|
SERGE GAINSBOURG - Hey man amen!
Kad već priznajem, eto priznajem i da sam se zakačio na pjesmu "White And Black Blues", koja je predstavljala Francusku na Euroviziji te 1990. I da mi je to bilo za popizdit dobro, ostao mi je u sjećanju iz spota i neki oronuli sladostrasnik, kojemu je ta tamnoputa djevojka pjevušila meni tako dragu melodiju. Malo poslije saznajem da je on odgovoran i za porno (hm, erotika? Nemojte, molim vas, gospođo…) klasik "Je't aime…moi non plus", a punu pažnju sam obratio nakon odlične downtempo (ah, ti nazivi) kompilacije "I Love Gainsbourg". Toliko da sam se zapitao "ko je taj Serge?", uopće… A rođen je u obitelji ruskih Židova 1928. kao Lucien Ginsberg i vrlo brzo pokazao je sklonost ka lijepim umjetnostima. Život u Parizu i muvanje po kabaretskim ćorsokacima tog velegrada, upućuju ga na Borisa Viana, kao prvu važnu osobu u njegovom životu. Boris ga prepoznaje kao vrlo talentiranog autora i njegove prve nastupe za klavirom javno pohvaljuje. Takvu grubu i agresivnu poetiku, vulgarno natopljenu cinizmom i drskim crnim humorom, prepoznaju pomalo i ostali te Lucien postaje Serge Gainsbourg i te 1958. objavljuje svoje prve radove "Du Chant A La Une!". Uskoro Juliette Greco i Michelle Arnaud svojim verzijama njegovih pjesama skreću pažnju na te fine melodije i, posebno, na izvrsne tekstove. Postaje sve traženiji i sve je češće u medijima. U 60-ima vrlo jasno označuje svoj teritorij: gdje ima malo perverznog, sarkastičnog i dekadentnog, Francuzi znaju: svoje prste je upetljao Serge! Vrhunac takvog života je međunarodni uspjeh koji je postigao sa klasikom "Je't aime…moi non plus" o čijoj senzualnosti i subverzivnosti su ispisane tisuće stranica. I dan-danas pjesma zvuči vrhunski, a zanimljivost je da je pjesma zbog straha Brigitte Bardot od utjecaja na njenu karijeru, kojoj je prvo ponuđena, čekala nekoliko godina u Sergeovim ladicama. Dok nije upoznao ne baš poznatu glumicu Jane Birkin (njeno efektno erotsko pojavljivanje u Antonionovom remek-djelu "Blow Up" pamte mnogi erotomani, a takav je i Serge) i s njom snimio verziju kojom je učinio Jako Puno za Revoluciju i 60-te. Iako je njegova veza sa Brigitte Bardot iznjedrila fantastične "Bonnie And Clyde" i "Harley Davidson", mlada plavuša ustupila je mjesto vreloj Engleskinji, koja je upravo tom pjesmom postala poznatija kao pjevačica nego kao glumica. Karijera Jane Birkin, pjevačice postala je moguća u Francuskoj i ona ju je vrlo dobro kapitalizirala. Njihova veza rezultirala je rođenjem kćerke Charlotte i snimanjem prvog zajedničkog filma. Mada je njihova veza zaslužna i za remek-djelo, "Histoire De Melody Nelson" (1971.) konceptualni album, pop-opera kako su je nazvali, o tužnoj i tragičnoj ljubavi. "Ballade De Melody Nelson" je jedna od najboljih Sergeovih pjesama, nešto najhipnotičnije i najzanimljivije u njegovom opusu… U 70-te ulazi smiren, sa ženom koju voli i koja njega voli, snima neke od svojih najboljih albuma ("L' Homme A La Tete De Chou" je naš prijedlog) i završava ih snimanjem prvog francuskog reggae albuma "Aux Armes Et Cetera" 1979. Praćen Bob Marleyevim Wailersima, Serge ne bi bio to što je da nije napravio i neko sranje: vrlo provokativna reggae-verzija francuske himne skrenula je pažnju medija na vrlo zanimljivo druženje. Zamislite ga onako napušenog okruženog jamajkanskim prijatelji(ca)ma kako mrmlja te svoje stihove! I u svojoj 51 godini ostao je mlad, pratio što se događa oko njega pa je u publici bilo dosta mladih, koji su cijenili sve što je on napravio, a slobodoumnost i iskrenost koja karakterizira cijeli njegov rad nije prolazila nezapaženo i van granica Francuske. A on nastavlja sa snimanjima reklama, pisanjem pjesama za mnoge druge drage ljude (Catherine Deneuve, Isabelle Adjani), snima legendarnu pedofilski bezobraznu pjesmicu "Lemon Incest", sa svojom maloljetnom kćerkom, koncerti su dobro posjećeni i uživa u raznoraznim porocima (izjavio je jednom na TV Whitney Houston vrlo eksplicitno šta bi s njom najviše volio raditi) kao što je brijao i do tada. Na zadnjim albumima koristi se elektro-pop pa i rap dostignućima, snimajući kao zadnji autorski album "You're Under Arrest" 1987. Naravno, nije sjedio skrštenih ruku, istraživao je i dalje tražeći najbolje podloge svojim šašavim stihovima. Nalazio ih je bogme svugdje: od jazz/blues preko beat/pop i reggae/afro utjecaja pa sve do elektronskih zvukova kojima, naravno, nije mogao odoljeti. I svi su na kraju imali nešto neobično, nešto što vam se svidi na prvo slušanje. Nešto što je, recimo, Tom Waitsu uspjelo. Svakako poslušajte izvrsnu kompilaciju "I Love Gainsbourg - Electronica Gainsbourg" (2001.), na kojoj oni-koji-su-nastavili istraživanje koje je Serge započeo, odaju počast tom simpatičnom pervertitu hedonistu, nemirna duha, koji je svojih 63 godine života proživio u veselju. Nikako nemojte propustiti
i ako vam se pruži prilika neki od njegovih albuma nabaviti, znate kako
Francuzi ljubomorno čuvaju svoje nacionalno blago - gotovo sve što je
ikad snimio možete naći, i - počnite učiti francuski… Toni |
||