KRAFTWERK
 


KRAFTWERK

24.5.2004. Ljubljana , Križanke

Nije da sam nešto naročito lud za Kraftwerkom. Uostalom, tko je lud za njima? Kad ste zadnji put od nekog čuli da obožava Kraftwerk? Nisu dovoljno alternativni da bi stekli kultne poklonike niti su dovoljno zavodljivi da osvoje na prvu loptu. Ali svi znamo da valjaju a i ima se para a i sija sunce, pa ajmo u tu Ljubljanu.

Sjedam s još osmero mahom nepoznatih ljudi u kombi i pičimo za Ljubljanu. Sluša se Cabaret Voltaire, Amon Duul, Suicide i još neki nepoznati i naporni bendovi i to na polupokvarenom kaziću. A ja na suvozačevom mjestu, gdje se najglasnije čuje. Upomoć! Na sreću, pije se vino i pivo i svako malo moramo stati tako da mi se sluh ima prilike odmoriti.

Malo čekanja ovog ili onog, malo pišanja (od toga jedno usred Ljubljane, ispod zmajeva koji čuvaju most - eto ti Balkanci u EU - hehehe fak ju slovenians! panks not ded!), malo granice, malo krivih skretanja i malo po malo mi kasnimo na koncert. Po prvotnom planu trebali smo tamo biti par sati prije koncerta a dolazimo oko pol 9. Ali gdje se parkirati? Vozimo se pola sata uokolo i kasnimo na koncert.

Neobična dvorana te Križanke. Na otvorenom ali natkrivena. Stage je na dnu a gledalište se uspinje. Puna je i neko vrijeme se mučimo da bismo uopće vidjeli bilo šta. A šta se može vidjeti? Na stageu četiri tipa u odijelima, svaki sa svojom konzolom (kao sintić neki). Iza njih veliki trodijelni ekran. Upadamo za vrijeme nove stvari. Nisam siguran jel Tour de France ili Aerodynamik, ali uglavnom zvuči tradicionalno, nije drum 'n' bass s kojim su nedavno krenuli. Napokon nalazim bolje mjesto.

Valjda su u prvom dijelu koncerta svirali novi materijal jer sad su se zaredali hitovi: Autobahn, Radio-Activity, Model, Trans-Europe Express. Projekcije na ekranima variraju od crno-bijelih propagandnih filmova do kompjuterskih fora u stilu ranih osamdesetih. Zgodno ali nije da obara s nogu. Članovi benda svejednako stoje za svojim konzolama i ne rade u principu ništa. Jedan pjeva (i to nekako nerado) i čini se da svira glavne dionice. Međutim, muzika ide bez improvizacija i ostalih znakova života. Rekao bih da bar dva člana benda (a možda i sva četvorica) za vrijeme koncerta pišu e-mailove unucima, igraju Unreal Tournament ili već rade nešto slično. Naročito me razočaralo što ne pjevaju riječi koje se pojavljuju distorzirane raznim efektima - ČERRR-NO-BI-LLL - HI-RRO-ŠII-MA. Baš bi bilo super da to pjevaju, odnosno izgovaraju u vokodere. Ali ne, to su sampleovi ili čak dijelovi matrice.

Lagano sam razočaran i čak se čudim oduševljenom pljesku publike nakon svake pjesme. No, kako prolazi vrijeme, sve sam zadovoljniji. Ne znam zašto. Ništa se ne događa a dobro mi je. Zastor se sklapa. Slijedi bis, pa još dva. Prvi bis izgleda ovako:

Kreće muzika. Nakon nekog vremena zastor se razmiče i pokazuje četiri prazne konzole. Nakon toga dolazi i Kraftwerk, sada svatko od njih s crvenom lampicom na kravati. Tada mi postaje jasno da ovo ne treba gledati kao koncert ili party nego kao predstavu. Odličnu, minimalističku predstavu. Ima li išta jednostavnije nego sići s pozornice i ostaviti konzole da 'same sviraju'? Ali dobro sam zapamtio taj prizor.

Na drugom bisu zastor otkriva četiri robota za konzolama! Imaju crna tijela, glave članova benda i tanke ruke i noge. To su roboti iz pjesme Das Robot, koja za to vrijeme svira. E to je scena! Nema vatre, ludih animacija ili plesačica - roboti stoje i polagano miču ruke i zakreću glave. Ali koja jebena scena! Teško je to objasniti. Publika je oduševljena.

Tu je koncert, po mom mišljenju, trebao završiti. Dolazi i treći bis na kojem se ponovo pojavljuju Kraftwerkovci, obučeni u crne skafandere isprekrižane mrežom fluorescentnih linija. Izgledaju kao 3D kompjuterski modeli, kao da su obučeni u poligone. Sviraju Pocket calculator, završavaju s Music non stop.

Solidan koncert, odlična predstava..

Ozren Harlović