RAZGOVOR UGODNI: IGOR HOFBAUER

Nažalost, o ljudima kakav je Igor se malo zna. A oni (ilustratori, dizajneri, strip-crtači) su super sugovornici i odlični autori. Uglavnom. Hof je sasvim sigurno bolji sugovornik uz pivodva i neopisivo mi je žao što je sve išlo elektronski, pogotovo što ga je prilično teško naći.

Igore, kako si ovih dana?
O.k.,uvijek se bojim ljeta jer nemam stalan posao tako da što sam ušičario do ljeta ušičario sam, to ti je kao priča o cvrčku i mravu a i dobro mi se primio mentalitet pa ti se mogu žaliti satima kako plačam račune pred ovrhu pa nebi nikome tko nije skeptični optimist preporučio da crta za
scenu koja nema lovu.

Čime se ti baviš, inače?
Komplicirano mi je za objasniti jer ni sam ne shvačam mutacije svog posla. pokušavam nači metodu isplativosti svog posla (nitko ne voli crtati dosadne naruđbe za ekonomski glasnik) raspon poslova je sulud, od vrtičkog stripa do covera za žoambo žoet workestrao, povremeno kazalište pa čak i bizaran posao ručno slikanog jumbo plakata na licu mjesta, isto tako coveri knjige, nešto časopisi pa do severine u playboyu. ali imam jedan konkretan problem, gotovo nikad (osim močvare) ne zovu ponovo? hm... uglavnom bi voljeli vidjeti nešto što već znaju (naručioci)

Izložba je sad bila u Osijeku. U Zagrebu si gotovo pa rezident u Močvari i KSetu... Radiš ilustracije, omote... Koliko si, inače, zadovoljan reakcijom ljudi na svoje radove?
Uglavnom radim za močvaru. za kset sam radio u onoj poletnoj fazi kraja 90ih kada mi je ivica barićević dao šansu da zajedno radimo plakate na početku uzbudljive pustolovine sa bendovima kao što su laddio boloko, ruins ili zu. to je bilo kolettivno zadovoljstvo (bandovi su nam tada još spavali u stanovima) koje me skoro uvjerilo da je moguče raditi za stvarno dobre bandove... najme još uvjek mislim da su plakati sastavni dio urbane kulture a ne samo servis za stereotipni biznis. reakcije: nemam ništa protiv zbunjivanja ljudi a drago mi je kada skidaju sa zidova

Postoji li neki trenutak (film, pijanka, omot...) kada si odlučio koristiti trash-art pristup kao pribor, u svom radu?
Naravno to su trenutci u kojima si siguran da ti želiš biti dio te kulture, kada gledaš rani watersov film i kažeš “jebote zar se to može”, kada vidiš el guapo u živo i skužiš da želiš napraviti svoj paralelni svijet koji nikad neče biti dosadan kao što ni taj koncert ni u jednom trenutku nije bio predvidiv ni dosadan.

Svirao si i bubnjeve svojevremeno...Postoji li još nešto osim likovne umjetnosti čime se baviš/planiraš baviti u skorijoj budućnosti?
Bubanj je jak, bučan nedostaje mi kolektivizam, crtaš sam u sobi! ali obračaš se istim imaginarnim ljudima. koncerti su intenzivni neposredni, gađaju umozak i trbuh iteško da se i jedan galerijski event može nositi sa tom energijom... zato mi je u osijeku tigrova mast ukrala šou. prvi plakati bili su citatni, ono što sam znao o njima (60te, rodtschenko, kozik) kasnije sam dobio samopouzdanje pa me sad zanima moj osobni trash.

Šta ti je ovih dana u CD-playeru?
Trenutno slušam cerberus shoal, liars, davida thomasa, svašta. sve što nije prezačinjeno velikim biznisom, najme još uvijek mi nije jasno kako ljudi mogu slušati dosadne bandove kao što su U2 ili coldplay? kada na netu mogu nači neki punk iz bornea sa plastičnim ksilofonima ili tursku psihodeliju...

Uvršten si u jednu od najcjenjenijih svjetskih knjiga o omotima albuma. Imao si nekoliko izložbi u inozemstvu, etablirao si se unutar ovdašnje scene... Jesi zadovoljan?
Uvršten sam u knjige, sada ti ljudi znaju da u nekoj zemlji koju ne mogu nači na karti netko štampa plakate. oni svi to uglavnom rade iz entuzijazma. malo klubova ima vlastitu produkciju ali češ naći zanimljive stvari na zidovima svih većih gradova. najbolji su švicarci iz kluba Reithalle, stvarno dobro.

Koja ti je omiljena filmska ekranizacija stripa?
Burtonov drugi batman, definitivno.

Koji od domaćih strip-autora radi onako kako se tebi sviđa i pratiš li strip, uopće,strip-produkciju na ovim prostorima?
Dubravko Mataković je najzabavniji stripaš istočno od new yorka i žao mi je što ga ne možemo prevesti čak ni slovencima! između žeželjeve romantike i maurovičevog zanata uvijek ću odabrati glištuna gmižića! pratim srbe oko stripburgera i komikaze oko ivane i dunje i preporučio bih ljudima srpski fanzin”krpelj”.

Postoji li nešto čime bi se posebno volio baviti, neki band ili književnik s kojim bi baš jako volio surađivati?
Da, volio bih ilustrirati tekstove ted miltona (blurt) i želio bih dobiti donaciju velike love da se zatvorim sa curom na godinu dana i da napravimo strip-rebus od 365 stranica.

Dokle ste došli ti i Edo Popović, a i cijela ta priča, s književnicima, kako si zadovoljan?
Edo i ja smo zabarikadirani u novozagrebačkom kvartu utrine, on ga obožava ja ne toliko ali te knjižice su o kvartu, sex u utrinama, kriminal u utrinama, sječanja u utrinama... to oboje razumijemo i to funkcionira (probali smo jednu priču na obali ali ja nisam znao crtati more)... jebiga...

Prilično sam se namučio dok sam došao do tvog kontakta. Kako ti se mogu obratiti , putnici namjernici?
Kada sam shvatio da se bez mobitela i kompjutera ne može živjeti več sam nekako bez njih živio. drago mi je kada me netko usprkos tome nađe,znači da mu je stalo!

uživao u razgovoru: tonisaric@inet.hr