ROCK OTOČEC
(Novo Mesto, 6-8.7. 2001.)


Siječanj, veljača, ožujak, travanj, svibanj, lipanj,
ROCK OTOČEC, kolovoz, rujan, listopad, studeni, prosinac...

PETAK; 06.07.2001.g - PRVI DAN FESTIVALA;

Rano ustajem. Nestrpljiv sam, ali konačno je došao i taj dan! Prtljaga mi je spremna već tjedan dana unatrag, ali sve provjeravam još jednom; kamera, dva fotoaparata, filmovi, rezervana odjeća, kišna kabanica...Oblačim tour majicu ROCK OTOČEC 2000 i sjurim se do auta...

Anđelo i Max (dio banda KARPIS iz Đurđevca) su točni i nije mi žao što sam im obećao prevoz...Cijelim putem im pričam o koprivničkoj rock sceni u 80-tima kao i o mojih 20-tak godina koncertnog iskustva. Razmjenjujem mišljenja s Anđelom i nadam se da je uživao u tome barem upola koliko i ja!?

Oko 13 sati prolazimo kroz Novo Mesto i približavamo se selu Straža iz kojega se ide prema sportskom aerodromu Prečna gdje se održava Festival. Cestom već prolazi dosta mladih s naprtnjačama, a vidimo i mnogo parkiranih auta. Stižemo do prve rampe na kojoj vidim poznatu lokalnu facu koja me pušta u povlašteni prostor. Na drugoj rampi vrlo brzo sređujem formalnosti i stavljamo na ruke crne narukvice koje nam omogućuju neometano kretanje na cijelom teritoriju Festivala. Dečkima dajem kraće upute i razdvajamo se...

Uzbuđenju nema kraja! Srećem se sa mnogo slovenskih prijatelja. Dobro se osjećam. Pozdravlja me Franci (organizator) i kaže mi da ću ove godine spavati u drugom motelu, odnosno da je to motel restoran u selu Ratež koje je udaljeno oko 20-tak km. Tokom razgovora mobitel mu neprestano zvoni...Vidim da je premoren i neispavan...Ne želim ga dugo zadržavati...

Ubrzo srećem i dragog prijatelja Logina iz Makedonije. Ovaj zanimljivi momak, osim što je završio fakultet i stekao naziv profesora povijesti - govori, osim engleskog, njemačkog, latinskog još i albanski, turski i bugarski jezik!!? Osim toga je i najveći organizator rock koncerata u Makedoniji i izdavač, a i dugogodišnji je TV novinar - ukratko glavna faca u Makedoniji!

Login me upoznaje s dva svoja otkačena prijatelja koji imaju najveći CD shop u Skopju. Pita me kako je u Koprivnici i da jedva čeka kada će ponovo biti u mogućnosti biti moj gost...Ponovo me poziva (zvao me je i prošle godine, ali sam imao drugih obveza) da dođem u Skopje na najveći rock festival TAKSIRAT 3 koji on organizira, a na kojem se okupi oko 10.000 posjetitelja!

Dok se zekamo u hladu prilazi nam moja mlada slovenska prijateljica Natalija iz Murske Sobote koja radi na RADIO VIVA. Upoznajem ih i ona smješta svoj šator u back stageu uz njihov...

Login me predstavlja odlično opremljenoj ekipi najjače Bugarske TV iz Sofije. Snalazimo se na engleskom jeziku, a kad zapne - Login se odmah prebacuje na bugarski i hrvatski.

Pokraj nas prolazi jedna od glavnih slovenskih faca Mitja Prezelj - čovjek koji je doveo glavna tri izvođača na ROCK OTOČEC 2001! Mitja nam predstavlja svoj najnoviji projekat; Pop art festival koji se održava 29.08.2001. g na Hipodromu u Ljubljani, a na kojem nastupaju; M.Manson, The Cult i Papa Roach + ostali...Upoznajem ih i odmah počinju pregovori za neke strane izvođače koji bi mogli nastupiti na TAKSIRATU 3 u Skopju. Ostavljam ih da u miru dogovore one prljave pojedinosti; koliko što košta!

I dok ja razgledavam okolicu - pridružuje mi se exYU DJ novinarska legenda Želimir Altarac - Čičak koji mi kaže da spavamo u istom motelu i da su s nama i THE CANNONS iz Irske.

Muvamo se oko bine i vidim moju vječitu koncertnu cimericu Sandru novinarku HTV-ove Mjesečine. Razmjenjujemo pusice i veselimo se danima koje ćemo provesti zajedno. Upoznajem je s Natalijom, Čičkom i Loginom...

Negdje oko 17 sati Franci na bini službeno proglašava ROCK OTOČEC 2001 otvorenim, pozdravlja prisutne i najavljuje svima dobru zabavu.

Sa Sandrom obilazim okolinu i zaključujemo da, s obzirom da je tek prvi dan i još dosta rano - ima već dosta postavljenih šatora posjetitelja i mnogo ljudi koji se nalaze pod velikim šatorom gdje je šank za posjetitelje.

I dok puhački orkestar APLES svirkom otvara ovogodišnji ROCK OTOČEC - Sandra i ja pokušavamo od Gorana Bakića saznati kada počinju pressice i kakav je protokol. Goran nam smrtno ozbiljna lica daje šture informacije i neodređene odgovore. Sandra je radi toga nervozna jer se boji da bi njezin gazda Ante Batinović mogao biti nezadovoljan ako ne obavi sve što bi trebalo...Tješim je da će sve biti O.K.!

U to vrijeme sviraju ZABLUJENA GENERACIJA (Ljubljana-SLO), ODPISANI (Lendava/Ljutomer-SLO) pa vremenšni 20-tak godina stari band DON MENTONI (Ljubljana-SLO)...Atmosfera je odlična. Osjeća se onaj dobar rockerski feeling dok zadovoljna (i napušena) lica prolaze pokraj nas...

Zaključujem da ima mnogo više posjetitelja nego se očekivalo i u najboljoj varijanti, a vidim i Francija kako zadovoljno gleda gomilu. Kao stari festivalski veteran procjenjujem da, već taj prvi dan, pred binom ima oko 8.000, a oko šatora još barem 2.000 posjetitelja!?!

U 21 sat raspoloženi (i pijani) Davor Gobac i Psihomodopop podižu atmosferu i Fridu pjeva više publika nego on...Nakon nastupa, naočigled prisutnih, u back stageu - Gobac bari nekog komada u kombiju dok ga Bugarska TV čeka za interwiew!

Gledam nastup lokalnih heroja iz Novog Mesta DAN D i zaključujem da su sve bolji te da pokušavaju pratiti i modernije trendove osim čvrstog hard-rock-popa! Vidim da je i njihov producent Boris Bele (ex Buldožer) prisutan i da je zadovoljan onim što vidi i čuje...Saznajem da spremaju materijal za 4-ti album!

U restoranu iza back stagea Goran Bakić radi strogu selekciju novinara za pressicu s ASIAN DUB FOUNDATION, ali već nakon samog početka mu se je sve izjalovilo jer momci iz ADF zaključuju da je restoran mali, prezagušljiv, da je pretoplo i sparno i da je zanimljivije obaviti razgovore vani na otvorenom. Ako ništa drugo, njihova susretljivost je nagrađena nasrtljivošću novinara i snimatelja koji im nisu dali mira dobra 2 sata! Sva sreća da ih u bandu ima puno pa su se lako mogli izmjenjivati. Poruke i izjave koje su davali bile su uglavnom socijalne prirode; pravda za sve rase i nacije u cijelom svijetu, na svim kontinentima i u svim zemljama kao i jednaka prava svim rasnim manjinama van matičnih država, a najviše njihovih izjava je bilo o problemima i pravima Azijata u Britaniji. Najglasniji, najizdržljiviji i najuporniji u toj propagandi je bio bas gitarista Dr Das...U jednom trenutku zatvorio se je u jedinu javnu telefonsku govornicu i iz nje davao odgovore okupljenim novinarima!? Interesantno je da ga nitko nije pitao kakova to prava i na koji način traže njegovi sunarodnjaci u Britaniji gdje je tog dana policija smirivala njihove nerede na ulicama Bedforda!? Izgleda da smo svi mi bili i preuljudni domaćini i plodno tlo za njihovu pravda-peace propagandu.

ASIAN DUB FOUNDATION, bez obzira na sve, odradili su svoj posao profesionalano, mada je moje mišljenje da je honorar koji su primili ipak bio previsok (oko 20 000 funti) za elektroniku, tam-tam bubanj i galamu od kojih se sastoje njihove pjesme!? A o nekoj glazbenoj virtuoznosti ili genijalnosti ma kojeg člana ADF nema ni govora, a kamoli fale! Ali, eto, rulja danas to puši!

I nakon nastupa ADF su bili raspoloženi za razgovor i slikanje u back stageu pa se nitko ne može požaliti da su, eventualno - uobraženi.

Nakon ADF, oko 01 sat poslje ponoći nastupili su raspoloženi ELVIS JACKSON BAND koji sam gledao već mnogo puta...Nakon njih odlično je primljena i hrvatska DOGMA.

Bilo je 03 sata poslje ponoći, ispijam ostatke piva i sa Sandrom i Čičkom se dogovaram da krenemo prema motelu. Čekamo Čička jer on jedini zna put, ali na kraju odustajemo od dogovora jer je popularni Čičak bio u svojoj najkritičnijoj fazi - nikako da se odvoji od šanka!

Odlučimo sami naći put i krenemo Sandrinim autom prema Novom Mestu pa onda smjer Šentjernej gdje bi trebalo biti i selo Ratež i naš motel...

Ubrzo stižemo na svoje odredište i umorni zaključujemo da je smještaj odličan i da je apartmanskog tipa pa čak i bolji nego prošle godine.(Hvala ti Franci!)

Nakon uobičajene kratke toalete brzo tonemo u san, ali nas oko 06.30 budi galama na parkiralištu na koju se nismo puno obazirali..

(Poslije saznajemo da je to ukomiranog Čička dovezao Franci.)

 

SUBOTA, 07.07.2001. - DRUGI DAN FESTIVALA;

Sandra i ja ustajemo oko 09 sati i spremamo se na doručak. Pred vratima apartmana nalazim Francijevu vizitku na kojoj nas moli da "...ako možemo povezemo sa sobom i Čička ..." koji je u sobi broj 4.

Lupam na vrata sobe broj 4, ali nitko ne odgovara. Vidim da su otključana pa ulazim i budim Čička i dajem mu 30 minuta da se spremi.

Nakon doručka ponovo se vračam po njega, ali ga nalazim u istom položaju pa mi ne preostaje drugo nego da mu zaprijetim da ćemo ga ostaviti, ako ne bude gotov za 10 minuta. Kako sam bio dosta ozbiljan - Čičak se ipak nekako spremio i krećemo put Novog Mesta...

Putem nam Čičak prepričava svoje doživljaje pa saznajemo kako je on jedan od 2-3 DJ iz exYU koji je ranih 70-tih mogao okupiti na svojim preformansima i do 3.000 ljudi! Svaka mu čast!


Stižemo u krug Festivala i saznajemo da je Čičak noćas bio tako ukomiran da si je zaključao ključeve u svojem autu pa je budio Francija (koji je baš bio legao) da ga vozi u motel jer ne može u svoj auto..?

Sandra je ponovo nervozna jer smo radi Čička kasnili, a imala je dogovor sa slovenskim snimateljima sa kojima je trebala napraviti neke priloge...I tako dok ona traži svoje snimatelje - ja sam obišao malo svoje koprivničance u kampu. Zaključio sam da su odlično razpoloženi i zadovoljni pa sam nastavio muvanje po okolici back stagea...Makedonci su otišli na izlet prema Bledu, a ostao je samo Login...Natalija je otišla na kupanje na Krku...

Inače, autobusi su besplatno obavljali prevoz od Novog Mesta do Festivala, pa od organiziranog parkinga za posjetitelje do Festivala i pet puta dnevno od Festivala pa do kupališta na rijeci Krki. ( Sve pohvale organizatoru. Bravo Franci!)

Gledam današnji raspored i vidim da je danas Dan slovenskih izvođača, izuzev naravno gostiju iz Irske - THE CANNONS.

I nakon prijepodnevnog odmora - posjetitelji su prionuli tradicionalnoj zabavi - kupanju u blatu! Sve tamo do 17 sati održavale su se razne zabavne igre; nogomet u blatu (pobjedila ekipa Štiri debila, a prijavljeni Bili tići iz Splita se nisu pojavili), pa onda izbor za Miss blata; kako finalistice nisu bile spremne skinuti gornji dio odjeće - nagradu (aranžman od 5 dana u Budimpešti uz doček 2002.g) je žiri dodjelio četvorogodišnjoj djevojčici koja se veselo pridružila finalisticama u blatu ...

Kako je bilo vrlo sparno i suho - za ugođaj posjetitelja bili su zadužene lokalne vatrogasne službe koje su se brinule da blato ne presuši.

Zovem Jelenu Balent (HR RADIO) i tražim je broj faxa na koji da joj pošaljem program festivala i tako izbjegnem javljanje u eter RADIO ZAGREBA!

Poslje 17.30 sati nastupili su demo bandovi iz Slovenije i Hrvatske pod pokroviteljstvom Dr.Martensa koji i nisu privukli posebno pozornost publike, a da se nešto stvarno ozbiljno događa osjetilo se prilikom nastupa grupe FEEDBACK iz Tolmina. Na trenutke sam pomislio da su na stageu Scott Handerson ili John McLaughlin sa svojim bandovima. Ovi golobradi momci su najbolje što sam doživio na Festivalu! A da njihova kvaliteta nije slučajna - sjetio sam se da sam ih gledao i na ROCK OTOČCU 1999 (i tada su se isticali kvalitetom), ali nažalost, i za onda i za danas - još uvijek su demo band!? Ipak vjerujem da bi bilo dobro upamtiti ova imena za budućnost; Magajne Matej (gitara), Leban Miloš (klavijature) i Maver Andrej (bubanj) = FEEDBACK!

U bungalovu organizatora iza stagea dočekalo me još jedno originalno i ugodno iznenađenje; mlada ekipa Boštjan, Karin, Romi, Katja, Mateja i
Mojca uredili su (kompjutorski) i razmnožili dnevni list Festivala nazvan ROCK OTROČEK! Bravo i još jednom bravo na ideji!

Najavljenu kampanju svjetske akcije protiv narkomanije i ovisnosti te akciju protiv nacionalne mržnje i nenasilja - popratili su razni okrugli stolovi na kojima je mogao, aktivno ili pasivno, sudjelovati svaki posjetitelj, a cijeli teren Festivala bio je prekriven različitim besplatnim edukativnim brošurama.

Predvečer su se vratili i Makedonci i Natalija pa povremeno razmjenjujemo iskustva i informacije i planiramo buduću suradnju.

Zove me i dobar prijatelj Rajko Rogač iz RADIO MAX-PTUJ i kaže mi da neće moći doći, a da dolazi naša zajednička prijateljica Karmen de Corti.

U 20 sati počeli su svoj nastup DIVLJI KOJOTI (Ljubljana-SLO), pa nakon njih vremešni Shean Cannon + THE CANNONS iz Irske koji su izveli tradicionalne irske pjesme te pjesme Shanea McGowana i nezaobilaznu i tradicionalnu Whiskey In The Jar koju su proslavili i doveli na svjetske top liste THIN LIZZY!

Atmosfera je bila odlična, posjetitelji su se zabavljali u blatu i plesali ispred bine, a da će se to nastaviti do kasno u noć pobrinuo se i Zoran Predin + band koji je svojim nastupom podsjetio na najbolje dane Lačnog Franza...

Nakon Predina bilo se pomalo teško uklopiti u odličan glazbeni preformans Demolition Group (SLO) koji su žestoko i odlučno (siromašnije nego na svojim studijskim uradcima) predstavili publici svoj repertoar...

U 23 sata nastup idola teenagerica pop-rockera BIG FOOT MAMA (SLO) koji su svoj posao odradili profesionalno. U publici su mlade curice ponosno isticale njihove crvene tour majice sa likom CheGuevare mada mi nikako nije jasno kakve veze ima taj revolucionar sa njihovim razvodnjenim pop rockom..?

Poslje ponoći nastupili su SHYAM (Brežice-Krško, SLO), a nakon njih i zanimljiv mađarski band KORAI OROM i tako prođe još jedna duga noć...

Sandra je odjurila za Zagreb da tokom prijepodneva montira prilog za Mjesečinu, a ja sam sam krenuo put sela Ratež i svog apartmana...



NEDJELJA; 08.07.2001. - TREĆI DAN FESTIVALA;

Budim se oko 09 sati i odlazim na okrepljujući doručak i nakon toga odlučujem se vratiti u sobu...Krevet mi se čini sve privlačnijim pa se izležavam gotovo do 12 sati. Uključujem TV i na HTV-u vidim snimku pressice Premijera Ivice Račana i zaključujem da mi je država u govnima...

Nakon toga gledam Vijesti HTV-a i vidim da je svijet prolupao; u Albaniji demokratski izbori, u Bedfordu rasni nemiri, u Irskoj grade visoke željezne ograde i postavljaju bodiljkavu žicu putem kojim prolaze (ne znam koji) vjerski pripadnici kroz teritorij "onih drugih", u Makedoniji situacija vrlo loša...itd

Nakon takvih vijesti sve sam više za Francijovu najavu odcjepljenja ROCK OTOČCA od Države (makar samo na 3 dana) i svih ludih licemjernih političara svijeta! Inače ja ih sve zovem debelim debilnim kravatašima kojima je IMELA najbliži rod!

Oko 13 sati odlazim prema Festivalu. Putem vidim ostatke noćašnjih ludorija; automobili su, osim organiziranih besplatnih parkirališta, bili gotovo 2 km s jedne i druge strane ceste do prve festivalske rampe!?

Vrućina i sparina su nepodnošljive. Na zadnjoj rampi kod back stagea me ne žele propustiti jer kažu da već ima previše parkiranih vozila na tom povlaštenom mjestu. Odlazim dalje, ali ipak odlučujem biti uporan pa tražim moju poznatu lokalnu facu koji je ujedno i glavni na rampi...Naravno, on odmah kaže da smijem dalje pa se ubrzo smještam u debeloj hladovini...

Obilazim svoje koprivničance koji su i danas dobro raspoloženi, ali ih "moje" vijesti s državnog dnevnika malo deprimiraju...Kako su oni ipak dosta mlađi od mene ubrzo sve okreću na šalu pa i meni popravljaju raspoloženje.

U bungalovu organizatora uzimam novi (ujedno i zadnji ove godine) broj ROCK OTROČEKA 2001 i ponovo čestitam uredničkoj ekipi.

Danas se sve polako ponavlja; od nogometa u blatu do izbora nove Miss blata, a rano nedjeljno prijepodne prekida i jednosatni ljetni pljusak koji je samo oraspoložio ionako prevruće posjetitelje.

Sjedam s Loginom i njegovim Makedoncima, pridružuje nam se vječito nasmješena i raspoložena Natalija gotovo zaboravljamo demo bandove koje sponzorira Dr.Martens, ali me prijatelji Anđelo i Max iz KARPISA upozoravaju da je stigao ostatak banda i da sam im obećao da ću ih snimiti kamerom pa mi nije preostalo drugo nego da se pripremim ispuniti obećanje...


KARPISI (Đurđevac-HR) su pružili publici jednu dosta hladnu svirku mada je interes publike bio zamjetan, a čak su i neki slovenski fotografi okinuli par snimki...Jedino me Anđelo ugodno iznenadio svojim eksplozivnim nastupom i mislim da mu je onaj početni silazak među publiku bio odlična ideja!

Kad sam se riješio svoj kamermanske obveze prema KARPISIMA ponovo sam otišao u back stage gdje je trebala početi pressica LIVING COLOUR i FUN LOVIN CRIMINALS...

Prvi su ipak stigli LC, a Goran Bakić je ponovo preuzeo ulogu strogog nadzornika pressice pa je čak objavio i PROMO SCHEDULE sa imenima povlaštenih; Anže Peršin (SLO-TV), Ante Batinović i Mislav Brcko (HTV), Želimir Altarac-Čičak (TV Bosnia) pa ekipa Bugarske TV, a onada novinari; Aleksandar Dragaš (HR), Marko Milosavljević (SLOi...

Naravno, kao i svakog dana, ta Goranova strogost se rasplinula onog trenutka kad su članovi LIVING COLOUR i FUN LOVIN CRIMINALS izašli van iz press-restorana, a tada su, jednostavno, bili prepušteni na milost i nemilost svakom pristiglom novinaru ili novinarskoj ekipi...

Kao i svakog dana Sandra je bila u frci s vremenom i naručenom TV ekipom, a kao i obično, najavljeni termini se nisu mogli poštivati iz objektivnih i onih neobjektivnih razloga pa je u trenutku pressice LIVING COLOUR zgrabila moju malu Hi8 kameru i sama snimala prilog na koji je kasnije ipak zaboravila i otišla za Zagreb bez njega...

U trenutku održavanja te pressice na stageu su nastupali odlični i trendovski aktualni mladi bandovi WET BAD (SLO) i TABU (SLO).

U to vrijeme na terasi restorana u back stageu pojavljuje se i Rajka (HTV) i njezina prijateljica Snježana iz Ministarstva za obrt, malo i srednje poduzetništvo Hrvatske (opa!)...Sjedimo za stolom s dečkima iz grupe Corto i Mlinski Kamen i doslovno pljujemo po vodećoj hrvatskoj novinarskoj glazbenoj licemjernoj eliti...I to onako prema zaslugama; nekog više - nekog manje! Neki su malo i pretjerali pa se više okrećem Loginu, Rajki i Snježani te ih upoznajem sa Predsjednikom ROAD WARRIORSA iz Ptuja Peterom Kečekom pa ponovo nastaje pozitivna razmjena iskustava...

Nakon svega Peter i ja usklađujemo mišljenja za organizaciju tradicionalnog 10-tog moto skupa za 2002.g u Lendava-Petišovci i dogovaramo užu suranju. Pita me što je sa Draganom Jovanovićem organizatorm najvećeg hrvatskog moto skupa u Puli? Ja mu kažem da ga i Čičak i ja čekamo svaki dan da se dogovorimo o pojedinostima oko organizacije i marketinga....Zovemo ga, on se ne javlja, a i ne pojavljuje se - mada sam mu sredio akreditaciju...?


LIVING COLOUR najavljuje na bini najstariji slovenski rocker (97 god) koji se već tradicionalno pojavljuje na Festivalu svirajući na listu uz pratnju prijatelja na harmonici. Simpatični starčić prima sve simpatije mlađahne publike, a blagonaklono su ga gledali i glazbenici u back stageu.

Na nastup LIVING COLOUR odlazim ispred bine i snimam ih neko vrijeme. Momci su zaista žestoki i puni samopouzdanja! Publika ih podržava u tome i nailaze na odličan prijem svojih pjesama...Sviraju gotovo do nešto prije ponoći...

Potom izlaze glavne zvijezde FUN LOVIN CRIMINALS koji mi na trenutke djeluju mlako i šuplje, pa čak i šlagerski, ali publika je oduševljena njihovom pojavom i kao da se nitko ne opterećuje mojim razmišljanjima...

Povremeno odlazim iza bine i susrećem se se momcima iz LIVING COLOUR koji su sa svima srdačni i spremni na razgovor i komentare...Koristim priliku pa malo snimam,malo slikam...

Publika se sve više koncentrira ispred bine pa je gotovo nemoguće proći s jedne strane na drugu FLC ispunjavaju svoju ulogu glavne zvijezde Festivala...

Oko 02 sata poslje ponoći Franci kaže da je kraj! Svira himna RO, počinje veliki tradicionalni završni vatromet i sve oči su uprte u nebo...Vidim članove LC i FLC kako zadovoljno komentiraju vatromet...Veselju nema kraja, a opet znam, da je to završni dio ceremonije RO i da ponovo mora proći 365 dana do novog ROCK OTOČCA 2002 !!!

I dok se preko razglasa uporno vrti himna RO, noć se bliži kraju, još uvijek je gomila ljudi ispod glavnog šatora...Stvaraju se velike gužve, već je ponestalo zaliha hrane, ali još uvijek ima piva u neograničenim količinama...

Pozdravljam se s Francijem i Marjanom, pozdravljam Nataliju i Logina, ostale više nisam mogao izdvojiti iz gomile, sa Sandrom zaključujem da je najpametnije da se povučemo na spavanje...

I na putu blizu motela čujem upornu zvonjavu mobitela...Pogledam na sat; 03.58 poslje ponoći!? Javljam se, a ono me Franci zove na završni party za uže društvo u neki lokal u centru Novog Mesta... Kažem mu da smo već daleko od grada i da ćemo ipak u krevet jer smo preumorni...

 

PONEDELJAK; 09.07.2001.g

Ustajem oko 08 sati...Odlazim na doručak...Sandru ostavljam da spava, a ja odlazim pokupiti Anđela i Maxa i krećem put Koprivnice...

ROCK OTOČEC vidimo se 2002.g !!!

Darko Budna