LJILJANA BUTTLER PETROVIĆ
i
MOSTAR SEVDAH REUNION
 

LJILJANA BUTTLER PETROVIĆ i MOSTAR SEVDAH REUNION, Aquarius, 31.5.2006.

Koncerte LjBP+MSR sam gledao okruglo četiri puta (sve recenzije nalaze se u mojoj arhivi na Zbrdazdola). Nije to malo. Po mom računu, još sam samo dva sastava gledao više od tri puta: Let 3 i Tamara Obrovac + bend. Dakle, ja vam se sad obraćam kao stručnjak za LjBP+MSR! E, pa mogu stručno reći da četvrti koncert nikad ne valja. Tamarin četvrti koncert (Tvornica, povodom Muškarca bez brkova) bio je kratak i blijed. Taj novi materijal ne valja. Žao mi je. Natrag u Istru u neko selo od pet ljudi i tamo tražit nadahnuće.

Nažalost, ni LjBP+MSR nisu bili dobri. Vjerujte da ne uživam u pljuvanju, pa ja sam njihov obožavatelj!
Počinju s odličnim instrumentalom, a onda se pojavljuje Ilijaz u svom bijelom odijelu na crnu košulju. Otvaraju standardnim "Lijepi li su mostarski dućani". Nije loše. Ali nije ni nešto naročito. Ipak se čeka Ljiljana. Evo je. Nosi šiltericu s gepard uzorkom! Djeluje dosta rezervirano. Pjeva s pola glasa. Jedva je se čuje, iako je sound bio dobar. Neke sporije pjesme imaju čudne aranžmane. Nije to jazz, niti pop, to zvuči nekako... floydovski. Ne paše to.

Ljiljana završava svoj dio i sad dolazi njihov poznati intermeco u kojem sviraju pjesmu o Suljagi iz Mostara kojeg boli i srce i glava. Uvod na solo gitari je odličan, pomalo grčkog prizvuka. I onda na pola pjesme se prebacuju na "The Wall" od Pink Floyda! Jesam rekao da zvuče floydovski! Skužio sam ja tu vašu floydovštinu! Ekipi se sviđa, meni baš i ne. Nisu ništa obradili, ništa unijeli. Harmonika i violina zapravo ne rade ništa, dok gitare i bubanj sviraju, ko što bi svirao i bilo koji drugi bend na svijetu. Onda mi postaje jasno da je problem u solo gitari. Cijeli bend se sastoji od tipično bosanskih fizionomija. To su ljudi koji sevdah sviraju i osjećaju i više im ne treba. Ništa ne izvode. Ali solo gitarist nije takav, na njemu se vidi frustra. Hoće i on pjevat. Hoće bit guba. Hoće ubacit neke fore. Malo rocka, da ljudi skaču!

Vraća se Ilijaz na stejdž, kasnije i Ljiljana. Zahvaljuju Zagrebu dok predstavljaju bend i solo gitarist svira "Beži Jankec, cug ti bu pobegel". Bend nevoljko prati. Onda izlazi s forom da je u publici Edo Maajka i da je on super i ajmo ga pozvat na stage. Cijeli Aquarius oduševljeno skandira Edi, koji nema apsolutno nikakve veze s ovim koncertom osim što je Bosanac. Mislim da je taj cijeli cirkus malo degradirajući za bend. Bacite pogled na moje stare recenzije. Oni sviraju ravno u dušu. Njihovi koncerti mogu biti veliki događaji, zabavni i potresni. Njima ne treba da dižu atmosferu Edo Maajka ni Pink Floyd. Edo se penje na stejdž, baca par fora. Nešto su kao otpjevali a zapravo nisu. Onda silazi.

Bend još jednom izlazi na bis a Ljiljana stoji u publici i pjeva! Ne vidim je, čujem samo glas. Ne znam šta je time htjela postić, ali ne bi me iznenadilo da je to napravila jer joj je dopizdilo. Pjeva najljepše pjesme: "Teško je kada voliš i kad ostaneš sam", "I ja, kao i ostala deca, želim da imam majku i oca svog". Teško se uživjeti kad bend stoji i pomalo zbunjeno svira a glas dolazi niotkud. Neusporedivo slabije od onog na što sam navikao. Onda Ljiljana odlazi, a bend (tj. opet samo gitaristi i bubanj) još nešto svira, između ostalog Balkan od Azre! Katastrofa. Odlazim iz kluba prije nego što pređu na Daleku Obalu.

Nisam glazbeni purist. Bilo bi zanimljivo vidjeti kombinaciju sevdaha i Floyda ili Azre. Ali onda cijeli bend treba u to ući. Da vidimo harmoniku. Da vidimo Ljiljanu. Ako osjećate Floyde, pokažite to. No, očigledno je da nitko u bendu za to nema interesa, nego da se radi o lošem isfuravanju solo gitarista. Bilo tko tko zna šaltat akorde se mogao popesti na stejđ i odsvirat Balkan s Mostar Sevdah Reunionom.

OZREN HARLOVIĆ