Jao, tko nije PATI-o u ponedjeljak navečer u Tvornici među sigurno soma i pol ljudi. Nemojte mi uzeti za zlo što nema popisa većine (slabije poznatih) izvedenih pjesama, kao i uvijek bilježio sam, ali u gužvi (sardina party) bilo je to jako teško (uz fotkanje), mislio sam da sam nešto i upamtio, ali zakuhanom mozgu na plus 40 nije za vjerovati.

Patti Smith (r. 30.12.1946.!) je sa bendom (bubnjar Jay Dee Daugherty, basist i klavijaturist Tony Shanahan, gitaristi Lenny Kaye i legendarni Tom Verlaine - koji je sjedio u pozadini, skoro kao da je gledao TELEVISION) izašla na binu (nije bilo predgrupe) oko 21.40, uz ovacije prepune Tvornice u kojoj su klima uređaji još radili. Pa krepali. Ubrzo je postalo nemoguće i disati, pa su se i izvođači počeli skidati, no ne i Patti - kako li joj je bilo u sakou, trapericama i čizmama (?)? Iz očaja sam u jednom trenutku viknuo: "Ajde ugasite klimu!" Naravno, nisu me shvatili, no bojim se pomisliti što bi tek bilo da se i pušilo!

Nevjerojatno je kolikom energijom zrači i koliko je Patti bila komunikativna, rukovala se s ljudima iz prvih redova, osmjehivala, čak i nakon što joj je jedan fan u facu bacio majicu... fak, bio sam na nekih desetak metara, jedino što zadnjih 30 minuta na temperaturi od preko 40 stupnjeva nisam više mogao izdržati (Karla K. i Josip J. su uspjeli, zavidim im, ipak imaju priobalne gene), već blizu vrata, gdje je bilo malo zraka... srećom je bio i video prijenos na ekranu kod izlaza, blizu šanka (pored dva mrčandajz štanda, s CD-ovima i majicama)... No, slična se sauna ponovila kod pokušaja izlaska van iz Tvornice, za prolazak na uska vrata trebalo je još desetak minuta hiperventiliranja.

Idemo na ljepše stvari - božica rocka koncert je počela
čitanjem pjesme Tina Ujevića ("Vasionac" - na engleskom), s posvetom tragično preminulom Darku Glavanu (koji joj je bio dan prije na press konferenciji, uoči kobnog mu "Radara"). Malo kasnije jednu ("Beneath the southern cross") je posvetila i Michaelu Jacksonu (?). Nakon Ujevića uslijedili su (sve ne baš po redu): "Wild leaves"... "Redondo beach"... "Are you experienced" (svirala klarinet)... "Free money"... "We shall live again"... "Ghost dance"... "Peaceable kingdom"... U groznoj sparini, brišući znoj Patti je svima savjetovala da piju puno vode... ali i kao uvod u "...River"... pa "Dancing barefoot"... "Because the night"... "People have the power"...

"Gloria" (s najlegendarnijim stihom: "Jesus died for somebodys sins, but not mine") je završila oko 23.15, a na bis smo dobili još dvije pjesme - "Smells like teen spirit" i "R'n'r Nigger" - Patti je cijelo vrijeme "bacala" na Indijanku, a sve je, naravno, na kraju, trganjem žica podsjetilo i na film "Natural born killers".

Mogao bi sad ovdje citirati i nekoliko kratkih, bijesnih kritika fanova sa fejsa, no izdvojit ću samo jedan ("pećnica kulture"), uz napomenu da bi nam na (prvotno najavljenoj lokaciji) Gradecu bilo savršeno. Jao, da nam je bar prekopirati Križanke u Zagreb, ljetni koncerti bili bi uživancija! I bez (Josipa) klime!

Ipak, skoro dva sata ovog koncerta božanstvene Patti Smith većini prisutnih ostat će u pamćenju kao jedan od najboljih (ako ne i najbolji) koncert (vidi recku 2003.) na kojem su ikad bili!

DARKO dehidrirani CIGLENEČKI (tekst i foto)