BRANKO OSKAR

Tomson i Knindja ko u stare babe mindja

(kolumna broj 1, 1.3.2004.)

Probudio me mjesto kave odraz u ogledalu, ovo, ovo nisam ja. Dobro, mene nije odraz dokrajcio, ali ne iskljucujem mogucnost da bi, da sam imao ogledalo gdje u blizini. Tulum u glavi i u ustima pepeljara su ono sto je mene probudilo, tocnije, ono sa cim sam se probudio. Uz to su mi se po glavi motali porazavajuci stihovi beogradskih Baba: pijem pilseve, pijem ih na eks, slusam narodnjake, a voleo sam T-Rex ili ona: to sto sedi medju sljamom smeta cak i njemu samom. Jos jedno ogavno nedjeljno popodne, a reko sam si…
Kako je uopce do toga doslo razmisljam i kao uvijek zakljucim da nije tesko zabu u vodu natjerati ili ona da pijanac uvijek nadje razlog za napit se. Iako se ne smatram pijancem, brijem da se i meni polako pocinje tresti tlo pod nogama.
Odosmo jucer ja i zena do Jumbo World Musica, birca koji drzi jedan gospodin imenom Manfred, a godinama 48. Jucer saznah. Uglavnom frajer unutra pere mjuzu iz svih podneblja svijeta, a jucer je bas imao Senegal Party. Reko zeni da odemo do Manfreda da mu vratim CD-e, popijemo caj i idemo doma te da tak nemrem pit kad vozim. Naime, vec dve godine ne vozim pijan cesce od jednom u dva mjeseca. I tako sjedimo zena i ja za sankom slusamo Senegalce i pricamo sa Manfredom. Jes da ga ne razumijem bas najbolje jer frajer prica brdjanskim dijalektom, al se trudim.Ah da, radnja se desava u Austriji. Sad on nama objasnjava sta je Fair trade i preporucuje nam neke cajeve za koje nikad nisam cuo. Nakraju pijem hibiskus sa limunom a zena Red bush(crveno grmlje valjda) i nijedan mi nije nesto…
Reko ja Manfredu da mi je bas drago da ima ovakvih birceva i ljudi u gradu gdje vladaju seljacine svih naroda i narodnosti ukljucujuci i domicilnu. On me pazljivo slusa i smijulji te se okrece iza sanka i pruza mi prvog Sargenta Garciu. Tooo!-uskliknuo sam-Naso si ga-i narucim pivu.
-Pa jesi reko da nebus pio?-odmah se oglasi vjestica.
-No, pa samo jednu. To meni nije ni 0.5 promila.
I dobro, odosmo mi prema kuci, a posto je bilo jos rano predlozim ja zeni da odemo u kvart na pice posto ostavimo auto pred zgradom.
Sad sjedimo u fino uredjenom bircu-restoranu pred fajrunt. Gazde su Austrijanci i mogu slobodno reci jako fini ljudi s obzirom da oce pocastit sa picem(a to je dobro mjerilo za njih).Konobar supijan, a kuhar totalka, jedva gleda. Covjek mi je pustio CD(sto je veliko cudo opcenito, a ovdje se radi i o vrlo finom restu) i platio rundu, samo sto sam mu morao CD ostaviti na przenju na sto sam naprosto popizdio jer sam ga htio jos iste noci uzivati. Ali, jebiga, moras biti ljubazan sa Germanom koji placa pice. Treba ih njegovati kao vrstu.
I tako smo popili, ja pet a zena dve, pivi i tu covjek jednostavno poludi i mora dalje.
Sad ja pocnem zenu uvjeravati da bi trebali otici do jedne nove birtije koju, navodno, drzi jedan nas covjek. Ovoga puta Hrvat. Iz Pozege.
Au jebote!-izustih kad smo ulazili,ovakve rupe jos ne vidjeh odkad sam sa braticem, inace profesionalcem za birtije, zavrsio u jednom dvoristu iza Maksimirske.
Sve birtije(bar koje sam ja vidio) a koje drze nasi ljudi(ovoda puta Hrvati, Srbi, Muslimani) u ovom gradu su teske rupe, ali ova je broj 1.
Kako je bilo vec prilicno kasno, a ja jako zedan, odlucili smo ipak ostati. Ekipa: dva klinca i dvije curice u jednom od dva ofucana separea, konobarica i tri Bosanca za stolom pored sanka. Kada nekog nazivam Bosancem ili nekim drugim prostorno, etnicki ili vjerski odredjenim pojmom ne mislim nista podrugljivo ili mrznjom nabijeno jer svih ljudi ima i brijaca i stoke. Izuzev kada reagiram u afektu, ali ni tada nista vise nego prosjecan i mentalno zdrav gradjanin.
Muzika ko iz raja. Narodjaci do jaja. Naravno da su mi tada pasali jer sam bio vec dobrano ustiman, a imam i neka zagrebacka kafanska iskustva.
I tako mi sjednemo za sank, meni veliko toceno, zeni malo i snimamo.
Iz zvucnika dere Saban Saulic, a cujem klince kako prepricavaju neke svoje dozivljaje. Nista posebno da nisam nacuo nesto kao tri godine robije, za dve si vani, obijanje neke zlatarne itd.
Uglavnom, dalo se naslutit da se klinci spremaju u akciju. Mislio bi covjek djecja posla, ali prijatelji moji Austrija je smanjila policijske snage i kriminal buja. Banke, draguljarnice, kladionice, taxisti, stanovi. Sve se radi, a niko se ne otkriva. Ko kod nas.
Rumunji ili Albaneri sjednu u auto i mjesec dana se voze po Evropi od grada do grada i operiraju. Kad policija izadje na ocevid oni su vec daleko.
Ona trojica za stolom cujem nesto galame, vicu. Ja sam iz Stoca. Ja sam iz Jajca-odgovara drugi. Ne, ne , ne, ti si iz Zepca-ubacuje se treci. Ljudi se vjerojatno svadjaju tko je od kuda. Onda frajer dolazi do sanka i narucuje statusno pice svih bosanskih serifa: Dzeki s kolom i dva bez kole.Kad se vratio sjesti opet pocinju urlici i bosanski zemljopis.
Veli zena: daj kaj je ovo? Zbunjena, ne vjeruje.
A ja se smijem.
Vrhunac veceri, odnosno noci je bio muzicki mix.
Nakon bloka narodnjaka uleti malo Tajci pa malo Sinan, pa malo Samardjic(neki novi srpski zabavnjak) pa neki zenski turbo, pa Severina.
Inace kada nekog naseg ovdje pitas sta slusa od muzike odgovor je uvijek isti: paaaa naaroodnu, i zaabavnu…To im je alfa i omega. Naravno, ako ne sretnes nekoga iz grada. Ja ga jos nisam vidio.
I onda uletava ona sa Skorom i Tomsonom di Stepinac brije sa ekipom, pa Gotovina, pa “izdajica “ Racan sa Carlom del Ponte itd. Ne znam kako se zove. Dobro zvuci kad si pijan, al kad se sjetis spota…
Nakon toga neki narodnjak di tip pjeva nesto legendo, ovo ono.
Slucajno pitam konobaricu ko to pjeva? Pogleda na kompjuter i ko iz topa: Baja Mali Knindja.
Aha. Baja. Mali Knindja.
Rekoh Super. Tomson i Knindja ko u stare babe mindja…

Ujutro sam se osjecao kao posljednje govno…