KING SHILOH +
17. & 18.5. 2003. Zagreb, Pauk & Attack

KONCERT POSVEĆEN IVICI BARIČEVIĆU - BARI 18.5. 2003. Zagreb, Močvara

Znam, znam - nije me dugo bilo, živ sam i zdrav, trać trać, bla bla, premda sam nakon ovog vikenda opet puno umorniji i iscrpljeniji nego usred malog odmora od koncerata kojeg sam morao uzeti da bih barem nakratko izašao iz furiozne kolotečine bogatog zagrebačkog klupskog života (ha!).

Koncertni izvjestitelj koji želi obuhvatiti sve zanimljive događaje ovih dana u Zagrebu mora biti ili profesionalac, strejter, ozbiljni novinar koji će na koncerte doći na vrijeme, trijezan, stati u mrak zadnjih redova i tu i tamo, poput legendarnog Kornela Šepera, prošetati do prvih redova da bi čuo kakav je "zvuk" blizu pojačala, ili sasvim lud amater, gonzo-novinar koji će na primjerice reggae-spektakl doći itekako opijen zagorskom sinsemillom, kako jednom devijantnom reggae-fanu i priliči. Ili, naravno, Ozren Harlović kojemu je usred koncerta najbitnije pojesti sendvič, koji se ne zabrinjava kad dvaput u istoj večeri fula isti koncert, a uz sve to ima vremena i energije i da pobjedi nižepotpisanog u nogometu. Ozrene, svaka ti čast (takav opušten stav mora da dolazi s godinama, hehe), pobijedio si me pošteno i časno!

U subotu smo se Rogo, Cuki, Žac i ja po n-ti put zaputili Warburgom u Zagreb i mogu vam reći da je bilo psihodelično od samog početka. Rogo je prvo pokupio Cukija i mene u centru Krapine u osam navečer i umjesto par standardno tupih i apatičnih mladića tamo smo naišli na desetke ogromnih vatrogasnih kola i na stotine pijanih vatrogasaca u uniformama, među kojima se posebno isticao naš prijatelj, panker, bad blue boy, pristojni ustaša i dobroćudni vatrogasac Buzina. Nakon toga smo u Mokricama Žaca prekinuli u nečem što je izgledalo kao ples sa stršljenima (kažem vam, jako psihodeličan dan) i skrenuli na auto-cestu, pričajući o ranim Pink Floydima (nisam slušao), novim Breedersima (nisam slušao), Sleater-Kinney (slušao) i drogama života i smrti.


King Shiloh
je sound system iz Amsterdama, što znači da se ne radi o standardnom bendu, nego o ekipi koja pušta ploče, pjeva na matrice i prenosi publici puno svoje pozitivne energije. Kao King Shiloh ovaj put su nas uveseljavali DJ (odnosno, kako bi sami King Shiloh rekli, "operator of the sound, selector of the music" - u King Shiloh slučaju radi se o Bredda Neilu, simpatičnom bijelcu ledena lica i izdržljivih pluća) i pjevač (tj. "singer & chanter", Lyrical Benjie), a da takva minimalistička postava može zvučati i širiti transične pozitivne vibracije bolje od ne znam kako dobro uvježbanog (pih!) 10eročlanog benda, po prvi put mi je postalo jasno kad sam krajem prošle godine u Močvari, na koncertu Prince Alle i njegovog operatera zvuka Asher Selectora u jednom trenutku shvatio da sam u prvim redovima, da se topim i vrištim i da sam se rijetko kad (ako uopće) osjećao tako dobro u nekom klubu.

King Shiloh nisu toliko melodični i bezgranično "uplifting" kao Prince Alla, pa su me se mrvicu manje dojmili, ali su zato emocije koje se nisu dale pročitati s njihovih zamrznutih lica pretvorili u ponovljeni show dan poslije u Attacku. I u Pauku i u Attacku bilo je, naravno, sjajno. U Pauku su, umjesto da se popnu na stejdž na kojem je Ilko Čulić zagrijavao atmosferu skroz negdje do pola jedan ili jedan (mi smo u to vrijeme baš otišli u, hm, šetnju nasipom), glazbu i glasove puštali s miks-pulta u sredini dvorane i tako pokazali da žele jednu intimnu, emotivnu atmosferu kruga ili, da napravim paralelu s tranceom i Benom Perasovićem (koji je, naravno, neprestano plesao i u Pauku i u Attacku), plemena, odnosno da ih boli krasan rastafarijanski kurac za standardnu udaljenost (i fizičku i simboličku) "izvođača" i publike, a i nabrijane paukovske redare koji su valjda bivši policajci kojima su morali dati otkaz jer izgledom i stavom na ulici plaše djecu.

U Attacku, prisna atmosfera je postala još prisnija, velikim dijelom zato što je Attack jednostavno takav, intimni, anti-šminkerski prostor. Ovaj put je Ilko Čulić uskočio kad se, skoro već pred jutro, King Shiloh ekipa umorila i produžio show puštanjem uglavnom best-of-reggae repertoara Burning Speara, Lee Scratch Perrya i drugih junaka. Ma sjajan roots-reggae-dub vikend i nakon toliko plesa i dobrih vibracija čovjek se mora osjećati pomalo iscrpljeno, ali i, kako bi reggae-fanovi rekli, irie. Ne znate što znači "irie"? Dođite na slijedeći roots-reggae sound system i saznat ćete. Osjetit ćete.

Između dvije King Shiloh noći uspio se ugurati i Močvarin koncert posvećen prošle godine tragično preminulom Bari (u subotu su u Ksetu za Baru svirali Bambi Molesters, Debeli Precjednik, Peach Pit, Gone Bald, FNC Diverzant, The Dying Sun Ensemble, Marinada i Man Zero). Uz koncert, mogla se pogledati i izložba Barinih plakata i omota, a lova od prodanih karata bi trebala ići za Barin nadgrobni spomenik. Krasna gesta, lijepa atmosfera, dobri bendovi - svi tribute koncerti bi trebali imati sve to. Za mene, ovaj koncert je dijelom bio i mali retrovizor prema sredini devedesetih, kad sam ja tek ulazio u tinejdžerske godine i nisam bio u mogućnosti uživo gledati niti Ha Det Bra niti Very Expensive Porno Movie, bendove o kojima se onda poprilično pisalo i govorilo.

I eto, ako baš želite znati, Very Expensive Porno Movie jesu poprilično zabavan bučni rock show, a Ha Det Bra sjajan, furiozan noise bend, no imam osjećaj kako ipak nisam propustio nešto zbog čega bih proklinjao sudbinu. Dobra je to muzika, moćna i bučna i energična i sve to, ali, za moj ukus, malo prebučna i pregnjevna. Analena je i dalje super bend, kojem krasne melodije, srećom, ne dopuštaju da pređu u kategoriju "prebučnih i pregnjevnih". Mance je i dalje lud, Pavlica ga sve bolje prati na trubi, a ovaj put je uspio Evelinu strpati u "Rajku", odsvirati skoro sve najveće hitove i jednu krasnu novu ljubavno-usamljeničku stvar, te ustvrditi kako "nema novosti, nema novosti, nema novosti, nema novosti, nema novosti, nema novosti, nema novosti". Na Lunar i Dunju Knebl sam zakasnio, a Šumske sam čuo taman toliko da bahato pred Ramljakom i Janjetom zaključim kako su "loš Darkwood Dub". Šalio sam se, o njima više lijepih riječi (koje zaslužuju) jednom drugom prilikom.

Thievery Corporation 20. na Jarunu i Oružjem Protivu Otmičara 28. u Močvari su koncerti koje bih vam preporučio ako baš želite da vam ja nešto preporučujem, a slobodno posjetite i King Shiloh web-site: www.kingshiloh.com.

A pošto cijenjeni urednik ovog web-zina tu i tamo voli izvući neku recenzentovu rečenicu u podnaslov jer misli da podnaslovi ponekad mogu dodatno zainteresirati i privući nove čitatelje, evo za kraj nekih mogućih podnaslova za ovu tripl-recenziju, a vi javite da li bi vas koji od ovih podnaslova privukao da ga ugledate na vrhu stranice, a da niste stalni čitatelj ovog web-zina, tako da možemo analizirati koji tipovi podnaslova najbolje "prolaze". Hvala unaprijed.

FURIOZNA KOLOTEČINA BOGATOG ZAGREBAČKOG KLUPSKOG ŽIVOTA

KONCERTNI IZVJESTITELJ KOJI ŽELI OBUHVATITI SVE ZANIMLJIVE DOGAĐAJE

OPIJEN ZAGORSKOM SINSEMILLOM

OPUŠTEN STAV MORA DA DOLAZI S GODINAMA

POŠTENO I ČASNO

PSIHODELIČNO OD SAMOG POČETKA

PRISTOJNI USTAŠA I DOBROĆUDNI VATROGASAC

PLES SA STRŠLJENIMA

LEDENA LICA I IZDRŽLJIVA PLUĆA

TOPIM SE I VRIŠTIM

KRASAN RASTAFARIJANSKI KURAC (Matija, a što smo rekli o glorificiranju... op. ur.?)

NE ZNATE ŠTO ZNAČI "IRIE"?!

PREBUČNI I PREGNJEVNI

NEMA NOVOSTI, NEMA NOVOSTI, NEMA NOVOSTI, NEMA NOVOSTI

HVALA UNAPRIJED (+ JOŠ MALO O MARS VOLTA?, op. ur.?)

Urednik zaključuje da je Matija nakon jednogodišnje (i više od toga) suradnje i pisanja recenzija zreo (nounar) da ga preuzme neka renomirana novina (a i izdavačka kuća za njegove glazbene genijalije) i da ga adekvatno neizmjernom talentu i plaća. No, bojim se da će Matija odgovoriti: a koja to, ne postoji takva! (a niti plaća) - te - ne bojim se - nastaviti i dalje pisati za ovaj sajt koji mu bar omogućuje pravodobno informiranje i akreditiranje (iako je i to sve kaotičnije kad svi rade presice u podne - na kojima se jedino mogu preuzeti akreditivi - predlažem organizatorima da to naprave u 5 ujutro, prikladnije je, normalan svijet tad tek legne spavati - poduža opaska urednika koja ovdje ipak završava)...

mhabijanec@hotmail.com