
Take another trip around the sun

If I jumped into the ocean to believe
If I climbed a mountain would I have to reach?
Do I even dare to speak?--to dream?--believe?
Give me a voice so strong
I can question what I have seen

Hold on world 'cause you don't know what's coming
Hold on world 'cause I'm not jumping off
Hold onto this boy a little longer
Take another trip around the sun

Around the sun
Around the sun
Around the sun
Let my dreams set me free.
Believe. believe.
Now now now now now now

(R.E.M. - Around the Sun, 2004.)

 

TIHOMIR DUNĐEROVIĆ
(prenešeno iz Hombre zina)

Čisto, dobro osvijetljeno mjesto

Evo tu, na ovome mjestu, je
nekada stajalo stablo oraha
- pokazuje joj mjesto rukom,
a ona ga strpljivo sluša,
kao da tu priču čuje prvi put
- sa svojim čvornatim granama,
ispucanom korom i mahovinom.
Onda gazi po neravnoj zemlji
obrasloj koprivama i govori
kako se zemlja još uvijek nije snašla,
kako nije znala popuniti toliku prazninu.
I dok gleda u nebo, baš kao da će tamo
vidjeti taj posječeni orah
priča o tome kako je od toga drveta
napravio svoju prvu skulpturu,
kako je skulptura izgledala
kao smušena i nedovršena rečenica,
kako je isklesao čitav jedan suvišan tekst,
kako je sve to glupost i smeće.
Onda još govori nešto o tome
kako drvo svejedno liječi, kako su mu,
dok je radio na jednom komadu drveta,
nestale bradavice s ruku,
iznenada, baš kao što su se i pojavile.
Ona ga tu prestaje slušati
i vidi sebe i njega
kako rukama pridržavaju nebo
što zatvara to čisto, dobro osvijetljeno mjesto.

 

ROMANA BROLIH

Opet se nemam

To mi ti zvoniš,
nagli pokreti stvaraju buku.
Dok ne prisloniš,
svoje lice na pruženu ruku.

Druga u klinču,
pokriva kratke linije rukavom.
Poklonjena pinču,
velikog srca i malom glavom.

Ovim gardom krutim,
ne ulazim, pred vratima se njišem.
Čuješ, to ja šutim
ne pričam te nikom jer te pišem.

To ti ja zvonim,
iz moje glave orkestar svira.
Marš si poklonim
kada Posesivnost dirigira.

I bez aplauza,
pogledom je s bine ispraćam.
Daj malo bluesa,
posebne želje, posebno plaćam.

I da.. kad zastranim
po cesti žute krivulje rišem.
Od tebe se branim
tak da od sebe netragom zbrišem.

 

VLADO GOTOVAC

To su oči Pasternakove srne -
Crnim sjajem izjednačena
Nježnost i neizrecivo.
Tvoje ljubavi samozaborav,
Prekida groznicu -
S unutrašnjošću zatvorenom u meteoru.

(VLADO GOTOVAC, Razvijanje pjesme, Matica Hrvatska, Zagreb, 2001.)

 

MILKO VALENT

ORAČ

izorao sam čvrstu, njegom uvitu
mačkastu brazdu
zmiju Svetajne
a sada
kao zabezeknuto nebo
izdvojen
stojim

(MILKO VALENT, Demonstracije u jezgri - izabrane pjesme Milka Valenta, Stajergraf, Zagreb, 2004.)

SANJA KVASTEK

OSTATI NORMALAN

Napokon shvaćam da crnilo svakodnevne kave miješam sa ćelavim glavama,
izgubljenim masama poludugačke kose svezane u otrcani rep.
Zapečeni osjećaj napuštanja nejasno korača u poznatu ulicu.
Put za slavom. Bijeg od soli. Rana je svježa, plaši se boli.
Nema slobode. Nema izbora. Nema pribora potrebnog za rad.
Krajnost je sad nastupila tužna. Priča je ružna od početka do kraja.
Sumrak raja. Rast kraja. Doviđenja. Sukob neshvaćenih dilema. Borba za opstankom. Borba za ostankom. Ostati normalan. Vratiti se u krug. Biti lud.
Tucati lješnjake. Pobjeći. Viriti iz prikrajka. Ha-ha! Ostati normalan.

(objavljeno u DOP MAGAZIN-u, studeni 2004.)

DUBRAVKA ORAIĆ

Amerika puše kao vjetar
I ruši se kao pravda platinasta
Amerika pada kao kiša
Po našim licima

I mi drhtimo
Od Amerike

(DUBRAVKA ORAIĆ, Urlik Amerike, SN Liber, Zagreb, 1981.)

ROMANA BROLIH

Probavljam te uz Jane B.
Tako se zove naša ljubav.

Arabesque.
Mjuza jebozovnih aranžmana,
muza žalosnog autora
neshvaćenog senzibiliteta.

Evo ga, stiže,
osjećaj neuhvatljive ludosti,
podbuhli gad mamurno doziva
sedam mjeseci provedenih u bunilu.

Nahrani me još jednom,
učini me važnijom nego jesam,
zaboravi svoju lažnu pratnju,
sijenu preplitku za tvoje horizonte.

Dok roneći dotičeš dno
s obale ti maše lažno uvjerenje,
zove te nazad, ne da ti dalje.
Ulazi do koljena, škropi ruke i psuje
one koji se usuđuju skakati na glavu.

No.

Nisam ja jedini slom,
uvijek se možeš nadati gorem.
Biti ćeš u miru tek, kad nađeš,
zajednički jezik s morem

 

ALOJZ MAJETIĆ

LJUBAVNA

ah, da, ah
morali bismo postati jedno
ali kako ali kako kako kako kako
eto vama moje a meni vaše kosti
tako tako tako tako

ljubim vas do srži

( ALOJZ MAJETIĆ, Zapovjedni način, Zrinski, Čakovec, 1976.)

 

MILAN MAČEŠIĆ

ANAMNEZA

vrativši se iz pakla
u suznu dolinu
putem šort mesiđ servisa
pita me prijatelj
i.kako ide
znaš, nije to bilo samo moje
pošaljem mu odgovor

čudno
da nije shvatio što sam mu rekao
on koji kuži Isusa kao žena

dakle
prvo je naišla vesna krmpotić
sa svojom brojalicom 108
pod starim krovovima
tražio sam broj 100

zašto me moliš
ono što ja tebe molim.
.da toliko patiš

zatim je naišao alojz majetić
i rekao
božja volja i tvoja volja
ista su volja

sapienti sat

dakle majstore, nije li vrijeme
da ugasite svijeću
jer veliki pjesnici zapravo
pomažu malim pjesnicima
i živo me zanima što ste vi to naučili
od malih pjesnika

i tako.
nemiri su nestali
kao rukom odneseni

jedini nemir koji je ostao u meni
je beskrajna čežnja za Tobom

17. lipnja, 04.

 

MARINA MARIJAČIĆ

RAZLOMLJENA SLIKA

Suncu je svejedno jesam li
Nečije sunce
Imam li knedlu u grlu i
Jesam li se jutros
Pogledala prije izlaska.

Ne mari more imam li
Dubok pogled
Vječna je dubina njegova
I baš mu nije stalo.

Sve oko mene vrti se i troši
Samo ja
Sam u jednom komadu.

A htjela bih da me se razlomi
Da me se podijeli
Da me se usitni
Da me se zapraši
I u prahu raznese
Dalje
Da trajem u beskraju
Mora i sunca.

Onda bih mogla zapeti
Za nečije oko
Biti nečije svjetlo.

To bi bila slika
Otimali bi se za nju.

(druga nagrada, objavljeno u zborniku SUSRET RIJEČI - BEDEKOVČINA 2004, Udruga Pinta, Zagreb, 2004. str. 50)

 

SIMO MRAOVIĆ

28

Ne bavite se umjetnošću.
Dragi građani.
Ako niste spremni na.
Omalovažavanje.
Vrijeđanje.
Prezir.
Mržnju.
Ljubomoru.
I impotenciju.
Ne bavite se umjetnošću.
Dragi građani.
Ako niste spremni na.
Promiskuitet.
Alkohol.
Drogu.
Brzu hranu.
I nemiran san.
Ne bavite se umjetnošću
Dragi građani.
Ako niste spremni.
Uzalud.

(SIMO MRAOVIĆ "Gmund", Duriex, Zagreb, 2004.)

 

NENAD MILOŠEVIĆ

Od

od cigli, zid
od oblaka, nebo
od suza, rijeka
od osmjeha, odraz
od riječi, pjesma
od kilometara, daljina

 

MARINKO NIKOLIĆ

NEPOPUNJEN KRUG PREKIDAČA

za ispuniti dan
treba
sustavno prebacivati prekidače
da se dosada ne izlije
i biti gojazan

tijelo bestidno pritišće podove
dan neće izdržati
šavove razvlače ljepljive mase
na glavi već imam jelenje rogove
i njima o stvari
zapinjem

nepopunjen je krug prekidača
usipaju se u nas rupe
ispunjaju vodom
pa prelazimo u
odraze

 

ROMANA BROLIH

Skupljaju mi se ramena

Skupljaju mi se ramena,
familijarno, flegmatičan gard.
Kaj tak hoda jedna žena?
Kaj tak pjeva samozvani bard?

Skupljaju mi se ramena,
od tipova što se ničeg ne boje.
Vlažne misli ispod mrena,
domet ispunjenja, seks u troje.

Skupljaju mi se ramena,
od uspješnog fotografa bez čela,
kojeg pali moja sjena
u oku neprežaljenog modela.

Skuplja mi se još štošta,
kičma se polako savija ko upitnik.
Iskren osmijeh puno košta,
u oblaku iznad glave dragi lik.

PJ HARVEY - POCKET KNIFE

Please don't make my wedding dress
I'm too young to marry yet
Can you see my pocket knife?
You can't make me be a wife
How the world just turns & turns
How does anybody learn?

Mummy, put your needle down
How did you feel when you were young?
Cos I feel like I've just been born
Even though I'm getting on
How the world slips by so fast

How does anybody last?
As the world keeps coming
And the bees keep humming
And I'll keep running

Flowers I can do without
I don't wanna be tied down
White material will stain
My pocket knife's gotta shiny blade
I'm not trying to cause a fuss
I just wanna make my own fuck-ups
I'm not trying to break your heart
I'm just trying not to fall apart

(PJ HARVEY - POCKET KNIFE, album "Uh huh her", 2004.)

 

TEREZIJA LETINIĆ - CIGLENEČKI

I opet blistave
kapljice rose
na travi sjaju
i ptice istu
melodiju
pjevaju
svilene vlati žita
polja prekrivaju
i nebo se visoko plavi
i niče bijela ivančica
u travi
i sve je isto ko i prije
i sve je isto
al opet nije

(TEREZIJA LETINIĆ - CIGLENEČKI, U prstenu plavog neba, vlastita naklada, Požega, 2004.)

 

SANJA PILIĆ

Moja je sreća tako mirna.
Mirna je pa kao da je prozirna i zapravo
nevidljiva.
Poput neba bez oblaka, bez ptica.
mirna, totalno nepomična
i ogromna.

Svi mi govore da sam tužna biljka i
uveseljavaju me grimasama, osmjesima,
vicevima, cirkuskim točkama i šaljivim crtežima.

Moja sreća i ja sjedimo same
i čudimo se.

(SANJA PILIĆ, Znala sam da moram izabrati drugačiji život, Mozaik knjiga, Zagreb, 2004.)

 

ROMANA BROLIH

Doviđenja

Doviđenja, naherene misli jedva se drže
krivo smo se skužili, mislila sam da.
ono što uvijek mislim kad mi čipove sprže,
dobro da je rijetko jer inače bi, ma..

Nije ništa, sve u redu, samo malo peče,
krik je ugušen vinom a nije mu se pilo.
Kroz trbuh se klati, stare slike premeće,
dobro sam, aha. Nešto se dogodilo?

Pred publikom suze ne dozvoli.
To je naša stvar, nema veze s njima.
Nema veze kaj tak gadno boli.
Jebo mu pas mater, evo tu pred svima.

 

ANA AHMATOVA 

Peti je period godišnji,
i samo njega slavi.
slobodom posljednjom odiši,
zato, jer je od - ljubavi.
Nebo se više uznijelo,
lak obris skrio predmete,
i ne svetkuje više tijelo
ni obljetnicu svoje sjete.  

(TRI JESENI, Fidas, Zagreb, 2002., izbor, prijevod i pogovor Fikret Cacan)

 

ROBERT ROKLICER

BEZNAĐE

Netko je u mom dvorištu ostavio strojnicu I poruku:
Ubij se, da te ja ne moram ubiti
Kraj poruke streljivo, dvije granate
I nešto sitnog novca
Za ukop i misu zadušnicu
Napravio sam popis onih koji me
Žele ubiti i suzio broj osumnjičenih
Na šezdeset i dvije stranice:
Otac, majka, bivše žene, ljubavnice i njihovi Muževi, prijatelji & neprijatelji, konobari, Kurve, makroi, dileri, policajci, zelenaši, Pederi, narkomani, i vlast Vlast, vlast, vlast, vlast....

Valjda sam postao beznadan slučaj
Samo što toga još nisam svjestan

 

DELIMIR REŠICKI

AKO DOISTA

Ako život doista
puno manje posuđuje od snova
negoli snovi
posuđuju od života
kaži onda
što da sada radim s tolikim snijegom
jer kada se probude
svi će znati
kako sam imao tek velike oči
koje su bile sanjke
pod niskim oblacima!

(DELIMIR REŠICKI, Knjiga o anđelima, Meandar, 1997.)

 

ROMANA BROLIH

JANE

Nema prekriženog vremena,
neki ostaci uvijek dobivaju dozvolu
da pređu granicu,
šapuće kad pjeva i pjeva dok šapuće
Na rukama Pariz u glasu bezvremenska tuga
Nema usamljenih, u trokutu
gdje glazba vodi glavnu riječ
I spaja čak i one smrću razdvojene
Zato ti postojiš i bez njega.
Jane...
To je odgovor iz boce
koju nije uspio iskapiti.

 

VESNA PARUN

FAKIRI

Pita anarhist
mudraca
sofista:
- Ima li smisla
boriti se
protivu
besmisla?

Mudrac odgovori:
- Ima.
Al' smislu
i besmislu
doskočit će
samo
fakiri u
Brislu!

(VESNA PARUN, Grijeh smrtni:satira, vlastita naklada, Zagreb, 2000.)

 

VLADO MARTEK

Slijedite me neki
mrvim ljubav, ali slijedite me
neću se ostaviti
i biti (u budućem već netko)
Dat ću, priznajem i ovo
davanje. Tako sam razmjeničan
da je to ludost za spomenik.
Čehov i Čajkovski i Czeslaw
Milosz derali su se s pravom: imajte me.
Tko sam ja da uzimam
umjetnost? Ure su za mene.
Ali ipak kad sam došao k
točci sutonskog seljenja
(ah, neki glagol, glagol grčevito i trebam)
mogu imati ništa i tako je najljepše.
Sve je od nečega građeno.
Kako sam sretan - to da nisam
kukavica baš čitavo vrijeme.
Čitaoče, svejedno ama baš za sve.
Kad smo već trenutak skupa - tako je samnom.

(VLADO MARTEK, Volim čitati poeziju, Naklada MD, 2001.)

 

ROMANA BROLIH

Osobni broj u 00.05

Ne javljam se ako ne vidim ko je.
Nakon ponoći, ni u ludilu.
A što ako je nekome trebalo pomoći?
Što ako je neko davan i šatro zaboravljen
izgubio slamku
i nema pored kreveta Arsenove pjesme,
Pipse u cd, Mostove okruga Madison u video playeru,
Fridu i Betty Blue u pričuvi.
Te sedative koje uvijek požderem kad klizim.
Što ako je neko već stavio omču oko vrata
a ja isključujem mobitel.
Bijesno,
jer sutra se rano dižem
a možda se neko sutra ne digne.
Prate me crnjaci.
Razmišljam što bi bilo da sam se javila
i da je pogrješan broj ili zajebancija.
Pročitala bi ' Nijedno vrijeme nije moje', pustila 2x2,
odgledala bilo koju scenu
osim one, kad Clint odlazi
(onaj pogled u retrovizoru)
osim one, kad Diego seksa Fridinu sestru
(njen pogled na njihove guzice)
osim one, kad Betty leži i bulji u prazno
(njegove ruke na jastuku).
Osobni broj u 00.05
mogu pripisati kome god želim,
zato se ne javljam nakon ponoći,
ako ne vidim tko je.

 

ZORICA RADAKOVIĆ

ZATVARANJE OČIJU

Znanstvenici su izvršili istraživanje i došli do zaključka da 97% žena
zatvara oči dok se ljubi, dok samo 30% muškaraca čini to isto.
Takav statistički nesrazmjer je prisutan i kada je riječ o
samoubojstvima. Muškarci se ubijaju čak tri put više nego žene
ali one trostruko češće pokušavaju.
Tako su lani
muškarci pokušali ili počinili samoubojstvo u 941 slučaju,
a žene u 349.
Inače, nema sasvim pouzdanih dokaza zašto je to tako, isto kao što
nije moguće uvijek utvrditi razloge zatvaranja očiju.

(ZORICA RADAKOVIĆ, Žene muškarci psi, Pop & pop, Zagreb, 2002.)

 

SONJA MANOJLOVIĆ

GEOGRAFIJA OSMJEHA

Pusti me, ključaru, iz jedne polovice svijeta u drugu
ja ću ti reći kad je nedjelja:
svaki dan je nedjelja
Pogledaj rupčage na mom licu: dinamit ponedjeljka
utorka srijede šrapneli četvrtka petka subote
kundak nedjelje
Hoću da budem,
ne tu i ne tamo,
u središtu zemlje,
iz njenog kratkog osmjeha

(SONJA MANOJLOVIĆ, Babuška, Izdavački centar Rijeka, Rijeka, 1987.)

ROMANA BROLIH

Izgleda da odlazi, istina curi po zraku
sumnja se igra, plijeni svojom čvrstinom.
Čini se odlazi, čujem kako tapka u mraku,
bez puse? Pa kaj bum s ovom tišinom.

Izgleda da nas nije ni bilo činilo se samo,
da srce preskače, da trbuhom gusjenice šeću,
daj da tu zabludu još jednom isprobamo,
kako se to leptiri po tijelu premeću. Neću?

 

BORIVOJ RADAKOVIĆ

ZAGREBAČKI PSI THE BLUES
(Heavenkiller)

...
Možeš li
reći dosta
jer nemam snage
za bombe, za tv
nemam snage da zaustavim ubojice
jer nemam snage da izdržim tuđe smrti
nemam snage da rađam

nemam snage ni da drkam
pa ipak, kad čujem riječ političari,
ja se hvatam za kurac

...

i ako smo ikada pili da zaboravimo
da se ubijemo
da nas nema
činili smo to tog dana
već odavno poraženi - čim je rat -
već izderani šrapnelima od glupih rečenica
u čelo pogođeni riječima
priklani tupom sintaksom

...

u strašnoj peticiji upućenoj Nikome
a Poznati Nitko živi i djeluje na vrhu grada
Nitko vlada
Nitko se krije iza krilatica i kratica:
samo inicijali, sricanje i skandiranje,
nemušti stakato, štucava sinkopa naše javnosti
...

(BORIVOJ RADAKOVIĆ, Ne, to nisam ja, Azur journal, Zagreb, 1993.)

 

 

(revisited - reprise)

GEOMETRIJA LATICA NESREĆE
(UZALUD BIJEG?)

Željki Boc, in memoriam, 29.11.2002.-2003.

Neki datumi
očito su kobni
kako za države
tako i za ljude

Za novinara je najgore
kad i sam postane vijest
i to ona najlošija, fatalna -
iz crne kronike

Za pjesnika je najgore
kad se preseli u svoju najtužniju pjesmu
koju kao da je oduvijek živio
iako zasigurno nije želio
da se baš do kraja ostvari

Za predivnu ženu punu duše
najgore je kad ode u cvijetu mladosti
i u punini davanja
jer mogla je još tako puno

Dobre ljude Bog očito ranije uzima k sebi
da ne obole do kraja
od zloće ovog svijeta
da se ne iskvare
i ne izgube moć sanjanja

Tu smo magičnu moć
svi tako snažno osjetili
na promociji Tvog drugog duhovnog djeteta

Razgledavajući slike s popratne izložbe
tek sad shvaćam užasnu simboliku
slike na kojoj je i Tvoj stih
kojim si ni ne znajući
ispisala svoj epitaf:

UBIJAM IH SUZAMA

(Darko Ciglenečki, u Gornjoj Stubici, 29-30.11.2002.)

IVICA PRTENJAČA

mislim o nemogućem
toplina sklizne niz šake
cesta odustane
sve je sporije
od vode koja juri cijevima do
mojih proljetnih usta
jutros nisam htio otvoriti oči
mislio sam dugo
o stvarima koje bih mogao prodati
kupio bih sedam dana nekog grada
ili strah
od aviona
ponešto napišem
to dugo putuje niz neke vodopade
visok čovjek mi dolazi u susret
kaže zaspao sam s tvojim
imenom na usnama
lakat prodaj koljeno posudi
prijatelju
a onda proriči

(IVICA PRTENJAČA, Pisanje oslobađa, Meandar, Zagreb, 1999.)

 

IVAN SLAMNIG

AKVAREL

Modra lokva neba
muti se prema rubu u roza.
Smeđezelenkasto brdo
prlja na rubu neosušeno nebo.

Ružičasta vlaga svitanja
sve više se razlijeva u nebesa.
Iza leđa mi je polukrug mora
zelen i hladan.

Još bih želio na pejsaž
kapnuti mrlju sebe
koja bi se rastopila
u šumicu i u plavetnilo.

(IVAN SLAMNIG, Barbara i tutti quanti - izbor iz djela, Školska knjiga, Zagreb, 1999.)

 

ROMANA BROLIH

Između ničeg i nečeg nešto se događa
ili je to moj način bijega. Fikcijo. Sredina me ljulja.
Ti se igraš. Koketnim potezima udaraš između očiju .
Kako kad me ne znaš zamišljaš poljubac sa mnom.
Uzimam te u ruke. Pusa za laku noć.
Idemo spat, kasno je.
Još samo da obrišem slinu s monitora.

SEMEZDIN MEHMEDINOVIĆ

Moja zamišljenost uvijek nestane
Čim nađem vedru sliku da me zabavi

Uglavnom nastojim zaboraviti. Čeznem
Za ljepotom onda kad život postane

Krajnje nepodnošljiv. Svi ljudi koje
Poznam, oni su kao ja. Samo kad smo

Potišteni, u tugi čini nam se da dolazimo
Sami izdaleka i svakom od nas tad
grob je u Palestini

(SEMEZDIN MEHMEDINOVIĆ "Devet Alexandrija", Duriex, Zagreb, 2002.)

 

LADA PULJIZEVIĆ

PUTOVANJA

rasuh po
putovima
korake
sve

i umjesto
kraja puta
vidim

svoj
kraj

onako

usput

(5. Recital kajkavskog pjesništva "Josip Ozimec", Radio Marija Bistrica-Nacionalno Svetište Majke Božje Bistričke, Marija Bistrica, 2003.)

 

GIULIANO GRAMIGNA

GRAMATIČKA POEMA I.

Uzroci svijeta

Kao dakle kad
premda ipak za

unatoč toliko samo da inače
upravo makar usprkos tako
manje napokon jedino baš

iako ali zajedno budući da
gotovo MOŽDA

(MLADEN MACHIEDO, Zrakasti subjekt-Talijanski pjesnici 20. stoljeća, II dio, Ceres, Zagreb, 2003.)

 

VALERIO MAGRELLI

(Io sono cio che manca)

Ja sam to što nedostaje
iz svijeta u kojem živim,
onaj kojeg između sviju
neću sresti nikad.
Kružeći sam oko sebe podudaram se
sad s onim što mi je oduzeto.
Ja sam svoja pomrčina
ogluha i sjeta
geometrijsko tijelo
bez kojeg ću uvijek morati biti.

(MLADEN MACHIEDO, Zrakasti subjekt-Talijanski pjesnici 20. stoljeća, II dio, Ceres, Zagreb, 2003.)

 

CHARLES OLSON

ZNADEM SVE PUTOVE, UKLJUČUJUĆI PREMJEŠTANJE KONTINENATA

Ja vidjeh dovoljno: ružnoću
po ulicama
i u tijelu kojeg volim

Otišao sam toliko daleko koliko me volja: pravda
se ne dijeli, vani
ni unutra

Imadoh sve što sam htio
od načela ili čovjeka: nesvrstan
(samo svoj) dovoljno
da se dosađujem. Danas
Ja služim jedino ljepoti odabiranja
-i bez velikog obaziranja na kamenje
ili gmizanja crviju
u venama. Predodžba
može biti potpuno točna, ili
kako je ova umjetnost blizanka onomu što jest
što je bilo
što se događa?

Ameriko, Europo, Azijo,
Nemam više potrebe za vama: vaša me graja
odvaja od ljubavi,
i od nove buke.

(STARS & STRIPES - AMERIČKA POEZIJA POSTMODERNIZMA - ANTOLOGIJA, Naklada Bošković, Split, 2003. izbor, prijevod i bilješke Petar Opačić)

 

LUKA POSARIĆ

neki dan razmišljao
sam o svemu,
žestokoj glazbi
iz koje sam izašao
rascvaloj šumi koja
mi je donijela
neprilike
susjedovu klincu
koji je izgubio
vid pa sad vrišti i
baulja u mraku
poput crva

popio sam malo vode
i pokušao se smiriti

predvečer sam doista bio
prisiljen dodati
halucinogene droge

SLAVKO JENDRIČKO

ZNAKOVI

Dugo sam gledao u sunce
sada učim za sveca.
Sada napokon milosrđe
kaplje kap po kap niz lice.

Ovo su dani
kada mrlje odaju nevidljiv zločin,
kada se peru plahte,
a ruke drhture u sapunici.

A tu: na čistom tkanju jezika,
kako si hladan, bezgrešni dodir;
nemoguće ga je izbrisati.

(ZAREZ, 11.9.2003.)

DRAGO ŠTAMBUK

KUĆA PATULJASTIH GRIJEHA

Sve su ljubavi neuzvraćene.

Posljednja, pred kojom stojiš,
zatvara vrata treskom.

O kako prenerazi te
pomak morske mase
u cik mutnog jutra.

Iz postelje poletješe perje, slama.

Zbijeli se val i prebi o stijenu tvrdu.

Zanijekana, kojoj otro bi suzu,
tiska oči u rane dlanova mojih.

Odstupi, Sotono - usitnjenih osjećaja!

Rupčićem, u koji usekneš se,
sasječenu prašinu primješaj čađavoj kaši.

(DRAGO ŠTAMBUK, I šišmiši su ptice u bezpjevnoj zemlji, NZMH, Zagreb, 2002.)

 

ARSEN DEDIĆ

LJETNI PJESNICI

Ljetni pjesnici se prave od lakših materijala.
Oni se lakše odijevaju.
Ljetni pjesnici čitaju lakše stihove, premoreni na
centralnom trgu.
Oni jedu školjke i udvaraju lakšim djevojkama, koje su
naklone lijepoj književnosti.

A evo, već nadiru zimski pjesnici u teškoj, zimskoj
opremi. Sa zimskim gumama. Vodeći otežale suputnice.
Oni čitaju teške stihove i jedu tešku hranu.
Oni teško napuštaju svoj teško stečeni položaj.
Zimski pjesnici gaze sve pred sobom i od ljetnih
pjesnika ostaje tek lahor - meni tako drag.

Brač, ljeti 1998.

(ARSEN DEDIĆ, Hladni rat, NZMH, Zagreb, 2002.)

 

GREINER I KROPILAK

OTVORENA MISAO

Ako je jedan čovjek jedna točka.

Dva su čovjeka dvotočka: okomiti znak.

Kad se kaže trotočka...
to je ono na kraju nezavršene rečenice, otvorena misao...
Vodoravan znak.

Sad preciznom urarskom pincetom, pažljivo,
iz trotočke izdvajamo srednju točku...
Dižemo je okomito, polako, onoliko koliko nam dopušta
udaljenost između prve i treće točke.
U trenutku kad se uspravi istostraničan trokut,
oslobađamo točku.

To je slipa konfidenca.

Zaštićeni znak.

(GREINER I KROPILAK, Interkonfidental, Faust Vrančić, Zagreb, 1999. str. 65)

 

DORTA JAGIĆ

ZASAD

želim te ubiti
i pokopati
prije nego te zaklone
najdužim svadbenim rukama na svijetu.
no, neće biti potrebno.
samo je pitanje dana
kad ću te baš ja upiti u svoju zagrobnu jetru.
osjećam da sve bolje su moje križaljke
s tim budućim vremenom.
od kad te ne mogu vidjeti
od njenih zaljubljenih leđa u širenju,
spominjem se da si neuzvraćeni prah
zabranjenim atomima spojen
u ljubljeno biće

(DORTA JAGIĆ, ĐAVO I USIDJELICA (ISPOVIJEDI), AGM, Zagreb, 2003.)

 

SIBILA PETLEVSKI

GOLA ISTINA

A onda, dok se polako budiš,
pronađi me golog u snu.
Francis Thompson

Zamisli prašinu, u vrtlogu vjetra duboko
u unutrašnjosti; seljake kako se klanjaju,
skidaju kape pred zrnima prašine, "Bog
vas na put poslao, dobri ljudi", kažu im.

Gorka lica, nepravde zavučene ispod noktiju.
Suncem progorene zastave na pol koplja.
Zamisli prašinu, ridanje koje potresa
temelje kuća. Ukrasne vijence obješene

između dviju točaka savjesti. Prvo,
zamisli kako se bacaš na seosku Veneru
kletvom, kako ti prašina čini hranu
zrnatom, a ratno ti pravo dopušta povući se

s razvijenim stijegom. Tek poslije,
pomno se budeći, potraži golu istinu.

(SIBILA PETLEVSKI, Koreografija patnje, Konzor, Zagreb, 2002.)

 

VLADIMIR KUZMAN

LJUDI

Ljudi se okreću,
razgledaju, kruže.
Gledaju se u oči,
u lice, u zube.
Mijenjaju odjeću,
mijenjaju maske,
oblače krzna,
idu u obilaske.
I opet se gledaju
i opet kruže.
Misle na sebe,
nikad na druge.
Poziraju, fotografiraju,
lažno ljube.
Okrenu sve, prevare te,
a onda se gube.

(POEZIJA, uredio Sandro Gobo, Sabor mladih, Pula, 2000.)

 

MILAN MLADENOVIĆ

METAK

grad je pojeo srca
grad je popio krv
svo ovi garavi zalasci sunca
koji mi prave
rupu u grudima

grad je pojeo ljude
grad se širi u krug
samo klizi klizi klizi
klizi klizi klizi
niz strme ulice

ovaj put bi mogao
trajati večno
gledati upijati
graditi razbijati

ovaj put bi mogao
trajati večno
jahati sa sudbinom
jahati sa sudbinom

metak me neće
metak me neće

ja sam dete planete
ja se osećam velikim
dok spavam ovde pod mostom
dok jedem đubre sa kontejnera
ja sam građanin sveta
ja kupujem zaborav

brzo brzo brzo
brzo brzo brzo
u grotlo svemira.

(MILAN MLADENOVIĆ (priredio Flavio Rigonat), Dečak iz vode, 4. izdanje, LOM, Beograd, 2001. str. 151)

 

ANDRIANA ŠKUNCA

U TIŠINI

Tišina izjeda stvari, sužava glas. Postoji samo jedan zvuk, naličje svega što nas je napustilo.
Riječi odlaze i dolaze. Nitko ih ne zadržava.
Od tanke su pređe i svagda se malo kolebaju.
Moglo bi biti to što se izgovara, ali i ne mora.
Svim gluhim zidovima, govoriti nijemim dlanom.

(ANDRIANA ŠKUNCA, Druga strana mjeseca, GZH, Zagreb, 1988.)

 

GORDANA TKALEC

MOŽEBITNO

Živim izvan sebe.
Pet minuta unaprijed ili
slikama
odcrtanim; ili
stanjima
možebitnim.

I sve je vrijeme,
isteklo u nešto i
nekoga,
i plan.

Rijetkim se trenucima dajem
trajanjem.

(GORDANA TKALEC, Polegnuta u mjesečinu, Felsina, Zagreb, 2002.)

 

MATIJA HABIJANEC

SOMEWHERE

somewhere
there's a place for me
somewhere
a place where i will be
there to spend my summers
telling you how fun was
earlier this winter
baby you should try it
you would never cry there
i would be a fighter
i would fight the evil
i would fight medieval
somewhere
there's a place i'll buy, yeah
somewhere
a place that i should try, yeah
there to spend my summers
telling you how fun was
earlier this winter
baby you should try it
you would never cry there
i would be a fighter
i would fight the evil
i would fight medieval
i would fight it all for you
if you want me to
and if you don't want
i'll sing you a song
big words do sound smart
but don't mean nothing
to the girl that rules my world
she just wants to hear
that i love her
just wants to see
me being near

MARSHMALLOW - Spring Sounds (Stain Records, 2003.)

 

BOŽIDAR BREZINŠČAK BAGOLA

U DOLINI TIHOJ

u dolini tihoj
žalosna vrba dom oplakuje
sve je moguće ah moguće
od toplog doma ostalo
tek hladno ognjište

a bila nekad kućica u cvijeću
domaćica u dugoj cvjetnoj haljini
zaklinjala se u europu i djecu
kad eno krvnici joj muža oteli
nju silovali i nestali

čujem li dobro šapat vrbe
bosi me tabani prijekorno svrbe
valja nam bježati bježati bježati
iz minskih polja razvalina studenih
na proplanak oprosta i ljubavi

 

SONJA MANOJLOVIĆ

PRAZNIK

Praznik je
i posakrivani
po rasvijetljenim domovima
opet pjevaju
Ali tu gdje ti jesi
tu uroni oči i uši i usta
u grotlo slavlja u metež bez misli
tu gdje mnogih nema
traži

(SONJA MANOJLOVIĆ, Izlog darova, Konzor, Zagreb, 1999.)

MIJO RAK

BOG

Prisutan i Odsutan u isto vrijeme...
Bliz i Dalek u isto vrijeme...
Jedinstven i Neshvatljiv u isto vrijeme...
Snažan i Slab u isto vrijeme...
Svemoćan i Razapet u isto vrijeme...

(MIJO RAK, Nada ne umire, Glas koncila 2003.)

ROMANA BROLIH

Jel sve ok?
Sanjala sam da imaš psa.
Šašavog, nemogućeg, da me ne voli.
Na tren se učinilo da je sve u redu.
Da smo ti ja i ona zajednički projekt
spreman da ga lansiraju.
Znaš ono, kao eksperiment.
Na Veneru.
Prolazimo obuku.
Kako preživjeti pripravnički staž u
nečijem srcu.
Činilo se da me stvarno voliš.
Jučer.
Danas je drugo.
Danas smo drugo.
Ona i ti. Bez ja.
Bez psa.

 

TVRTKO VUKOVIĆ

NEMA ME U SVEMIRU

Nema me u bjelini i nevinosti tvoje zadnje riječi. Nema me u svemiru. Tamo je uskrsnuo vječni, trivijalni portret djetinjeg mlijeka. Ili portret bradavice nacije što te nahranila smrću. Veseli oče, zatrovana livado, spomeni me se. Uzmi moje rebro i od njega isteši televizor za nebeske soap-opere. Za utakmice koje smo zajednički preplakali i za filmove koje si prespavao. Nema me u šumi. Tebe nema u šumi.

(TVRTKO VUKOVIĆ "Golmanu, lovcu i šumaru", Meandar 2002.)

 

ANTE PANCIROV

Gledam kroz prozor

U daljini simbioza
Nakaze i kukavice.

U gradskom podrumu ugiba pas.

Jedna malena biljka se kotrlja kroz tunel.
Moždani sklopovi iza zavjesa se miču.

(nitko iza ničega u ničijoj nekome)

Ludilo je bezuvjetno otvorilo
vrata jeftinoj zabavi.
Ja sam jedini gost.

Hoće li prestati ovi zvukovi.

Opet sam im uvalio zajeb…

 

ŽELJKO MRŠA

prema ergo sum

(ljubim)

dakle
Ti sam

(ŽELJKO MRŠA, Premazofski tajni spis, Ceres, Zagreb, 2000.)

 

DUBRAVKO IVANIŠ
(PIPS CHIPS & VIDEOCLIPS)

BAJKA

bajka...
sanjaš da si zvuk
još jednom padaš u bezdan
naplavljen na rub

had je elegantan
kroz bljesak farova
raskliman sjeverac
sprema se za waltz

iz podzemlja te vreba
podli prevarant
patuljak te vuče
za rukav

da ti svira...
da ti svira...

u smiraj ti svira
da vidiš da nema
ni prve ni zadnje
početka ni kraja
iza stabala

u smiraj ti svira
da shvatiš da nema
ni prve ni zadnje
početka ni kraja
iza stabala

 

DUBRAVKO IVANIŠ

MRGUD GOROSTAS I TAT

danas mi je sretan dan
postao sam proziran
i sve je izvjesnije
da amnesiac
jak...
djeluje...
djeluje...

danas sam odličan
otvaram lunapark
luftamo guzice
goropad introvert
i ja

hajde pospanko ovaj dan je možda i presudan
glisiraš po medu - more je mirno 1-2
tvoja niska poraza fascinira - ma pravi si rutiner
libo te njonjo fućka ti se
iz guzice ti viri propeler

stvarno sam odličan
razliven kao plin
sodoma i gomora
shaking hands on tv

i skačem visoko u zrak
sigurno metar i dvajst
ko bilježi rezultat?
mrgud gorostas
i tat

zato sjaji - ničeg nek te ne bude stid
kafeni momci ko smola na suncu
samo čekaju na mig
i pusti nek te vozi jer gazda je šofer
ma libo nas kurac fućka nam se
iz guzice nam viri propeler!

dan kada sam izgubio sjever bio je nesretan i mutan
kosmata crna zvijer stajala je nasred puta
pljunuo sam lijevo
pljunuo sam desno - beštija me pita:
dečko biraj - želiš li biti nesretan
il bit ćeš sretan?
oh, da....
bit ću sretan!
ja bit ću sretan!

(PIPS CHIPS & VIDEOCLIPS)

 

SWANS (MICHAEL GIRA)

God Loves America

And All Across America
The Poison Fires Glow
And In The Blood Of Our Procreation
Annihilation Grows
Yes Love Was Made For Slaves Like Us
Designed To Fetishize
Consumption, Waste And An Identity
Based On A Dying Lie

So God Forgive America
The End Of History Is Now
And God May Save The Victim
But Only The Murderer Holds Real Power

We Came Across The Seas
We'd Fill With Offal And Disgust
And Any Object Industry Required
We Bought, Enslaved, Or We Crushed

And Now Our Minds Are As Naked As The Paradise We Stripped
And Our Reward Is Our Entropy
Our Emptiness Is Our Gift

So God Forgive America
And Every Human On This Earth
And God Forgive The Ruined Lives
And Nothing Is What It's Worth

SWANS, "Love of life"

LAWRENCE FERLINGHETTI

POZDRAV

Svakoj životinji koja ždere ili ubija vlastitu vrstu
I svakom lovcu oboružanom puškama ovješenim u
kabinama kamiona napunjenih lovinom
I svakom strijelcu ili dragovoljcu
s teleskopskim nišanom
I svakom prostaku u čizmama s psima
i skraćenim sačmaricama
I svakom pozorniku s psima istreniranim
da gone i ubiju
I svakom tajnom agentu u civilu ili tajnom detektivu
pod čijim je pazuhom opasan pištolj pun smrti
I svakom čuvaru javnog reda koji otvara vatru na ljude
ili puca da bi ubio zločince u bijegu
I svakom članu Narodne straže bilo koje države u kojoj
s lisicama i karabinima stražari nad narodom
I svakom graničaru bilo koje granice
s bilo koje strane Berlinskog zida
ili zavjese od bambusa ili tortilje
I svakom elitnom prometniku i patrolnom policajcu u
jahaćim hlačama krojenim po narudžbi s
plastičnim zaštitnim šljemom i kravatom uskom
poput vezice za cipele i revolverom s 6 metaka
u srebrom ukrašenim koricama
I svakom patrolnom autu s kratkocjevnim puškama i
sirenama i svakom protuštrajkačkom oklopnom
vozilu ispunjenom palicama i suzavcem
I svakom pilotu aviona pod čijim su krilima smještene
rakete i napalm bombe
I svakom vojnom kapelanu koji blagosilja bombardere
pri uzlijetanju
I svakom Ministarstvu vanjskih poslova bilo koje
supersile koja prodaje oružje objema zaraćenim
stranama
I svakom nacionalistu nije važno koje nacije u nije važno
kojem svijetu Crnom Smeđem ili Bijelom koji
ubija u ime svoje nacije
I svakom proroku ili pjesniku s puškom ili patent nožem
i svakom silovatelju duhovnog prosvjetljenja koji
prosvjetljuje uz pomoć sile i svakom silovatelju
sile svake Nasilne države
I bilo kome i svima što ubijaju i ubijaju i ubijaju i
ubijaju u ime mira
podižem svoj srednji prst
kao jedini dostojan pozdrav.

(zatvor santa Rita, 1968.)

(LAWRENCE FERLINGHETTI, Otvorenih očiju, otvorenog srca, Biblioteka Feral Tribune, Split, 2000.)

 

MADONNA

AMERICAN DREAM

...

Do you think I'm satisfied?

I'd like to express my extreme point of view
I'm not a Christian
and 'm not a Jew
Im just living out the American dream

and I just realized
that nothing is what it seems...

MILKO VALENT

VULVINA TINTA

...
kad svršavanje rada oglasi gong
svakom državom trešti veseli song
ah, sve je za kurac i svi smo wrong
...

(MILKO VALENT, Slatki automati, Osijek, Revija - ICRS B.M., 1990.)

 

LAWRENCE FERLINGHETTI

POZDRAV

Svakoj životinji koja ždere ili ubija vlastitu vrstu
I svakom lovcu oboružanom puškama ovješenim u
kabinama kamiona napunjenih lovinom
I svakom strijelcu ili dragovoljcu
s teleskopskim nišanom
I svakom prostaku u čizmama s psima
i skraćenim sačmaricama
I svakom pozorniku s psima istreniranim
da gone i ubiju
I svakom tajnom agentu u civilu ili tajnom detektivu
pod čijim je pazuhom opasan pištolj pun smrti
I svakom čuvaru javnog reda koji otvara vatru na ljude
ili puca da bi ubio zločince u bijegu
I svakom članu Narodne straže bilo koje države u kojoj
s lisicama i karabinima stražari nad narodom
I svakom graničaru bilo koje granice
s bilo koje strane Berlinskog zida
ili zavjese od bambusa ili tortilje
I svakom elitnom prometniku i patrolnom policajcu u
jahaćim hlačama krojenim po narudžbi s
plastičnim zaštitnim šljemom i kravatom uskom
poput vezice za cipele i revolverom s 6 metaka
u srebrom ukrašenim koricama
I svakom patrolnom autu s kratkocjevnim puškama i
sirenama i svakom protuštrajkačkom oklopnom
vozilu ispunjenom palicama i suzavcem
I svakom pilotu aviona pod čijim su krilima smještene
rakete i napalm bombe
I svakom vojnom kapelanu koji blagosilja bombardere
pri uzlijetanju
I svakom Ministarstvu vanjskih poslova bilo koje
supersile koja prodaje oružje objema zaraćenim
stranama
I svakom nacionalistu nije važno koje nacije u nije važno
kojem svijetu Crnom Smeđem ili Bijelom koji
ubija u ime svoje nacije
I svakom proroku ili pjesniku s puškom ili patent nožem
i svakom silovatelju duhovnog prosvjetljenja koji
prosvjetljuje uz pomoć sile i svakom silovatelju
sile svake Nasilne države
I bilo kome i svima što ubijaju i ubijaju i ubijaju i
ubijaju u ime mira
podižem svoj srednji prst
kao jedini dostojan pozdrav.

(zatvor santa Rita, 1968.)

(LAWRENCE FERLINGHETTI, Otvorenih očiju, otvorenog srca, Biblioteka feral Tribune, Split, 2000.)

 

MILKO VALENT

VULVINA TINTA

...
kad svršavanje rada oglasi gong
svakom državom trešti veseli song
ah, sve je za kurac i svi smo wrong
...

(MILKO VALENT, Slatki automati, Osijek, Revija - ICRS B.M., 1990.)

 

R.E.M.

FINAL STRAW

As I raise my head to broadcast my objection
As your latest triumph draws the final straw
Who died and lifted you up to perfection?
And what silenced me is written into law.

I can't believe where circumstance has thrown me
And I turn my head away
If I look I'm not sure that I could face you.
Not again. Not today. Not today.

If hatred makes a play on me tomorrow
And forgiveness takes a back seat to revenge
There's a hurt down deep that has not been corrected
There's a voice in me that says you will not win.

And if I ignore the voice inside,
Raise a half glass to my home.
But it's there that I am most afraid,
And forgetting doesn't hold.

It doesn't hold. Now I don't believe and I never did
That two wrongs make a right.
If the world were filled with the likes of you
Then I'm putting up a fight. Putting up a fight.
Putting up a fight. Make it right. Make it right.

Now love cannot be called into question.
Forgiveness is the only hope I hold.
And love-- love will be my strongest weapon.
I do believe that I am not alone.

For this fear will not destroy me.
And the tears that have been shed
It's knowing now where I am weakest
And the voice in my head. In my head.

Then I raise my voice up higher
And I look you in the eye
And I offer love with one condition.
With conviction, tell me why.
Tell me why.
Tell me why.
Look me in the eye.
Tell me why.

(http://www.remhq.com)

 

ARSEN DEDIĆ

čovjek bez snova
ostavljen je noći
u mokrom raznožju
bez memorije
bez fantazmagorije
u vlažnoj postelji
spava i ne spava
čovjek bez snova
čovjek je bez buđenja
što mu je bespravno oteto
toliko važno nadrealistima
anarhistima i nihilistima
a noć je ta u tvom slučaju
pačetvorina
pustinja gobi
pustinja gabi
po kojoj vjetar raznosi
svilene bonbone
čovjek bez snova
danju još - ajde de -
ali noću je ništa
koje rađa
svjetlije sutrašnje ništa

(ARSEN DEDIĆ, Čagalj, Feral Tribune, Split, 2000.)

 

EDO MAAJKA

Znaš me

super maajka je junak on je legenda ko tito ko hase super maajka je heroj u službi mase
nesto poput super hika samo nije takva spika
protivnici njegovi su droga i politika
protiv puno protivnika maajka se bori
stari voli politiku mladi drogu voli
al on se ne boji jer ima svoje super moći
ima mikrofon i škembu al težina ga koči
kad hoće da leti pa se maajka onda sjeti
i sa džojom dobi krila ma nije droga to je ono protiv kila
ma znaš ono nije bitno

jedne noći dobi poziv super maajka ovo je hitno stop
klinci kod trga dilaju dop
dođi odma stop slušaju loš hip hop
gledaju dnevnik i slušaju kretena
maajka ko bare reče vrijeme je da se krene
obuko od žene što mu sašila odjelo
uze brlju masni ćevap omiljeno jelo
zovnu svoje pomagače brutalne bećare
s efemdžema uze pjesmu care samo pare
ponovio fraze za samo pouzdanje
ja sam super maajka svi drugi su sranje

sve te face pojma nemaju
kakvu igru s tobom igraju
svi pijuni tebe gledaju
svaki potez čekaju
znaš me poklič super maajke
znaš me pa prorade šake
maajka malo više pije svako ima probleme
vinarija mu sponzor njihov logo mu krasi tene
nešto ko torente za mezu sira fete
s arizone triko u njem ko zagorov čiko
znaš me sinko reko klincu što se piko
telepatijom je malog s droge skino
sjeća se maajka svakog zadatka
pričama davi bećare o dužini svoje kare
ko tuca u dejtonu kad je sreo spajdermena
kad mu reko kako piti a da ne zna žena
pa kaze političare mrzi maajka
pa pjeva a dilerima u usta kaka
njegova šaka ko lopata pa ih lako fata
da ne bježe on ih super čvorom sveže
super maajka i bećari sredili su stvari
do drugog puta kaži ćao drugari

sve te face pojma nemaju
kakvu igru s tobom igraju
svi pijuni tebe gledaju
svaki potez budno čekaju
znaš me znaš me

(EDO MAAJKA, album "Slušaj mater", Menart, 2002.)

 

ANDREA ZLATAR

pitao si jučer zašto te prestajem voljeti.
uza svu moju ljubav, ne uspijevam ti
odgovoriti. prekriži budućnost,
sav je napor u zaostajanju. (tako ću valjda još
do proljeća...) izostajanje ljubavi,
izokretanje početka.
ne usudim se pitati znade li tuga pogriješiti.

(ANDREA ZLATAR, Neparne ljubavi, Meandar, Zagreb, 2002.)

 

VESNA KRMPOTIĆ

...
ispraznih vam naprtnjače, a napunih bisage.
I krećete od Mene laki, k sebi laki.
Vi kročite pješice, za vama kaše sedlo,
o sedlu vjese bisage,
u bisagama sve što nikada nećete istinski trebati,
osim kao iskustvo nepotrebe.

(VESNA KRMPOTIĆ, Zvuk rose rosa zvuka, Vesna Krmpotić, 2000. Beograd)

 

VESNA PARUN

DOBROTA I JA

Zašto si tako stidljiva, dobroto?
Taj svijet je tvoj.
Plaši te njegovo kristalno oko,
anđeoski poj.

Dobroto, zašto si zbunjena tako
kao pred sucem?
Brisati suze, znam, nije lako
mrtvačkim rupcem.

Stoput se rastat htjedoh s tobom.
Al načinih te svojim robom.
I tebi jedinoj

ja svoju nametnut znam volju
kad kruhom nudi me i solju
neprijatelj moj.

(VESNA PARUN Suze putuju, SKUD Ivan Goran Kovačić, Zagreb, 2002.)

 

IVANA PLEŠA

Sjedile sjedile su u tišini i razgovarale...
Kao dvije sjene koje se miješaju na mjesečini,
Njihov je govor rastjerivao duhove.
Riječi su tekle kao potok, a mislima
Preplavljene glave,
Njihale su se na laganom povjetarcu.
Srca, crvena ali hladna,
Ležala su na zaleđenom tlu
Usred rascvjetale livade.
Stisnule su se tako jedna uz drugu
I mislile: više neće biti
Jedna od njih se nasmješi,
Ali to mu se nije svidjelo :
Digne ruku i pomiluje ju.
Što je to?
Vjetar, samo vjetar-odgovori druga
Vjetar nije puhao ali ona to prihvati.
Izgleda da je odlučila vjerovati u ono što joj je
Bilo rečeno...
I bez riječi-pržila se na suncu...
I bez riječi-pratila je tradicije...
Nije htjela biti drugačija!
I bez riječi imala je prijatelje razne,
Ali onaj koji joj je najviše trebao... nije bio tu
Zašto?
Zato što nije ni postojao.
Što da radi?
Da zna?
Ili da ne zna?
Isto sunce ispod kojeg se nekoć suncala,
Sada joj nanosi rane,
Bolne rane.
Idemo?
Da idemo, samo još malo...
Prime se za ruke, i prva hrabro zakorači u
Još veći mrak.
Dugo nisu izlazile...
Prolazile su godine...
Znatiželja je velika
Ponekad i veća od nas.
Vrijeme ne postoji!
Vrijeme kao takvo ne postoji...
One su bile prve koje su saznale,
Vjerovatno i posljednje jer
Još nismo spremni za istinu.
Istina oslobađa, rekao je on
Oslobađa li?
Ili ubija?
Što se dogodilo sa dvije sjene?
Jesu li žive još uvijek?
Čekaju li nekoga?
Da, čekaju-odgovori on.
Tko si ti?
Ja sam početak i kraj.
Ja sam sreća i ja sam patnja.
Ja sam mir i ja sam rat.
Ja sam ljubav i ja sam mržnja.
Ja sam početak i ja sam kraj...

Kraj.

ŽELJKA BOC

(21.11.1976 - 29.11.2002.)

JA ZNAM

Ja znam da nikada
neću stići tamo gdje bih voljela
jer moj brod predugo čeka
putnike koji kasne ili se i ne pojave.

POVRATAK

Ne poriči ljepotu našeg bola.
Sasvim sam oslabila,
ali to sam samo omamljena
snagom budućeg oslobođenja.
Naše kalvarije imaju isti broj postaja.
Kušnja koja te ranjava
nek' bude ti poticaj da ustraješ
i ne poriči prisutnost!
Uzalud bijeg!
Svojim molitvama ja ću te zadržati.
Na jednoj od postaja
ponovno negdje
na nekoj kalvariji naći ćemo se
zatečeni u istoj kušnji.

(ŽELJKA BOC, Geometrija, vlastita naklada, 2002.)

 

PIPS CHIPS & VIDEOCLIPS
(Dubravko Ivaniš-Ripper)

PORCULAN

bez tebe sam žedan ja
kraljujem bez žezla sam
na čitavom svijetu
bez nje ja ne žuborim
nema mjesta gdje da taborim
bez nje ja ne vibriram

lomljiv ja sam porculan
žalio se meni bijeli dim
od čistine ja je ne vidim
žalio se meni bijeli dim

od bjeline ja ne postojim
bez nje ja sam nakaza
ohola i mutna prilika
bez nje ja ne pulsiram

lomljiv ja sam porculan

žalio se meni bijeli dim
od čistine ja je ne vidim
od bjeline ja ne postojim
žalio se meni bijeli dim

žalio se meni bijeli dim

 

GORDAN PANDŽA

hitac

ti ne možeš odapeti strijelu
a strijela ne može promašiti Tebe

jer između tetive zapete
i nepokretne mete
luk je napušten

tek Onaj koji ne gađa
sebe se oslobađa

u tom neizvjesnom trenu
kad središte rascjepljeno
munjevito
hitac
rađa

što nenadan presreće

strjelca
metu
i umjeće

(gordan pandža, 28. prosinca 2002.)

MARKO PRESEČKI

Kišne zavjese otvorile su jutarnju predstavu
pun bijesa, tješeći se sa crvenim čovjekom
gledam u još jedan od tri prazna dana
nadam se da ne propadam, makar sam dosad
ostao bez dva-tri ukrasa
sve je to dio naše budućnosti u jednoj od
svemirskih reklama
osjećam da se polako
penjem prema suncu,
mada ću zasigurno
poslije ovog rifa pasti
mršava nam je zadnja strana,
leđa su nam u totalnoj blokadi i
ne preostaje nam ništa drugo,
nego da zagrlimo ljubav i spavamo.

(časopis RIJEČI, "Susret riječi" Bedekovčina, 7.9. 2002., str. 52)

 

ALKA VUICA

Što hoćeš da ti napišem?
Ti si kriška jabuke,
ti si mali crv sa točkicom umjesto glave,
ti si nasljednik parkova...

Što hoćeš da ti poklonim?
Paniku na kolodvoru,
moju golu prijateljicu,
torbu punu gaćica...
Čime hoćeš da te kupim?
Svojom odrezanom kosom,
teglom jasminovog meda,
putovanjem na Istok...
Što hoćeš da postanem?
Narodni heroj,
plesačica na trapezu,
kapljica vode...
Kako hoćeš da te ubijem?
Izjavom na vijestima,
crnim čarapama,
ili da te ugušim papirima...

(ALKA VUICA, Anatomija jedne ljubavi, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.)

 

MATIJA HABIJANEC - MARSHMALLOW

MY PRIVATE HEARTBREAKER

endless deja vu
with my private heartbreaker
you smile, you lead
you don't know what i need
nowhere to go wrong
as long as i am not alone
run away
it's not our day, anyway
i care because of you not saying it's all okay
i dare because of you not saying it's all okay
and you know this night will never end
just let it be the greatest happy end
endless deja vu
with my private heartbreaker
i'll never call again
i can do it, i can
it's a classic tale
it's a love that never fades away
but it's not our day, every day

(MARSHMALLOW "MARSHMALLOW ", Stain records, Krapina, 2002.)

 

ROMANA BROLIH

Otkud sada ti,
skidaš okove gospođi Distanci,
tuđu rukavicu mi bacaš u lice.
Kaj smo si mi,
po parketu stružu stari lanci
iz rukava vire bijele zastavice.

Otkud sada ti,
cuga te i dalje usporava i koči
daješ osmjeh svakom ko se približi.
Ko smo si mi,
kad nam se s poda podignu oči
neznaš ko je od afektiranja niži.

Iz košare pune voća jabuka se otkotrljala
uzalud smo puzali do nje.
Čekat' će nas u prašini ispod očuvanog kreveta
do sljedeće Nove godine.
Jebo te.

 

GORDANA TKALEC

POLJE JAGLACA

Dodirni me i
istkat ću nebo plavim koncem.

Pogledaj me i
očvrsnut ću vjeru.

Poljubi me
kao uzdanicu, ženu i ljubavnicu.

Miriši me
kao polje jaglaca ranog proljeća.

Uzmi me i
urodit ću plodom vječnog života.

(GORDANA TKALEC, Polegnuta u mjesečinu, Felsina, Zagreb, 2002.)

 

 

DALIBOR CVITAN

Jesenska suita

Šetamo ja i ti - sam sam
gledamo lijepa stabla žutog lišća
jesen je - ti si sama - mi smo
o prijateljice, djevojko - ne mogu ti reći: Draga -
koja se gubiš u zlatnim alejama
voliš me ili ne voliš - uopće ne govoriš
živimo u suprotnim dijelovima grada...
Ali se jednako budimo čisti od noći
koja je prošla - i u haljinama nalazimo
poznati okus dana.
I zastanemo pred izlozima ili pod kestenom
i dugo se okrećemo na nekom trgu
zajedno sa suncem i golubovima
zarumenjeni slobodom.
Neznanko nježna koja živiš sasužnjena
kućama i mnogim stranim ljudima
slično kao i ja - samo nas nebo spaja
samo ista jesen - lišće koje pada
samo žamor i šutnja i mukli krik
velikoga grada.

(DALIBOR CVITAN, Sabrane pjesme 1957 - 1993., Stajergraf, Zagreb, 2001.)

 

KREŠIMIR PINTARIĆ

29

Još uvijek vjeruješ da si u stanju procijeniti ljude
iako svjestan koliko puta si pogriješio. Ne možeš
drukčije. Nisi čak ni siguran je li bolje nekoga
podcijeniti ili precijeniti. I u jednom i u drugom
slučaju postoji opasnost da povrijediš ili budeš
povrijeđen. Svjestan si te opasnosti, kao i činjenice
da se ne da izbjeći: ne možeš bez drugih ljudi, bez
prijatelja, bez ljubavi. Sve sami izvori opasnosti.

(KREŠIMIR PINTARIĆ, COMMEDIA, AGM, Zagreb, 2002.)

 

 

ŽELJKA BOC

(21.11.1976 - 29.11.2002.)

RUŠENJE

Sve se ruši...
Ruše se kuće,
ruše se ljubavi i prijateljstva
i gnijezda.
Život se ruši. Tužno, bez veze.
Bez smisla i milosti.

Ne gradite ništa! Mirujte.
Sve se ruši i onako na kraju sruši.
Ruši se staro i dotrajalo,
novo, loše izgrađeno, trajno, vječno... sve.

(ŽELJKA BOC, Geometrija, vlastita naklada, 2002.)

 

ANTUN ŠOLJAN

NIPOŠTO, KADA UMREM

Nipošto, kada umrem, ne bih htio
u zvijezde ili kamen, kakve stvari vječne,
već opet u nešto što radosno se troši,
u mišiće i žile, u slabine i plećke.

I opet jednom u vrijeme nijedno,
i opet negdje na mjestu nikojem,
da ne znam drugo no da trošim zrak,
nego da živim i da likujem.

(ANTUN ŠOLJAN Prigovori, Duriex, Zagreb, 1993.)

 

ŽELJKA BOC

PLES

Oslikaj glazbu pokretima
tako da je vidiš u ogledalu
kako izmiče i napada
... pleši ...
Učini je bujnom
i neka izvire.
Prenesi je i natoči.
Istresi, pomiluj i pregazi
... pleši ...
Isprepleti je, pobjegni joj,
malo zastani - umiri je,
preni se, pusti nek' te ponese!

(ŽELJKA BOC, Geometrija, vlastita naklada, 2002.)

 

KREŠIMIR BAGIĆ

Šalica čaja

Šalica čaja
kao iznenada pronađena misao

crveni se, osluškuje, vrti,
izbjegava danju svjetlost.

Iz nje se izvija
mirisni oblačić pare,

draška nosne dlačice,
izrasta u sjenu, oazu, planet.

Nikamo ne treba putovati.
Ovdje u brijeg i dolina.

(KREŠIMIR BAGIĆ Jezik za svaku udaljenost, Naklada MD, Zagreb, 2001.)

 

DORTA JAGIĆ

SUNCILIŠTE

tri su uvjeta da bi se jednom
zauvjek obrelo na nebu:
prvi mi je nepoznat
drugi ništa bolje
zato treći prijeti da će svaki
koji je mrzio sunce
morati prije ukopa
optrčati na vršcima palaca ekvator
s oguljenom narančom pod čelom

(DORTA JAGIĆ Tamagochi mi je umro na rukama, Meandar, 2002.)

 

DANIEL BIFFEL ("PUN KUFER")

DA MI PROĐE GLAVA

Sve je pitko
kada si nitko
žulja još samo
neuspjeh

Tamo gdje idem
nema šanse da stignem
sve ostaje isto
zauvijek.

Sutra ću te nazvati
moram s tobom spavati
da mi prođe glava.

Sve je pitko
kada si nitko
stvari kroz tebe
prolaze.

Tu ispod inja
ništa ne tinja
samo tišina
šumi zauvijek.

(PUN KUFER, "DOK GRIZEŠ MI PRSTE", Anubis, 2002.)

 

TVRTKO VUKOVIĆ

ZVUKOVI ZABORAVA

Tamni zvukovi zaborava.
U glavi vrtim srednjoškolski film
o putenim dekolteima
prosutim među
zelenim panel pločama stolova,
dvosmislenim pogledima i osmjesima,
uzavrelim papirnatim porukama
što su putovale
znojnim rukama adolescencije.

Rečenica: Petrarca piše sonete
nekada davno izgovorena
suhim ustima supijana profesora
dopire u sjećanje baš sada,
kada u zadimljenom kutu birtije
pokušavam dodirnuti grudi
bezimene ljepotice
nadahnuto joj obrazlažući
deplasiranost metra
u suvremenoj lirici.

(TVRTKO VUKOVIĆ Slijeganje ramenima, Meandar, Zagreb, 1995.)

 

DORA PFANOVA

Potpuna

Ljubav moga srca, što ćeš jednom doći
nikad nesretnuta, snevana odavno,
budi kao kaplja koju samrt toči,
silna kao ona i ničemu ravno.

Budi kao san što dugi drhtaj daje,
kao talas meki, i ko vječna plima,
kao strastan miris od kog srce staje,
čudnog stiha duše budi slatka rima.

(DORA PFANOVA, Sabrane pjesme, DHK, Zagreb, 2002.)

 

RADE JARAK

SAM

Kad mi ništa ne ide od ruke,
a ima takvih dana,
onda sjedim u sobi.
Pokušavam se skvrčiti kao orah u ljusci.
Prethodno zatvorim prozore. Zamišljam
ogromnu kuglu kako se vrti,
zamišljam kako se polako približava granica noći.
U trenutku - treba čekati - noć će prijeći i preko mene.
To je sve.

(RADE JARAK Demon u pari kupaonice, Meandar, 2000.)

 

BRANKO MALEŠ

vidim susjeda!
on na zidu
piše
punk!
o čekaj malo!
ja sam marija!
ja sam marija!
imam šest prstiju!
ja plačem uvis!
ja plačem uvis!
moja je sestra na
nebu!
u nećakinji!
tamo je veselo!
nakon 14 dana
vidim tigra!

(BRANKO MALEŠ Trickster, Lunapark, Zagreb, 1997.)

 

MILAN MLADENOVIĆ
(in memoriam, Margita Stefanović, 18.9.2002.)

Umorna

umor je duboko u meni
riba u vodi
podrum u kući
umor je na rubu usne
reč upućena nekom ko odlazi

vodi me, vodi me na vodu

zar ne vidiš da mi se oči sklapaju

odmori me, zatvori me
zamotaj me, umotaj me
poklopi me, odloži me
odahni me, udahni me
popusti me, otpusti me
ponesi me, odnesi me
položi me, ostavi me
ostavi me, ostavi me

zar ne vidiš da mi se oči sklapaju

(EKATARINA VELIKA, S vetrom uz lice, RTVLJ, 1985.)

 

DARKO RUNDEK

RUKE

Pa pusti da ti sviram
duša gine od tišne
I ne boj se buke
to što svira to su ruke

Jutros
si zaboravio sve
što te drži skupa
Ovaj dan što na prozor lupa
nije tvoj

Oko tebe šute stvari
tvoj krevet i stol te nijemo
gledaju
Sa zidova vise trice
tek da te grubo
sjećaju
U sjenama tih vremenama tih vremena
slutiš prevaru
izdaju u u u u

(DARKO RUNDEK "RUKE", Menart, 2002.)

 

VESNA KRMPOTIĆ

Požuda za sobom

Požuda za sobom...nijedna joj druga nije ni do gležnja
pa prva gazi morem suhih koljena,
ni pjenom odjevena, ni šumom nadjevena...
sama, nijema, i prekrasno strašna.

(VESNA KRMPOTIĆ, Stotinu i osam puta stotinu i osam, Vesna Krmpotić, Beograd, 1999.)

 

ZVONKO MAKOVIĆ

SLIKA

2.

Međutim, osjećam da sve to ponavljanje mora jednom dodi
jati. Čak i tijelu koje je inače savršeno ravnodušno za sve apstrak-
tne pojave oko njega.
Kada će to biti?

Vjerojatno kad duša prekrši svoj zakon o prisustvu u tvari.

(ZVONKO MAKOVIĆ, Prostor voštanice, ICM "Marko Marulić", Zagreb, 1969.)

 

KEMAL MUJIČIĆ ARTNAM

ODLAZAK ILI POVRATAK

A onda su počela padati, jedno za drugim,
sva moja uvjerenja. Daljina mi je postajala bliža,
tananio sam misli kako bi mogle prodirati kroz
ovaj gusti zrak što dalje, u čisti eter, u nedirnuto,
u neopisivo, u brzinu. Ptice moje zemaljske,
govorili su mi moji osjećaji, ako je pjev
sferna karta beskraja, dobro sam upućen. Još
samo kada gravitaciji platim račune, još samo
kada pažljivo pobrišem tragove i kažem
doviđenja vjetru koji me je okretao.

(KEMAL MUJIČIĆ ARTNAM Ubrzanje, Naklada Breza, Zagreb, 2002.)

 

SONJA MANOJLOVIĆ

DUGO PUTOVANJE

Putovati dugo nevjerno usred ljeta i pored jezera
kroz gradove s pločnikom otvorenih na bezbroj mjesta
S ljudima koji te blago diraju vršcima prstiju
i osmjehnuti silaze stepenicama ka šturim predjelima
Samo ići, ljubeći ka ljubavi, čovjeku sagnutom na obali
koji te zadržava u oku
okrećući se jezeru poput ogledala

(SONJA MANOJLOVIĆ, Jedan espresso za Mariju, Zrinski, Čakovec, 1977.)

 

VESNA BIGA

RECIKLIRANA

Nema više nemušto straćenih otpadaka,
slijepih i propuštenih djelića sekunde,
rat ovdje traje netremice, dvadeset i
četiri sata, jede se i spava gledajući,
dok točkove zjenica okreću istančani
odašiljači plijena, i sve je tako svježe
i nepomućeno slanim uplitanjem kapaka,
koji su nekad znali podmetnuti klip u
trku preko bojnog polja, u doba kad je
sve još bilo usplahireno i ostajalo bez
daha pred jednim jedinim prizorom, a
snijeg polako sipio ekranima kiteći ohole
tornjeve crkava, bio je to nježan program
u kinoteci, tako reći donedavno još se
besplatno živjelo, od samo jedne ulaznice,
a onda su hrupili s platna pravi sinovi
praha i vatre, tlom su žestoko zaigrali
majstori krupnih planova, sitnih umiranja,
kakvi vitezi ispod vrlih pancira, kakav
munjevit pogled kroz svaki božji cvijet!

(VESNA BIGA Uhodeći vlastiti pogled, Meandar, Zagreb, 2001.)

 

ŽELJKA BOC

NE DRHTI, NE BOJ SE!

Ne drhti dok ti se približavam očima
ne uzmiči dok ti darujem usne,
ne boj se dok ti izgovaram ime.
Ne pali radio kad ti prstima putujem po kosi...
ja sam tvoja glazba...
Večeras imam solistički koncert,
ti si moj gost.
Osjećam te u notama ove uvertire...
Izvest ću "ariju raspucale vreline"
možda jednom napravim musical na istu temu,
bit će neobična interpretacija.
Ja sam tvoja glazba
što ti struju bilom.
Ja sam tvoja melodija,
tvoja opereta i balet.
Nikad ne nastupam s drugima, ja sam solist,
ti si moj gost,
ja sam zvijezda u tvojim očima.

(ŽELJKA BOC, Latice i sreća, HKD sv. Ćirila i Metoda, Zagreb, 1997.)

 

SLAVKO JENDRIČKO

ORFEJ U PODZEMNOJ ŽELJEZNICI

Čekajući glazbu skupljao sam mrvice kruha za
gubitnike
o kojima se ne pjeva u knjigama razboritosti.

Orfej u podzemnoj željeznici pastir sam lišću čaja,
onjušio sam plavušu do sebe mladu svijeću koja se
praznički smiješi.

Dobro Jučer želim.

Moj je prijatelj ostao bez svjetiljke,
ne očajava,
svira mrak.

A vi ste loši dečki
i mogli biste učiniti neizlječivo zlo glazbi.

(SLAVKO JENDRIČKO Podzemni Orfej, Meandar, Zagreb, 2001.)

 

MILORAD STOJEVIĆ

LAPORI MIRIŠU NA LIPU

Poštujem stvari principa. Oni su
Struktura. Sastojak postojanja, što
Bi rekli moji prijatelji filozofi, sve
Je učinjeno da bude stvarnost.

Što je sve nabrano, sam bog zna!
Kada je u cvijetu kuša.
Zaobilazeći me revno.
Gotovo kao školsko pravilo.

(MILORAD STOJEVIĆ Prostrijelne rane & other poems, Naklada MD, Zagreb, 2001. )

 

GORDAN PANDŽA

SAMOĆA

tko još razumije
ljepotu sjete
i dubinu samoće

utopljeni u šarenilu buke
ljudi prolaze nedirnuti
prozirnošću tišine

rođene u rijetkim trenucima
divljenja i samozaborava

prolaze
i odlaze u sivilo neonskih snova
netaknuti bjelinom buđenja

a tišina čeka
kao neubran cvijet

i cvjeta

(GORDAN PANDŽA, Put ka mandali - Vječno hodočašće (foto-lirska mapa), Neda Oršolić, Zagreb, 2002.)

 

SMS Mozart
(pseUDOname)

E, moj Darac

Razočarao si me, Darac,
Da znaš. Mislila sam
Bit će nešto od tebe
Uspjet ćeš
Bit ćeš na pravom putu.
Obećavao si.
A ti si otišao u filozofe.
U pjesnike.
Prodaješ muda pod bubrege
Umjesto da si otvorio Ketro
I prodavao jeftinu robu.
Mislila sam: Bit ćeš
Netko.
A ti
Pišeš pjesme
Umjesto da si postao nogometaš
Oženio manekenku
I osvjetlao nam obraz.
Sramim te se, Darac.
Zašto si išao studirati?
Zar doista nisi mogao ništa bolje?
Kako da pogledam u oči
Susjedi s petoga kata?
Njen Mario vozi BMW.
Ugledan je, sva mu se vrata
Otvaraju.
Uvijek u odijelu,
A ti nemaš ni za nove traperice.
Crvenim se kad me pitaju što si
Po zanimanju.
Profesor.
Tješe me, a znam da mi se
Iza leđa
Smiju.
Sramim te se, Darac.

 

ZDENKO FRANJIĆ

Mračna svetlost

Jedne cure dečko
Jedne žene čovek
A sve ostale
Samo su za gledanje
A sve ostale
Samo su za maštanje

I kaj god morem
Ja napravim sam
I zahvalan sam svima
Koji mi ne daju gore
Zahvalan sam svima
Koji me teraju dole

Ja osečam podsmeh u glasu
Ja ne vidim ljubav u oku
Ja ne grešim kad grešim
Ja grešim kad ne grešim

Ja sam dečko jedne cure
Ja sam čovek jedne žene
Ja sam dete loše sreče
Ja sam tata moje zvezde

Ja znam da ne znam
Ja znam i ono kaj ne znam
Imam samo ono kaj nemam
I nemam sve kaj imam

Ja sam živo seme
Ja sam mrtvi plod
Ja sam svevideče oko
Ja sam mračno svetlo

ZDENKO FRANJIĆ

 

DRAŽEN KATUNARIĆ

mrak koji stasa

nije svjetlost više

nedostaje
joj svaki čovjek
koji je te noći nestao

da bi bila

svjetlost

(DRAŽEN KATUNARIĆ, Pjesan o Stjepanu (poema), Perun, Zagreb, 1996.)

 

DELIMIR REŠICKI

ROCK'N'ROLL

Pedofili se bezbrižno surfaju na Internetu
diljem domaje
nešto čudno šumi
u telefonskim slušalicama
bljutavo je vino
pospani stari fenderi
i svi su baš klipovi ostali zaglavljeni
u porazbacanim špricama
adio rock'n'roll

(DELIMIR REŠICKI, Ezekijelova kola (pjesme), Znanje, Zagreb, 1999.)

 

EMINEM

"Without me"

...
A tisk-it a task-it,
I go tit for tat with anybody who's talking this shit that shit
Chris Kirkpatrick, you can get your ass kicked
Worse than them little Limp Bizkit bastards,
And Moby, you can get stomped by Obie,
You 36 year old bald headed fag blow me
You don't know me, you're too old
Let go, it's over, nobody listens to techno
Now lets go, just give me the signal
I will be there with a whole list full of new insults
I've been dope, suspenseful with a pencil
Ever since Prince turned himself into a symbol
But sometimes the shit just seems,
Everybody only wants to discuss me
So this means I'm disgusting,
But its just me I'm just obscene
Though I'm not the first king of controversy
I am the worst thing since Elvis Presley,
To do Black Music so selfishly
And use it to get myself wealthy (Hey)
There's a concept that works
20 million other white rappers emerge
But no matter how many fish in the sea
It'll be so empty without me
...

 

ĐORĐE MILJUŠ - ĐOLE

Garažni bend
Težnja mladosti
Neostvarene želje
I jaka volja
Neutaživa žeđ
Za slavom
Doviđenja ljubavi
Sutra počinje igra
Uz kavu jutarnju
Buđenje u transu
I telefonski zvuk
U ušima očaja
Budale i psi
Na zidovima
Postaju stvarnost
Poslije podneva
Zbogom

(ĐORĐE MILJUŠ - ĐOLE, Prijevoz za vlastite potrebe, vlastita naklada - Andrea Knapić, 2002.,www.thinking-gap.tk ,
thinking-gap@post.hinet.hr)

 

LANA DERKAČ

NOVINE

I.

Neka nam menta bude grad
započeo si rečenicu
i pred kioskom na presavijenim listovima
potražio rezbarije po novostima
Čitaš mi: postoji mjesto
gdje kiša svaki dan zalijeva anđele
pa rastu

(Lana Derkač, www.konture.com)

 

MILORAD STOJEVIĆ

Dobri moj naslov sluša koračnicu s krova

Kolaboriram s jednostavnim poetikama. Služi im
Na čast, truleći kao čestica Ničega. Ili smo jednako strasni.
Povučeni u postaje.
Kobre su se obojile u plavo.
Kite se perjem kokoši i stida, ako ne bi bilo preapstraktno.
Misleći kako Narcisi
Spavaju samo u Sebi.

Tako, dakako, pjesma. Pretočena
U zdanja.
Pomalo i shvaćam te luterane od kojih redovito
Kupujem knjige. Na otplatu i ostalo, kako već to davno
Opjeva jedan živi pjesnik.

Lako je lamentirati pod lumbrelom, ali kada kiša
Prestane, što ćete s onim drvom, koje nije za ogrjev,
Neg za pojeziju. Kako tada, tako i sada, rekla bi
Usmena poezija po Heineovoj oredaji u lošem prijevodu.

(MILORAD STOJEVIĆ Tečaj čarolija, Stajer graf, 2001.)

 

MARKO PRESEČKI

knjiga, bilježnica, svijeća,
prstenovi umiru od strašnog zvuka,
koji blista oko brojeva,
koji blista oko nemoralnih leptira
probušenih gljiva

(MARKO PRESEČKI Osmičevac, vlastita naklada, 2002.)

 

KREŠIMIR PINTARIĆ

NAPOKON JE POSTALO OZBILJNO

Volim te kada se probudim s tvojim rukama ispod mog jastuka.
Volim te kada me u prolazu pomiluješ po potiljku.
Volim te kada se vikendom izležavamo u krevetu,
a ti glumiš ljubomornog muža.
Volim te kada mi prije odlaska na posao popravljaš ruž
nježnim i napola odsutnim pokretima.
Volim te kada nakon svađe dođeš do mene raširenih ruku
i tepavim glasom kažeš: "Poljubi nezahvalno govno. Govno te voli."
Volim te kada bez riječi ležimo na krevetu
a ti po peti puta za redom puštaš Danelectro EP.
U tvom zagrljaju zaboravljam svako pretrpljeno zlo.
Kao u onoj pjesmi Czeslawa Milosza.

(KREŠIMIR PINTARIĆ, magazin GODINE NOVE 13/14, svibanj 2002.; (www.kresimirpintaric.com)

 

IRINA BAN

POSJED

Zauvijek imam svoju maštu.
Malo pero, sjemenku kruške, kaplju ovješenu o dimnjak.
I ogradu paučine, povrtnjak gdje rastu rogovi pahuljastog jelena.

Imam svoju jastučnicu slika.
Vrtuljak balerine s ušećerenim naramenicama plesne haljine.
U povoju neba ljuljačka duge. Skliznut će vodotok boje, sve će postati modro.

Posjedujem mlin bez kamena.
Bez mlinara.
Bez brašna.

Posjedujem srebrnu prašinu maštanja.

(IRINA BAN, www.konture.com)

 

MIROSLAV MIĆANOVIĆ

PSALAM, PJEV TAMNOG ANĐELA

ja samo znam da na mjestu
gdje si gola ušla u praznu
sobu i rekla nije dobro
baviti se morem, sada rastu,
katedrale i gromovi,
glazba i planine

(MIROSLAV MIĆANOVIĆ, Zib, Meandar, Zagreb, 1998.)

 

ERVIN JAHIĆ

Stotinu gorućih Sunca

Ako je cijeli svijet zrcalo
a u svakom atomustotinu gorućih Sunca,
kako kazuje Šabestari,
ogledaj se
dok ti ne utrne sunce.

(ERVIN JAHIĆ, Biografija i auto, DHK, Rijeka, 2001.)

 

KEVIN T. McENEANEY

Pjesništvo

Korisno kao molitve fratra trapista
Pozvati svjetlucavo poštovanje
Vječnoga i naći ga kako pliva
u mjesnom jezeru - vodeni pauk
pliva svoje uobičajeno prsno
u bujadi i neredu proljeća -
takva je nevažna dužnost
onoga tko je zaboravan prema ambiciji.
naći poluzadah nezadovoljnog
Boga u zračnim strujama povjetarca,
sastaviti zadovoljavajući prijevod,
spremiti ga u ladicu:
To je jedino pošteno napraviti,
budući da je poštenje skriveno čudo.

(u časopisu EUROPSKI GLASNIK, broj 6/2001 (izišlo 2002.), Zagreb, DHK, str. 739)

 

DORTA JAGIĆ

PJESMA O VJEČNOSTI

susjeda je jutros zašla k nama
i rekla: sjest ću na trenutak

(DORTA JAGIĆ, PLAHTA PREKO GLAVE, SKUD I.G. Kovačić, Zagreb, 1999.)

 

MARIJA LAMOT

OPLOĐUJEŠ ZEMLJU

Oplođuješ zemlju
u meni da niknu vode
i proljetnice
strmoglavljene s tvojeg brijega,
pročišćene ljubavlju.
Ispod kreveta zemlja rahla i mirisna
do mojih ruku povija nježno sjeme.
I sve što jesmo natapa suzama.
Kroz sobe čuje se milozvuk proljeća.
Otvori mu svoje puritanske prozore,
svoju štedljivuu i samotnu dušu.

(MARIJA LAMOT, časopis za kulturu HRVATSKO ZAGORJE, 2/2001. - izišao u ožujku 2002.)

 

VELIMIR SRIĆA

NOĆNI TRIPTIH

ti si tama i sjećaš se toga
jer glad za tijelom
nije ništa novo

svuci sa sebe nepovjerljivost
odjeni nježnost
i budi dostojna te šutnje što nas okružuje

koljena drhte
a oči se prosule
kao drvored kestena u listopadu
dođi
samima nam pred sobom nema uzmicanja

(VELIMIR SRIĆA, RAZNE IGRE, Aeragrafika, Zagreb, 1999.)

LUCIJA STAMAĆ

Život u visokom neboderu
trebao bi mi davati perspektivu,
pregled nad situacijom -

lijep izgled bi mi trebao
biti štap koji božjim čudom
pokreće vodu iz kamena -

ili makar izaziva malo pijanstvo.

No budući da mi sve to u život
mami uglavnom nakaze,
preostaju mi samo slova i komad
papira - da fokusiram pogled
i ubijem vrijeme.

Nastojim se pokoriti carstvu
vlastitih misli i želja sve dok mi se
glava ne raspukne kao pomidor;
loviti svoje snove u ritmu
kojim pristižu, kao
sjene na autoputu pred
šajbom usnulog vozača;

dobar pjesnik je samo kukcožder;
osoba koja razapinje nedužnu i
nemoćnu inspiraciju duginih krila
na papir, još uvijek napola živu...

općeprepoznato znakovlje i
glasovlje jedina su moguća
spona između ljudi,
a to nije ništa.

Jao krilatima.

(LUCIJA STAMAĆ, www.konture.com)

 

MILKO VALENT

NEURO NOĆ

1. Spremni za navigaciju

samo trenutak da ugasim
strast i luna-park, poznato
zabavište pune mjesečine.
a sada slijedi odmor
zadovoljenih lunatika.
crna učenice, nastavit ću tamo
gdje sam stao kada smo
blagovali večer na balkonu
i slušali jazz, grimiz na usnama,
vino i smokve bez lišća.
mila, ja sam Kairos, izazivač
muze i dobra navigacija kroz
krizu drugih. za to vrijeme dok
izazivam muzu, češkaj mi
svilenu kožu.
naoštri noćne nokte,
fatalna djevojko kružne radosti.

(MILKO VALENT, www.konture.com)

 

Branislav Babić Kebra

KAD SE NEKO NEČEM DOBROM NADA

Pravila su uvek tako stara
Zašto moram njima da se klanjam
Nije važno, pričaj mi o sreći
Nešto lepo, kao čokolada
Ovaj put je porodično stablo
Mali prostor koji tako volim
Sve je spremno, to je moja snaga
Nežni ljudi, različitih strana

(OBOJENI PROGRAM, album "AKO NISAM DOBRA ŠTA ĆEMO ONDA?", urbaNS, 2002.
www.obojeniprogram.com
(www.urbans.co.yu)

 

SRĐAN SACHER

:žvačem listove koke i osluškujem:

od ispod
negdje kroz cijevi
duboko iz srca podzemlja
dolazi voda i penje se

sumrak je i govorimo u rano predvečerje

on, indijanac
govori :mi:
mi, bijelci
govorimo :ja:
i uglavnom svi koristimo zamjenice

osim dok povremeno
prasnemo u smijeh
i izdamo se jedan drugom pogledima

SRĐAN SACHER, Kargo kult, Meandar, 1997.
(www.meandar.hr)

SIMO MRAOVIĆ

iz demokracije ostale su racije
i po koja pljačka i pokoja značka
otvorim knjigu maleš se pokloni kaže
zdravo medvjediću kupi 13 bisera
ne mogu mali sam izgubio sam srce
kako si ga izgubio kad je srce vojnik
moje srce ne tek se rodilo
u krošnji spava medvjedić
probudio ga je bagić
rekao je ako me pobijediš
pustit ću te natrag
ne znam igrati pikado kaže medvjedić
evo vježbaj idem ja
ne znam čitati kaže medvjedić
o fino kaže bagić a gdje si bio
ne znam kaže medjvedić ali netko
mi je nudio bisere suze kišu i bombone
dobro kaže bagić nazvat ću simu
a on neka te vrati malešu
za pravdu se treba boriti

(Laku noć, Garbo (ciklus pjesama), ZAREZ, 17.1.2002)

RADOVAN IVŠIĆ

AIAXAIA ILI MOĆI REĆI (odlomci)

I. čin, 7. prizor

Ronilac
...

Govor je kad iz daha riječi naviru,
kad se tiho probijaju, širom prelijevaju,
strahotne i uvijek nove,
blistave i krhke,
da li su slapovi,
da li su obluci
ili su gromovi,
riječi,
nikad iste
i sve bogatije,
jedna za drugom,
jedna preko druge,
gole,
u klupku,
ludo zaljubljene,
ili samotne, zakukuljene,
kap za kapi,
kamen po kamen,
ali uvijek nanovo na sve spremne,
riječi, crvene od usana, mokre od suza,
mračne iz dubine srca,
riječi od sna
i riječi od uma.

(RADOVAN IVŠIĆ Poezija, Matica Hrvatska, Zagreb, 1999. )

 

MILANA VUKOVIĆ

ZBILJA

Skriven u krajoliku ne tražim odraz
u plavookom jezeru i ne crtam prstom
svoju sjenu na pijesku. Moja su raspoloženja
brzi oblaci. Sličim na mahovinu i kamen,
na jeku i borove što rastu prema ponoru.
U snu moja se duša nadvija nad svijet
i ja susrećem onu koja me sanja na zbilji.

(MILANA VUKOVIĆ, Azurno zlatno, Ceres, Zagreb, 1994.)

 

ZVONKO MAKOVIĆ

U OGLEDALU

Sada izranjaš iz moje rečenice.
nema sjećanja, nema utjehe
koja bi te osokolila.
Nostalgija, tužno prepričavanje,
jedva prepjev, jedva razumijevanje.
U vlastitom srcu, kao u zjenici
oka, uvijek zatitra neka oštra
praznina. U koju te onda
stavljam kao lik iz dnevnika.
Kao suvišan kadar kod montaže.
Kao osvojeno vrijeme.

(ZVONKO MAKOVIĆ Veliki predjeli, kratke sjene (izabrane pjesme), Meandar, Zagreb, 2001.)

 

MARKO GRČIĆ

TELEVIZIJSKO POPODNE

Upitaj televizor svoj
Što misli o istini
Upitaj televizor svoj
Što misli o hrabrosti
Upitaj televizor svoj
O onom lešu što je iza njega
Pa se onda baci
U njegove valove
I kušaj doplivati
Do obale svoje puste sobe
Kako bi TV snimatelji
Koji po njoj kabele već vuku
Mogli snimiti pomodreli ti jezik
Isplažen TV publici
Koja manje-više
Ne čita Platona
Niti čuje potres
Od kojeg ekran puca

(MARKO GRČIĆ Nebeska vučica, Matica Hrvatska, Zagreb, 2001.)

 

DAMIR ŠODAN

PASTORALNI FLASH

majstor obućar
smislio je okomitu razbibrigu.
ali ne koristimo uvijek sva znanja.
kao što ne pijemo vino u svim prilikama.
kao naprimjer danas kad se nakon roštilja
zalijevamo crnim pivom polako
se razlažući u dimu velikog jointa
dok djevojke, sada već gospođe, sada već
bića obuzeta sipkom svjetlošću
odlaze u šumu da se prošeću,
rasfriškaju i nasmiju nečemu
što samo one razumiju.
u međuvremenu krdo bijelih oblaka
istrajava u sporosti. Bog
premješta čačkalicu.
očiju tamnih kao naftni derivati
kad se dignem iz ligeštula
poletjet ću.

(DAMIR ŠODAN, Srednji vijek, Zagreb, Naklada MD, 2001.)

 

ĐORĐE BALAŠEVIĆ

OTILIJA (Lakonoga)

Jedva da se sećam dvanaest zvončića na njenoj bluzici
Sam je crni Đavo poturio note muzici
Vrtela prstić oko dugmeta
Starija joj sestra bila kao ukleta
Obeć'o kući da će doći i pre ponoći.

Jedva da se sećam prvih pet-šest slova njenog imena
Mesec nešto flekav, ko stara trumpeta limena
Vitlao Božić jata zvezdana
Mrznuo je Dunav nizvodno od Bezdana
A u našem kraju lepih seka iznad proseka.

I baš lakonoga
Za drugoga zaručena a za mene naručena kod Boga.
Moja lepotuška
Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajičku opuška
Ko reči par u spomenar...

Jedva da se sećam da je ribnjak bio srmom okovan
Tad i nikad više miris'o je sneg na jorgovan
O, mati joj njena skrila papuče
Od mraza ringlov pred kućom napuče
U ocove čizme pa do čarde preko verande
Moja lakonoga
Za drugoga zaručena a za mene naručena kod Boga
Moja lepotuška
Nedopijen gutljaj vina, dah karmina na krajičku opuška
I teški lom u srcu mom

(Đ. Balašević - Dnevnik starog momka)

 

MARSHMALLOW
(MATIJA HABIJANEC)

FLOWERY LANE

i can be sadder than you, it's a deal
"when you're lost, you have something to
look forward to" says Ally McBeal

i wanna drive this horse...
where's the wheel, where's the gas?
picture me driving an army plane
smiling & being alive in a flowery lane

movies that make me good
people that make me bad
worlds that my head creates
guitars, the sun

this is a fairy tale i wanna tell my kids
what i choose is what i loose

i've been used

(MARSHMALLOW "THE MARINADE COLLECTION",
2001. STAIN RECORDS)

 

BORIS MARUNA

NIKAD NEĆU PRESTATI PONAVLJATI

Ja sam vaš prorok. (V. Majakovski)

Ja nisam pjesnik budućnosti
Ja je nemam
Nemam ni potrebnih vizija
ne zanimaju me sutrašnji naraštaji
Vječnost ne kuca na moja vrata
Moja riječ ne otkriva tajne svjetove
Na moju riječ voda ne poteče iz kamena
Ja živim svoj život među vama
Gorak kao početak amebe
Posvuda ste samo vi s vašim omčama
S vašim kravatama i s vašim teorijama
S vašom tvrdom potkoljenicom stvarnosti
I meko uvezanim Marxom na polici
S vašom beskrajnom vjerom u traktore
I lakom sumnjom u vlastite žene
Bez vas ne bih mogao
Ja sam vaš pjesnik
Samo vama govorim
Samo za vas ponavljam
I nikad neću prestati ponavljati:

Kršćani, vi niste sposobni
Da nešto naučite!

(BORIS MARUNA, Upute za pakleni stroj, NZMH, Zagreb, 1998.)

 

MILKO VALENT

ŠKOLA CRNOG TURNUSA

1. Na putu kroz vaniliju

Na putu kroz vaniliju
ravnatelj kućne galaksije
smije se relativno. Opušta ga
jednostavna neuro-slika
sladoleda u kornetu.

Zakon vanilije zbunjuje
početnike. Brzo otapanje
sunca po danu zahtijeva
spremnost lizanja svih boja.
Uopće, lizati znači izazivati
raj na zemlji. Znači biti
egzotičan za opće dobro.
Na putu kroz vaniliju, čovječe.

Ali prije izgradnje finog
skromnog egoizma i kućnih
dnevnih bogova te brzih domaćica,
treba osvijetliti noć
sa svih strana svijeta.
Na putu kroz vaniliju, čovječe.

MILKO VALENT, Neuro neuro, Meandar, 2001.

 

TOMISLAV ZAJEC

Zašto smo zapalili kuću, 9.

intenzivno razmišljam da li smo se ikad pomirili s tugom. i ako jesmo - kad? izvadio sam veliki atlas svijeta i na mjestu gdje se nalazi livada ucrtao podvožnjake, ulice, grad. od žutog plastelina načinio sm most, provlačili smo se ispod njega sve do duboko u noć. tada su naše plahte postale ponovno nemirne, proizvodile su čudne glasove, pištale kao parobrodi. sestra je pripremila kovčeg. kovčegu je ispala ručka. sve što nam je ostalo suhe su uspomene.

(TOMISLAV ZAJEC Rupa njegova imena, Ceres,
Zagreb, 2000.)

Jasmina Burek

Previše je zaprljanih kiša
Ispod noktiju
Da bismo mirno legli pod sunce
I slušali dah trave
Pod leđima
Stoga je najbolje preskočiti stvarnost
Možda i ona preskoči nas

Moja je ljubav negdje iznad krovova
Gdje plavičasti oblaci razdjeljuju
Nebo od grijeha
Dovoljno visoko da čuje pjesmu
Anđela
I osjeti bijeli miris božanskih visina
I ne plaši me prašina
Što ju u ona olujna vremena
Uzdižu strašni vihori
Naše zablude
Time tek znam da je ljudska
Sasvim savršeno
Ljudska

(Jasmina Burek,
www.jburek.cjb.net)

 

SONJA MANOJLOVIĆ

PA, ŠTO, AKO NEVJEŠTO ŽIVIM

Pa što ako nevješto živim
Ako bauljam
na hiljadu očiju razmrcvarena
Gotovo pobijene, do kasno razvrstavam sićane slavuje
Otvaram i otvaram u njima ekrane daljine
Što, ako hoću disati, jesti
gdje ima hranjive juhe od zraka i knjiga
za koje ću zasjesti
bradu naslonit na dlan
dok ruka ne usahne
i kapci ne pripotvrde
Pa, što, ako od vas uzmem samo knjige
usta za naš poljubac

(SONJA MANOJLOVIĆ, Vješturkov tanac, Meandar, 2001.)

BJORK
Pagan poetry (Vespertine)

pedalling through
the dark currents h
i find an accurate copy
a blueprint
of the pleasure in me

swirling
black lilies
totally ripe

a secret code carved

swirling
black lilies
totally ripe

he offers a handshake
crooked
five fingers
they form a pattern
yet to be matched

swirling
black lilies
totally ripe

on the surface simplicity
but the darkest pit in me
is pagan poetry
pagan poetry

swirling
black lilies
totally ripe

.. .. . . ... . . ... ... . .. . .... . ... . ..

morse : coded : signals
they pulsate : they wake me up
from my
hibernate

on the surface simplicity
but the darkest pit in me
is pagan poetry
pagan poetry

i ©love him

this time
i'm gonna keep me to myself
this time
i'm gonna keep my all to myself

she ©loves him

 

JOSIP SEVER

POGREB

odlažem pogled - i odlazim proklet
i glas mi bude od nerava - neravan
plač kad su zabijali čavle
bio je nalik na crne čavke

bilo je crno od batina veče
i razlupana šaka groma
hladne i mračne kiše zveče
po golim zjenicama kroma.

JOSIP SEVER, Diktator (Razlog, Zagreb, 1969.)

MARIJA LAMOT

PJESNICI

Kako je čudno čitati poeziju
Kako je čudno pisati poeziju
Što zapravo žele ozbiljni ljudi koji pišu
bestidno iskazujuć bljedunjave
aktivnosti nepostojeće supstancije: duše?
Što žele objasniti, zaustaviti?
Jedan ozbiljan čovjek ne smije
biti pjesnik i prodornošću
vida razotkrivati stvari, rušiti poredak.
Pjesnici sebično manipuliraju bićima
posredujući ih u riječima.
I sve zadobiva sasvim drugo postojanje:
kamen više nije kamen.
Suha ruža cvate.
Svjetlost se odlama s ledenog brijega,
a gore na vrhuncu smiješi se Bog.

MARIJA LAMOT Priprema za obiteljsku fotografiju, Naklada MD, 2001.

KREŠIMIR PINTARIĆ

NAKON ZVUČNOG SIGNALA MOŽETE OSTAVITI PORUKU

dogodilo se
baš onako kao što si rekao da može
ili hoće
ne sjećam se više
znam samo da sam hodao ulicom
jason pierce je pjevao
when you smile
you know you blind me
to all the horrors I see
i onda se dogodilo
baš taj osmijeh
nekakav predivan osjećaj
znaš
onaj osjećaj kada digneš pogled prema nebu
ne znajući što bi tamo točno trebao vidjeti
više kao da provjeravaš
ne gleda li netko tebe

("Divovski koraci (pjesme)", Ghetaldus optica, Zagreb, 2001.; www.kresimirpintaric.com)

 

ALEKSANDAR STANKOVIĆ

JUTRA POBIJEĐENIH

Uostalom kao i ja
sve ti oči same
čekaju
Rado bi uvrijedila neznanje
Bio ti velik dan - htjela bi

Uostalom kao i ja
pokušavajući
zaboravljajući
snom trčeći
krvareći
grči ti se ruka - ponekad

Uostalom kao i ja
prepoloviš se
pogledaš me
ne znamo se
Tek smo jutra pobijeđenih

(JUTRA POBIJEĐENIH, Nova knjiga Rast, Zagreb, 2001.)

 

KEMAL MUJIČIĆ ARTNAM

TRENUTAK POSLIJE

U raj, u praoblik, dakle,
u istjeranost iz sebe, u drugost,
gdje nema boljega ni gorega,
gornjega ni donjega.
U prelet, u prostranstvo se rasprostrijeti,
raspršiti, raspustiti, rasprsnuti,
gdje nema bližega ni daljega,
ni tamo ni ovamo.
Treptati u trajnom, u transcendentalnom,
u ničemu, bez ništa, nevidljivo.
U zaborav zamaknuti, zabaškuriti,
u zagonetku se zagonetnuti,
u tajnu se uvući, u žubor,
gdje nema znakova koji ostaju.
Ili, kao srne kad umiru,
kao njihove duše kada se uvlače u paprat, uvući se,
i nitko neće znati gdje je tko,
što je što.

KEMAL MUJIČIĆ ARTNAM

PUT PREMA PAKLU

Na putu prema paklu prividi su ljepši od istine.
Raznobojni su i mirišu. Tek,
iz tame atoma raskol zaprijeti gravitaciji
i svi zakoni prirode ponovno odu na provjeru.
U tom kaotičnom području
odmaraju se bogovi i đavoli,
kockaju se onim što će doći.
Tamo, gdje se miješaju godišnja doba
i lutaju strane svijeta,
tamo je to, taj put.
Kad se zapali, pobjegne na sve strane.
Kad se smrzne, sve povuče u sebe.
Samo mu medvjed i dalje odolijeva.
On lovi svoj sjeverni pol a ovaj mu izmiče,
lijevo, desno, naprijed, nazad.
I tako do kraja.

KEMAL MUJIČIĆ ARTNAM "Zona Zoo", Meandar, Zagreb, 2000.

 

DRAGO GLAMUZINA

RIBARSKO PRIGOVARANJE

ponovo lovim u sebi
na sviću
katkad mi se samo čini
da samo uživam u dosadi,
kao kad oblutak bacaju u more
a oko njega se šire
koncentrični krugovi
jedno vrijeme
ponekad pak argonaut sam
u potrazi
sve je u traganju
ali postoji u duši
i želja da se ne misli
da se bude miran

(Mesari, Naklada MD, Zagreb, 2001.)

 

BJORK
Hidden place
(album Vespertine)

through the warmthest cord of care
your love was sent to me
i'm not sure what to do with it
or where to put it

i'm so close to tears
and so close to
simply calling you up
and simply suggesting

we go to that hidden place

now, i have been slightly shy
but i can smell a pinch of hope
to almost have allowed once fingers
to stroke
the fingers i was given to touch with
but careful careful

there lies my passion hidden
there lies my love
i'll hide it under a blanket
lull it to sleep

i'll keep it in a hidden place

he's
the beautifullest
fragilest
still strong
dark and divine
and the littleness of his movements
hides himself

he invents a charm
that makes him invisible
hides in the hair

can i hide there too?
hide in the hair of him
seek solace
s a n c t u a r y

in that hidden place

 

PABLO NERUDA

ELEGIJE - XXVII.

Zašto ja, rođeni Araukanac,
Kastilac po silabama, svjedok
Greka i njegove kinjene porodice,
ja, sin Apollinairea ili Petrarce,
ja, također ptica sa San Basilija,
živeći između smiješanih kupola,
očišćenih rotkvi, luka crvenog
iz bizantinskog vrta, likova
s ikona u njihovoj geometriji,
ja, koji sam ti, grlim nasljeđa
i stečevine nebeske;
ja i ti što živimo u ograničenjima
starog svijeta i novih svjetova,
sudjelujemo melankolično
u spajanju suprotnih vjetrova,
u jedinjenju vremena što teče.
Život je prostor u pokretu.

(PABLO NERUDA Isla Negra, Diorama, Zagreb, 1997.)

 

Federico Garcia Lorca
(5.6.1898. - 19.8.1936.)

ŽELJA

Samo tvoje toplo srce,
i ništa više.

Moj raj je polje
bez slavuja
i lire,
s jednom skromnom rijekom
i malenim vrutkom.

Bez ostruge vjetra
u hvojama,
bez zvijezde što bi htjela
listom biti.

Golema svjetlost
koja bi bila
krijesnica
druge svjetlosti,
u nekom polju
skrhanih pogleda.

Čisti počinak
i tamo cjelovi naši,
zvonki madeži jeke
rastvorili bi se
u daljini.

I tvoje toplo srce,
i ništa više.

GITARA (LA GUITARRA)

Počinje tužaljka
gitare
Razbijaju se kupe
praskozorja.
Počinje tužaljka
gitare.
Zalud ju je šutkati.
Ne možeš je
ušutkati.
Plače jednolična,
kao što plače voda,
kao što plače vjetar
na snježištu.
Ne možeš je
ušutkati.
Plače zbog stvari
dalekih.
Pijesak toploga Juga
što traži kamelije bijele.
Plače strijelu bez cilja,
večer bez sutra
i prvu mrtvu pticu
na grani.
Oh gitaro!
Srce ranjeno
sa pet mačeva.

Izbor (Izbor, prijevod, prilozi, Drago Ivanišević), Mladost, Zagreb, 1985.

 

Carles Riba (Španjolska, 1893-1959)

Pjesma me vodi, a uz nju me prate
poslušne, čiste, čudnovate zvijeri;
ko da su rod mi, sudbu s njima mjerim,
na kob su kivne, s vatrom umiljate.

Za smrt ja više ne trebam tumače:
sam život svojim tokom uvis vodi;
pa ako znanje neće plodom rodit,
ono što živjeh od ljeta jače.

Zemaljski dani i svijet mi se čine
uzvišeni; krik srca iz dubine
svjetlost otkriva. Što tu razum može?

Postadoh tko sam po činima ludim,
u žarkoj hajci prijeć preko se trudim;
ljubav je plijen i ona će nas prožet.

(Tonko Maroević "Bikova koža - Mala antologija katalonskog modernog pjesništva", NZMH, Zagreb, 1987.)

 

GALAX 54
"HIGHWAYSTAR"

he's the one
diesel life
support sixteen he's the one
amphetamine divine
he's my highwaystar
and I'm a highwaystar too say goodbye
my plastic gemini goodbye

www.listen.to/galax54
www.anubisrecords.com

 

KREŠIMIR BAGIĆ
"Maestral Gagant"

...
Kažu da sam kralj trikova,
da mogu progutati loptu i igrača,
a ostati gladan. No, zapravo,
ja samo imam inteligentan pogled
i glavu punu maestrala.

(Jutarnji list, 9.6.2001.)

 

R.E.M. (Michael Stipe)

IMITATION OF LIFE
("Reveal", Warner bros, 2001.)

charades, pop skill
water hyacinth, named by a poet.
imitation of life
like a koi in a frozen pond
like a goldfish in a bowl
I don't want to hear you cry

thats sugarcane that tasted good
thats cinnamon thats hollywood
c'mon c'mon no one can see you try

you want the greatest thing
the greatest thing since bread came sliced.
you've got it all, you've got it sized
like a friday fashion show teenager
freezing in the corner
trying to look like you don't try

thats sugarcane that tasted good
thats cinnamon thats hollywood
c'mon c'mon no one can see you try

no one can see you cry

thats sugarcane that tasted good
thats freezing rain thats what you could
c'mon c'mon no one can see you cry

this sugarcane this lemonade
this hurricane, I'm not afraid
c'mon c'mon no one can see me cry
this lightning storm this tidal wave
this avalanche, I'm not afraid
c'mon c'mon no one can see me cry

thats sugarcane that tasted good
thats who you are, that's what you could
c'mon c'mon no one can see you cry

MADREDEUS
(Pedro Ayres Magalhaes)

ANSEIO (Anxiety)

Anxiety
of having
a final vision
of human society
I'm wondering
between safe ilussions
About the truth

I confess I'm feeling
a lack of sensitivity
And I ask
With a song to be updated

Anxiety of having
a complete vision
of our Age
Driven by opposed
versions of Reality

I confess
I haven't lost yet
all the will to have
a photo
of all mankind

Anxiety of finding one reason
Amidst the big confusion
Still looking forward
to come back
and have a chat with you
As soon as I will have
come to a stop

IVICA BAĐUN
("DUHOVI", Varaždin)

OTIĆI ĆU
U BESKRAJE
SLUSAJUĆ
SRCA SVOG
KUCAJE

SMIRAJEM...
DANA
NESTAJEM
U MORU
ZA SUNCEM
TONEM
HLAPIM SE

KAD TE NEMA TU
U MOM DODIRU
BLIZU USANA
DO MOG RAMENA

ŠETAT ĆU
OBALOM
ZAMRIJET ĆU
VALIMA
ŠUTJET ĆU
RIBAMA
PLAKATI
MORIMA...

 

DANIIL HARMS

ŠTO ME ZANIMA

Pjesme. Slagati misli u pjesme.
Izvlačiti misli iz pjesama.
Ponovno slagati misli u pjesme.
Proza.
Prosvjetljenje, nadahnuće, ozarenost, nadspoznaja.
Putovi uspjeha.
Pronalaženje vlastitog sustava kretanja.
Poznavanje različitih nepoznatih znanosti.
Opći zakoni različitih pojava.
Nula i NULA.
Brojevi.
Znakovi.
Slova.
Pisma i rukopisi.
Sve logički besmisleno i smiješno.
Sve što potiče smijeh.
Glupost.
Humor.
Prirodnjaci.
Obilježja.
Individualna praznovjerja.
Čudesa.
Majstorije ruku, ali ne i varke sa spravama.
Uzajamni ljudski odnosi, privatni.
Lijepo ponašanje.
Ljudska lica.
Ljepota žena.
Spolna fiziologija žena.
Mirisi.
Likvidiranje gadljivosti. Umivanje, kupanje i kupka.
Čistoća i prljavština.
Hrana.
Pripremanje nekih jela.
Serviranje jela.
Pušenje lule i cigareta.
Uređenje kuće, stana i sobe.
Odjeća muška i ženska.
Zanima me: što zanima druge ljude?
Što rade ljudi sami sa sobom.
San.
Bilježnice.
Pisanje po papiru tintom ili olovkom.
Papir, tinta, olovke.
Dnevno bilježenje događaja.
Mali psi glatke dlake.
Žene, ali samo moj tip.
Mravinjaci.
Štapovi trstike.
Voda.
Kotač. Meteorologija.
Zanimaju me dobre starice iz dobre kuće.
Mjesečeve mijene.
Bilježenje događaja.
kabala.
Pitagora.

"Sasvim obične besmislice", Šareni dućan, Koprivnica, 1999.
(DANIIL IVANOVIČ JUVAČOV - HARMS, r. 17.12. 1905. - 2.1942.)

 

MANIC STREET PREACHERS

FOUND THAT SOUL

SHOW ME A WONDER YOU CAN'T BE SURE OF
I EXIST IN A PLACE A SELF-MADE VACUUM
BUT STILL STRANDED HERE WITH ALL THE SCUM
SO CLEAN - SO LOST - SO BEAUTIFUL

BUT I FOUND THAT SOUL
YEAH I FOUND THAT HOME
BUT I FOUND THAT SOUL
YEAH I FOUND THAT NOW

NOT A SUBJECT NOT A SUBJECT AM I
SICK AND PALE BUT STRANGELY ALIVE
BROKEN BLOOD VESSELS LINE MY CHEEKS
REFLECTIONS LOOK BAD AND SOMEHOW UNREAL

BUT I FOUND THAT SOUL
YEAH I FOUND THAT HOME
BUT I FOUND THAT SOUL
YEAH I FOUND THAT NOW

SHOW ME A WONDER
SHOW ME A WONDER
SHOW ME A WONDER

 

BONNIE "PRINCE" BILLY
(WILL OLDHAM)
(1999. DOMINO RECORDS)

I SEE A DARKNESS

well I hope that someday, buddy
we have peace in our lives
together or apart
alone or with our wives
that we can stop our whoring
and put the smiles inside
and light it up forever
and never go to sleep
my best unbeaten brother
this isn't all I see

an that I see a darkness...
... and did you know how much I love you
is a hope that somehow you you
can sav me from this darkness

 

EL BAHATTEE

Jedna Ljubav

... ne zaboravljam susjedstvo ni za gomile novca
nekad poput norca danas poput krivolovca
ljudi smrde na okus novca
stolicu svetog oca
tu sam gdje jesam
život na ulici isklesan
za jedne blesav
za druge repam dakle jesam

za jedne blesav
za druge repam dakle jesam...

- s albuma "Svaki pas ima svoj dan", Dallas, 2001.
www.elbahattee.com

NIKICA PETRAK

Sada se može nestati i nitko neće znati.
Ni bližnji, ni ravnodušni. To se riječima
ne da uljepšati. U onome što je prošlo,
svijet je doista bio prepun svih značenja.
Te je lijepe šume nestalo: to se ne ide
više kroz ljupki gustiš, to se samo stoji.
Simbola nema.

Razmicanje paučine,
Matica Hrvatska, Zagreb, 1999.

 

in memoriam
SYLVIA PLATH
(27.10. 1932 - 11.2. 1963.)

TEKLIČI

Riječ puža na pladnju lista?
Nije moja. Nemoj je primiti.

Octena kiselina u zapečaćenoj limenki?
Nemoj je primiti. Nije autentična.

Zlatni prsten sa suncem na njemu?
Laži. Laži i tuga.

Mraz na listu, neoskvrnuti
Kotao, što pucketa i zbori

Sam sa sobom na vrhu svih
Devet crnih Alpa.

Nemir u zrcalima,
More što svoje sivo zrcalo krha -

Ljubavi, ljubavi, moje godišnje doba.

("Pjesme", Durieux, Zagreb, 1995.)

MILORAD STOJEVIĆ

EROTOKASTRON

("Ponterosso - izabrane pjesme 1971 - 99.", Libelus:Graftrade, 2000.)

Uznemireni prorok
razbija memoriju
središnjeg kompjutora.

Razjaruje književnost:
oltar trgovaca i lihvara.

Okultna jasnoća i
ogrebotina na slovu,
mijenja li značenja
našega pisma?

Razgrijavaš čarbine.
Potom ih mijenjaš.
Ako već to nisu bile takve.

SANJA PILIĆ
"Ženske pjesme"
(Mozaik knjiga, 2000.)

Te razne male žene
ušle su u mene
i djeca svakakvih fela
autistična
egoistična
pa onda majke
i djevočice
zatočene
neki stidlijivi muškarci
skloni plaču i piću
zatim bića
bez lica sveci i vrazi
rockeri i klasičari
svih spolova
inkarnirani i
neinkarnirani
svjetovi
eto ga na!
Sve sam to htjela
u svom depresivnom hedonizmu.
U mulju svih muljeva
uživat u različitom.
Stotinu sebe imati u jednom.
I biti u ne-bitku
i ne biti u bitku
i stalno se igrati.
Grandioznost mi je mana.
Zato sada cvilim
i patim
u svim tim osobama.
Pitam se, mogu li ako previše
patim
dobiti popust od trideset posto.

 

DUBRAVKO MATAKOVIĆ

"Seljačka buna"

Crkla lampa nasrid Vinkovaca
lampa crkla nastala noć mrkla.
Eto mene, moje mesne žene
samo slipe za mene se lipe.

Ali nije uvik vako bilo
danas mislim da mi se sve snilo.
Nije uvik bilo naopako
nego evo upravo ovako:

Ja sam braca iz vukojebine
nos sam kop'o curile mi sline.
Zauvik sam otiš'o iz sela
Jebo njega, tamo je balega.

Zauvik sam ostavio ženu
svoju ženu i rodbinu njenu.
Ženo moja ti za mene nisi
sise male a dupe ti visi.

Za mene su samo fine dame
i to one kao iz reklame.
Imam BMW, vozim i Mercedes
servo volan i ABS, bolan.

I Čiroki imam u garaži
po njemu me poznaju na plaži.
Ja sam tajkun i time se dičim
prikonoći poduzeće spičim.

Imam kuću, po njoj štukatura
nek se vidi šta je to kultura.
Oko kuće ograda mi skupa
u dvorištu dva pitbula glupa.

Imam vilu, a zovu je dvori
ne smi niko da mi prigovori.
Ja sam svoju napunio torbu
kad se ono vršilo pretvorbu.

(pjesma "Seljačka buna", na albumu LEGEN "Seljačka buna", Kopito/Croatia records, 2000.)

 

Vlado Gotovac
(IN MEMORIAM - 7.12.2000.)

SVE DO JEDNOSTAVNOG

... Ja želim imati mirno srce
I da ne prepoznam nijednu opasnost
I da se kasno zaprepastim
Ja želim nad sobom jedno dobro lice
I da se otkupim pjesmama...

THEE LARCHE

forbidden kiss

me with my heart on fire so unsettled
you with your style and smile so beautiful
oh what a day what a life
oh what a day
all over the town there's a word
that you won't stay
but you with your stile and smile sit beside me
baby you never fail to remind me
of the things that i miss
the forbidden kiss
things unimportant to me
the person i used to be

time to celebrate
there's no such thing like faith
that's my forbidden kiss

THE FALL

"Dr Buck's Letter"

I lost my temper with a friend Marked him and treated him with rudeness
And though I tried to make amends
Feel I miss him and walk a dark corridor
Woke up one morning
Doctor Buck's letter Of my own making, I walk a dark corridor of my heart
Hoping one day a door will be ajar
At least so we can recompense Our betrayal of our hard worn/won(?) friendship In vulgar and arrogant abeyance
To what was untrue underneath our parlance I open the envelope, Doctor Buck's letter Re: Welfare Benefits reports J. McCarthy, approximately 10-15 days I got down, I was depressed.

It was Doctor Buck's letter. Turn the radio on Doctor Buck's Letter Cheer myself up Put the radio on, get the magazine out And read about the 'Essence of Tong'

Checklist: I never leave home without:
1 Sunglasses: I wear them all year around, and seem to need them more often, it's a habit
2 Music: cassettes CDs
3 Palm Pilot: it's my lifeline I think it's my P.A.'s computer, she rules my diary and I download it
4 Mobile phone
5 Amex card; They made such a fuss about giving it to me but I spent more time getting it turned down.

I was in the realm of the essence of Tong.

(MARK E SMITH),
pjesma je objavljena na kompilaciji magazina Wire za studeni 2000.i albumu THE FALL "The Unutterable".

 

THEE LARCHE

places

make a contact
feel your heart beat
farewells as old as time
the days of loving and lust
the days of longing for past the days of strong poetry explaining you and me
the days of science and facts century closing so fast
taste of frustration
lurking already miss the bliss

of places i want to go to people i'd like to talk to
big smile to the sun up above hat on my head and my love forward the things that will be sensing them deep inside me

watching my face getting old and my songs being sold

i can only laugh to myself youth is just a book on a shelf determination's quite loose
i'm free to do what i choose i choose to be and to do (though pure chance brought me to you)
determination's still loose

i'm free to do what i choose i choose to be here with you here i come the places i want to go to
people i'd like to talk to

 

LET 3

DRAMA

("Jedina", Dallas, 2000.)

Duboko, duboko
u utrobi zemlje
bijelo janje otrov pije
djeca vragu rogove bruse
iz očiju im ljubav sišu ose

u zamišljenom kutu
okrugle sobe
dva dječaka se za nos drže jedan drugog balegom hrane kašlju i čujno se guše

na sjeveru smrtno je zima
na jugu pingvini jedu ljude
na zapadu ljudi ljude
a istok se trudi da
kao zapad bude

Oj dužine i širine
Ekvator i paralele
Gore dolje, lijevo desno Ekvator i paralele

 

SERENADA

Navuci tijesan kaputić
Tako da ne možeš dignuti ruke
Volim kad si nespretna
Kad žlicom promašiš usta
I suze ti cure iz nosa
A u usta ti ulazi kosa
Ne možeš u autobus takva
Ljudi bi rekli da si luda
Spavaj kod mene; ajde
Smiri se, popij čašu vina
Imam jednu malu piđamu
U koju sestra oblači lutke
Spavaš? Ili si od umora mrtva
Kao ptica bez zraka
Nalik ribi punoj gipsa
Kroz kosti ti povučena žica
Kroz noć huči
Moja mala sova

U malom kaputu krije se neman
moja nada
Kada ga skine
ne gine mi:

šamar, bumbar, požar, serenada

LET 3 "Jedina"
(2000. Dallas)

 

"Despite this we still control the skies"

I got the fear
these are stupid times
Soft power lick forever detonate your life
I keep loosing you...
You wanna fuck d.e.s.i.r.e.?

Deliberate, evolving, singular, irrational, ravishing, elusive...

(PSYCHO-PATH, album "Terminal", Multimedia records, 2000.)

 

Party je završen i treba spavati.
Treba se odmoriti od okrutne radosti.
Zaboraviti, dovraga, dobro raspoloženje.

iz pjesme Prokleto dobro, TATJANA GROMAČA "Nešto nije u redu", Meandar, 2000.

 

DEVEDESETE

... Ma jebite se, Devedesete, mogu vas jedino psovati.
Za vama niko neće žaliti niti vam stihove kovati,
jednu ste mladost sludele,
budite sretne ako vam i strofu udele,
pred crkvom pravih vrednosti...

Đorđe Balašević (album "Devedesete")

 

VOR UNS IST DIE KIRCHE WO LEBT DER GOTT.
WIE IST IHR DER NAME VÄLLT MIR JETZT NICH EIN:
HEIST ER VILEICHT ALAH ODER JEHOVA ODER IST ER BUDHA?
HILFT MIR LIEBER CHRISTI ERINNERE MICH DARAN

VLADA DIVLJAN & Die Kulturzugführer

 

REBUS

Pleši sa mnom,
riješi rebus,
pobijedi blues.

Pleši sa mnom,
bježi sa mnom,
bježi u svoj
nespokoj.

Ja ti ne mogu ništa,
i možda previše tražim,
pogledaj me.

Ja više hodam no spavam,
i više sanjam no pričam,
odluči se.

Ja više hodam no spavam,
i više sanjam no pričam,
a vrijeme istječe...

(SINIŠA KOLARIĆ, EONI, s albuma "Od uha do uha", Greencajg, 2000.)

 

SAMOM SEBI STRAN

PRIJATELJE TRAŽIM
U PJESMI IH NALAZIM

I STVARAM SEBI SAN
I BUDIM SEBI DAN
TOLIKO STVARNO SAM
SAMOM SEBI STRAN

DOK LUTAM POLJIMA
BJELINA PROSTRANIH
PRIJATELJE TRAŽIM
U RIJEČI IH NALAZIM

I STVARAM SEBI SVIJET
PRIVIDAN AL' SVET
TOLIKO STVARNO SAM
SAMOM SEBI STRAN

Ivica Bađun, s albuma
DUHOVI "Iza debelih vrata" (Anubis, 1999.)

 

NOVO VRIJEME

(3.1.+ 24.1./7.2. 2000.)

Prijatelji, izborno je vrijeme naš radni zadatak
u prelaznoj budućnosti
pomaknimo granice mogućnosti

Novo, novo, novo vrijeme

Braćo i sestre
naša obostrana želja
puno više veselja
napravite korak naprijed u novome svjetlu
birajte pomak ka normalnom svijetu.

Novo, novo, novo vrijeme drugo poluvrijeme

Snažni mladići prebacuju svjetski rekord
visoko, više, puno više puno više nego prije rata.

Nikad više - staro stanje nikad više - isto sranje Novo, novo, novo vrijeme

Birači i biračice u naglome porastu
njihovo zadovoljstvo u kritičnim godinama može nam biti problem
Stoga ćemo dokazati neotpornom organizmu
ako bude trebalo i pet programa dnevno uz žličicu slobode
Bez šećera i soli sa sasvim malo vode

Novo, novo, novo vrijeme

Vrijeme danas; duboko područje niskog zračnog pritiska koje se kreće od zapada prema Uralu zahvatit će noćas naše krajeve

Novo, novo, novo vrijeme

Novo vrijeme nacijo,
donosi sa sobom i nove zadatke
podvukao je na kraju svoga izlaganja

Hajde, vrijeme je da se krene

(BULDOŽER+BOŽESAČUVAJ)