4. HGF (20-23.6.2000.)
+ EKV tj. VELIKI BIJELI SLON (30.6.2000.) Zabok, Gjalski

Na četvrtom HGF-u (20-23.6.2000.) u zabočkom klubu Gjalski (šestom, ako ubrojimo i dva posvećena samo zagorskim bendovima "Zagorje supra omnia") pobijedili su MEGABITCH iz Pule kojima će Anubis records objaviti album (prošlogodišnji pobjednici ĐUBRIVO to još čekaju), dok su, po žiriju, zapaženi bili: DE LA GRANDE (Varaždin), BLUE CAFE (Zagreb) i ALTERA (Zaprešić).

Festival je bio loš, zadnji dan nije se pojavila Megi iz EKV-a pa je samo VELIKI BIJELI SLON tributirao (čitaj skrnavio) njihove pjesme (izuzev "Oči boje meda" koje je Kizo nadahnuto odsvirao i otpjevao). Loša organizacija, kašnjenje plakata i flajera (nije se ni znalo hoće li biti festivala), lažno mamljenje publike neodržanim koncertima - ovakav festival je sramota i nema ga više smisla raditi (prevareni su i bendovi i publika), ni dolaziti na njega - HGF - R.I.P.

Inače, cijeli festival bio je - nezapažen - zbog katastrofalne organizacije i promocije festivala koji umjesto da polako napreduje - nazaduje i postavlja se pitanje smisla ovakvog festivala - bendovi skoro da nisu znali za festival, publika nije znala da je festival počeo (a ni ja) jer plakata nije bilo, flajeri su kasnili dva dana (bio sam na trećem i četvrtom danu i tad su bili), a taman kad su ljudi usmenom predajom javljali da se nešto u Zagorju ipak događa i svakim danom se skupljalo više ljudi - treća večer je mnoge razuvjerila (ispravno) - da ne moraju više dolaziti i očekivati bilo što: svirali su LIDER, BLUE CAFE, RAMIREZ (svi iz Zagreba), F NOIR 2000 (Rijeka - i jedini bend koji me uspio malo pokrenuti i natjerati da ga slušam duže od 2 pjesme) i kao gost - PHANTASMAGORIA, u rane jutarnje sate, pred malo publike koju su rastjerali prijašnji bendovi. Voditeljica večeri bila je Ivanka Mazurkijević (STAMPEDO) i bila je dobra, i za uho i oko (skinula je pokoji kilogram).

Sve ovo govorilo je da će sve neslavno propasti "četvrte revijalne večeri" kad je trabalo biti proglašenje pobjednika uz svirku MARGITE STEFANOVIĆ i gostiju kao "Tribute to EKV bend". No, prije proglašenja pobjednika svirala je samo dosadna ALTERA čiji su jedini plus 2 ženska člana benda (bubnjar je, čini mi se, muškić). MEGABITCH kao pobjednici nisu svirali (?), a kad se činilo da je sve gotovo - ipak se pojavio KIZO i njegov VELIKI BIJELI SLON i svirao dosta obrada EKV-a, bez Margite (za koju su neki rekli da je ipak bila u Gjalskom, no klavijature nisu bile na stejdžu i nije bilo ni za očekivati da će se pojaviti). Meni je to sve bilo loše, većina pjesama je metelizirana, bez klavijatura sve zvuči kao zadnja (najlošija) faza EKV-a, i jedino su me "Oči boje meda" malo razbudile jer se Kizo nahendriksao gitare i najviše se ufurao u pjesmu.

Organizacija? Marketing? Usluge? Smisao svega? Sve sami joškolokaski upitnici (a Izazovi isključeni) i izgleda da je Marin Valjak (a s njim se i njegovim grozomornim recenzijama nekih demo bendova uopće ne mogu složiti, pogotovo otkad je za Manekene iz Pule napisao da bi bilo najbolje da se objese o svoja crijeva?!) u Nomadu (lipanj 2000.) dobro napisao da je ovo Hrvatski Grozota Festival. Nisam mislio da će tako ispasti jer lani su uistinu skoro svi bendovi bili izvrsni i činilo se da se festival stabilizira.

Slijedi vrhunac blamaže - Megi je kao, trebala doći sljedeći dan, i zajedno sa zadnjom originalnom postavom benda (bubnjar Marko Milivojević i basist Ćima - Dragan Uskoković) i tako je pisalo na plakatima i flajerima - uz Rundeka, Masima, Kizu, Branka Rodericka, Tomija Phantazmu. Naravno - nije bilo ničega, sva sreća da mi je Piki javio da je čuo da koncerta nema, zvao sam Gjalski i potvrdili su mi to, uz najavu da će koncert biti u petak, 30.6.2000. Poučen prijašnjim iskustvom zvao sam prevečer Gjalski i rečeno mi je da je bend tu, da imaju probu. No, taj bend bio je opet - VELIKI BIJELI SLON plus klavijaturist. I već pogađate - oko ponoći je menadžerica (?) objavila da je bend tek popodne dobio vize i da su na putu - ali da će kasniti. Kizo i ekipa počeli su svirati i to dosta bolje no prije tjedan dana. Publike je bilo više no prošli petak, ali bilo je malo zagoraca (koji više vjerojatno nisu vjerovali u koncert), već je dosta zagrepčana stiglo privučeno reklamom koja je vjerojatno vrćena na stojedinici, i dosta dobro su se zabavljali uz Kizu i ekipu koji su svirali oko sat vremena kad se, začudo, pojavio i jedan plakatom najavljeni gost - MASSIMO - i odlično otpjevao "Budi sam" , "Tatoo", tad je od Kize uzeo gitaru i odlično odvirao (i otpjevao) i "Oči boje meda" i "Sjaj u tami" (Dorian Gray). Nažalost, nije otpjevao "Hodaj" koju sam potajno očekivao, no sve u svemu ipak nije bila do kraja promašena večer jer se barem Massimo pojavio.

Nakon njega i nakon još malo svirke VBS (a ne EKV) menadžerica je oko 01.30 objavila da je bend stigao u Zagreb i da će ga sad locirati i da će netko otići po njih i dovesti ih ????????????????????

Ne znam čeg se koka nagutala, ali nakon ovog je definitivno bilo jasno da se neće pojaviti ni Megi ni neki drugi član benda, premda je bitna samo ona - a nije mi jasno otkud je ona trebala dolaziti s vizom kad je u "Fokusu" od 26.5.2000. u intervjuu Draženu Klariću Megi rekla da je dobila dokumente i da je u Zagrebu! Nisam čekao, što se pokazalo pametnim potezom, jer sam od povjerljivih izvora (Petra D.) koji su čekali - čuo da je oko 03.30 menadžerica rekla malobrojnoj publici da je bend tu za 15 minuta - na što je VBS počeo spremati mikrofone i opremu i ljudi su se definitivno razišli!?

Tko je tu bio lud, tko zbunje i tko je kog u zdrav mozak? Kako ikad više doći u Gjalski i vjerovati da će biti koncerta (ili nekog drugog sadržaja)? Savjetujem vam da prije dolaska u Gjalski ipak provjerite hoće li (dotičnog) koncerta uopće biti, a usput ih priupitajte za zdravlje (049 223 696).

Neka mi više nitko ne javlja za koncert EKV ili "EKV" jer ih nisam nikad uspio pogledati u originalnoj postavi (1988/9. bio je otkazan koncert u zabočkoj "Kuglani", a na koncerte u Zagreb tad kao srednjoškolac nisam mogao, tek od 1990. hodam po koncertima) i htio bi da mi ostanu u lijepom sjećanju, a ne da podgrijavam lažne nade da ću barem vidjeti Megi, a to bi mi, nakon svega, bilo dovoljno (uz bar nekoliko akorda na klavijaturama).

Milan se sigurno negdje prevrće u grobu i proklinje svoje eksploatatore. Nakon svega uopće ne vjerujem da je Megi svirala u Zagrebu (navodno je, iz drugog pokušaja ipak uspjela doći na koncert i dosta loše svirati), a i intervju u Fokusu mi miriše na izmišljenost. Ne vjerujem da je ne bi intervjuirao Nacional, Feral, Globus, Jutarnji...

Fanovi nijednog benda nisu zaslužili da ih se ovako vuče za nos.

Darko Ciglenečki, bivši posjetitelj kluba Gjalski