ZVONKO I GRADSKI URED ZA KULTURU & NED

8.4.2003. Zagreb, Močvara (+ još malo o MARS VOLTA)


Za početak isprika svima koji su se čitajući moju zadnju recenziju s pravom razočarali brojem rečenica u kojima se spominju Mars Volta, ali eto, ljudi, bila je prevelika gužva, deset nezdravih celzijusa previše, ja nisam više srednjoškolac, a bilo bi glupo da pišem o nečem što uopće nisam vidio - na tako zlatkogallovsko niske grane još nisam pao. Naprotiv! Da se iskupim, odlučio sam poduzeti sve što je u mojoj moći da vam ponudim jedan detaljan osvrt na spomenuti koncert, pa sam tako zamolio mladog gospodina Janjeta da mi izmejla par rečenica o tome kako je on doživio Mars Volta, pa čak i predgrupe.

Dakle, Janje piše: "...Bio je određeni broj ljudi previše na koncertu, pa ako nisi bio na super mjestu kao ja (između ograde i stejdža) ne znam da li bi izdržao tu silinu snage, udaraca i ljudske izlučevine. Predgrupe su bile prilično uvjerljive i simpatične, počevši od dva hip-hopera koji izvode jednu svoju viziju već spomenutog hip-hopa (Subtitle), i djevojke iz L.A. koje "praše" (kako bi rekao Richie Violenza) neki slični đir kao i headlineri (Radi Vago). Mars Volta su me poprilično ugodno iznenadili, jer na prošlom koncertu ih nisam baš previše doživio. Naravno da su gitarista i vokalista (imena im znaš) bili u centru pozornosti sa svojim mikrofonsko-gitarističkim egzibicijama i "ludim" plesnim poskočicama, ali bubnjar koji je stvarno silovao bubanj i klavijaturista koji je stvarno svirao (ne klavir nego) klavijature nisu nimalo zaostajali za njima. E da imali su i basistu, njega sam zaboravio jer sam bio tako stisnut između nekih pojačala da ga stvarno vizualno nisam doživio, ali zato su moja čujna osjetila odobravala svaku njegovu basističku bravuru. Sve u svemu koncert je bio jako dobar i stvarno su pokazali da su nova mlada nada svjetskog alternativnog sela (mislim na globalno selo). Evo, Matija. Možda nema neku formu, ali je od srca". Janje, dabogda ti žito rodilo i slijedeće godine, kako bi to rekao ama baš nitko. Ajmo mi na slijedeći koncert.

Zvonko I Gradski Ured Za Kulturu ne treba, čini mi se, posebno predstavljati, ali ja bih to ipak rado učinio.

Premda Mario Kovač za Zvonka voli reći da je nova inkarnacija Schmrtz Teatra koja zna svirati, meni taj bend bez obzira kako se zvao zvuči isto otkad sam ga prvi put čuo (a to je bilo prije dosta godina). Možda, eto, mrvicu uvježbanije i manje anarhično. Novi članovi su Cigo na udaraljkama, Max na gitari (Max je vjerojatno najbolji gitarist s kojim je Mario svirao, uključujući i nižepotpisanog, pa je to, u biti, jedina prednost Zvonka u odnosu na Schmrtz u svim svojim postavama) i preslatka Lana na basu, a od starih članova su tu Krvavi na bubnjevima (za kojeg je Mario na francuskoj turneji na kojoj su se, by the way, i upoznali s bendom Ned, publici govorio da su ga primili u bend zato jer je izbjeglica iz Bosne. Krvavi je, naravno, rođeni Zagrepčanin i bivši bad blue boy, hehe), curke (Maja, Kiša, Ziz i Ana) na pratećim, a ponekad i glavnim vokalima, te, naravno, veliki šef Mario Kovač.

Zvonku uskoro izlazi i prvi album, u izdanju Močvarine izdavačke kuće, pa su se ovaj put suzdržali od mnogih Schmrtz uspješnica koje smo svi čuli već tisuću puta i predstavili nam taj, kao fol, novi materijal. A tu ima svačeg, od Viskovićevih stvari koje ovaj nikad neće snimiti pa ih je preuzeo Mario, preko Viskovićevih stvari koje Mario nije dobro zapamtio pa sad zvuče kao sasvim nove, autorske stvari Zvonka, pa do pjesama za koje ne znam kome su ih ukrali ili ih čak možda ni nisu ukrali nikome. Takve su Barbara, pjesmica-recitacija o ljubavnom paru koji se zbog stambenih poteškoća voli po raznim haustorima i klupama u parku, zgodan imaginarni evergrin My Old Lady, Jankova napušena poskočica o dječaku Zvonku koji jednog dana uđe u Gradski ured za kulturu, a i jedna stvar na francuskom koju je napisala Lana za vrijeme već spomenute francuske turneje, a koja govori o ženi koja nakon seksa ubija svoje ljubavnike ili tako nešto. Ima tu i par instrumentala, a, Mario je, naravno, i dalje najzabavniji hrvatski frontmen, što znate ako ste prisustvovali barem jednom koncertu njegovog benda.

Moram priznati da medley I Wanna Be Your Dog / Sister Ray uživo zvuči sve bolje i bolje, a zgodna je i ideja s otvorenim mikrofonom. Da bi Mario malo došao do zraka, a i da duljinu koncerta rastegnu na nekih sat vremena, Zvonko je odlučio pružiti priliku mladim, pijanim ljudima bez srama da i oni nešto kažu ili otpjevaju preko razglasa. I tako, ovaj put su Krvavi, Lana i Max započeli svoj jam-session i stvarno, nakon par minuta su se na stejdžu odnekud stvorile tri pijane Daruvarčanke i na repetitivnu space-core podlogu počele uglas pjevati neku narodnu pjesmu o verandama, voću i ljubavi, a možda i o ničem od toga, nisam više siguran.

Simpatični dečki iz benda Ned su, ako su Zvonka već gledali uživo, morali znati da će im Mario Kovač bez imalo muke oduzeti status zvijezda večeri, no, pošto oni em sviraju jednu sasvim drugačiju vrstu glazbe em znaju svirati, nisu se obeshrabrili nego pošteno odsvirali svoju porciju bučnog, istrzanog, aritmičnog, ali i melodičnog ?-corea. Fino, krasno, no ne za nakon Zvonka.

Naravno, u pauzi između bendova je svoj mali show-program imao i Bruno/Anđa/Orfej, legendarna potrojena ličnost koju je puno prije Željka Malnara otkrio Mario Kovač. Dugo je Bruno pratio Schmrtz Teatar na putovanjima po Hrvatskoj (a baš u toj postavi Schmrtza sam imao sreću/nesreću/whatever biti i ja), a onda se Schmrtz (sukladno starom obećanju da je kraj milenija ujedno i kraj Schmrtza) raspao, a Bruno odlučio preći u superiornu postavu Nightmare Stagea. Kakav dobitak za Malnara, kakav gubitak za Marija Kovača...

mhabijanec@hotmail.com

(uz pomoć specijalnog Mars Volta izvjestitelja kojemu love-mail možete slati na: zjanje@yahoo.com)