Šibenika, grada koji nakon desetljeća jada vraća posrnuli urbani identitet!

Fanzin ŠKAF (Šibenski Kulturno Afirmativni Fanzin), vjerojatno spada u grupu najmlađih sličnih alter izdavačkih uradaka na hrvatskoj fanzin sceni. Iako vrlo sadržajan, i za prvi broj sasvim ukusno spakiran proizvod, njegova posebna značajka je to što dolazi iz Šibenika, grada koji je više od deset godina živio bez ikakva doticaja s bilo kakvim urbanim konotacijama. Sama činjenica, da je napokon u gradu zaživio jedan sadržajni izdavački uradak, nedvojbeni je fenomen, i čak i da nije kvalitetan (a ovaj bogme jest), zbog situacije u gradu, to bi samo po sebi već bio ogroman plus. Objašnjenja radi, treba naglasiti kako je Šibenik od kraja devedesetih godina prošlog stoljeća, proživljavao najteži kulturni period u svojoj povijesti a zbog rata i postratne depresije, mahom uzrokovane katastrofalnim političkim i gospodarskim vodstvom, grad je umalo izgubio urbani identitet i pokleknuo pred ruralnim dinaroidnim mentalitetom koji je tijekom rata i nakon njega, ušao u grad na velika vrata i nametnuo svoje standarde.

Šibeniku se u svakom slučaju i pogledu, dogodio teški kulturocid, i to je apsolutno tako! Prije 12 - 13 godina, u Šibeniku je djelovalo tridesetak bendova, što je za mali grad od pedesetak tisuća stanovnika uistinu velika brojka. U ratu je granatirano kazalište, jedno od prvih narodnih kazališta u zemlji, kina su mahom bila zatvorena a urbani glazbenici mahom su zaobilazili ovaj grad, koji je s druge strane bio središte okupljanja kvazi glazbenika s one estradne strane glazbe. I onda, nakon puno godina, pojavila se grupa mladih ljudi, organizirali su se u klub, dobili od grada prostorije i novac za financiranje od švedske vlade i uspjeli otisnuti prvi fanzin.
Upravo zbog svih navedenih specifičnosti Šibenika, koji je u međuvremenu postao sveučilišni grad i koji ovih dana malo pomalo ipak napreduje i vrača urbani identitet, uvod u priču o ovom fanzinu bio je malo predugačak, ali važno je bilo objasniti razloge zbog kojih je ovaj projekt iznimno značajan.
Kada govorimo o fanzinu kao uratku, jasno je da kao finalni proizvod nije imun na porođajne muke. Svaka je stranica složena u Photoshopu pa bi prijelom mogao izgledati i bolje, mada su dečki i cure i iz najpoznatijeg programa za obradu fotki izvukli maksimum i opet fanzin dotjerali da izgleda nimalo loše. Kako čujem, idući broj raditi će u quark - pressu ili Pagemakeru, pa se i po pitanju grafičkog dizajna, mogu očekivati znatna poboljšanja!

Naslovnu stranu krasi fotka s tvrđave na vrhu staroga dijela grada, a u središtu kompozicije nalazi se stara sirena za uzbunu, zaostala iz rata, čime autori pozivaju na uzbunu sve urbane snage u gradu da im se priključe i naprave nešto kako bi se mladi izvukli iz sivila svakodnevice i napravili korak ka boljem životu. U uvodu, nekoliko je standardnih impressum tekstova o fanzinu i onome o čemu autori namjeravaju pisati, a tu je i strip koji se nalazi i na zadnjim stranicama. U obilju ilustracija, ističe se foto album kao foto reportaža s anti ratnog performancea izvedenog u Šibeniku, a na sljedećoj stranici je nekoliko vijesti nazvanih "City raport". Zanimljivi su tekstovi o skaterskoj sceni i futuristički prikaz glavnog gradskog trga Poljana kojeg su vlastodršci pretvorili u parking i tako uništili stoljetnu šetnicu, a tu su i razni tekstovi čiji sadržaj čine kvazi filozofska mladenačka razmišljanja, a tu je i razgovor s jednim DJ - om. Na narednim stranicama nalazi se poezija, zapravo obilje pjesama raznih autora, gdje se samo još jednom dokazuje koliko je Šibenik kao grad nedjeljivo povezan s pjesmom, a ima nešto i proze, sve ilustrirano simpatičnim sličicama. Uz priču "Željko iz Sarajeva" objavljena je rubrika "Ne zaboravimo" u kojoj je predstavljen čovjek koji kao da mu je gitara bila dio tijela, treća ruka - Jimmy Hendrix, a slijede recenzije desetaka atraktivnih rock albuma. Na cijele iduće dvije stranice, autorica Selma Sulejman, inače poznata mulatkinja, pjevačica banda Yeste, jednog od najboljih šibenskih grupa svih vremena koja se na žalost raspala prije vremena i nisu zaživjeli garantirani uspjeh, napisala je poemu Svjetlo, ukrašenu gotičkim ilustracijama, a na samom kraju fanzina su vicevi , priča o stripu, i dakako, sami strip.

Fanzin je zasigurno mogao biti ozbiljniji, i baviti se možda malo više ozbiljnijim temama i tako zaraditi bolje kritike u ozbiljnijem svijetu fanzina, ali s obzirom da je riječ tek o prvom broju i da se udruga koja sve to stvara tek regrutira, svaka zamjerka bila bi krajnje nedopustiva jer, ponavljam, sama činjenica da je u Šibeniku tiskan fanzin, sama je po sebi pravo blago i treba autorima stisnuti ruku i nadati se da će u što kraćem periodu nastaviti djelovati, i poboljšavati svoj prvi izdavački uradak što je moguće više, a s obzirom na cijeli niz talenata koji su sudjelovali u izradi prvog broja, to,sasvim sam siguran, neće biti teško. Za sve one koji žele kontaktirati s mladim Šibenčanima i nabaviti primjerak fanzina, mogu se obratiti na e - mail : skaf@net.hr.

Ante Pancirov