ŠTA TI JE BEOGRAD - JEDEŠ, PIJEŠ I NIJE TI NIŠTA

10-14.7.2003. Beograd, ECHO FEST

Najbolje pivo: Jelen-pivo je bez konzervansa, rok trajanja mu je 45 dana i zbog toga ni nakon 15 ispijenih Jelena i samo 4 sata sna - nema mamurluka (urednik se ne slaže, iako ne voli pivo i ne može ga puno popiti - na Echu je točeno bilo grozno, iako je ubjedljivo najgore pivo Zoffman u plastičnoj flaši od 1,5 litre, Nikšićko je zato zakon!)! Glava svježa i odmorna, želudac zdrav i spreman za novu pljeskavicu - ukratko, iznenađenje putovanja. Čekam biznismena koji će ili proizvesti hrvatsko pivo bez konzervansa ili barem uvesti Jelen; naravno, pod geslom "Jelen-pivo, jebe ti se živo!" (copyright by autor teksta).

Najbolji ceptopah: Dačo, restoran s autohtonom srpskom hranom, glazbom, ukrasima i narodnim nošnjama na tijelima konobara. Zamislite si pripite dečke iz Zagorja kako tamo naručuju tradicionalnu Karađorđevu šniclu s kajmakom (pih!), krompir, prilog zvan "urnebes", uštipke, ljute srpske papričice, malo hleba i litru domaćeg crnog. Urnebes!

Najčešće konzumirana hrana: pljeskavice, kojih ima na svakom koraku. Još su bolje one punjene kačkavaljom, a od priloga, ako mene pitate, senf i kupus.

Najjeftinije stvari koje ostaju: knjige. Irvingov "Svijet po Garpu", Salingerov "Seymour: uvod" i Austerov "Levijatan" platio sam sve skupa cirka 130 kuna. A tek one na popustu...

(knjižara IPS u SKC-u koja radi i nedjeljom, a MAMUT MEGASTORE čak i do dvajzdve čuke!, desno pa gore kraj fast food-a "Vrabac" su pirati, op. ur.)

Najjeftinije stvari koje popušiš: cigarete. Konačno sam opet pušio bijeli Pall Mall, po urnebesnoj cijeni od 50 dinara (5 i nešto sitno kuna).

Najljepše mjesto: Kalemegdan. Bila je subota, lijepa i sunčana, a ja sam zaboravio svoju foto-aparat-igračku Le Clic iz 1985.


Najbolja fotka
: prava turistička. Rogo, Cuki i ja ispod ćirilićnog grafita "Šešelj za predsjednika!".


(Matija & Darko, photo by Cuki, na Gardošu - Zemun, u "Balkan expressu" gdje nam je Biljana poželjela dobrodošlicu fenomenalnim točenim "Nikšićkim")

Najbolji vodiči: Biljana i Maja
, naravno. Vidjeli smo Kalemegdan, knez Mihajlovu, konja, Dedinje, bili kod Dače, prošli kraj Titove grobnice, saznali što znači "za dž" i "cirkanje", pogledali "Munje" ,komparativno proučavali crnogorski i makedonski "Vranac", jeli pite s mesom i sirom, ćevape obgrljene špekom i palačinke s originalnim eurokremom, te saznali koja je prva stvar koju prijateljica pita prijateljicu koja je već vani (-Kakve su ribe?). Bez njih, bili bismo dosadni, izgubljeni turisti. Cure, hvala, vraćamo vam na moru.

(ispred SKC-a i natpisa PIRATERIJA=SLOBODA); Rogo, Maja, Cuki i Biljana, foto by: D.C.)

Najsimpatičniji taksist: anonimni taksist koji nas je nakon pitanja što mislimo o Jelen pivu (i našeg ekstatičnog odgovora) počastio velikom mudrošću: "Šta ti je Beograd - jedeš, piješ i nije ti ništa!".

Najskuplji taksist: Rade Gaćić, po nacionalnosti Srbin (Rade je jedini koji nas je pitao što smo, a ne otkud smo. Rogosa su, by the way, zbog karakterističnog švaljkovečkog naglaska svi pitali da li je Slovenac), po glazbenom uvjerenju narodnjak. Ne sjedajte u Euro-taksi jer su svi ostali taksiji više nego 10 puta jeftiniji od zagrebačkih.

Najpouzdaniji izvor informacija: urednik ovih stranica, Darko Ciglenečki. Da nije bilo čovjeka koji je kombinacija neprestane igre riječima i informacija o apsolutno svim bitnim i nebitnim stvarima iole vezanim za Beograd i Echo festival, naša hedonistička trojka bi povukla barem par pogrešnih poteza. Vjerojatno kobnih (ne pretjeruj, Matija, i Toni Š. je dao par dobrih početnih smjernica, bez kojih možda i ne bi krenuo, a i ja sam promašio par stvari - Kuća cvijeća je ponedjeljkom zatvorena, a inače radi od 8 - 17 sati, a uz to sam došao u 17.30, zaboravih posjetiti Milana i Magi... A uz to - pa vi ste imali vodiče!).

Najuspješniji hrvatski novinar: mladi Vlado, koji ne samo da je uspio intervjuirati Kim Gordon i Stevea Shelleya nego je još frajerski ustvrdio kako je za vrijeme intervjua bio mrtav pijan i kako se ničeg ne sjeća.

Najneuspješniji gonzo-novinar: niže potpisani. Meni se niti u jednom trenutku nije dalo glumiti novinara, premda me vraški zanima da li bi me redari pustili da fotografiram Sonic Youth svojom foto-aparat-igračkom Le Clic. Turist, pivopija i fan - da. Novinar - ne baš (pa nisi ni trebao, kad nisi imao akreditaciju, mada murja misli drugačije, op. ur!).

Najčešći auto na ulicama: stojadinka. I murija ga još uvijek ima. I neki taksisti.

Najneočekivaniji kaos: kaos u prometu. U Beogradu žene na haubi i najednom izmišljena traka nisu ništa čudno.

Najbolji koncert: Burning Spear. Ekstaza od koncerta, počevši od medley-uvoda kojim nas je stari Spear podsjetio na neke od tisuću svojih hitova, pa sve do emotivnog bisa nakon kojeg je nas par tisuća barem dvadesetak minuta pjevalo jednu pravu rastaman melodiju. Pravo duhovno iskustvo, ali i sjajna svirka.

Najperspektivniji rock bend: i nakon više od 20 godina, pred Sonic Youth je sjajna budućnost, ako će se Thurston i dalje nastaviti psihodelično penjati prema zvjezdama.
(foto by: Darko C.)

Valjda ste već čuli - bilo je malo previše Kim, a za moj ukus i općenito previše starih stvari (premda su, recimo, Teenage Riot i Kool Thing zvučale sjajno i moćno, baš kako treba).

SY nisu svirali ništa s Thousand Leaves, ništa s NYC Ghosts & Flowers i samo jednu (Skip Tracer) s Washing Machine, a meni su oni bolji što su stariji. Najbolja stvar, i uživo, i s još uvijek recentnog albuma: Rain On Tin.

Najbolja već provjerena roots-reggae legenda: Prince Alla. Ne toliko dobar i "bezgranično uplifting" kao prošle godine u Močvari, ali još uvijek dovoljno nevjerojatan da razgali srca svih reggae-fanova blizu reggae-stagea.

Najsimpatičniji stage: jebo mainstream zvijezde, najbolji je reggae stage!

Najbolji sound-system: kako to mislite najbolji? Asher Selector lijepo kaže: "The only good system is the sound system!".

Najsmješniji sound-system: stari Jah Shaka vrti samo "drveni" lo-fi roots-reggae, a posebno je smiješan njegov 50-grama-trave-previše glas. Mudar, ali pomalo uspavaljujuć.

Najveće zvijezde koje smo propustili: Morcheeba. Kao što rekoh, jebo mainstream zvijezde, najbolji je reggae stage!

Najgluplji stage-evi: Bristol stage i London Express Stage, 2 elektronska stagea s dj-evima koje uopće nismo mogli raspoznati. Srbi vole techno. I benziće.

Najčokoladnije prezime jednog Beograđanina: Čoko. Igor. Ispod Zemlje web-zin. Svaka čast, sjajan momak, vidimo se u Zagrebu.

Najbolji world-music bend u toku čije svirke smo otišli doma i nije nam bilo žao: Fun-da-mental. Svašta.

Najbolniji dio tijela: vrat. Bože, kako lepe devojke.

Najsmješniji lapsus: JA: Dajte mi jednu pljeskavicu.
ŽENA: Od priloga?
JA: Senf, kupus. Jel' imate orgazam?
ŽENA: ?
JA: Orgazam. Ekstaza. Kako se ono zove? Urnebes!


mhabijanec@hotmail.com