LJILJANA BUTTLER PETROVIĆ & MOSTAR SEVDAH REUNION
 

LJILJANA BUTTLER PETROVIĆ & MOSTAR SEVDAH REUNION

Zagreb, Tvornica, 7.10.2004

Evo mene već treći put na koncertu LjBP + MSR. Recenzije prva dva koncerta možete pročitati u arhivama. Dapače, preporučam vam to. Šteta je propustiti precizne, duhom prožete opise poput ovog: 'Bijeli, neispeglani sako s laganom bež nijansom, besprijekorne bijele hlače, kakve nismo vidjeli otkad je Josip Broz skinuo svečanu maršalsku uniformu, crna košulja s istaknutom kragnom i (ne šalim se) bijele špic cipele.' Tako je Ilijaz Delić izgledao pred godinu dana i identično izgleda i danas.

Neke stvari se ipak mijenjaju, kao cijena karata. Ovaj put je upad u Tvornicu bio paprenih XY kn. Moj mozak je u šoku zaboravio pravu vrijednost, ali bilo je nešto tipa XY=150 kn. Zahvaljujući utjecaju Z'brda Z'dola ušao sam besplatno, ali sam počastio s kartom svog starog. To je nova moda - povedi roditelja na koncert.

Tvornica je bila taman popunjena, što znači da karta zapravo i nije bila preskupa. MSR počinje s instrumentalom, pa pjeva Ilijaz. Kasnije jednu stvar odpjeva violinist, onda dođe Ljiljana i na kraju opet Ilijaz. To vam je muzika samo takva. Moj stari je doduše rekao da mu se sviđa ali mu je to sve zajedno malo otkrivanje tople vode jer da su 'u Jugi Bosance stalno puštali'.

Ja obično emotivno reagiram i pustim koju suzu. Tako sam i sad i to na pjesmu koja mi je sjajna ali o njoj znam samo da je mostarska i da tekst ide otprilike 'mene boli i srce i glava'. Međutim ukupan dojam bi mogao biti i bolji, a za to krivim publiku. Čarolija MSR je i u tišini. U sasvim tihim, potresno nježnim dijelovima. No kad bi došli do takve dionice publika bi reagirala povicima i pljeskom, misleći da stvar završava kroz fade-out. I glazbenici bi silom prilika završili stvar, jer se više nisu čuli. A osim takve publike kojoj je ajmo reć falilo senzibiliteta, bilo je i potpuno razvaljenih ljudi koji su urlali ispred stagea kao da su na koncertu DJ Krmka.

Možda sam bio i malo čangrizav. Koncert nije bio vrhunski, ali bio je jako dobar. Najveći mi je gušt bio gledati drugog gitarista. Tip se široko osmjehuje, narodski uživa, udubljuje u pjesmu. Lako ga mogu zamisliti kako vodi sina na Želju i krka ćevape s frendovima iz ulice. Što bi rekli - jebeš zemlju koja Bosne nema.

OZREN HARLOVIĆ