VIP IN MUSIC FESTIVAL 2007.

 

VIP IN MUSIC FESTIVAL, 27. i 28.8. Otok hrvatske mladeži, Jarun, Zagreb

(SONIC YOUTH)

Prve najave, koliko god da su izgledale nevjerovatne, govorile su o Killersima, Manicsima, Interpolu.... ali ni ovaj line-up (kako se to moderno kaže) nije bio loš. Na jednom mjestu nekoliko dobrih bandova, dobra svirka, traljava organizacija ali bolje provesti dva dana na Jarunu slušajući Iggyja i Sonic Youth nego dokoličariti i kukati kako je sparno i dosadno. Svi mi koji smo tamo bili SIGURNO više u životu ovom a i zagrobnom, te i u eventualnim reinkarnacijama, nećemo okusiti Tuborg Green vodeno mlako pivo iz pokvarenih točionika dodatno upropašteno lošim dotokom CO2 (iskusni konobari i ljudi iz pubova znaće o čemu pričam). Kaos prvog dana izazvan nekim tamo bonovima, i to jednim za hranu a drugim za piće, ostaće vječno u mom sjećanju ali isto tako i dobar nastup New York Dollsa, Sonic Youtha i Happy Mondaysa.
Sramota je da TBF svira po onakvoj žegi i sparini pred svega nekoliko ljudi. Isto vrijedi za Messerschmit, Superhicks i No Strings. Domaći bandovi njihovog renomea i dokazanog potencijala zaslužuju da u ovakvim rijetkim prilikama, kada su bina i razglas vrhunski, pokažu svoje umijeće pred velikim brojem ljudi. Jer, početkom prvog dana, kako je to lijepo rekao moj prijatelj, bilo je manje ljudi nego na kirbaju u svakom slavonskom selu. Nažalost, efekat ovakve organizacije, i to u situaciji kada novca očigledno nije nedostajalo, je apsolutno negativan. Zaista, nema smisla da Porinom nagrađivani, ekstra talentirani TBF ili neuništivi Messerschmit sviraju u to glupo doba a da ne dobiju priliku otvoriti nastup svojih uzora ili možda i idola. TBF bi legli prije Happy Mondaysa. Messerschmit prije NY Dollsa jer tu su pasali bolje nego odlični Obojeni Program. Takva uređivačka politika organizatora nikome nije bila jasna, naročito Thurston Mooru koji se baš nije slagao sa preklapanjem svog sa koncertom svojih uzora NY Dollsa.

NY Dollsi su me iznenadili koliko su dobro svirali ali obrada Janis Joplin nije im trebala. Imaju oni dovoljno dobrih pjesama sa povratničkog albuma a da ne govorimo o prva dva kultna. Zvučali su dobro a siguran sam da su bili iznenađeni dobrom reakcijom publike i pozivom na bis. Zbog njihovog sam nastupa, koji sam djelomično pratio iz strateški dobro postavljenog reda za bonove i pivo, propustio komad SY koncerta.


Zvijezde večeri za mene su bili Happy Mondays. Nisam bio siguran kako će to da zvuči iako sam na jubitu pregledao dosta friških nastupa. Shaun je sjedio, Bez skakako okolo a ostatak banda odlično odradio posao. Usvirano i ubjedljivo, nema šta. Jedva čekam njihov skori nastup u BG. I poslije svega, gladan i žedan, ali sa kupljenim bonovima za sutra, na dug put po savskom nasipu do tramvaja..... naporan dan.

Ujutro, dok smo sređivali dojmove i komentirali jučerašnji dan, slabu posjetu i aferu sa bonovima i lošim pivom, razmišljali smo da odustanemo. Na svu sreću, ohrabrio me poslijepodnevni vjetar i spoznaja da od jučerašnje žege ne bude ništa. I opet na dug put do Jaruna, zajedno sa ostalim trakicama označenim ljubiteljima kod nas slabo aktualne muzike. Organizator se malo popravio postavivši više štandova za bonove i festivalske majice uvredljive kvalitete.

Stigao sam na Majke i uživao u njihovom odličnom nastupu koji bi sigurno bio bolji da se desio u noćim satima prije Stoogesa. Izdržao bi Bare to, ne sumnjam u njegov profesionalizam. Prava je stvar što Majke ponovo sviraju, nema scene u Hrvatskoj bez takvih bandova. Reakcija publike bila je sjajna, upravo onakva kakvu je njihov žestok nastup zaslužio. Opet se vraćamo na činjenicu da je više ljudi moglo da uživa u njihovoj svirci na prostranoj bini i odličnom razglasu da je organizator imao malo više sluha.

Uslijedio je bučno najavljivani nastup The Hold Steady, dobrog američkog banda bez publike u Hrvatskoj. Tipičan klupski band koji od vas traži da se u njihovu muziku zaljubite, shvatite o čemu oni to pričaju pa tek onda odete na koncert. Promašaj festivala bez obzira na dobru svirku. Sa drugog stagea ubijao je bas Radikal Dub Kolektiva pa sam to propustio.

Asian Dub Foundation, band koji je već nekoliko puta nastupao u ovim krajevima, dobio je velikodušna dva sata i to poslije čistokrvong rock and rolla više Majki a manje The Hold Steady. Dobar nastup, standardno dobar, ali gdje to da ide prije Stoogesa????????

Stoogesi su privukli, čini mi se, najviše publike. Dobra muzika sa razglasa (Pistolsi, Stranglersi, Dead Kennedys.....) i vrijedni roadie pripremali su sve za nastup braće Asheton, Popa i Mike Watta. Iggy je izletio kao metak iz backstagea i započeo koncert zbog kojeg je trebalo doći na Jarun. Ubitačno glasno, jasno i žestoko, sa dvadesetak posjetilaca na bini, Iggy koji se poliva vodom i publika koja čeka da ga ubije struja. Otprašili su Stooges klasike, izašli na bis i učinili svoj nastup krunom festivala. Koncert koji se ne zaboravlja. Ne mogu da ne primjetim da Mike Watt, dok svira sa svojim herojima Stoogesima, ostavlja dojam najsretnijeg čovjeka u svemiru.

Nisam uspio da čujem Letu štuke

i
!!!
(CHK, CHK, CHK),

ali to me iskreno nije ni zanimalo (je fotografa i urednika sajta pa eto fotosa...).

Nadajmo se da će sljedeće godine sve biti malo bolje organizirano ali i bolje posjećeno.

Dejan Polimac

(foto: Darko Ciglenečki)

vidi - IN MUSIC 2006. 1. & 2.