HARIS DŽINOVIĆ

 

HARIS DŽINOVIĆ, Zagreb, The Best, 9.3.2007.

Nakon zatišja u 2006, vjerojatno prouzrokovanog zasićenjem ciganskom i sličnom glazbom, 2007. opet donosi revival. Bio je tu Boban Marković, a u roku 10 dana pojavljuju se Mostar Sevdah Reunion, Haris Džinović i Fanfare Ciocarie. Sve su to naši stari koncertni znanci.

Na legendarnog Harisa morao sam se zaputiti sam jer nitko iz društva nije bio spreman platiti 80 kn i ići u The Best kad grad (bogu fala) nudi toliko jeftinije i alternativnije zabave. Kao novinar ovog cijenjenog sajta više sam puta išao sam na koncerte, ali nevolja je s Bestom i sličnim mjestima što tamo nema šanse da ikoga sretnem. Sjedio sam tako sam na nekim stepenicama, slušao DJ set koji se sastojao (baš fora) od Bijelog Dugmeta, Magazina, Zdravka Čolića, Zlatka Pejakovića, itd. i sladio se Snickers čokoladom koja mi je glumila večeru nakon napornog dana... i prolazi lik pored mene i zdravonarodski se izdere "Šta si sjeo, ko da je sve propalo!" i srdačno me lupi po ramenu, našto meni ispadne dragocjeni Snickers na pod! Reko, đe me nađe...

Oko pol 1 pojavljuje se napokon Haris i odma u glavu - Ostariću, neću znati! Best je u ekstazi, a ja plešem iza nekih žena natopljenih napadnim, slatkim parfemom. Redaju se jake stvari. Haris par puta zapjevava jednu riječ po pol minute, kao "voliš drugooooooOoOoOOOooo(...) oooOOOOooOOoo (...) ooOOoO (itd.) oOOoOoooOg!" Brijem da ima kapacitet pluća ko Kiki Curavić. U publici se pije Jack Daniels, flaša dolazi i do stagea i Haris poteže iz nje. Harise, faco! Pjeva "I tebe sam sit, kafano", što je stvar sa stvarno jedinstvenim poetskim rješenjima, kao "pogaziću obećanja, prevariću osećanja" i "godinama varam boga, kajaću se, znam, zbog toga". Ubrzo slijedi pauza od 20 minuta koju nažalost nisam mogao prebroditi zbog umora pa sam se pokupio...

(Ozren Harlović)