ST. THOMAS
28.10.2003. Zagreb, Kset

OVERPROOF SOUNDSYSTEM
31.10.2003. Zagreb, SKUC Pauk

Sve što ste čuli o americana-fanovima u legendarnom Kej-Setu itekako stoji. Već dugo na jednom malom singer-songwriter koncertu nisam vidio toliko gušta, veselja i užitka na licima ljudi. Ovaj je put za to, uz neizbježnog dobrog duha zagrebačkog klupskog života Matu Škugora, zaslužan bio Thomas Hansen, umjetničkog imena St. Thomas - simpatični, melankolični pozitivac iz Norveške, zemlje poznate po svemu osim po lijepom amerofilskom, gitarističkom folk-rocku.

St. Thomas je navodno velika zvijezda u Norveškoj, a od velikih se zvijezda nikad ne očekuje da će se puno truditi oko toga da naprave show. Pogotovo kad je glazba koju sviraju uglavnom nostalgična, melankolična i pomalo kontemplativna. No, St. Thomas je drugačija vrsta zvijezde - puno priča s publikom (naravno, ne na ajmo-ruke-gore način), voli nogomet, svako malo mijenja instrumente i postavu, a na nekim hitoidnijim stvarima pušta gitaru s matrice i smiješno pleše. Pomažu mu bubnjar (inače, tour-bubnjar legendarnih A-Ha) i cura na sintiću i melodici - oboje pomalo i pjevuše. Thomas malo svira akustičnu, malo električnu gitaru, a malo bendžo. Svaka kombinacija zvuči fino, pjesme su mu lijepe i tečne, a Zagrebu treba više ovakvih koncerata.

Zvuči smiješno kad čovjek pročita najavu za koncert - melankolični Norvežanin koji pjeva o kaubojima i prerijama. A onda usred koncerta otpjeva blok norveških narodnih. Ali zvuči i super. Pa onda izvali nešto o tome kako njegov Rosenborg igra protiv Crvene Zvezde i kako bi on rađe da Rosenborg ne pobjedi, jer su stigle neke anonimne prijetnje Zvezdinih navijača. I fakat, odigrali su 0:0. Ah, fini Norvežani. Mi Balkanci nikad nećemo biti dobri u americani, mi smo preveliki frajeri za pjesme o prostranstvima američkog juga i tužne falsete. No, to nije bio zaključak Kej-Setovske publike koja je, naravno, St. Thomasovo društvance pozvala na dva bisa, nakon čega nas je mogao smiriti i doma poslati samo prijateljski govor o krasnom provodu. Ma, super koncert.

Overproof Soundsystem su nešto komplitli difrent. Uz pomoć Groove Corporation i Rockers Hi-Fi, ovi sinsemilla-loving momci iz Birminghama predstavili su Zagrepčanima i Zagorcima (ma nema reggae & slično fešte bez Krapinčana, a ovaj put je viđeno i dosta Zabočana i Radobojčana. O, da - reggae-dub vajb se širi) svoju poprilično nabrijanu, ali i sasvim komercijalnu verziju dub-reggae-dancehalla.

A ako mislite da nemate pojma tko su oni, između par njihovih hitova koje sam i ja ove godine čuo bezbroj puta, na raznim mjestima diljem ovog dijela Evrope, dovoljno je izdvojiti onaj stvarno catchy-refren "watch what you put inna put inna put inna rizzla don't put inna put inna put inna no skunk" zbog kojeg sam i pomislio da bi mi na ovom hepeningu moglo biti stvarno zabavno. I bilo je, ali ne toliko zbog muzike (što da kažem, nego da se slažem s mojim bivšim profesorom Spieglom. Kad ih je već toliko na stejdžu, stvarno su mogli ubaciti još i jedan živi bas. Jer, stvar funkcionira tako da mjuza ide s matrice, trojica MC-a pjevaju/repaju/raggaju/deru se, a još dvojica su tu na raznim perkusijicama. Trojica bijelaca, trojica crnaca, 100% politically correct. Ali da im fali basa, fali), koliko zbog dobre ekipe i hedonističke vikend-atmosfere. No, ja ionako mrzim Birmingham, jer je u predzadnjem kolu Premiershipa pobijedio mog voljenog Boltona. Toliko o nogometu.

Inače, dečki su skroz simpatični - poklanjaju jointeve prvim redovima, dobro se zabavljaju, ne vole skunk nego samo prirodno... Hitovi su zvučali moćno, prerijetki melodični ispadi su bili sjajni, a dobar postotak ljudi je plesao sva tri sata njihovog koncerta. No, glazba je najbolje zvučala kad su MC-evi šutjeli, a najgore kad su pokušali pjevati. Ono, baš pjevati.

Uglavnom, za poklonike modernijeg zvuka čiji su temelji na Jamajci - super. A Bass Culture ekipa vas poziva na slijedeću veliku dub feštu - 19. 11. u Pauk dolaze kultni Dub Syndicate.

Mate Škugor vas, s druge strane, poziva na Ksetov Earwing No Jazz Festival koji traje od 5. do 13.11., a nudi moćne nastupe (da spomenem samo neke) Kena Vandermarka, Jessice Lurie, Hamida Drakea, Chicago Underground Quarteta... Poželite mi puno slobodnog vremena.

mhabijanec@hotmail.com