R.E.M.
 

R.E.M. Zagreb, Dom sportova, 19.1.2005.

Europski dio turneje počeo je im je 7. siječnja u Lisabonu. U sklopu "Around the Sun Tour" R.E.M. su posjetili brojne gradove i zemlje u kojima još nisu svirali, između ostalih i Zagreb. Na svu sreću, koncert nije bio ni otkazan, niti je organizator ispušio lovu (valjda), budući da svi mediji javljaju o 9 - 10 000 ljudi na koncertu. Ni cijena ulaznice od 300 kuna nije mnoge spriječila da dođu, mada vjerujem da bi sa 200 kuna bila nesnosna gužva i puno ljudi izvan dvorane. Nadam sda će ovo vratiti vjeru u koncerte ljudima koji su je opravdano izgubili otkazivanjem (ali i nevraćanjem love za koncerte Metallice, Lenny Kravitza...) No puna dvorana Doma sportova još je veće postignuće kad se zna da su dva dana prije bili u Ljubljani, a dva dana kasnije u Beogradu. Obično je sigurnije da će koncert biti pun ako je to jedini koncert miljama daleko. No, R.E.M. 25.7.1999. ipak nisu napunili Mestni stadion Izola, već je koncert prebačen u dvoranu u Kopru. Naravno, da je to bila Ljubljana, sigurno bi bilo više ljudi, a šuškanje o još jednom koncertu u Hrvatskoj, na ljeto u Puli mislim da bi se opravdano moglo očekivati punu Arenu, a nadam se i koncert poput ovjekovječenog u Wiesbadenu, da počne za dana, sa puno boja na stageu i vdeozidovima - a bilo bi super i da ga prebace i na DVD! Držim fige!


Predgrupa iz Latvije BRAINSTORM počela je svirati desetak minuta iza 20 sati: zadnja pjesma podsjetila je na Gustafe - koje bi rađe vidio kao predgrupu...

Počeli su svirati oko 21.20. sati, a playlista je sljedeća, uz poneku opasku:


1. Finest Worksong
2. SO FAST SO NUMB
3. Turn You Inside-Out
4. Animal (... good evening, it's so good being here, thank you for joining us)
5. Boy In The Well
6. Great Beyond
7. High Speed Train
8. Everybody Hurts (naravno, upaljači, delirij...)
9. Electron Blue
10. ELECTROLITE (super da su je svirali, najdraža mi je sa "New adventures...", još samo da je bila i "Falls to climb" sa "Up")
11. Leaving New York
12. Departure (Stipe:... thank you for your energy, you're amazing)
13. Wanted To Be Wrong (ova i sljedeća najavljene u antibushevskom bloku,protiv rata u Iraku, bučno popraćeno od strane publike)
14. Final Straw
15. Imitation of life
16. The One I Love
17. Walk Unafraid (nažalost samo jedna pjesma sa vrlo mi dragog "Up-a)
18. Loosing My Religion (dvorana eksplodira, ovo je valjda jedina pjesma koju sigurno svi znaju!)
(završilo u 22.50)

BIS:

19. What's the frequency, Kenneth? (uobičajeni početak bisa)
20. BAD DAY
21. I'VE BEEN HIGH
22. Permanent Vacation (Stipe spomenuo ... Amnesty international, Žensku sobu.... it's so fucking grea..t, Chris i Dalibor im se pridružuju na stageu, što smo već znali za Ljubljanu pa i nije bilo iznenađenje...)
23. I'm gonna DJ (nova pjesma, s hip hop rimama)
24. Man On The Moon (i to su svi znali, odlično odabrana za kraj, kad već ne sviraju "It's The End Of The World As We Know It ")

U 23.25 - kraj koncerta i može se reći pošteno odrađenih dva sata. Šteta što se bendovi u pravilu ne vrate na još jedan, neprogramirani bis, ma koliko publika urlala i tražila još.


Analiza playlista govori da su svirali 4 pjesme koje nisu bile u Ljubljani lili Lisabonu (So Fast So Numb, Electrolite, Bad Day i I've Been High), a da nije bilo 5 pjesama koje su tamo svirali (Begin The Begin, Wake Up Bomb, Drive i Life & How To Live It, te Aftermath koju su svirali na bis).

Ako ste u toku čitanja ovog teksta već kliknuli na recenziju iz 1999. jasno vam je zašto ovaj zagrebački koncert ne može nikako biti bolji od Kopra. Neusporedivi su, ali vjerujem i da je taj koncert bio lošiji od ovog zagrebačkog (što nije), intimno bi ipak bio bolji (eto, Sale Dragaš ih je gledao više puta, a i njemu je Kopar najbolji), jer kad prvi put vidite najdraži bend to je ipak spešl iskustvo, pa i da su totalno fušali. Bilo bi još bolje iskustvo vidjeti ih i treći put, ujedno i drugi u Kroejši!

Darko Ciglenečki