''IDEMO'' FESTIVAL
 

''IDEMO'' FESTIVAL, 2.7.2005., Zagreb, Boogaloo

Dok se većina ljudi koja se prošle subote našla u Zagrebu te večeri odlučila za Nomeansno (finalni koncert sezone u Kej-Setu) ili taj neki novi hype zvan Brkovi (u Spunku), ja sam izabrao nešto potpuno bizarno i neočekivano. Festival mladih demo bendova u bivšem OTV domu! Baš mi se išlo na nešto što je van svih komercijalnih, ali i kultnih strujanja. S nadom da će me, dajbože, neki melodični srednjoškolci lijepo iznenaditi, a da ću se usput i od srca nasmijati novim groznim ''bendovima'' s nepodnošljivim uber-grunge vokalom.

Tako i bi! Moram priznati da smo se kolega Djole i ja, kad se sve uzme, uistinu lijepo proveli, a vidjeli smo i dva okej benda. Ostatak vremena smo se od srca smijali. Nastupili su, naime, Adapteri, Adastra, Angelus, Ausvinkl, Bolesni um, Do kosti, Gretta, Grupa tvog života, John Dory, Kimiko i Replica.

Kao što to i priliči mladim ljudima, Djole i ja smo zakasnili na početak manifestacije koja je okupila čak i preko sto ljudi te propustili prvih nekoliko bendova. Došli smo na Angelus, osamdesettritisućedvjestošezdesetdeveti hrvatski bend s onim iritantnim grungerskim vokalom i nebitnim pjesmama. Oni su na kraju osvojili treće mjesto. Slušajući Angelus shvatio sam da ću te večeri morati miješati barem dva alkoholna pića različite jačine - pivo i pelinkovac.

Uslijedila je Replica, najbolji bend u četvrtom be, bezidejna nakupina klinaca kakvih ima u svakom selu lijepe naše. Ausvinkl je, pak, u opakoj konkurenciji uspio osvojiti titulu ''najgoreg benda večeri''. Oni sviraju nešto što se jednom valjda zvalo crossover, neku kombinaciju ljutitog hc-a i žestokog hip-hopa koja zvuči toliko grozno i neslušljivo da je to prosto za ne povjerovati.

Grupa tvog života je osječki melodični punk bend, izuzetno nezanimljiv. Najveći hit im ide ''svako selo dila bijelo, samo pop dila dop'', ako sam dobro čuo. Imali su i nekakvu kostimografiju, puno premalo zanimljivih melodija za jedan bend koji bi želio svirati melodični punk i, sve u svemu, mogli su na bolji način potrošiti lovu koju su dali na benzin.

Onda su se na stejdžu počeli pripremati simpatični ljudi iz benda Kimiko - stavljati svoje mikrofone, donositi syntheve i ostale uređaje kojima su se teen-rockeri iz ostalih bendova vjerojatno smijali u backstageu. I odmah se vidjelo da će u ovoj konkurenciji Kimiko stršati kao puding u govnu, da se tako izrazim. Elegancija (koje bi ipak trebalo biti još malo više) i melodije (vidi prošlu zagradu) vjerojatno su prenerazile školske frendove članova Replice i Angelusa. Kimiko su odsvirali i onaj lijepi hitić koji pomalo podsjeća na Notwist, na šanku ostavili svoje nezaobilazne flyere, tijekom tehničkih poteškoća na bini nekome iz publike poklonili majicu. Obavili svoje u Boogaloo-u i idu dalje. Sretno im.

E, a onda su se na stejdžu pojavili ti žgoljavi klinci iz benda Bolesni Um, bez puno pripreme započeli prvu stvar (svaki je bend svirao po tri pjesme - sasvim dovoljno, vjerujte mi) i - totalno me šokirali. Ovaj put pozitivno. Down The Street, otvaračica njihovog mini-seta, Ash-ovska je, ali i Buzzcocks-asta stvar sa sjajnom vokalnom melodijom, finim akordima i puno mladenačke pop-punk žestine. Dobar, pravi, veseli tinejdžerski hit. Pun pogodak.

Jedino su Bolesni Um i Kimiko, od svih bendova koji su te večeri nastupili, pokazali da znaju napraviti pjesmu, no dok je Kimiko puno usviraniji bend i bend koji imaju jasniju sliku o sebi, Bolesni Um daje puno više srca i mladosti - čak su uspjeli na bolji način iskoristiti sve što im stil glazbe za koji su se odlučili pruža. Mislim, Bolesni Um se ipak drži poprilično čvrstih okvira melodičnog punka, dok vrsta glazbe koju svira Kimiko (kako god je nazvali, synth-alter-indie-post-pop ili možda samo pop?) ipak pruža puno više slobode i mogućnosti. Bolesni Um je, sa svoje dvije gitare, vokalom, basom, bubnjevima i ne pretjerano dobrim sviračkim umijećem, podsjetio da za lijepu, a opet žestoku melodiju, treba samo malo srca i želje.

Barem što se Down The Street tiče. Ostale dvije stvari, a ni bis stvar (koja je tekstualno skoro pa pred-tinejdžerski školski hit o Mileni koja se ''te večeri'' po prvi put pojebala, premda sadrži i jedan simpa hommage Zabranjenom Pušenje) nisu toliko dobre, ali na trenutke stvarno jasno pokazuju da ti dečki znaju napisati pjesmu.

Uglavnom, treba pričekati slijedeće stvari i koncerte Bolesnog Uma. Dečki su još mladi. Nemam pojma postoji li u bendu kreativni vođa ili pišu stvari svi zajedno, ali želim im da se zabavljaju s ovim i još boljim pjesmama u budućnosti, a onda možda - jednog dana - hrabro prekorače granice žanra koji bi mogao biti pretijesan za njih. Melodije, dečki moji, funkcioniraju u svakom stilu muzike. A vi biste mogli biti dragocjeni izvor melodija u zemlji u kojoj smo s njima uvijek na knap.

Nakon toga su nastupili još neki nebitni bendovi kao što su Gretta i Do Kosti, od kojih je puno iritantniji ovaj drugi. Mislim, možete li si uopće zamisliti ovakav pjevačev uvod u prvu stvar: ''Dobro veče, mi smo Do Kosti i da odmah kažem da naše ime nema nikakve veze sa srpskim filmom. Ono, kod nas je to 'do kosti, do jaja'. Drago mi je što vidim toliko rock publike (u tom trenutku ga sluša jedno petnaestak zalutalih duša - op. blagonakloni kritičar), danas kad smo mi u Hrvatskoj kao neka zaštićena vrsta...''. I tako dalje. Muzika - nezanimljivi, dosadni rock.

Za vrijeme zbrajanja glasova, nešto više stvari su odsvirali prošlogodišnji pobjednici istog festivala, skupina zvana Flyer. Oni su, kao, plesni. Osim sigurnog vokala glavne pjevačice, nema su tu što pohvaliti. Još jedan bend kojem očajnički nedostaje dobrih ideja.

A onda je završilo - Bolesni Um je zasluženo osvojio nagradu (snimanje u nekom studiju s nekim producentom koji vjerojatno neće znati kako da ih snimi jer nikad nije slušao punk), ali isto tako je mogla pobjediti i Gretta ili Angelus. Pobjeda je ovisila isključivo o tome koliko je čijih frendova iz škole platilo preskupih 30 kuna za upad. Falabogu, Bolesni Um ne samo da su bolji od svih ostalih školskih bendova, nego su i popularniji. Fala kurcu. Dečki, samo naprijed. Kimiko, samo tako. Vi ostali - nemojte se ljutiti, slobodno šaljite hate-mail (nećete biti prvi, pogledajte malo arhivu recenzija, još ste dobro prošli, okej?) i pokušajte shvatiti da je ovo samo jedno subjektivno mišljenje i da će se ono promijeniti istog trenutka kada neku pravu, iskrenu ideju pretvorite u slušljivu stvar i odsvirate je sa srcem.

mhabijanec@hotmail.com