RONI SIZE + EYESBURN

Zagreb, Tvornica, 16.5.2003.

Iako smo slušali te neke "njegove" didzeje prošlo ljeto na Petrovaradinu, ovo je ipak bilo dovoljno intrigantno za otvaranje jednog, inače, sjajnog vikenda. Plus što su rekli da će biti klima. Da će napokon Tvornica biti mjesto u kojem se može disati. I tako je i bilo. Prva stvar po ulasku koju primijetiš je strujanje zraka, iako ne znam kako je bilo onima iz prvih redova. Nama pozadi baš fiino.
Trebalo bi otvoriti kladionice za tipove koji se vole isticati prognozama koliko-će-ljudi-doć-na-koncert. Za ovakve rijetke, koncertima pretrpane, vikende iskusniji sociolozi ili novinari teško mogu proniknuti u ćud ZG-publike. Imaš KSET, u Pauku onaj rastafarijanac, kojekuda manji koncerti, a plus još vrlo hype zalogaj u utorak. I sad ti procijeni. Mi smo se jedino složili da u Tvornici neće biti krcato. Zato što su drum'n'bass fanovi možda najinteligentniji pripadnici skupine elektro-ljubitelja (joooj, grozno je s tim ladicama i razvrstavanjima, al kad ih moraš imati) i ne drogiraju se toliko. Pristojno su obučeni i ne svlače majice da bi pokazali tetovažu i mišiće, cure su decentno sivkasto odjevene, s kojekakvim cool torbicama i puše. I nema ih puno. Drumbasi (jooj, grozno, ali kad taj izraz postoji u narodu, nisam ga ja izmislio) sad imaju i svoju Confusion grupaciju, organiziraju partije, traže sponzore i nekim curama koje poznam su baš cool. Dakle, shvatili ste: Tvornica pristojno popunjena, svi imaju mjesta, sve za pet.

I sad mogu o koncertu. Predgrupa Eyesburn. Beograđani, stari punkeri koji su otkrili ljepote reggae/dub ludorija i rade solidan crossover. U Srbiji uživaju priličan status, koncertiraju sve u 16 i dva dana prije su svirali u KSETu, promovirali novi album. A koji je idealan prostor za njihove zvukove. U Tvornici jako puno ovisiš o ton-majstoru. Koji je inače postariji čovjek i, kao svaki roker, voli srednje tonove. Tako da im pokvari zvučnu sliku. Ali, ajde, zabavili su nas unatoč svemu.

Negdje oko pola 1 dolazi Roni, s njim mlađahna MC, obučena u bijelo i spremna da potvrdi reputaciju jedne od najboljih drum'n'bass MC mlađe generacije. I, čak nije previše spominjala odvratno "kroejša aj vona si jor hends", plus što je zaista živahno mrmljala u onom hip-hop ritmu koji baš prija i činila stvar još simpatičnijom. Roni je imao skoro trosatni nastup, podijeljen po blokovima. A mislim, tri sata da slušam bilo koju muziku, dopizdilo bi. Iako Roni Size-doesn't-matter ima te melodične, vokalne dijelove i učinio je prvih satipo slušljivima.
Onda nervozno nesviklo uho otkriva nedostatke razglasa, otkriva i da se u strukturi pjesme ne događa nešto što bi privuklo pažnju i - počinješ tražiti zabavu gledajući uokolo. To je zapravo znak da je dosta. Ne znam koliko je bilo odsviranih hitova, koliko je Roni razmišljao o setu a koliko je to fušanje, meni je to bila vrlo solidna zabava i jedva čekam da upoznam nekog drum'n'bass stručnjaka koji će mi skrenuti pažnju na manje "komercijalne" jungle inovatore, kao što je recimo u moju sobu veselo ušao DJ Aphrodite. Primjedbe cinika koji se, kao, kuže u elektroniku da su Thievery bolji izbor odbijam jednako kao što sam desetljeće i nešto prije odbijao Talking Headse, a s veseljem pojačavao Ramonese. Zapravo jedva čekam još.

- pocupkivao u ritmu: tonisaric@inet.hr