RECENZIJE
NOSAČA ZVUKA, SLIKE & MULTIMEDIJE
Recenzije
piše: Darko Ciglenečki
ARHIVA:
1999
- ovdje kliknite na podrubriku: "PA sad PAzi!" - demo recenzije by Toni Šarić (dosad 7 promjena!)
- podrubrika: RECENZIJE ALBUMA by Dejan
DIRTY OLD EMPIRE - Treći čovjek -
Treća karika u nezavisnom izdavaštvu i podržavanju svih tih genijalnih malih bandova koji IPAK postoje i muče se tu oko nas, nazvala se prvo Dirty Old Label, a odnedavno i Dirty Old Empire, malo je poslovno&ne-baš-poslovno carstvo Igora Banjanina. Ova godina će biti upisana pozlaćenim slovima u nekakvoj kronici, jer su nam svoje nove i to odlične cedeje poslali i g.Moonlee i Zdenko i, evo sada, Igor. I nema tu nadmetanja, svi su oni, ako se mene pita odlični u svom dijelu zadatka i na moje veliko zadovoljstvo, predstavljam 5 ovogodišnjih Igorovih izdanja. Priču o njemu zna gotovo svaki punk/ska zaljubljenik, a on je svoju visoko profiliranu listu (na kojoj su i prvi Bambi Molestersi, neobjašnjivo glupo ispušten biser Babiesa sa Tim Kerrom na koji je Igor dodao svoj logo, i da ne nabrajam...provjerite detaljno na www.dirtyoldempire.com ) i sve bolje festivale u Velikoj, koji postaju centralni festivalski događaj ljeta u Slavoniji i, posao s bedževima&majicama...opravdano nazvao malim carstvom i mi nestrpljivo čekamo nova iznenađenja za nova punk pokoljenja. Da ne duljim, evo moja priča o tih 5 ovogodišnjih (2006.) albuma:
RINGIŠPIL - Cuga, putni troškovi...
Objavljen u suradnji s makedonskim genijalcem, Loginom, ovaj solidan ska band nudi 12 pjesama koje se, kao i uglavnom svi ska pokušaji, sviđaju zaljubljenicima u te vesele zvuke, i ako ste u tom raspoloženju, možete se dobro zabaviti. Duhoviti&punkerski iskreni angažirani tekstovi, nabrijane trublje i ritam koji tjera na pocupkivanje mogu poslužiti kao dobar izbor. A meni je ovaj cede; da, nisam rekao, inače su Ringišpil iz Srbije, i sve su poznatiji..., bilo okej preslušati, na omotu su tekstovi i ja mu dajem visoku ocjenu na kraju polugodišta.
GUŽVA U 16ercu - PUNK URAC
Osječani koji svojim poletnim punkom uporno pokušavaju dospjeti tamo gdje je danas Hladno pivo, ili se barem jako približiti, svakim novim pokušajem su za centimetar bliže cilju - i to je dobra vijest. Loša vijest je da se udaljenost mjeri u metrima. Iako je ovakva muzika okej i ima svoju publiku i, siguran sam da kao i Debeli imaju prave fanove. Problem je samo što 13 pjesama nude premalo za održavanje pažnje i, unatoč okej produkciji i omotu, i sve je tu, jedino što ja imam koju godinu viška za ovakve stvari...Ali sigurno kao koncertna inicijacija i kao uvod u sve one moćne stvari koje može donijeti ovakva muzika, ovo je dobar album.
DEAFNESS BY NOISE - Cheap tricks
Odličan samoborski band, koji je sazrio u pravom smislu i, u svom žanru naravno, ima sve ono zbog čega ljudi koriste onu glupu frazu "svjetski band". I zaista, ovakav album može poslužiti kao odličan primjer i kao visoko postavljena letvica kolegama iz regije u tom HC/metal/punk/...popuniti po želji bučnom razredu. Snimljen u Njemačkoj, objavljen na inozemnim katalozima i koncertno odrađen na impresivnim mjestima samo zaslužuje komplimente. Da ja ne duljim, oni koji ih prate sigurno bi još više hvalili, ovo je album za koji bi Govnar Smrti dao 5 "aargh" od mogućih 5 i ja mu se pridružujem. 9 ujednačenih pjesama, masnih rifova i nabrijanog vokala sigurno nećete čuti na domaćim listama, ali će vam biti drago kad vas negdje vani, neko počasti pivom zato što ste iz zemlje iz koje su Deafnessi.
GRUPA TVOG ŽIVOTA - Kolo spaja ljude
Još jedni melodični osječani, koji su u naletu, i koji su snimili u novosadskim studijima, i koji su još malo mekši a time i, hm, udaljeniji od zamišljenog cilja. Svejedno je to zanimljivo, u jednom gradu 3 okej melodična punk banda, funkcioniraju i sviraju, objavljuju albume, imaju publiku i - izdavača. Na omotu piše da GTŽ nude 12 kom. Pjesama kreiranih za užitak, i toplo se nadam da će im uspjeti u namjeri. I da ne ponavljam priču o svojim problemima sa ovakvim pjesmama, ja ih preporučujem mladim srednjoškolcima koji tek počinju ispisivati velike punk bandove po torbama i zidovima i koji bi morali dolaziti na koncerte ovakvih bandova, bez puno razmišljanja. I naravno, nabaviti ovakve albume.
DEATH DISCO - Crveni signali EP
Za kraj sam ostavio jedne od mojih favorita, trio koji svojom disco-punk svirkom i odličnom šarloakrobatiziranom varijantom zauzima poziciju na zagrebačkoj nezavisnoj (mrzim taj izraz) sceni i sada imaju snimak. Kojim vjerojatno nisu najzadovoljniji, ali ga imaju i mogu ga slati okolo. Super omot, već fino afirmiranog Darka Kujundžića, i 11 pjesama na hrvatskom, moraju se naći u vašoj, barem mp3 kolekciji. Namijenjeno možda ipak malo sofisticiranoj publici, ovo izdanje će se tražiti i za par godina, nadam se da će Naranča&ekipa ostati zajedno i razvijati ovu priču, a da će slijedeći snimak uhvatiti puno bolje njihove nabrijane nervozne plesne zvuke. Idite na njihove koncerte, Death disco su super band.
(Toni Šarić)
THE MAD MEN - Rhythm and sin (Rhythm Bomb records, 2005.)
Napokon sam (Toni Šarić) nabavio kultne njemačke snimke fascinantnih zagrebačkih medmena, banda koji svoju rokabili prašinu diže već par godina i sve više odlaze van Hrvatske gdje stvaraju impresivnu karijeru, barem za naše okvire. O samom albumu nema se nešto puno za reći: imate 15 autentičnih rockabilly komada, plus 1 skrivena, briljantna obrada Celentanove 24 tisuće poljubaca, na hrvatskom. Iz studijske zajebancije snimljen je žestok hit, nešto čemu bi trebalo posvetiti puno više medijske pažnje, jer njihovih "60 puta u minuti" je simpatično&zabavno r'n'r veselje, zbog kojeg se isplati potražiti ovaj CD. Da ne ispadne sad da su ostale pjesme manje kvalitetne, radi se o klasičnih 15 dig-this-action uradaka, svaki na svoj način posveta oznojenim i rasplesanim naivnim danima rokenrol početaka, kada su djevojke imale puno ženstvenije manire a muški ih pokušali što prije dovesti u svoj auto, znate već sheme... A to se moglo ovakvim r'n'r kricima, trominutnim posvetama mladosti&uzbuđenju. Mad Men mogu biti ponosni, ljubitelji rokabilija još više, a njemački distributeri zadovoljni što se ovako nevjerojatno autentični, a unutar žanra ravnopravno kvalitetni, albumi nalaze u prodaji, i što bandovi kao Mad Men prave koncerte koji se prepričavaju, od Las Vegasa pa do Zagreba. Meni je samo nevjerojatno kako su medijima nezanimljivi i kako ovakve stvari prolaze prilično nezapaženo. Javite im se svakako, pustite ih 60 puta u minuti.
Band_mad_men@yahoo.com
BOB DYLAN - Modern times (Menart, 2006.)
Bob Dylan proživljava drugu mladost - interes za njega pospješio je uspješan dokumentarac "No Direction Home" u režiji Martina Scorsesea, nekoliko knjiga (autobiografske "Kronike"), pa se dogodilo i da mu friški album debitira na prvom mjestu američke top liste po prodaji! Legenda je koja nakon bezbroj albuma i dalje ima što za reći, što su nagovijestili i prethodni albumi: "Time Out Of Mind" iz 1997. i "Love And Theft" iz 2001., no ipak, fantastičan album "Oh Mercy" iz 1989. nije dosegnut, pa Bob u 21. stoljeće nastavlja sa staromodnim albumom kojem bi dobro došla čvršća producentska ruka i još malo žestine. Dylan miješa blues, jazz, honky tonk, a u uvodnom boogieu "Thunder On The Mountain" malo čudno priziva Aliciu Keys. Bez te pjesme, pa i "Rollin and tumblin" i "The Levees gonna break" koje sve kao da su nasilu ubrzane, ovo bi bio puno jači album. No, biseri su "Working man's blues" i posebno "Ain't talkin" - koja, što da velim, genijalno završava album koji je zamalo mogao biti još jedno remek djelo starog majstora. Folker Robert Zimmerman u 65-oj godini i dalje nije za penziju, samo da konačno dođe svirati i do nas, možda i na sljedeći "Špancirfest"? Može i u Osijek, u Pulu...
TV ON THE RADIO - Return To Cookie Mountain (4AD/Dallas, 2006.)
Iznenađenje godine! Prvijenac "Desperate Youth, Bloodthirsty Babes" nije nagovještavao da bi obećavajući bend već drugim albumom mogao napraviti remek djelo, što "Return To Cookie Mountain" uistinu jest! FLAMING LIPS su dobili prave nasljednike (PERE UBU?), fanovi RADIOHEAD bi se također mogli zakačiti na ovaj energičnu i atmosferičnu elektronsku post punk gospel himničnu simfoniju - kao da su Sufjan Stevens na tripu. Pjevač Tunde Adebimpe i gitarist/pjevač Kyp Malone dokazuju da Afroamerikanci zbilja mogu i rokijati (BLOC PARTY!), a ne samo repati ili pjevati ljigave soul i r&b balade... U ovom slučaju, suvremeni producentski Phil Spector je (I GITARIST BENDA) David Sitek, a prve četiri pjesme s albuma - "Playhouses", "I Was A Lover", "Province" (i s glasom David Bowiea) i "Snakes and Martyrs" jedno su od najboljih otvaranja nekog albuma već duuugo vremena. Pitanje je samo kako ovo zvuči uživo i mogu li tad ponoviti to bogatstvo zvukova i produkcije, mogu li se i onda odlijepiti u neslućene visine.
RIVERS - Parole, parole (Aquarius, 2006.)
Riječka vokalna skupina Rivers prošle je godine objavila debitantski album"Rivers", nastupile su i na Dori 2006. pjesmom "To je sve za večeras", a obradom talijanskog klasika "Parole, parole" osvojile su drugo mjesto (uz pomoć Massima Savića & Fiumensa) internacionalnog natjecanja u a capella izvedbama VOKAL.TOTAL.2006 održanom u Grazu. Album "Parole, parole" ustvari je reizdanje rasprodanog prvijenca, pod novim naslovom. Uz jedanaest otprije poznatih pjesama, tu su i nove - naslovna pjesma, "My Lord What a Morning" u a capella izvedbi te "To je sve za večeras" u dvije izvedbe (Dora 2006. i u Underground Sky Remixu, koja kao "noname" žešće završava album). Iako je pretežno samo za ljubitelje lakših nota, rokerskiji dio publike rado će čuti obradu "Lopov Jack" grupe Laufer, zanimljivu verziju "Thunderstruck", te WHAM obradu "Wake me up". Ipak, pretežu strane pjesme i to gospel standardi i "klasične" obrade, poput odlične "The Son of a Preacherman".
GIBONNI - Unca fibre (Dallas, 2006.)
Zlatan Stipišić je 15.9.2006., kao i nedavno pulsku Arenu, dupkom napunito veliku dvoranu Doma sportova, i to potpuno zasluženo, kao kralj hrvatske estrade (who the fuck is prOLIVER?). Potvrdio je to novim hitovima i fantastičnom prodajom novog albuma koji je fibrom i novim "mirakulom" zarazio cijelu zemlju. I usrećio izdavačku kuću "Dallas" jer vjerujem da će uskoro biti prodan i 100 000 primjerak albuma. Na albumu "Unca fibre" (vodič za brodolomce i anđele čuvare) je 11 novih pjesama, i 3 remiksa, gostuju Goran Bare, Mladen Badovinac (T.B.F.), uz već uobičajenu kremu - Levin, Katche, Stefanovski, Emmanuel, pa i Bregović, raskošna produkcija Nikše Bratoša (iako bi bilo fora čuti Džibim album koji bi producirao Denyken!). Već su postali novi klasici: "Vrime da se pomirim sa svitom", "Kad sam nasamo sa njom", "Šta će meni moja dica reć", "Sebi dovoljna" i 13. pjesma (bezimena), a i ostale pjesme redom ako budu skidane kao singlovi-spotovi neće promašiti metu. Kao da opisuje svoju karijeru: "nebo strpljive voli... možda se ipak sve u dobro pretvori."
STRAŠNI RIJEČANI - Razni izvođači (Dallas, 2006.)
Kompilacijom "Strašni Riječani" Dallas records i izbornik podetikete "Ciklama records" Damir Martinović Mrle u 40-ak minuta predstavljaju 6 riječkih bendova sa po dvije pjesme, a nekima će se sigurno posrećiti i s objavom albuma (u međuvremenu su nu-metalci FATHER zasluženo i objavili album). Legendarnu kompilaciju "Rijeka - Paris - Texas" nijedna u Hrvata sigurno neće još skoro nadmašiti, no neki izvođači mogli bi doseći barem kultni status. ONE PIECE PUZZLE sa "Superveshmashina" žestoko otvaraju CD (pere žuto, pere bijelo, supervešmašina, lajna i rotacija!), a druga pjesma "Ona prima ljudski" (naoružaj svoj stav) još im je žešća (domaća verzija ATARI TEENAGE RIOT!) i zbilja su zasluženo pobijedili na nedavnom, 10. Art & Music Festivalu u Puli! Odličan je i projekt-performans HEROINE (Mila Čuljak) sa pjesmama "Blood Is All Over/ Song 4 Selma" i "Fabulous Kick" čime oba benda predstavljaju vrhunac kreativne ponude ove kompilacije. Bend O.Š. SULUD III bi sa "Droga u meni" mogao upiknuti himnu mlade (re)generacije, a i druga pjesma "Ljubav cvate oko vate" ima zanimljive konotacije. Uz već spomenute FATHER na kraju prevladava metal orijentacija jer tu su još i DOWNFALL, te "američki pop punk rock" bend INVERT.
PUTOKAZI - Androida.remixed (Aquarius records, 2006.)
Projekt 'ANDROIDA', započet prije dvije godine albumom 'Androida' (s kojeg je objavljeno 6 singlova i spotova) i nastavljen izlaskom DVD izdanja STROJ.22.2.22 koji sadrži retrospektivu spotova i koncertno scenski happening 'Androida.live', zatvara se objavljivanjem novog izdanja Androida.remixed' koji se u prodaji našao kao bonus paketa koji sadrži sva spomenuta izdanja. Album sadrži 10 skladbi s albuma 'Androida' ('Drukčija', 'Sibigla', 'Play Rew FFwd', 'Snena pleše', 'Sve što jesi') u Underground Sky, DJ BIZARRE, Mr.B i Iztok Turm remixevima. Zanimljivo je da su Putokazi, za potrebe ove kopilacije, ponovo snimili prepjeve na francuskom jeziku, a rokerskiji dio publike zanimat će odlično gostovanje Damira Urbana u pjesmi "Sibigla". Ako će vam se učiniti prenaporno slušati nekoliko remiksa iste pjesme, dovoljno je da poslušate bonus pjesmu, 13-minutni, odličan "Androida Underground Sky Megamix"!
SUPER HITOVI 3 (Dallas, 2006.)
Treća kompilacija iz serije "Super Hitovi" Dallasovih domaćih izvođača je vani. Pogled na popis 18 pjesama govori da je u pitanju idealna pop - rock kompilacija, savršen soundtrack za vruće ljetne noći, duge vožnje ili vesele tulume. "Super Hitove 3" otvara Gibonnijev hit "Vrime da se pomirim sa svitom", pa uspješni singlovi Severine, Ivane Banfić, Danijele, Toše Proeskog, Prljavog kazališta, Borisa Novkovića i Nene Belana. Antonija Šola sa "Zovem da ti čujem glas" postaje sve poznatija, a novu pjesmu podaruju E.N.I. sa "Oči su ti ocean". "Sve što znaš o meni" Matije i Arsena Dedića "smiruje loptu", kao i Zoran Predin, En Face i Martina, a sve završava rokerski - grupe Vatra, Grad i Brain Holidays sa remiksiranom verzijom "Crvena, žuta, zelena", te Let 3 s bezvremenskom baladom "Dijete u vremenu".
ŠO!MAZGOON - "Best of, Otoče, volim te" (Aquarius Records, 2006.)
17 pjesama i čak 9 spotova od pet različitih redatelja (na gratis DVD-u) grupe ŠO!MAZGOON dobijate ako nabavite CD "Otoče, volim te" (Aquarius records), retrospektivu diskografskog šestogodišnjeg opusa grupe - 3 "regularna" albuma (Šo!mazgoon, 1999.; Umri' ću od bonace, 2001.; Velegradele, 2003.;) i jedan remiksirani, grupe NO NAME NO FAME ("VS. ŠO!MAZGOON", 2005.). DVD ima i bonus, video zapis o akciji "Otoče, volim te", s otoka Biševo (13.rujna 2003., redatelj: Goran Čače). Ovo je odlična posveta grupi koja više ne djeluje, skladatelj, pjevač i gitarist Žan Jakopač nastupa s bendom Mazguni, a ostatak ekipe je u novim projektima, Max Juričić je u Gego & Picigin bendu i producirao je bend Kopito.
"Otočki rock" počeo je s njima ("Tramuntona"), na Braču, a vjerujem da će se, nakon još dva poznata benda njihov "Bokun litnje kiše" i dalje širiti, da neće ostati "Zatočen". Kuda? "Na Palagruzu"!
DIONIZ - Ubi Bacchus Ibi Venus...vol 1 (Dallas, 2006.)
Splitski hard rockeri ne namjeravaju promijeniti svijet svojim pjesmama, već napraviti dobru zabavu. I u tome uspijevaju - 7 godina nakon prvog albuma imaju novi, sa solidnim šansama da ih dosta bikera zavoli na feštama (recimo, u paru s bendovima MANDRILL i HARD TIME) i da se dobro zabave na njihovim koncertima uz par piva (ili bolje vina, sukladno preferencijama boga iz naziva benda). Saša Antić iz T.B.F.-a pjesmi "Pare" daje novu dimenziju Dionizu i čudo je kako još nije bila odabrana za singl-spot. Prvi i najavni singl s albuma začudo je bila "Kost", pa "Ona zna", što je totalno krivi odabir među 11 pjesama i 48 minuta albuma gdje bi pjesme s prve polovice, bile bolji odabir, pogotovo prve dvije: "Sad sam za pet", "Dal bi da sam", pa i "Op op brat halt". Pjevač grupe Davor Gavran autor je odličnih, stripovskih crteža na CD-u (urnebesna novčanica za "one kuratz"!), koji mu bolje idu od stihova koji ipak ispunjavaju funkciju, uz uigran bend i zbilja dobro produciran album. Budući da je na albumu crtež s popisom sa 23 pjesme jer je ovo trebao biti dupli album - vjerojatno je lako napraviti popis 12 pjesama na tom, trećem albumu ili "... vol. 2".
MBM uživo zvuče žešće no na albumu koji je jedno od ugodnijih ovogodišnjih iznenađenja. Kao predgrupa poznatim izvođačima (Saints, Steve Wynn, The Strange, Marah, Franz Ferdinand) ovi riječani iskalili su zanat te bi mogli, kao BAMBI MOLESTERS (& STRANGE), čiji Dalibor Pavičić ih je doveo u studio Dancing Beara, postići i zavidnu inozemnu karijeru, jer pjesme na odlično otpjevanom engleskom ne otkrivaju porijeklo benda. Vokalist i autor pjesama Luka Benčić nakon žešćeg benda Stoned Cows malo je stao na loptu i posvetio se "americani", a fanovi R.E.M. i benda CALEXICO dobili su domaću inačicu, koja nije puka kopija. "Waiting For Explosion" najbolja je pjesma, antologijska, a uvodne "Heartbreak Hotel" i "Bad Day", "Sundays" navuku vas da u jednom dahu odslušate cijeli album, mandolina u "Ocean" vas rastopi, a garažna "Awakening" pri kraju albuma razb(l)udi. Šteta što na (odličnom) omotu nisu otisnuti cijeli tekstovi).
Odličan, morriconeovski instrumental "Crossing The Big River" završava album na kojem nema loše pjesme, drugi nestrpljivo očekujem, a u boljoj produkciji koju zaslužuju to bi mogao biti još veći dragulj! "I can't get the rhythm 'cause I only get the blues! (MUSIC)
MASSIMO - Vještina 2 (Aquarius, 2006.)
Rokerska prošlost (EKV, DORIAN GRAY, METAL GURU - LABIN ART EXPRESS...) zbilja je prošlost i teško da će Max, Massimo Savić opet tim (neprofitabilnim "Sjaj u tami") stazama iako je retromanija i dalje u modi. Tri Porina za najbolji vokal estrade zadnjih godina također je potvrda da su šlageri in, obrade su in, pogotovo obrađivanje Bijelog dugmeta ("Pristao sam bit ću sve što hoće", "Sve će to mila moja prekriti ružmarin, snjegovi i šaš" - s originalnim stihom (o Isusu): "on je bio kopile i jad") i Arsena Dedića (Kažu, Zagrli me). Rokerski dio publike bit će zadovoljan solidnom obradom "Mi nismo sami" grupe FILM, ali i iz vlastite karijere ("Samo za tvoje oči"). Sveukupno, u 67 minuta je čak 14 pjesama, a od čovjeka glasa, sigurno dalje možemo očekivati još jedan ziheraški album nazvan maštovito: "Vještina 3" i još jedan ful komercijalni pogodak Aquarius records. Iako ima dosta antologijskih pjesama u svojoj karijeri, bojim se da na kraju balade sve ne ispadne - "Pamtite me po pjesmama...." - tuđim? "... A moglo je bolje"?
VATRA - Aritmija (Dallas, 2006.)
Četvrti album (prvi album "Između nas" objavljen je 1999., slijedili su "Anđeo s greškom" i "Prekid programa") daje Vatru u punoj rokerskoj snazi, odlične, "franz ferdinandovske" produkcije (ponovo Denyken), bend ide utabanim stazama, no jedna stvar im još fali da skoče još dalje - pravi hit ili barem poluhit, kad bi to bilo moguće u današnjim medijskim uvjetima. Dostizanje lauferovskih staza uspjelo je u zadnjih 10-ak godina jedino bendu HLADNO PIVO, dok bi uz Vatru, do tog mogli i RAMIREZ, GRAD, pa i MANDRILL, FRAKCIJA... Ili je na snazi neka "Omerta" ("glupost - tako drag gost") između publike i punokrvnih rock bendova koji nisu ujedno i eksperimentatori ili nemaju šaljive tekstove ili imidž? Prije bi se reklo - televizije, koje puštaju vrlo malo spotova i bendovima i pjevačima rade - "privatni pakao".
U 10 ujednačenih pjesama u (LP-jevskih i pankerskih) 33 minute trajanja "Ruska" (kao na prošlom albumu duet s Miletom iz Hladnog piva - "Anđeo s greškom") je najbolji putokaz do hita - "pogledaj da li me možeš presnimiti / prijevod je loš nitko ne zna što govorim/ signal je slab, opet se gubim", hitoidne su i "Boljeg za sebe", "Mornarska majica". Trend ismijavanja celebrityja nije zaobišao ni Vatru - u pjesmama "Lak za nokte" i "Miss", dok je tekstualno najuspjelija i najzrelija "Glupost" ("pali me - sve što se ne smije"). Većinski autor pjesama i pjevač - Ivan Dečak (gitarist benda Robert Kelemen potpisuje dio glazbe) i dalje se srčano bori ("dajem sve od sebe"), i za nadati se da će u istom ritmu (a ne aritmiji), već sljedeće godine izbaciti novi album.
DARKO RUNDEK & CARGO ORKESTAR - MHM A-HA OH YEAH DA-DA (Menart, 2006.)
Nakon odličnog live albuma benda RUNDEK CARGO ORKESTAR "Zagrebačka magla" iz 2004. sa "Plave turneje 2003", na kojem je u limited edition varijanti na drugom CD-u bila i filmska glazba, te zadnjeg studijskog albuma "Ruke" iz 2002. izišao je novi album - "Mhm A-ha Oh Yeah Da-Da" (u prijevodu: tako ti je to stari moj). Gore nema nasljednika hita "Makedo", no "12 ptica", "Kolo", "Highlander" mogli bi upaliti na domaćem terenu, a naslovna pjesma albuma te "Slick senorita" na stranom tržištu, gdje je album i prvotno izišao. U sat vremena jasno je da je bend tek sad profunkcionirao u svom Babylonu u kojem se miksaju razne vrste glazbe mnogi jezici (francuski, engleski, njemački, hrvatski), ali i internet, web i digitalne kamere, hotmail, yahoo, pc, U-bahn... "U širokom svijetu" Rundek se očito (kreativno) snalazi bolje od Štulića, a (kvalitativno) bolje i od Bregovića, koji će sigurno pozelenjeti od muke kad ovo čuje! Vaš urednik usudio bi se reći da je Darko Rundek jedini rock autor na području bivše YU u zadnjih 20 godina koji nijednom nije napravio loš album (naravno, uključujući i HAUSTOR) ni krivi potez i daleko je još njegov "Apokalipso"! I još uvijek nije "Old boy"! A da netko konačno napravi i knjigu o majstoru? DVD?
KOPITO - Riba (Aquarius, 2006.)
Diskografski debi grupe KOPITO predstavlja još jedan "otočki val" uz prvake, danas ugašeni bend ŠO!MAZGOON (postoje Mazguni Žana Jakopača) i sve popularniji, Porinom nagrađeni GEGO & PICIGIN BEND (a može se prepoznati i utjecaj "štale" Gustafa te puhačke sekcije Haustora).
Sva tri benda povezuje sviračka ili producentska ruka Maxa (Mladena) Juričića (ex FILM, VJEŠTICE...), ali i Aquarius records koji očito ima dobar nos sa domaće bendove, ali i trendove, jer daleko nakon istarskog "ča-vala", imamo - otočki val.
Pavle Sviličić - Svila je alfa i omega viškog benda čiji je prvi hit/spot "Kafeton fumon", slijedit će također odlična "Riba", a hitoidni potencijal imaju i: "Kortejont", "Volcer", "Rebambi", "Tura gura"... Albume gore navedenih bendova obavezno ponesite na more pa uz slušanje istih ili uživajte - ili lijte suze (ili će vas spopasti "Glod") što ne možete biti tamo o čemu pjevaju - obala, more i otoci... A za humoristički moment ovog ultra zabavnog i pozitiva albuma pobrinuo se idealan kraj, klapska obrada narodne pjesme "Greben" (predstavljena na HTV-u kod Lokasa). "Dođi na morski greben, tamo ću da te je - dnom, tamo ću da te je - dnom, dragana poljubim ja..."
MORRISSEY - Ringleader Of The Tormentors (Menart, 2006.)
Kultni
lider engleske grupe THE SMITHS (1983-1987.) Steven Patrick Morrissey
(r. 1959.), po ocjenama mnogih (ne i mojoj), najveći je tekstopisac u povijesti
pop glazbe. Uskoro ga možemo provjeriti uživo, na INmusic festivalu, 6. srpnja
na zagrebačkoj Šalati. Ovo mu je osmi studijski album, čime je za
duplo premašio diskografiju Smithsa. Nakon sedmogodišnje (L.A.) pauze,
odličan album "You are
the quarry" iz 2004. značio je veliki povratak pomalo zaboravljenog "oca
brit popa". Ovaj album ipak je malo slabiji, očito ga je malo omekšao
život u Rimu, pa su producent Tony Visconti i Ennio Morricone previše nacifrali
neke pjesme i pitanje je kako će sve to zvučati uživo. U "Dear God,
Please Help Me" dolazi najcitiraniji dio, vezan uz njegovu spolnost: "dear
God, please help me, there are explosive kegs, between my legs". prvi
singl "You Have Killed Me" zbilja je najradiofoničniji, a sklonost
Italiji daje uvodnim stihovima: "Passolini is me... Visconti is me..." Pjesma "The
Youngest Was The Most Loved" drugi je singl, sa genijalnim stihovima "there
is no such thing in life as normal". A u "I'll Never Be Anybody's
Hero Now" kao da poručuje (kao Ripper) - Ja nisam vaš guru!
SONIC YOUTH - Rather Ripped (Geffen/Aquarius, 2006.)
Legendarni njujorčani SONIC YOUTH objavili su svoj 21. album (postoje
još od 1981!). Geffen Records (Aquarius) je objavio CD (ovime im završava
ugovor pa će biti interesantno vidjeti hoće li im produžiti?), a bendov
Goofin' Records vinil! Album je snimio je TJ Doherty u legendarnom Sear
Sound Studiu gdje su snimali 'Sister' i 'Experimental Jet Set, Trash
and No Star', i Thurstonove 'Psychic Hearts'.
Kultni noise bend koji je pomogao u proboju benda NIRVANA briljira na
albumu "Rather Ripped" i proživljava drugu mladost ("Sonic
Nurse" iz 2004. također je bio odličan). Snimili su album koji ide
uz bok "Washing machine" iz 1995., a naravno da nitko ne očekuje
da budu nadmašeni "Sister" ili "Daydream nation".
Čak i Kim Gordon je u svojim pjesmama artikuliranija no ikad (Turquoise
Boy), Thurston uobičajeno skulirano perfektan ("Incinerate" je
potencijalni hit, fantastična "Do You Believe in Rapture, a Lee
Ranaldo ima svoju već poslovično briljatnu minijaturu ("Rats").
Od 12 pjesama najduža, sa 7 minuta trajanja je "Pink steam".
Genijalci ostaju genijalci i nikako ne mogu promašiti, samo da ih netko
sad dovuče i u Hrvatsku! Briljirali su u
Beogradu na Echo festu 2003!. "You keep me
comin home again!"
Pjesme su:
1. Reena
2. Incinerate
3. Do You Believe in Rapture?
4. Sleepin' Around
5. What A Waste
6. Jams Run Free
7. Rats
8. Turquoise Boy
9. Lights Out
10. The Neutral
11. Pink Steam
12. Or
AQUARIUS HITOVI - 9.0 (Aquarius, 2006.)
Odličan niz izdavanja domaćih albuma Aquarius je okrunio CD i DVD kompilacijom.
U 73 CD minute zbijeno je 19 hitova izvođača: RIVERS & FIUMENS & MASSIMO,
MASSIMO & NINA, OLIVER, TEDI SPALATO, DAVOR ERCEG, TAMARA OBROVAC, SUZANA
HORVAT, YAMMAT, PUTOKAZI, NINA, SONGKILLERS, SHORTY, GENERAL WOO & NERED & NINA,
NO NAME NO FAME, GEGO & PICIGIN BEND, INSERT, SICK SWING ORCHESTRA, FALI
V, LEUT MAGNETIK. Budući da je spotove gotovo nemoguće vidjeti na našim televizijama
(VIP DJ ide samo na Novoj TV), odličan potez Aquariusa trebali bi slijediti i
svi drugi izdavači te tržištu ponuditi best of spotova svojih izvođača, a ovdje
je 13 spotova sljedećih: MAYALES, DAVOR ERCEG, NINA BADRIĆ, MASSIMO, TEDI SPALATO,
SUZANA HORVAT, FALI V, ŠAJETA, SHORTY, GENERAL WOO & NERED, LEUT MAGNETIK,
PUTOKAZI, LADO ELECTRO.
LETU ŠTUKE - LETU ŠTUKE (Menart, 2005.)
Dino Šaran zaslužio je da ga zna cijela Hrvatska, da bude uz bok Edi
Maajki, kojem je na novom albumu podario odličan refren u pjesmi "Za
Mirzu" (mada bi bilo bolje da su je nazvali "Sevdah"),
a i njegovo je ono: "Pržiii se srce moje". Sad je dočekao da
hvale i njegov bend, a ne njegove pjesme koje je davao mnogim hrvatskim
pop izvođačima, iako su njegove LETU ŠTUKE počele još prije 20 godina.
Srećom, debi album je tu (Menartov potez godine!), nije bezgrešan (slabije: "Gorile
u magli", "Pero Papacoder", "Kredenci", "Signali")
mada se dugo krčkao, no jedan od najboljih u prošloj godini, s nekoliko
antologijskih skladbi. Uvodna "Mjesto za dvoje" nažalost nije
bila toliko zapažena kao radijski singl, a prvi spot za "jugonostalgični" - "Minimalizam" često
je vrćen, a drugi spot za "Sunce" u kojoj gostuje Darko Rundek
trebao bi biti još zapaženiji, kao i fantastičan omot CD-a. Mada bi trebalo
zavrtjeti i antologijske "Grad bez boje", "Tuga", "Šutiš",
dok bi "Tepsija" trebala biti veliki hit u BiH! Refren majstor
Šaran ipak nije vrhunski vokalist, što mu ne smeta uvjerljivosti, iako
ponekad zazvučao poput Rundeka (ovdje bi prizvao i duete LVKY-jem i Ripperom
za drugi album!). On zna da ne donosi ništa novo, "kao da ide(mo)
na zapad" jer "svi bi htjeli biti novi i čudni ili bar blještavi
cirkusanti" (MINIMALIZAM) , skromno tvrdi "Ja se baš ne razumijem/
ja malo šta umijem" (ULICE), da "Jer su bolje ulice New Jerseya/
nego puna kuća prazna tepsija" (TEPSIJA), no ipak - "Veseli
lipanj pjeva, pleše u blagoj ljetnoj sjeni!" (SUNCE). "Otkažite
letove! - i slušajte LETU ŠTUKE, valjda ih neće prizemljiti neka blesava
ptičja gripa! "Umornom je srcu predah / ono što se zove - sevdah"!
OVERFLOW - Live at... parties (Anubis, 2006.)
Sedam
godina nakon četvrtog albuma "Unbreastfed69", 15 nakon
prvog, koji su snimili kao srednjoškolci, vratili su se legendarni Koprivničani
(sad i poluvaraždinci). Album je nes(p)retno nazvan "Live at...
parties" pa bi mnogi mogli očekivati hrvatski "It's alive".
Vjerojatno su Žika, Dado, te novi, VŽ članovi Nikica i Zoran spremni
i za taj pothvat, no ovo je studijski album. Više od pola, 11 od 20 pjesama
(uz blesavi uvod) su stare uspješnice, koje i danas zvuče jednako svježe
(a moglo se odabrati i drugih 5-6 favorita s prva dva albuma), koje mlađi
naraštaji danas nigdje ne mogu nabaviti. Everything, Isolation, Face,
Masquerade, You'll die anyway, Beautiful fire, Doraa (OK, može i bez
nje), Looking at the road, The train, ... and I'm not, Dorothy i dalje
će dizati publiku na koncertima, idealno pred PIXIES 16.7. na Šalati.
Ali i nove pjesme ne zaostaju: Time (odličan Shellac početak), Get away,
Wasted (1. singl, dobro odabran), Youre angry, Papa (do what I say),
Swallow, Gagaga (malo iritantna, preinfantilan refren kao i stara - Dora),
Raver (da je bar bez bedastog uvoda, a i dio hrvatskog teksta ne paše,
parodije na tehno našim rokerima redovito ne uspijevaju) i završna The
lamb song. Zanimljivo je da na nekim mjestima dodaju i tekst na hrvatskom
( "stisni me" u pjesmi "Doraa")!
Ali i stih iz "Looking
at the road": "I can see the Germany" mogao bi pjevušiti
mnogi navijač, umjesto narodnjaka ili ustašnjaka (neshvatljivo da to pjevaju
navijači na stadionima?), a prigodno je u "The
train" ubačeno i dojč stihova! Teško da ovo neće završiti kao album
godine! ... Gun in your hand...
PEARL JAM - PEARL JAM (J/Menart; 2006.)
PEARL JAM, jedini preživjeli "grungeri" napokon dolaze u Zagreb
u Dom Sportova, 26.9.2006. Novi ovogodišnji album s 13 pjesama mogao
bi ih ponovo vinuti u orbitu, iako su poznati po odbijanju snimanja spotova
te velikog promoviranja. Multimedia Concerts & Lupa Promotion ipak
će zadovoljno trljati ruke, koncert će sigurno biti rasprodan (unatoč
cijeni od 310 - 360 kuna), nakon ljetne euforije bezbroj koncerata.
Eddie Vedder i njegova ekipa ovaj su album skoro napravili kao dvije zasebne
stranice LP ploče - prvu, žešću i drugu, mirniju. "Life Wasted" žestoko
otvara, nastavlja prvi singl "World Wide Suicide", a da je Eddie skoro
otišao prema mračnoj strani svjedoči i naslov treće na albumu: "Comatose".
Prvih pet pjesama ispaljuju rafalno, a zatim slijedi šok za "pravovjerne
obožavatelje" - laganica, akustara "Parachutes". Nakon nje slijedi
najbolja pjesma "Unemployable", s odličnim, pjevnim refrenom: "So
this life is sacrified/ was a dream that had to die/ I've seen the ligt/ I'm
scared alive/ Near to death". Na kraju albuma također su dvije "laganice",
u zadnjoj "Inside Job" se čak čuje i klavir, a u samo još dvije pjesme
u drugom dijelu čuju se žešći rifovi. Pearl jam ni njihov frontmen ipak nisu "Gone",
u kojoj Eddie kaže: "If nothing is everything than I will have it all!"
SETT - Dnevnik dvorske lude (Aquarius)
Hrvoje
Marjanović, a.k.a. SETT u svom debitantskom albumu "Dnevnik
Dvorske Lude" napravio je vjerojatno najveće iznenađenje godine
i jedan od najboljih debi albuma ikad, ne samo u području rap/hip hop
glazbe u Hrvata. SETT je jedinu grešku napravio sa katastrofalnim logotipom
i omotom CD-a (dobro je skeniran, nije greška ovaj bijeli rub!) na kojem
nigdje ne možete skužiti kako se zove izvođač, jer svi pročitaju kao
TEST (testirano na nekoliko ljudi)! Vjerojatno ovim albumom neće napraviti
veliki bum, koji zaslužuje jer samozatajno nije išao na to da dobije
kao goste neke poznate repere, no vjerujem da će mu na drugom albumu
uspjeti ubosti pravi hit i više pravih refrena, koji mu jedini fale na
većini pjesama. Tekstovi su pravo osvježenje (OK, osim par namjernih
zezalica) angažirani i beskompromisni, prirodno i zabavno odrepani, sa
puno stila i štiha. SETT zvuči kao prirodni nastavak neprežaljenog samoukinuća
El Bahatteeja (djelomično kao njegov treći album), ali Edo Maajka i TBF
(donekle i Elemental) - dobili su dostojnu prvoligašku konkurenciju!
Uz brojne (potpisane) semplove, posvetu Rambo Amadeusu, Idolima... ismijavanje
narodnjaka, Soma dollara, E.T.-ja (u završnoj "11"), žestoka
gitara na kraju "Tata kupi mi auto", parodija sapunica, odlični
komentari uz svaku pjesmu na omotu albuma - dokazuje pravo "znanje
o materiji". Najbolje pjesme su: "Dok popijem piće", "Rutina", "Mi" (genijalna
satira "domoljublja", uz realistično: "... vraćat ću se
s posla skroz sjeban - ispucat se na ženi neš' u stilu K1, često intoksiciran,
u opskurnim birtijama prakticiram... psihijatrija mi ne gine... mogo
bi se ubit, povuć sve sa sobom - nije mi dobro... možda danas nešto dobijem
ako ne fasovat će prvo cura... nabrijan i balzamiran, neki fajt i tad
sam miran, poslije toga volim čuti neku cajku, mrzim Srbe, ali ko im
j..e majku...),
Hit bi mogla biti "Ne pitaj me", jedina klasično "otpjevana" pjesma,
možda i žešća "Klupska", uz neki ludi spot mogla bi upaliti.
Got my mind SETT on you!
RED HOT CHILI PEPPERS - Stadium Arcadium (Dancing bear, 2006.)
Jedan od najpopularnijih bandova današnjice, legendarni Red Hot Chili Peppers objavili su novi, deveti album "Stadium Arcadium". To je ujedno i njihov prvi dvostruki album u 23-godišnjoj karijeri (CD-i su naslovljeni "Jupiter" i "Mars", ukupno 28 pjesama u čak dva sata glazbe), a svjetsku premijeru imao je upravo u Hrvatskoj, u ponoć 4. na 5. svibnja. Najavni single "Dani California" sa pripadajućim urnebesnim ("Californication") videom bio je pravi uvod u još jedan odličan album koji drži razinu eponimnog albuma "By the way" (2002.), iako će ga i fanovi teško odlušati odjednom u cijelosti. Najbolja pjesma je "Slow Cheetah", ne zaostaju ni "Snow", "Desecration Smile", "If", "Death of a Martian", a sljedeći singlovi bi mogli biti: "Tell me baby", "She looks to me"... John Frusciante, Anthony Kiedis, Flea i Chad Smith jednostavno vape da ih se koncertno ("BloodSugarSexMagik",) provjeri, nažalost uz brojne ovogodišnje koncerte još ćemo ih se načekati u Hrvatskoj! I kako ne bi čovjek poželio biti astronaut, na Jupiteru i Marsu? Dvostruki album najlakše je kritizirati napomenom kako bi to bio sjajan album da je sažet samo na jedan CD, no ovdje to nije slučaj, a da smo u vremenu ploča CLASH i ŠTULIĆ imali bi dostojnog konkurenta konkurenta za trostruku ploču.
FLAMING LIPS - At War With The Mystics (Dancing bear, 2006.)
U svojem već jedanaestom albumu u 23 godine postojanja FLAMING LIPS ostali su na visokoj razini, na kojoj je bio i prošli album "Yoshimi Battles The Pink Robots" (2002.), no vrhunac karijere, genijalni album "The Soft Bulletin" iz 1999. vjerojatno će ostati previsoka letvica dok god budu postojali. Uvodna "Yeah Yeah Yeah Song" popaljiva je na prvu loptu, rasni hit s odličnim, angažiranim tekstom, dječjim refrenom i drugi je singl. Začudo, prvi je bila The W.A.N.D., treći bi mogle biti "It Overtakes Me", "Haven't Got A Clue", možda i princeovska "Free Radicals"? Iako na albumu nema nasljednika "Do you realize", opet ima puno pjesama sa dugim naslovima, ali i svemirskim motivima: My Cosmic Autumn Rebellion, Vein of Stars. Wayne Coyne i ekipa u svom art rocku i dalje u Zappinom stilu, u mističnom ratu (s hipijevskim omotima albuma) miješaju stilove, od psihodeličnog rocka, funka, prog rocka (Pink Floyd su ipak višak), napadaju sve, od Busha do Britney! Nažalost, ne sviraju u Hrvatskoj, najbliže su 28.6. u Munchenu (Elserhalle), 30.6. u autrijskom Weisenu (Forest Glade Festival) te 1.7. u talijanskoj Ferrari (Piazza Castello). With All Your Power - trčite tamo!
YEAH YEAH YEAHS - Show your bones (Aquarius, 2006.)
Već je debi album "Fever to tell" naslutio goleme potencijale njujorškog trojca (bez basa) YEAH YEAH YEAHS i njihove pjevačice Karen O - koja postaje legitimna nasljednica Patti Smith i PJ Harvey, pravi "Warrior". Drugi album nadmašio je sva očekivanja jer riječ je o antologijskom uratku koji će sigurno završiti u vrhovima top lista najboljih albuma ove godine, a možda i desetljeća. Antologijske pjesme "Maps", i "Pin" s divljeg prvijenca sad zamjenjuju fokusiranije skladbe, pročišćenije produkcije, ponegdje i s akustičnom gitarom, čak i s elementima folka, veće melodioznosti, raspjevanosti i - jednako kvalitetne. Najbolja je "Cheated hearts", sa programatskim pokličem "I think that I'm bigger than the sound!", kao i žestoke "Fancy", "Phenomena" i sonicyouthovska "Mysteries". Tu negdje je i "Dudley", a " uvodna "Gold lion" zbilja je bila najprikladnija za prvi singl. Laganica, pjevna "The sweats" koja pri kraju završava u divljem crescendu, "Way out" ili "Honeybar" se nameću kao drugi singl, ustvari koju god stavili neće pogriješiti, nema loše pjesme, nema viška na albumu. Još kad bi svirali negdje blizu nas, da ih provjerimo uživo!
MANDRILL - P (Aquarius, 2006.)
Bend poput ManDrilla odavno bi razvaljivao hrvatski NME - da takav postoji, bili bi next big thing. Dečki iz Rijeke nisu revolucionarni u svojoj glazbi ni u tekstovima, no ovim, drugim albumom ulaze u teritorij bendova koji vrebaju iz prikrajka za ulazak među prvoligaše, i mogli bi postati jako popularni, da postoji normalno tržište i top liste, normalne turneje na kojima bi mogli svirati u paketu uz bendove kao što su recimo VATRA i GRAD, ili kao predgrupa za HLADNO PIVO, EDU MAAJKU... Zabavni spot za "Ljubio, valjao" često se vrti u "VIP DJ-u, a vjerojatno bi trebala slijediti hitoidna "Satrdej Bejbe", možda "Egoman" ili gitaristički nabrijane "Ponavljamo" ili "Glavom kroz zid". Kompleksnija pjesma "P" je dokaz da mogu i više, kao i pjesma "Ljubav", dok su zadnje dvije mogli komotno izbaciti, posebno je nepotrebna slaba, diskoidna obrada "Another Brick In The Wall".
BRAIN HOLIDAYS - Stereo Roots (Dallas, 2006.)
Brain Holidays napokon su dočekali odavno zasluženi debi album "Stereo
Roots" (Dallas, 2006.) To je prvi autorski roots reggae album objavljen
u Hrvatskoj, a s albumom GEGO I PICIGIN BEND-a, samizadata našeg Matije
Habijanca MARSHMALLOW - "Come closer come nearer", E.P.-ja
varaždinskih DUB GENERAL... već možemo govoriti o pravoj novoj sceni
u Hrvata. Iako smo još od doba Haustora navikli na neke slične zvuke
(makar u duhačkoj sekciji i aranžmanima). Već uvodni hit "Crvena
žuta zelena" uvodi u predstojeća ljetna uživanja, u glazbeni Zion
i party uz neki Sound System na nekoj lijepoj plaži: "Sanjam ljeto
(u afričkim bojama), smijeh i sunčani dan, tamo me fura ova reggae muzika".
Za novi single izvučena je druga sa albuma "Pokreni se", u
eteru, pogotovo Radija 101 često se puštala odlična "Sun is my treasure",
a iako pretežu pjesme na engleskom vjerujem da će i one doprijeti do
puno slušača. Kao što i priliči žanru, ima i dosta angažiranih, protestnih
pjesama - "Naddy war", "Di end of suffaration" te
zanimljivih naslova - "Maditation". Čak 23 glazbenika učestovalo
je u dvogodišnjem snimanju ovih 11 pjesama (+ jedan remix). Vjerojatno
će još veće gužve biti sljedeće veljače na šestom "Tribute to Bob
Marley" koncertu a svi željni pozitive ne bi smjeli propustiti ovaj
odličan bend uživo koji zaslužuje veliku hrvatsku turneju, posebno po
Jadranu. I što drugo tad napraviti no - mozak na pašu, tj. brain na holiday!
EDO MAJKA - Stigo ćumur (Menart, 2006.)
Treći album Ede Maajke (Edina Osmića) svjedoči da zbilja nije lako kad
si na vrhu. Iz većine pjesama izbija Edina frustracija situacijom u kojoj
je (slave te, ali i pljuju po tebi, on je sad glazbeni Miljenko Jergović),
a sve nažalost rezultira njegovim najslabijim albumom. Iako rafalnom
paljbom i nekoliko brzih grime beatova razvaljuje sve oko sebe (privatan
obračun sa drugima na estradi, sa HT-om, sa manekenkama...) kao da je
snimio CD zato jer mora, jer su ga stisli rokovi, a ne iz prave inspiracije,
razloga za pjesmu. Čini se da je ovo trebalo još neko vrijeme krčkati!
Nema hita - nema pravog refrena (osim "Za Mirzu" - od Dine
Šarana iz LETU ŠTUKE, mada bi bilo bolje da su je nazvali "Sevdah"),
mada je kao u "Trpaj" utrpao puno stihova, oni najmanje do
sad pogađaju u metu, puno je viška ili su rađeni "na silu".
Nastupni spot "To mora da je ljubav" u kojem gostuje Remi iz
Elementala prije je trebao završiti na njihovom albumu, ovdje je prst
u oko. A i "kontroverzna" završna pjesma "Severina" samo
je solidni teaser, sa još jednom dodatnom pjesmom - nabrajalačkim sessionom
(FM JAM, ekipa...). Definitivno najbolji refren je "Lijevo je undergroud,
a desno kuruza, slava i lova kad primiš ga s guza, dole kvalitet, a gore
tiraži, pušenje kurca je to što se traži!" Unatoč najavama, Maajka
ne misli sad stati i otvoriti ćevabđinicu (još se nije valjda nakupilo "para
na paru"), najavio je još bar jedan album! Nakon slušanja ovog cede-a
od Ede - da ste odmah naručili tonu ugljena (ćumura), da se spremite
na sljedeću zimu! Iako je već dugo suša - glazbena!
SEPTICA - Septica (Aquarius records, 2006.)
Što drugo
reći za bend legendarnog Dubravka Matakovića aus Vinkovci - no ovo je
esencijalno za vaše mentalno zdravlje! Ako volite Zločestu djecu, Top
listu nadrealista, Douglasa Adamsa, Monty Pythone, Alana Forda, naravno
i matakovićeve stripove - onda morate poslušati ovaj CD (Aquarius records,
2006.), pogotovo pročitati tekstove (što će biti teško zbog lošeg omota
- na crvenom papiru sa crnim slovima ameri štampaju scenarije filmova
- da se sadržaj ne fotkopira i procuri u javnost!). Metal podloga pjesama
ponekad može zasmetati, no vokali su jako dobro snimljeni i dobro se
čuje o čemu pjevaju (izgovaraju), što je na koncertima problem (uostalom
kao i kod većine rap izvođača), pogotovo uz loša ozvučenja. No, već
i iz naslova pjesama jasno je o čemu je riječ i oni su sami najbolja
preporuka: Nećemo promjene, Odrezali su mi krivu nogu, Ništa kontra
Tita, Odo u pedere, Govno mrtve babe, Nisam vratio oružje u mup, Uvlačim
se šefu u guzicu... Dubravko Mataković ("Govnar smrti") je
genije i to će tako i ostati, što god čovjek napravio! A da su mu u
goste (uz drugog vokalistu "Bumušku Kušlu") došli Rambo Amadeus,
Vuco, Edo Maajka - kakav bi to tek show bio! Njihova pjesma sigurno
bi bilo nešto od čega bi cijeli Balkan u trenu umro od smijeha! Jedino
je šteta što Dubravko nije više utjecao da mu bend dobije bolji omot
za CD, ovaj je blago rečeno - razočaranje, logo benda provučen kroz
sve stranice, bez ijednog njegovog legendarnog lika iz stripova. Budući
da imam doušnika iz Vinkovaca (spomenut u zahvalama - Toni Šarić & buraz
Nino), puno ovih pjesama čuo sam u bazičnijem, rokerskijem obliku još
prije 10 godina - koji bi možda više odgovarao, tekstovi bi više došli
do izražaja. Obavezno ići na njihove koncerte - što dugo napraviti
- no staviti "Gaće" na glavu!
SUZANA HORVAT - Na kraju dana (Aquarius, 2005.)
Uz album kantautorice Lee Dekleve, debi album Suzane Horvat obilježio
je prošlu godinu te najavio dvije potencijalno zanimljive karijere. Konkurencija
za "hrvatsku Norah Jones ili Dianu Krall" i dalje je otvorena,
no bitku za najbolji pjevački debi prošle godine uzela im je Natali Dizdar
koja ipak nije autorica teksta i glazbe svojih pjesama, niti svira klavir.
Suzana će na drugom albumu trebati malo više poraditi na (ljubavnim) tekstovima,
koji zvuče ipak malo presjetno, nedoživljeno, s premalo strasti, ponekad
isprazno i naporno pa je teško ovaj jazzy album snimljen u kućnom studiju
pozorno odslušati u cijelosti. Mada je teško ne složiti se sa refrenom
možda ponajbolje pjesme na albumu "Jedino ljubav": Ljubav, jedino
ljubav je važna/ male stvari, unutarnji mir/ Ljubav, jedino ljubav je
važna/ smijeh, suze, plemeniti čin.
Gitaristi Fadil Abdulov (+ bas, bubnjevi) i Miljenko Dimitrijević (+ udaraljke,
orgulje, ), ujedno i glazbeni koproducenti, uz druge suradnike, najzaslužniji
su za melankoličnu zvučnu sliku....
FATHER - Inspirita (Dallas, 2005.)
Riječka grupa FATHER na sve strane promovira svoj debi album "Inspirita". Imaju 4 nominacije za ovogodišnju Zlatnu Kooglu, uključujući najboljeg novog izvođača, izvođača godine, video spot za "Machinu" i najbolji web site (www.fatherband.com). Upravo rade novi spot za single "Cynosure". Oni su vjerojatno prvi metal bend iz Hrvatske koji zbilja ima šansu uspjeti vani jer bilo koji stranac, ljubitelj (nu) metala neće uopće shvatiti da ne sluša "pravi" english bend (zahvaljujući i upečatljivom vokalu Mihaela Prosena). A kad bi svirali kao predgrupa grupa Korn, System Of a Down ili Deftones (doma već svirali uz Anthrax i The Hives) sigurno ne bi dobili zvižduke, već bi idealno pripremili teren za zvijezde večeri, koje bi i sami uskoro mogli postati, naravno, uz puno sreće i još ulaganja u produkciju njihova moćnog zvuka. Pitanje je uspiju li na koncertima postići zvuk koji bi preslikao zanimljiva studijska rješenja u pjesmama gdje se pojavljuju jazzy i melodičniji dijelovi.
GENERAL WOO I NERED - Baš je lijep ovaj svijet (Aquarius, 2005.)
Nakon raspada grupe TRAM 11 koja je zakotrljala rap u Hrvata (uz Radio 101 i Aquarius) i raspada dvojca NERED I STOKA, udružili su se Srđan Ćuk - General Woo (što li sad radi Target?) i Nered (Marko Lasić), nakon svojih solo albuma. Iznjedrili su još jedan solidan hip hop album sceni koja očito stagnira, pa su i oni iz Menarta otišli u Aquarius. Hoće li skorašnji novi album Ede Maajke unijeti malo poleta? "Baš je lijep ovaj svijet" (Aquarius, 2005.) daje, uz obilje standardnog seksizma i dosta gangsta spike, pa su dečki ovih dana upravo na snimanju nove domaće krimi serije, za koju će se vjerojatno koristiti i dio materijala s ovog albuma. Priče o krimi miljeu i socijalnim problemima medijski je zasjenio hit s Ninom Badrić "Još uvijek gorim za ljubav", a i suradnja sa El Da Sensaijem na "MC to the fullest". "Party neće stati, ti to moraš znati, tako brijemo mi, hip hop i r'n'b"! Čeka se odgovor Stoleta i Targeta!
GEGO I PICIGIN BAND (Aquarius, 2005.)
Prvi album Gego & Picigin Band-a (Aquarius, 2005.) logični je nastavak rada dijela ekipe nakon raspada "prvog otočnog benda" - ŠO!MAZGOON, koji je rekao "laku noć", a Gego - "Dobar don". Iako je tu glavna karika Gego (Stjepan Barišić, "Rege Gege"), koji je prije 10 godina mogao imati više sreće i uspjeti sa svojim lokalnim hitom "Mama jo son lud", koja na ovom jednosatnom albumu dolazi kao live dodatak, uz još tri pjesme. Otok je Hvar - gegovski For, a Max Juričić (snimatelj i producent) očito sve čega se dohvati - pretvara u zlato (kao i bubnjar Ante Prgin i basist Stanislav Kovačić). Nezaobilazna je i truba Igora Pavlice, Leiner i Jakopač gostuju u po jednoj pjesmi. Ako to i nije do kraja uspjelo prošlog ljeta, za ovo bi ovaj album morao biti idealni soundtrack (pogotovo "Curice ljetne", ali i "Šimura" sa stihom: "dohode cure sa svih strana - ka čete partizana"), makar i ne razumjeli većinu riječi: "For je nami mila majka - For je naša Jamajka", "Nikod se nison đanka - al son se dotakuvo šanka". For može biti i vaš "roj", jer, kako kaže Gego, "bogatstvo ni u lovi - nego u duši!"
RICHARD ASHCROFT - Keys to the world (Parlophone/Dallas, 2006.).
Ulazak u legendu Ashcroft je zaslužio pjevanjem u britanskom bendu VERVE koji su zadnjim albumom "Urban hymns" (1997.) i hitom "Bittersweet symphony" postali svjetski poznati. Nažalost - kreativnu silaznu putanju Richard nastavlja solo albumima - "Alone with everybody" (2000.), "Human conditions" (2002.) te najnovijim i najslabijim " Keys to the world" (Parlophone/Dallas, 2006.). "Break The Night With Colour" anemičan je prvi singl na albumu koji nema nijedan potencijalan hit, no umjesto ove, trebale su ići najžešća "Why Not Nothing?" ili laganija "Music Is Power". Najveći pogodak i skoro jedina iskrena emocija čuje se na "Sweet Brother Malcolm". Šteta perfektnog glasa, no očito mu fali koautor gitarist koji bi mu malo požestio zvuk ili uklonio bespotrebne grandiozne aranžmane zbog čega većina pjesama zvuči kao da ih pjeva penzioner. Paul Anka i ostali dobili su konkurenciju, možda se na četvrtom albumu Ashcroft uhvati solul & swing obrada? Ili se počne družiti s Jasonom Piercom iz SPIRITUALIZED? Ili se počne opet drogirati?
TAMARA OBROVAC - Daleko je... Is Faraway (Aquarius Records, 2005.)
Tamara Obrovac, pjevačica, skladateljica i flautistica sa svojim prvom albumom za Aquarius records (petom u karijeri) zajedno s Transhistria Ensambleom popularizirat će jazz u Hrvata još više no Matija Dedić, pogotovo što je pjesma "Daleko je... (onaj ko me voli)" postala opće mjesto hrvatske kulture - kao noseća skladba filma "Što je muškarac bez brkova". Teško da će se CD prodati u preko 100 000 primjeraka, kao ni reizdanje Tomićeve knjige, dijelom i zbog toga što nisu bjesomučno reklamirane kao sam film. No, Tamara će, nakon što je 2003. bila među 3 kandidata za world music nagradu BBC-a, ovim albumom na kojem i dalje korača stazama istrijanskog, dijalektalnog ethno jazza zainteresirano uho zasigurno naći kod puno mediteranskih slušatelja, pogotovo zbog nekoliko pjesama otpjevanih na talijanskom. A nakon naslovnog hita, puno bi se trebale slušati i ultrapjevne: "Anđele moj", "Dobra vila", "Spomin". Slušajući genijalnu Tamaru, nek i vas "lela vrime"! Gjde god dođe svirati, nempjte to nikako propustiti!
ARCTIC MONKEYS "Whatever People Say I Am, That's What I'm Not" (Domino-Dancing bear, 2006.)
Iako se dešavalo da britanski mediji pretjeruju u pohvalama nekog novog benda (Suede su ipak zasluženo dobili naslovnicu iako još nisu imali objavljeni album) te mnogi unaprijed otpisuju neku "novu britansku senzaciju" - slučaj ARCTIC MONKEYS (Sheffield) nije takav. Oni su ustvari sami zaslužni za svoj uspjeh, jer su svoje nove pjesme redovno stavljali na internet, povećavali bazu fanova koji su nakon demo snimaka prošli tjedan jedva dočekali izlazak albuma koji je u prvom tjednu sa 363 735 primjerka postao najprodavaniji debi album svih vremena u UK. FRANZ FERDINAND dobili su dostojne suparnike za titulu najrokerskijeg benda trenutno na otoku, a i u samoj izdavačkoj kući (Domino) vodit će bitku za najprodavaniji album. "I Bet You Look Good On the Dancefloor" bio je prvi singl, ujedno i najbolja pjesma. Trenutni singl je "When the sun goes down", a bar pola od 13 pjesama moglo bi za singlove: "Riot Van", "Fake tales of San Francisco", "The View From The Afternoon", "Dancing shoes"... Mogli bi ih proglasiti za "engleske STROKES", a pjevač Alex Turner nema još ni 20 godina! Predstojeće "Brit awards" (15.2.) bit će jako zanimljive jer HARD-FI, KAISER CHIEFS, JAMES BLUNT, kao nove snage, te OASIS i COLDPLAY kao već "stari" velika su konkurencija!
THE STROKES - First Impressions of Earth (RCA-Menart, 2006.)
Ljudi seru po Strokesima - kao po zadnjem albumu URBANA, koji bi im sigurno bio odličan - samo da je izašao ranije, a ne nakon 5 godina - slično je bilo i sa Stone Roses! Album je odličan. Njujorški THE STROKES su 2001. zapalili novu rock'n'roll iskru u pomalo posustali underground, sa genijalnim albumom "Is This It" (i live spotom za "Last Nite"). Naravno, od drugog se albuma očekivalo previše no "Room On Fire" (2003.) je također bio odličan. Oni koji su ga sasjekli smještaju treći album, upravo izašli "First Impressions of Earth" negdje između, kao povratak na staze prvijenca i najviše mu predbacuju dužinu, 14 pjesama u skoro sat trajanja. "Juicebox" je killer singl, a takve su i ostale 3 uvodne pjesme, a osim njih, najbolji izbor za sljedeći mogla bi biti "Fear of sleep". Julian Casablancas, iako nije "čovjek glas" (kao ni Michael Stipe čiji vokal neke također može iritirati) neke pjesme izrazito nosi vokalno ("Ask me anything", "Killing lies", "Evening sun"). Zvuk im je kao i prije 5 godine - prljav, iskren, kao da upravo pred vama sviraju uživo! Prvi veliki album 2006.!