ISTANBUL ORIENTAL ENSEMBLE

5.5. 2003. Zagreb, Kino SC


Na koncert Istambul Oriental Ensemblea zaputio sam se tek oko 21.00 jer mi je teško bilo odvojiti se od Petice. Kako je samo Real Madrid mogao izgubiti od Mallorce 1:5?! Predlažem g. Del Bosqueu da umjesto Beckhama dovede nekog solidnog obrambenog igrača. Recimo, požrtvovni Stjepan Tomas u Comu odbrojava zadnje prvoligaške dane, a da pređe u Real sigurno bi dodao tu neophodnu dozu destrukcije protivničke igre i sputavanja napadača.

U 21.20 sam u Tvornici, no umjesto Turaka, nalazim tečaj plesa. Pitam zaposlenika da li zna gdje je koncert Turaka: ne zna, ali se obojica složimo da je valjda u SKUC-u. Nonšalantno odšetam kao da nisam došao u krivi klub, nego se raspitujem znatiželje radi. Sjajno, SKUC i Tvornica su skoro pa dva međusobno najudaljenija kluba u Zagrebu.

Dok sam se vraćao doma po auto razmišljao sam kako bi organizatori trebali više pažnje obratiti na banalne informacije poput: gdje je koncert, u koliko počinje, koliko košta ulaznica. Naime, u pozivu na presicu to ne piše, a nije se ni na presici o tome govorilo. Dobro, sve piše na plakatu, ali zar je toliki problem ponoviti to još koji put? Tim više što se na presici nije imalo o puno čemu razgovarati, a jedino novinarsko pitanje sam postavio ja: "Kako komentirate poraz Turske 4:0 od Češke?" Burhan Öçal se nasmijao i rekao da ga nije previše briga za reprezentaciju, da navija za Galatasaray.
Inače je Burhan govorio o svojim suradnjama s poznatim imenima world musica i jazza, a Zoran Marić se jadao da Turska ambasada nije pokrila 30% troškova, kako je bilo dogovoreno, pa su sad organizatori na mukama. Čuli smo neslužbeno i kako su ponudili HRT-u da Istambul Oriental Ensemble odsvira nešto uživo na dan koncerta i tako poboljša prodaju karata, a HRT-u pokloni jedinstveni glazbeni događaj. Bruno Kovačević (to je onaj samozadovoljni mladić iz sportskog programa), urednik Živog Zida, rekao je: "Neću Srbe u emisiji." Kad su ga upozorili da Turci nisu Srbi, odgovorio je: "Srbi, Turci, sve je to isto!" Što nam preostaje nego nadati se da taj komentar ocrtava Bruninu duhovitost, a ne primitivni rasizam.

Već za 35 min sam pred SKUC-om. Međutim, ni tamo nema koncerta! Unezvjereno buljim u zaključana vrata i pitam se da li sam lud ili naprosto izuzetno glup. Studenti iz doma promatrali su me podozrivo, sluteći po mom žustrom hodu i napetom izrazu lica da ne pripadam među njih. Nisam imao volje još jednom se nonšalantno raspitivati među prisutnima, nego sam nazvao prijatelja Ivana, priznao mu u kakvoj se surovoj situaciji nalazim i zatražio savjet. Rekao mi je da je koncert zapravo u kinu SC!

Na kraju sam otišao i tamo, ali koncert je bio odavno gotov. U svojoj bogatoj karijeri pohađanja klubova i koncerata doživio sam svašta, ali još nikad da dvaput promašim isti koncert.

ozren@globalnet.hr