LE TIGRE
 

LE TIGRE

5.10.2004. Ljubljana, Metelkova

Šta je to Le Tigre? Čemu oni služe? Kako sam došao do njih? Evo vam vrijednog recepta: slušajte Radio Student kad god imate priliku. Oni su na 100.5 MHz (u Zagrebu), puštaju odličnu muziku i nemaju uopće reklama!! Povremeno imaju neku glupavu emisiju s napornim voditeljima, ali nista strašno. I vrlo lako se može dobiti upad na neki koncert. Nije mi jasno kako netko može slušati 101 ili Otvoreni i pola vremena trpiti torturu odvratnih glasova koji reklamiraju kuhinjske pločice na rubu infarkta od neshvatljivog uzbuđenja. Nažalost, Radio Student nema baš jak odašiljač.

Kada čujete nepoznatu pjesmu koja vam se sviđa, zapamtite/zapišite nekoliko riječi iz teksta. Kasnije ih potražite na Googleu i vrlo vjerojatno ćete dobiti tekst pjesme koju ste čuli na radiju. Zapišite ime izvođača i pjesme i pokušajte je skinuti s neta ili potražite kod frendova. Tako sam ja upisao "hot topic" i "one step behind" i našao da je to pjesma Hot Topic grupe Le Tigre.

I par mjeseci kasnije saznam da sviraju u Metelkovoj. Šta da čovjek napravi nakon napornog radnog dana nego da sjedne u auto, natrpa četiri žene unutra i zapiči za Ljubljanu. Na granici su nas dobro pretresli, sigurno kivni što nemaju suverenitet nad piranskim zaljevom. A i vole gurati ruke mladim djevojkama.. u torbe. Kaj je Janez? Ti bi hrvaške joške? Ha! Za uzvrat smo tražeći pretprodaju karata došli u Cankarjev dom u kojem je bila neka gala poslovna svečanost i pobrstili hranu s pola stolova. I pišali u tako luksuznim wc-ima da mi je trebala minuta dok ne skužim kako se otvara voda u umivaoniku.

Nakon malo lutanja nalazimo Metelkovu. To je jedan zgodan prostor, blok nekih starih zgrada išaranih grafitima. Ima nekoliko kafića/klubova, može se sjediti vani. Djeluje nekako mračno (možda jer je bila noć) ali prijateljski.

Klub u kojem sviraju Le Tigre zove se Kapa i nije baš pun. Podsjeća me na Lap. Evo i benda! Dvije ženske, crna koja je glavni vokal i relativno zgodna i plava koja je zanimljiva ali ipak prevelika. Ne debela nego baš velika. I momak kojem je teško pogoditi godine. Možda ima 14, a možda duplo tolko. Malen je, ima potpuno ženski glas i neke brčiće. Nešto je čudno u vezi s njim. Kasnije saznajem da je to navodno bivša cura koja je promijenila spol. Općenito je tematika pjesama (bar kolko se da skužit) feminističko-lezbijska.

Obučeni su neukusno-šareno, sviraju i pjevaju veselo na snimljeni ritam. Projiciraju neke smješne i nevješte kompjuterske crteže iza sebe (ovo je postao standard). Imaju koreografije! Fora su. Išao bih ispred stagea ali konstatiram da su u prvih 4-5 redova sve cure od kojih sam viši za glavu pa im se ne želim nametat.

Jednu pjesmu najavljuju da je za lezbijke. Tišina. Očigledno se očekuje da bi tu publika trebala vikati. Ali ništa. Ima li tu lezbijki? pokušavaju direktno. Jeeee, deru se mnoge.

Koncert je solidan ali ga odrađuju. Vidi se da se sva ta koreografija, koliko god simpatična bila, ponavlja već tisuću puta. Čudno je vidjeti takav roza-šareni vesele-cure smiješna-muzika mi-smo-američka-Lollobrigida bend kako odsutno i pomalo umorno odrađuje gažu.

Sviraju relativno kratko, pjevačica kaže da je boli grlo. Za bis samo jedna stvar.

Slijedi povratak kroz gustu maglu u domovinu.

OZREN HARLOVIĆ