Englezi imaju Pythone, Novozelanđani Petera Jacksona, a ruski predstavnik u underground povijesti je ovaj čovjek. Harms, ili Kharms kako su ga zvali u rodnom Sankt Peterburgu iako je rođen kao Daniil Ivanovič Juvačov 1905. spada u skupinu ljudi, umjetnika, kako god, koje obožavate i koji vam mijenjaju pogled na život. Počnete uočavati besmislice i gluposti koje imaju draž i ako ih istakneš na pravi način, dobiješ vrhunsku zajebanciju. Onako kako to Mataković radi, recimo.

Daniil je upisao elektrotehniku i ubrzo otkrio da je fantastično zanimljiv ruski avangardni pokret tih tridesetih godina ono što ga zanima i uzima prezime Harms i počinje pisati mala remek-djela underground proze, kratke priče i igrokaze, dotad neviđene zahvaljujući tom pristupu, neki bi rekli iščašenom. Naravno, nije shvaćen i počinju nevolje. Grupa njegovih istomišljenika Oberiu (Udruženje realne umjetnosti) ne uspijeva u realizaciji svojih ideja o novom iščitavanju kniževnih vrijednosti na malo drukčiji način, zbog strašnog presinga cenzora sa komunističkim naočalama. Bilo je to vrijeme kada je Staljin i zbog bezazlenijih stvari slao ljude u smrt. Razočaran, Harms počinje pisati za djecu, no ni to nije bilo rješenje. Šalju ga u Kursk i po povratku iz prognanstva, raspižđen se povlači u osamu ali unatoč tome opet odlazi sa etiketom "klasnog neprijatelja"u lenjingradski zatvor gdje i umire 1942. Ni mnogo razvijenija društva nisu bila spremna za onako groteskne i urnebesne zajebancije kroz koje je Harms rekao više nego mnogi koji su se držali klasičnog pripovijedanja, a staljinova Rusija definitivno nije bila mjesto za priče o Kuznecovu, djevojčici koja "ode u sobu da raste", obitelji Rundadarov, Andreju Vasiljeviču, Mariji i Anji i tisućama neobičnih likova u tako običnim situacijama. Posebna su priča igrokazi i drame koje je napisao, a pisma koja je slao svojim prijateljicama su smehotresna.

Ja sam se navukao na Harmsa zahvaljujući jednom intervjuu sa Rambo Amadeusom u kojem ga je naveo kao najvećeg uzora. Iznenađen, u našim knjižnicama našao sam nekoliko primjeraka njegovih briljantnih "Slučajeva" i totalno odlijepio. Kukao sam kako je to nemoguće nabaviti i prijatelji su mi za rođendan kopirali primjerak iz knjižnice. Prepričavanje priča iz Slučajeva bilo je jednako uzbudljivo kao i ono prepričavanje na tulumima Pythona ili Šijanovih filmova. Tek nedavno sam kupio toliko željeno "crveno" izdanje, a "Šareni dućan" iz Koprivnice je nedavno i objavio izvrsno izdanje "Sasvim obične besmislice", još bolje/proširenije od srpske verzije.

Dobro je i izdanje što je svojevremeno prevela Dubravka Ugrešić, a ako imate sreće, u Zagrebu sam na više mjesta vidio slikovnice koje je Harms napisao i, vjerujte, nisu baš za djecu. Kao ni South park, recimo. 80-ih je snimljen film "Slučaj Harms", sa Franom Lasićem u glavnoj ulozi i nije nešto, ali je vrijedno zabilježiti pokušaj, u svakom slučaju. Na Internetu je moguće naći izvrsne siteove, gdje u zip formatu za čas dobijete kompletnu bibliografiju (na ruskom, engleskom, njemačkom i finskom(!) jeziku). Ako još niste, raspitajte se ili još bolje, kupite si neku od knjiga, zabava je zagarantirana. Sjetite se samo vašeg oduševljenja kod prvog susreta sa InspektoromDanetom ili Gmižićima...

Toni