FAITHLESS
 


19.4.2004. Zagreb, Tvornica

Koncert Faithlessa najavljen je kao 'NAJVEĆA SVJETSKA (LIVE) DANCE ATRAKCIJA'. Sumnjam da bi se ljudi iz benda složili da su (live) dance bend, a sasvim sigurno se ne smatraju niti najvećom atrakcijom te vrste na svijetu. Niti ih, uostalom, itko za to proglašava osim našeg organizatora KOJI VOLI PISATI DOPISE VELIKIM SLOVIMA !!!

Prije nego što se netko uvrijedi, organizatora (Kormoran) moram pohvaliti da je i doveo sjajan bend i dao akreditaciju i poslao mail u vezi toga, što je sve za svaku pohvalu. Pa nek piše dopise KAKO GOD ŽELI !!!, ja turbo zadovoljan.

Faithless, dakle. O njima sigurno znate da su imali mega-hit 'Insomnia', i vjerojatno ih povremeno brkate s Leftieldom. Razumljivo, budući da Faithless zadnjih pet godina nisu imali hit i vrijeme provode na turnejama po zabitima. Vidio sam ih u jednoj emisiji Joolsa Hollanda (to je ono kad 4-5 bendova svira uživo u studiju) i bili su vrlo dobri. Ali nisam očekivao ne znam što od koncerta.

Tvornica, po običaju, pretrpana. Iz povjerljivih izvora sam saznao da će bend izaći na stage u 22.30 pa sam došao poslije 22. I iskreno žalio ljude koji stoje stisnuti jedni uz druge već sat vremena i slušaju tihu i neatraktivnu pred-koncertnu muziku. Vidio sam da su galerije poluprazne, a ja imam press iskaznicu, pa sam se uputio u proboj prema njima kroz masu ljudi. Pritom sretao poznanike koji su mi psovali majku što niti sam platio kartu, niti se moram gužvat u parteru. "Z'brda z'dola, prijatelju, Z'brda z'dola", promrmljao bih kroz nadmoćan smješak. Minutu kasnije sam s visine gledao more ljudi, koje bi povremeno izgubilo strpljenje i počelo gromoglasno zviždati.

Točno na vrijeme pojavljuje se bend. Osovinu čine mršavi crni pjevač Maxi Jazz i više-ne-toliko mršava DJ-ica Sister Bliss na klavijaturama. Tu su još bas, gitara, bubanj i udaraljke. Bez puno priče počinju, a već druga stvar je Insomnia. Cijela Tvornica skače! Ruke su u zraku, od stagea do zadnjih redova. Odričem se svog povlaštenog statusa i silazim u gužvu. Too! Njihovi hitovi imaju formu mekšeg uvoda s vokalom koji više priča nego pjeva ili repa, a onda pređu na žestoki house ritam podebljan živim bubnjevima i udaraljkama. Koja jebena kombinacija! Zašto to svi ne rade? Zašto svi partyiji ne izgledaju ovako? Na trenutke se potpuno gubim, postoji samo skakanje u ritmu s ljudima na stageu i cijelom dvoranom, skakanje, sreća i ruke u zraku.

Sviraju i stvari sa zadnjeg albuma Back to mine (2001), koje su lakše i imaju akustičnu gitaru i ekstra MC-a. Te stvari ne izazivaju raspamećenje kao hitovi (Salva mea, God is a DJ, We come 1), ali dobro sjedaju. Maxi skida svoj trademark sako/kaput, i ostaje gol do pasa, crn, mršavo mišićav i znojan. Pleše ispred bljesaka reflektora. Ima nešto plemenski u tom prizoru, možda čak i demonski. "This is my church, this is where I pray.", kaže.

Uvjeti u dvorani su gotovo podmorski. Užasno je vruće, užasna je gužva. Znoj mi se cijedi s čela, zaobilazi sljepoočnice i curi niz obraze kao suze. Na majici se ne vide fleke znoja jer je sva ravnomjerno mokra, kao da sam je izvadio iz veš-mašine. Ali nije mi krivo! Nakon sat i nešto odlaze sa stagea, nema ih punih pet minuta i sviraju još tri stvari na bis. Maxi je rekao par stvari publici ali uglavnom nije bio razgovjetan. Razumio sam samo na kraju "Zagreb, this is amazing."

Čitao sam na netu da su odlični uživo, sad to tek razumijem. Ostajem još malo u Tvornici da se ohladim i osušim. Neki DJ pušta muziku koja je u početku bila zanimljiva a onda se pretvorila u običan techno. Krećem kući. Sutra se radi, itd. Pedeset metara prije spasa sustiže me frend s autom i nagovara da odemo na after u Jedinicu. Idemo!

Jedinica je trenutno možda i jedini klub u Zagrebu koji ozbiljno provodi selekciju gostiju. Zato tamo dolaze ljudi koji vole biti selektirani, dakle pomalo u kurcu. Polunepoznati novinari, koke, neke olfo face i slično. I ovaj put se nije moglo ući bez pressice ili iskaznice kluba ili poznanstva. Ali mora se priznati da je muzika uvijek odlična. I koliko god Jedinica, sa svojih dvadeset kvadrata bila ispunjena, nama se nakon Tvornice činilo da imamo mjesta ko na Ponikvama.

No, da rezimiram - tko se nećkao hoće li na Faithless i onda nije otišao - hrkljuš!

OZREN HARLOVIĆ