JESSICA LURIE ENSEMBLE, BRUCOŠIJADA FER-a, ACID MOTHERS TEMPLE,...

20. - 30. 11. 2002. Zagreb, Kset & ostalo (special guest stars: najgori hrvatski demo bendovi & Crvena Jabuka)

 

Mate Škugoru! Ako ovo čitaš mora te biti sram što dopuštaš da jedan glazbeni kritičar - volonter pun hvalospjeva za program tvog cijenjenog kluba i dalje troši majčinu plaću na ulaznice za koncerte u Ksetu. Dakle, ne samo da vas besplatno reklamiram pred milijunima čitatelja ZbrdaZdola web-zina nego vam još punim i džepove! Kap je prelila čašu! Kocka je bačena! Tako dalje više ne ide! Dragi imenjače, ti si na potezu!

A za vas ostale slijedi jedan opušteniji uvod u tekst.

Kad već nema snijega (meni, by the way, ne smeta što ga nema) barem ima dobrih koncerata. A ja sam ih u zadnjih deset dana pogledao stvarno previše. "Kako previše", sigurno bi me pitao Rogo iz Švaljkovca, "pa zar može biti previše koncerata?" Naravno da može, kad dan prije ili poslije jedne genijalne Jessice Lurie pogledaš najgore hrvatske demo bendove ikad. "Koji su to najgori hrvatski demo bendovi ikad?", pitao bi me nakon toga Rogo, "da li su to možda Gloft, Frakcija i Feet?", nasumce bi on nabrojao par groznih boy-rock-bendića iz Briljanteenovog demo kutka. A ja bih rekao - e baš ti.

Na Gloft sam, o sudbo kleta, naletio u Spunku - Tina, Oli i ja smo samo htjeli popiti pivu. Nakon pola pive, proklinjao sam svoju sporost pijenja i umirao od smijeha na naslovnu stvar s Gloftovog novog albuma. "Zabijen u korijen" se zove stvar (i album), "suza na licu skorena" je samo jedan od stihova, a svi stihovi su podjednako zabavni. Dečki su, naravno, super usvirani i žestoki; vokal je, naravno, još jedna iritantna kopija grunge vokala iz '93. Sve u svemu, momci, nemojte zvati mene da vam pišem press-materijal. Garant ne bih dovoljno puta spomenuo Led Zeppelin.

Frakciju i Feet sam, o nesrećo, gledao na jednoj od Kset-ovih večeri posvećenih mladim lošim bendovima. I dok je Frakcija bila prepotentna i iritantna u svojem lošem prepisivanju najgorih trenutaka Laufera, Feet su bili samo loši, neuvjerljivi i preplašeni u svojem lošem prepisivanju bilo kojih trenutaka Hootie & The Blowfish. A onda sam konačno skužio i tko su ljudi koji plašu na takve grozote. U Feet slučaju - sisački klinci koji srednju školu pohađaju u Zagrebu, pa su došli navijati i pozdraviti poznanike osuđene na drkanje po gitarama u sisačkim podrumima dok se ovi jebu s purgerima i purgericama, puše travu, gutaju eksere i zahvaljuju se sisačkoj verziji majke božje bistričke što više nisu u onoj selendri od Siska u kojoj se nikad ništa ne događa.

No zato je Jessica Lurie sa svojim Ansamblom bila zakon - i u Močvari gdje je nekih četrdesetak minuta bila zvučna podloga art-performansu Danijela Žeželja (u slobodno vrijeme njenog supruga), a pogotovo u Ksetu na cjelovečernjem koncertu. Morala se vratiti i na par biseva, jer je cijeli klub plesao i uživao u njenoj mješavini furioznog i melankoličnog jazza, funka i Tom-Waits-rocka. Sjajan koncert i definitivno my kind of jazz.

Sva sreća što je Najveća Brucošijada U Gradu osim glavnog stejdža sa zvijezdama ponudila i super mid-tempo groodanje floor (a i opaki drum n' bass floor za one koji plešu puno i bez prestanka), jer je svaki moj pokušaj odlaska na spomenuti glavni stejdž završio odmahivanjem ruke i vraćanjem u ugodne vode groovy elektronike. Pulska Dogma mi je sa svojim novim driving-techno-trance-rock usmjerenjem bila smiješna i dosadna (još prije par godina sam radio intervju s njima za Radio Krapinu; promovirali su bedastu macho-funky-rock kazetu "Bijesan kao ris"), Hladno Pivo sam bez grižnje savjesti ignorirao, Edo Maajka je iza sebe imao hard-core bend ali kad su zasvirali neku lakšu stvar ja sam počeo zijevati (slušao sam njegov album i simpatično je meni to, ali šta mu vrijedi simpatičnost kad su podloge na nivou Tram 11, a teme pjesama se vrte u stereotipnog krugu mafijaši-ratni profiteri-nesretna ljubav-ekipa-vanzemaljci), Bambi Molesterse treba gledati na solo koncertima, na King Prawn sam se već počeo trijezniti pa mi ih se jednostavno nije dalo slušati, a reggae obrade Brain Holidaysa jednom Krapinčaninu uvijek moraju pasati. Ubrzo nakon toga je ostao raditi još samo Kset (sve ovo se, naime, događalo u prostorijama zgrade elektro-tehničkog faksa), no tamo su se puštali zločini tipa Bijelo Dugme, pa smo otišli doma.

Acid Mothers Temple je, naravno, priča za sebe; priča o kojoj se, u skladu s frontmenovom navikom da komunicira s kozmičkim silama, ne može pisati dva reda ispod spominjanja Bijelog Dugmeta. Acid Mothers Temple su jedni od onih velikih glazbenih shizofreničara tipa Can i Sonic Youth (kad ovi sviraju primjerice Diamond Sea sat i pol uživo). Koncert koji po količini buke, transa, opijenosti i nadrealnog mogu usporediti samo s prošlogodišnjim koncertom Damo Suzukija u Močvari. A s tim sam sve rekao. Acid Mothers Temple žive psihotičnu glazbu koju propuštaju kroz pojačala "nafrljena do najge" (citiram Terapijinog izvjestitelja s ovog koncerta, Fiću), a Cuki, Rogo i ja (još jedna tradicionalna i na ovom koncertu sasvim razvaljena & razgaljena ekipa Zagoraca kojima AMT nisu postajali dosadni 5 minuta nakon početka stvari, nego smo baš u tim trenucima padali u stanje kolektivnog transa) smo umrli od smijeha vidjevši jednog od gitarista kako nakon koncerta odlazi u bekstejdž, pada i ostaje u tom položaju, licem okrenut prema podu, nepomičan. Da, basist kao drži cijeli taj zvučni zid na okupu, a Davor je kupio cede i nije baš nešto. Završne misli - najmoćniji koncert kojeg sam ikad gledao u Ksetu, veliki konkurent Femi Kutiju za najbolji koncert ove godine.

Za vikend sam došao u Krapinu i nakon što smo Kiko, Kruno i ja cijelu subotu tražili bilo kakav kulturni sadržaj u Zagorju, završili smo u krapinskom disku za seljake KR na koncertu Crvene Jabuke (!). Taj Žera je stvarno na nekim gadnim drogama - barem tako izgleda. Želim mu veću snagu volje i pun oporavak. KR-u želim da više ne postoji. Sebi želim da se više ne pojavljujem na koncertima Crvene Jabuke i najgorih hrvatskih demo bendova. Acid Mothers Templeu želim puno droge i dug život. Mati Škugoru želim da mi odobri novinarsku akreditaciju za Kset.

mhabijanec@hotmail.com