VIOLENT FEMMES
 

24.4.2003. Tvornica, Zagreb

TOUNI

Kako je to nezgodno... Ono kad negdje ideš i najvećim dijelom ti se čini da znaš ishod unaprijed, al opet ti neki đavo ne da mira, pa odeš - i bude ti super. Iako se slažem da je Mario u pravu kad kaže da je Tvornica katastrofalan prostor i da je malo glupo ići gledat band koji je prije 22 godine snimio album koji ti se sviđa. I Andrej je u pravu da je ispalo sranje s tolikim ulaznicama i da je bas previše distorziran i da zato nema onog faktora X zbog kojeg smo i zavoljeli Femmese. I Danijela je u pravu kad kaže da je baš bilo super, da se totalno ufurala u soundtrack onog filma nazvanog Odrastanje U Groznom Okruženju A Mlad Si I Zajebavao Bi Se, da se naježila u jednom trenutku. I kako sad sve to objasniti, a da ne bude fraza.

Hm, ako vas zanimaju činjenice, nećete ih od mene saznati: svirali su sve hitove, napravili 1 bis, sve skupa nekih satipo. Imali su dvojac Horns Of Dilemma iza sebe u par pjesama, sve ostalo su sami. DeLorenzo je super, zeza se i izgleda da baš uživa u takvim nastupima, možda na trenutak i previše. Ritchie je smiješan, istetoviran, s viškom kilograma i stavlja nogu na monitor, i ne kužim zašto forsira takav zvuk - možda to dođe s godinama. Gano je još smješniji, zapravo tako sam i zamišljao tipa koji je napisao sve one sjajne stihove. Ne zna svirat gitaru, al onaj glas spašava cijelu priču. Trubači se uklapaju, samo su im još oni trebali. Svi skupa izgledaju kao tipovi koji se dobro zabavljaju.

"Freak Magnet" sam preslušao dan prije i ni po čemu se ne razlikuje od klasičnih Femmes uradaka, barem na prvo slušanje. Zapravo sam tek sad, iščekujući ovaj koncert, otkrio koliko su njihovi tekstovi zakon. I priznajem to, ne znam zašto nikad nisam poslušao te mrak tekstove pa toplo preporučujem svima koji to još nisu.

Spomenuo sam u uvodu Tvornicu i opet ću: dajte ljudi tih parsto tisuća kuna u ventilaciju i učinite onaj prostor ugodnim mjestom. Sve ostalo imate, samo dajte malo zraka! Eto, i onog tonca sam spreman oprostiti. Za malo zraka. I nastavite iznajmljivati prostor, izgleda da postoji publika koja će doći na neki dobar koncert. Mate je odavno sazrio za veći prostor, Močvara ide ozbiljnije i komercijalnije nego smo zamišljali i baš dobro da je tako, Tvornica bi mogla biti svima drag prostor... Ma shvatili ste već. Al o tome će već netko drugi, ja ću završiti priču s koncerta ocjenom "vrlo dobar", i to samo zbog jebene ventilacije, simpatičnim ostarjelim cinicima samo pohvale. Baš sam sretan što sam ih vidio, zabavilo me. Eto.

 

 

OZREN

Ova vam je recenzija trebala biti predstavljena kroz međusobne izmjene komentara trojice ili čak četvorice Z'brda Z'dola recenzenata. Jedan napiše pasus, pa drugi pročita i nadoveže se, pa treći, itd. Međutim, nemarom našeg zagorskog barda M.H, ta je prilika propuštena. Matija, da li te strah naći se perom u pero s konkurentima za naslov najprestižnijeg Z'brda Z'dola recenzenta? Što vidiš kad pogledaš u ogledalo, Matija.. ..

Ja, kad sam ušao u Tvornicu, sam opet vidio gomilu ljudi. Dobro, zar nema prostora u Zagrebu nešto većih od ovog? Imam dojam da čim se otključaju vrata, u Tvornicu uđe 500 ljudi, bez obzira ima li te večeri uopće ikakav program. Nažalost, malo sam i zakasnio jer me zadržao neki ciganski bend u Melinu (!). Gužva, dakle, i odlična atmosfera. Na stageu trojica ljudi - Violent Femmes!

Ipak je to nevjerojatno. Prije polaska sam doma fotografirao karte za koncerte Pixiesa (20.6. u Ljubljani) i Violent Femmesa. Da mi je netko pred par godina rekao da ću vidjeti te bendove uživo, u Zagrebu i u Ljubljani, u razmaku od dva mjeseca, ne bih vjerovao. To su kultni, mitski bendovi. Već sam napisao u jednoj recenziji da u životu nisam bio u Jabuci (ok, malo pretjerujem) a da nisam čuo 'Add it up'. To je pjesma u rangu 'God save the Queen' ili, ne znam, 'Love will tear us apart'. I evo, stoje Violent Femmes predamnom.

Jedini koji liči na starog rockera je basist. Gordon Gano (pjevač) liči na ružnog tinejdžera bez cure i prijatelja - a kao mlad je bio baš zgodan! A bubnjar, on naprosto liči na luđaka. U najpozitivnijem smislu. Trči oko tih svojih bubnjeva, radi face, lupa palicama okolo. Totalni je hit! Općenito bi se bubnjari trebali ugledati na njega. Čovjek (imenom Victor De Lorenzo) svira stoječki, većinu vremena samo na dobošu, a uz njega ima jedan tom i jednu činelu i to je sve. Kakav kontrast u odnosu na iskompleksirane bubnjare koji brojem elemenata nastoje nadomjestiti to što nisu popularni ko pjevač ili gitarist.

Što se muzike tiče, Femmesi nisu baš razvijali svoj zvuk. Gano ima raspon glasa od pola oktave. Nekome tko ih nikad nije slušao sigurno se čini da su im sve pjesme iste i, da budemo iskreni, teško je dokazati da nisu. Oni su onakvi su kakvi su bili i pred dvadeset godina. Pa, neka su! Baš je dobro bilo.

P.S.

Lijepi pozdravi redarima u Tvornici koji su prošli tjedan u nekakvoj svađi nabili frendicu od moje frendice šakom u glavu. Tako vam je to, najgori redari u gradu u 'tvornici kulture'.

 

MATIJA

Nema dovoljno dobrog uvoda u recenziju ovakvog koncerta.

Violent Femmesi su u subotu bili najbolji bend na svijetu i, osim pospanog pogleda pomalo ostarjelog glavnog autora u bendu, Gordona Ganoa, izgledali su kao da se i dalje sjajno zabavljaju svirajući Kiss Off i Add It Up, pjesme nastale prije 25 godina.

Victor DeLorenzo je bog. Ako je Gordon mozak, a Brian Ritchie ruke benda, onda je ultra-pozitivac Victor (koji se u bend vratio nakon skoro deset godina pauziranja) definitivno srce ovog sjajnog trojca. Tako je lako bilo biti skeptičan i imati predrasude prema četvrt stoljeća dugačkoj koncertnoj karijeri Femmesa. Baš je nekako imalo smisla očekivati mlaku, polu-staračku, preko-kurca svirku. Ali avaj!

Femmesi su mi se počeli upucavati već prvim taktom prve pjesme (Please Do Not Go), a ja sam iste sekunde popizdio od miline. Pa Country Death Song, a onda više ne znam redoslijed. Znam da su svirali većinu stvari s legendarnog debuta, popriličan broj pjesama s Hallowed Ground albuma, jednu s Blind Leading The Naked, dvije s Why Do Birds Sing, dvije s Freak Magneta, ništa s Trojke, New Times i Rock!!!, par stvari s polu-kompilacije-polu-regularnog-albuma Add It Up...

Prošli put sam zazivao dobre bendove da mi vrate vjeru u koncerte. Manifest je bio taj da gledam previše svirki koje mi ništa ne znače. E, pa najbolji su mi na najbolji način pokazali što ti jedna najobičnija, vesela -saturday night- može pružiti i značiti.

Sandra je najviše skakala na Promise, a ja na I Held Her In My Arms, Jesus Walking On The Water i Gone Daddy Gone. I na Blister In The Sun, naravno. I na Prove My Love. Da ne spominjem opet uvodnu Please Do Not Go. I Good Feeling. I All I Want. I Waiting For The Bus. Sjetio sam se u jednom trenutku i da Femmesi nemaju unaprijed dogovorenu plejlistu, nego ispunjuju želje fanovima koji se deru nazive pjesama. Pokušao sam (Jesus Of Rio!!! Breaking Hearts!!! Ugly!!!), ali prekasno, jer više nisam imao glasa. Jebiga, kad sam pjevao zajedno s Gordonom, Brianom i Victorom cijelo vrijeme.

Sve osim ekstatične pozitive sasvim mi je promaklo. Nemam pojma da li je bilo nepodnošljivo vruće, znam samo da sam nakon koncerta bio sav u znoju i pivu. Ne znam koliko je bilo ljudi, skakao sam u prvim redovima (kod lijevih zvučnika) zajedno s mojom dragom Sandrom, Viskijem i Ilirkom. U jednom sam trenutku vidio kako tehničar Brianu Ritchieu dodaje bas, ali nemam pojma na kakvim je sve gitarama te večeri svirao. Ne znam da li je Victor uz doboš i činelu imao i onu njegovu legendarnu metalnu šuplju košaru, ali znam da sam, svaki put kad sam ga pogledao, razvukao smiješak od uha do uha. I da je trčao krugove oko stejdža. Ne znam da li su Good Feeling svirali na početku, na kraju ili negdje na sredini koncerta, ali znam da sam na pola pjesme zapalio najfiniju cigaretu ikad i vidio Viskija kako drži upaljen upaljač iznad glave. Nekako znam da se na kraju opekao i da se upaljač rastopio jer ga Visković sigurno nije htio spustiti. Nisam to vidio, jer sam hipnotiziran buljio u Femmese, ali pretpostavljam. Ne znam zašto sam prije koncerta bio uvjeren da s Femmesima i cijelom publikom neću pjevati najbolju nabrajalicu na svijetu Kiss Off, ali znam da, kad su je počeli svirati, više nisam imao izbora. Ne znam u kojem trenutku sam otišao na wc, ali poslije sam shvatio da je to moralo biti za vrijeme Victorovog solo kaosa u Black Girls (fun fact: Violent Femmes koncert u Carnegie Hallu 1986. morao je biti prekinut zato jer se stotinjak fanova popelo na stejdž i to baš prije Victorovog bubnjarskog sola u Black Girls. Godinu dana prije toga, na koncertu u švedskom Malmou, koncert Femmesa je morao biti prekinut zbog lažne dojave o bombi u dvorani. Naravno, baš kad se Victor spremao odsvirati svoj bubnjarski solo u Black Girls). Nemam pojma koliko je članova puhačke sekcije Horns Of Dilemma povremeno dolazilo na stejdž i sviralo s glavnom trojkom, no čini mi se da sam u jednom trenutku vidio dvojicu. Ne znam je li među njima bio legendarni Sigmund Snopek III. Ne znam koliko je koncert trajao, ali znam da sam se slijedeći dan prijavio za dvotjedni free-trial na E-Musicu, samo da bih mogao daunloudati Something's Wrong, internet-only album Violent Femmesa iz 2001.

Trenutno mi se čini da je to bio najbolji koncert kojeg sam ikad vidio. I znao sam da ga neće otvoriti s No Killing, što bi neki drugi glupi bend s Femmes repertoarom sigurno napravio samo zato jer smo mi ovdje imali rat.

Ne znam zašto svi stalno spominju tu nekakvu religioznost Gordona Ganoa, njegov pretjerani cinizam/sarkazam/ironiju, njihov "akustični punk" zvuk o kojem blebeću svi novinari koji su ikad pisali o ovom bendu. E, ovaj gonzo-novinar neće. Ovaj bivši polu-frustrirani adolescent je doživio najpozitivniji koncert ikad i najdivnije ljude na svijetu i sad je opet nasmijan i spreman za nove krasne koncerte. Nisam to očekivao od ovih starih mačora i planiram na njihov koncert svaki put kad posjete ovaj dio svijeta.

Svaka čast Močvari na ideji i realizaciji. Ispalo je savršeno.

I, za kraj, još nekoliko fun factova o bendu, prevedenih s njihovog sajta www.vfemmes.com:

Originalni Femmes bubnjar Victor DeLorenzo i bivši Femmes bubnjar iz devedesetih Guy Hoffman imaju na glavama ćelave rupe NA ISTIM MJESTIMA!!!

Otkad su počeli svirati, Femmesi su nastupili u više od 500 gradova, no članovi benda ih NE MOGU SVE ZAPAMTITI!!!

Mark Van Hecke, producent prva dva Femmes albuma jednom je rekao: Glazbena povijest pamtit će me kao jednog od najboljih producenata, zajedno s Georgeom Martinom i Philom Spectorom!. Umjesto toga, on trenutno RADI GLAZBU ZA VIDEO-IGRICE!!!

Predgrupa Femmesima na jednoj od njihovih australskih turneja bila je slavna Nirvana. Courtney Love pratila je svog muža na toj turneji. Femmesi su mislili da je ona netalentirana drolja i narkomanka otečenog lica. No, očito su bili u krivu, pošto je ona sada UZOR AMERIČKIH FEMINISTICA!!!

Femmesi su na Sjevernom Polu svirali zajedno s Red Hot Chilli Peppersima. Peppersi su tu rijetku priliku proslavili MEĐUSOBNIM SVAĐANJEM I RASPADOM BENDA!!!

Kad su Femmesi svirali akustični koncert u prostorijama Warner Bros.-a da proslave izlazak albuma Why Do Birds Sing, predsjednik Warnera Lenny Waronker pozvao je na stranu Briana Ritchiea i rekao mu: TO JE BILO ODLIČNO, GORDONE!!!

Predsjedniku Slash Recordsa Bobu Biggsu nije se svidjela Country Death Song. Požalio se: Dobra je do trenutka kad uleti klavir i uništi stvar. Femmesi su bili zbunjeni pošto u toj pjesmi nema klavira. Biggs očito NE MOŽE RAZLIKOVATI KLAVIR OD BENDŽA!!!

1997. Femmesi su nastupili s Dennisom Rodmanom. Brian je gurnuo vrat gitare u Rodmanovu guzicu, a Rodman je publici pokazao penis, te prolio pivu po glavi Gordona Ganoa, no ovaj se nije žalio jer je GORDON MALI, A DENNIS RODMAN JAKO VELIK!!!

Na Femmes koncertu u Londonu, u publici je bio i slavni Morrisey. Kad su Femmesi to saznali, odsvirali su obradu I would go out tonight, but I haven't got a stitch to wear, OBUČENI SAMO U DONJE RUBLJE!!!

Kad je pop-pjevačica Jewel ušla u svlačionu Femmesa, pitala je članove benda: Da li bi rađe bili riba ili zvjezda?. Gordon je rekao: Niti jedno, a Brian: Riba jer onda možeš jesti druge ribe. JEWEL JE NA TO ODGOVORILA: TO JE ODVRATNO!!!

Kad su njemački novinari u jednom intervjuu pitali Femmese: Ja, vat do you sinkabout the reunification of Chermany?, članovi benda su im odgovorili: Mi ne mislimo da je pravo pitanje treba li postojati jedna ili dvije Njemačke, nego da je pravo pitanje TREBA LI POSTOJATI IKAKVA NJEMAČKA!!!

Femmesi su jedanput odsjeli u jednom šminkerskom hotelu u Memphisu. Trebali su se odjaviti rano da bi stigli na slijedeći koncert i Sigmund Snopek III je zaspao na stolici u hodniku dok su se ostali odjavljivali na recepciji. Probudio ga je udarac u nogu i pederski glas koji se derao: Ajde, malo življe, prerano je za drijemanje!. Snopek je otvorio oči i prepoznao dijetnog gurua s televizije Richarda Simmonsa. Snopek mu je odgovorio: ODJEBI!!!

Horns Of Dilemma saksofonist Peter Balestrieri jednom je vidio Briana kako skače u publiku koja ga zatim nosi na rukama, pa je želio probati to isto. No, kad je Peter skočio, australska publika se odmaknula, pa je Peter sletio na guzicu, slomivši trticu. Kasnije u avionu, putnici su bili nervozni zbog čudnog mediteranskog lika koji nosi sunčane naočale, šeće gore-dolje i pije viski tokom uzletanja.

Kad je Brian Ritchie jednom otišao do ureda Violent Femmes booking agenta Franka Rileya, ušao je u lift, a trenutak nakon toga u isti lift ušao je i slavni Sylvester Stallone. Vrata lifta se nisu odmah zatvorila, pa se Stallone, umjesto da stisne ZATVORI VRATA gumb, proderao: ZATVORI JEBENA VRATA!!!

Totalni majstori.