Ima tih trenutaka, kad čujete neki snimak i baš vam bude drago: čovjek je snimio par odličnih pjesama i vrti svoj film. Nema se tu sad nešto puno mudro, on je dovoljno opširno odgovorio, da možete pročitati u nastavku o čemu se tu radi...ako volite akustične, možda čak-i-malo-previše americana pjesme - Ivan je na dobrom putu da vas zabavi...

Ivane, kako si ovih dana?
Bit ću iskren do kraja, trenutno pa i već duže nisam miran i ne bih mogao definirat svoje stanje veoma sam promjenjivog raspoloženja... nosim uteg na svih pet ekstremiteta a najviše vuče onaj najmanji... nešto treba da se desi, a ja mjesecima sviram sa potrganom 3. žicom (mislim da ću slijedeći mjesec imati za nove žice, mada nisam siguran)

Tvoj promo CD je jedno od najugodnijih iznenađenja prošle godine. Ajde ukratko, moraš mi ispričati bio-priču...za početak.
Hvala ti cijenim to...Morat ću te odmah ispravit kad u svojoj rubrici demo recenzija kažeš da sam iz okolice Broda...ne bih te ispravljao tako strogo da ne smatram da je veoma bitan podatak za prirodu moje inspiracije baš to što nisam (baš odavle) i nisam proveo bitan dio života na jednom mjestu...uglavnom... istina je tek da trenutno boravim tu neko vrijeme, u "Šušnjevgradu" kraj Broda, starci mi tu imaju kuću. Pa sam tu kao na rehabilitaciji, nakon što sam u Zagrebu preživio jedan psiho-fizički rat sa samim sobom i iscrpio se do te mjere da sam počeo šepat, (zbog bola u desnom kuku) nisam mogao tada hodat normalno pa sam se malo uplašio i vratio se "doma", a i smršavio sam bio deset kila bilo me šteta za vidit, živio sam u nekakvoj preuređenoj šupi, uglavnom sada je sve ok što se kuka tiče i vratio sam malo kilažu. Ovdje sam snimio Black days (2005) i spojio kompilaciju "VEČERI POEZIJE I TRAČA" na kojoj su ujedno i neke pijesme sa moja prva dva demo-a (Loco, 2003 i Naked, 2004)... Inače u Americi sam 97' završio srednju školu... četvrti razred...tamo sam malo poboljšao engleski a prije toga sam živio u Slavonskom brodu i bilo je nekavih pokušaja svirki čak smo kao djeca snimili nekakav demo kod lokalnog metalca sa opremom (Poetry 96'), šta smo imali nekih 16 - 17 godina, ali sve je to išlo najviše preko mojih leđa, nagovaranja, tko, šta svira, za cijeli band sam pravio aranžman a bio sam veoma neiskusan i mlad... takav amaterizam mi se malo zgadio...tako da od tada pa do sada svu glazbu sam radio kao solo amater... 97' sam u Rijeci upisao medicinu i sa obzirom da umjesto za knjigom 6 sati dnevno sam provodio za gitarom znao sam da ništa od toga ali ostao sam tamo 3 godine i uživao u životu na moru...pozdrav svim mojim prijateljima iz Rijeke... dobio sam priliku za popravni pa kako sam se več zasitio malo Rijeke u Zagrebu sam upisao drugi fax i novih - 5 godina proveo sve do sada u Zagrebu....Tamo je počelo to sve ozbiljnije i važan moment pripisujem životu kad smo ja i moj cimer i prijatelj (slikar i drug po boci) Mile u jednom stanu živjeli i skupa gladovali i pili i svirali-slikali i raspravljali o glazbi i on je imao nekakvu akustaru i komp a ja sam imo mikrofon i tako sam ja snimio svoj prvi demo Loco (2003) onako usput, a onda sam se zajebo i zaljubio i otišao živjet sa jednom curicom u mali stančić za dvoje bilo je tako ljepo...par mjeseci... a živio sam tamo barem godinu dana i nakon prekida sam malo odljepio i snimio sam tada svoj drugi demo Naked (2004) (u stanu kod Mrkija (pozdrav Mrkiju koji mi je isto pokušavao pomoći da me neko posluša i još uvijek mi želi sređivat nekakve svirke)) ali kako njegova majka nije volila moje životne navike... ja sam tako izbačen iz stana završio u onoj šupi sa početka priče jer sam hitno trebo smještaj a več mjesec dana sam brio okolo sa brdo stvari na teret svojih frendova... fala svima što su me trpili, ne po prvi put (Bobo, Aninka, Željko...)...sad sam več bio lud i u svojoj garaži-šupi sviro po cijeli dan, mjesecima... tamo su nastale sve pjesme sa Black days, koje sam snimio u Šušnjevgradu u mojoj plavoj sobi

Americana kao sredstvo, jesi li ikad nešto drugo pokušavao. Zvučiš okej, iskusno, na momente. Kako si se (s)našao u tom žanru, imaš li neke planove za promjenom?
Hvala (valjda). Ne znam što je amerikana, ako je to što ja sviram "to" onda ok, nisam upučen. Ali iz mog iskustva rekao bi tek da sviram "ono" najbolje što znam, i da je tekst pomeni, najbitniji dio pjesme, i da sam sa njim zadovoljan sada na zadnjem uradku (Black days) koji je zastupljen u potpunosti i na kompilaciji "Večeri poezije i trača". Što se glazbe tiče uvijek sam se bazirao na akustiku i prirodan zvuk nisam volio distorziju i dan danas je nevolim, (osim dok slušam Hendrix-a...al to se ne računa) da odgovorim na tvoje pitanje - nisam nikada svirao nešto drugo, vjerujem da sam uvijek svirao istu pjesmu, samo sa nešto manje iskustva nego sada.... ali daleko od toga da sam se zaustavio bilo gdje...i da se ne mislim još nadopunjavati...a to je i normalno...ne znam kojim će to putem ići... Nemam stroge i jasne planove za promjenom, mogu reći samo da slušam više bluza nego ikad prije standarno sviram i slušam neke od kantautora kojima se divim ali kažem što god radio napominjem veliku ulogu imat će riječi a glazba će biti vjerojatno onakva kakva se zadesi tada u mojim prstima...

Tekstovi su tvoji: neki su ispovjedni, neki ne. Osjetiš li pritisak okvira u koji se moraš uklopiti (ono, karikiram, stereotipi da si tužan, sunce prži, ti sam u pustinji...), koliko se uspiješ tako izraziti?Problem koji muči sve koji ne rade na materinjem...
Ja imam problema raditi na materinjem jeziku tj. Hrvatskom, volim raditi na engleskom i još jednom kažem da sam zadovoljan sa svojim tekstovima na zadnjem uratku...(negdje i prije)...
Učim engleski dok radim, čitam pjesme drugih umjetnika koji pišu na engleskom i malo po malo širim svoj rječnik... ne patim od stereotipa niti bježim od istog, svatko ko me zna, vjerujem prepoznaje i kad sam sjeban i kad sam boli glava, ne skrivam svoje osjećaje baš vješto, mada ne sjećam se baš kad sam bio sretan zadnji put)...pišem o onom što živim ili ono što vidim ili želim vidjeti...ne skrivam svoju patnju ali ne tražim je pod svaku cijenu, tražim istinu a ne sreću, a istina je veoma surova i gora nego bi je i Bukowski mogao svojim riječima opisati pa se ne trudim u pjesmama pričati o ljudskoj prirodi baš ono primitivnoj, surovoj, nego više sa jednim drugčijim pristupom možda i pomalo utopiski (idealnoj ljubavi) i o onom što smatram da su največa dostignuča čovjeka kao živog bića kao ljubav, , romanca, duhovnost, plemenitosti, i kako ostati čovjek kada dođe razočaranje prema tada velikim zabludama i propalim očekivanjima... i sve to u sitnicama svakodnevnog života, ta (ne)pravda za sve, smisao glavobolje ili mamurluka pa i gladovanja u svrhu prosvjetljenja ili bistrije glave...o tome kako ništa nije sto posto ili kako živjeti tako "nesigurno" a opet (ne)misliti o tome kakve si sreće pa da te neče u najinspirativnijem momentu pokupit potpuno trezan vozač u svome skupocjenom automobilu) i tako dalje...najčešće pišem o iskustvu u ljubavi i razočaravanju u isto
Imaš okej stranicu, koliko si uspio dobiti feedbacka od drugih?
Hvala, moram pohvaliti trud jednog čovjeka Karela Balasha (za kojeg bi se isto moglo reč da je iz Broda kad bi bili zločesti a on je putnik kao i ja...) kad smo se našli obojica u Zagrebu imao je strpljenja da napravimo stranicu tako da bude po mom oku i ukusu...moram priznat da do prije godinu dana nisam se previše reklamirao čak niti spominjo da sviram, jako malo ljudi je znalo svo moje vrijeme sviranja da uopće skladam neke pjesme...kad su vidjeli stranicu na kojoj je i glazba mnogi su se (ne)ugodno iznenadili...

Koji su ti planovi, oće li biti kakvih svirki uskoro?
Ja se iskreno nadam da hoće...tj. naravno da hoće pitanje je samo gdje kako kada ću počet, dugo mi je želja bila dok sam još bio u Zagrebu da započnem ciklus svojih svirki, koje bi se odvijale pod imenom "Večeri poezije i trača" gdje bih svirao malo svoje pjesme malo pjesme meni dragih kantautora... nije se ostvarilo...imao sam previše drugih problema...sad sam tu gdje jesam i uvijek treba radit sa onim što imaš .Cilj mi je svirati što više...naravno... počet ću tu u Brodu pa ću vidjet što dalje... na stranici će biti izvješene sve obavijesti kog to bude zanimalo...
Za sada se može poslušati moja glazba na www.vragolovich.com

Postoji li neki band/projekat koji cijeniš na domaćoj sceni, s kim bi volio zasvirati?
Zadnje su me se dojmili Little Pigeon's...gledao sam ih kada je u Tvornici gostovao Gay Davis...super su dečki i čuo sam se kasnije sa Tomislavom (koji tko to još nezna - razbija "Usnu"), nismo ništa konkretno pričali obećo sam mu poslati svoj novi materijal i to je sve...sada mi je najvažnije da ja počnem svirati pa makar solo a za dalje nek se samo desi...mada volio bih čuti
Boys don't cry - by vragolovich/little pigeon's... u jednoj bržoj verziji mislim da bi to bilo "dobro"

uživao u razgovoru: tonisaric@inet.hr