DIE LIKE A DOG TRIO

5.2.2003. Zagreb, Kset


Najbolji free-jazz trio na svijetu!?


Prvo, ispričavam se što ste zbog nedostatka mojih koncertnih izvješća možda pomislili da se u Zagrebu ovih tjedana ništa ne događa. Premda, ništa posebno se u biti i nije događalo - bez grižnje savjesti sam propustio Mancea kojeg sam uživo gledao već deset puta (još uvijek ga volim, naravno) i Rootsmana koji mi na Močvarinom promo cedeu zvuči kao još jedan grozan hibrid reggaea i hip-hopa (mješavina poznatija i kao dancehall - pazite, riječ zvuči varljivo! Riječ je o najobičnijem Shaggyevskom smeću na koje svi pravi reggae-fanovi odmahuju rukom!). Kset se, izgleda, malo odmarao u siječnju, no zato nas ovog mjeseca tek čekaju dva Stereolabovska (gdje ćeš boljeg opisa?) i još par dobrih jazz bendova. Hura Kset! Mate Škugoru, ti si legenda! ZbrdaZdola.com loves Kset! A da ne spominjem da bi se 28.3. u Ksetu trebao pojaviti i Damo Suzuki.

Drugo, ispričavam se zbog patetičnih izljeva u recenziji koncerta Galax 54 i Fonografa. Post-praznično / pred-rođendansko stanje = vrlo malo osjećaja za mjeru. Od sad pa nadalje - objektivno i odgovorno! U skladu s enormnim honorarima.

Ja bih da svaki jazz koncert u Ksetu zvuči kao ovaj. Malo divlje, neulovljive furioznosti, pa malo vrlo ulovljivog plesa, pa tihe ali ludo brze solaže na kontrabasu... Ovi majstori su a-klasa free jazza, talentirani i razigrani, vrlo osjetljivi čak i na moderna zbivanja u glazbi, sposobni vas u desetak sekundi provesti kroz sve glazbene pravce, a da na kraju morate reći da je sve to jazz. Još malo o raznovrsnosti - pop-rječnikom (ne mogu upotrebljavati nikakve jazz-reference jer nemam pojma o jazzu, ali jako mi se sviđaju jazz-koncerti u Ksetu), atmosferom su putovali od depresivnog Waitsa do najrasplesanijeg Fele Kutija. Nekako mi se u memoriji izdvojilo impresivnih prvih dvadesetak minuta drugog laufa, no bio je to sjajan koncert od početka do kraja.

Zagreb je čudan grad. Ako u njemu već ima toliko jazz-frikova, stvarno bi se trebalo naći prostora, volje i love za jedan, pa barem podrumski free-jazz klub, recimo. Ne bih bio tako ljut da baš uvijek ne stojim kraj neke ekipe koja kao da je došla u Best na Mladena Burnaća, (em Marina našla novog dečka, em su one šuze super) a ne u Kset na Die Like A Dog Trio. A čovjeku je ipak neugodno utišavati vršnjake kraj sebe.

Die Like A Dog Trio su William Parker (kontrabas), Peter Brotzmann (saksofon) i Hamid Drake (bubnjevi). William Parker je po mišljenjima mnogih najbolji kontrabasist na Zemlji. Hamid Drake je najtraženiji jazz bubnjar u Americi. Peter Brotzmann je, barem po Wire-u, najmoćniji saksofon u jazz svijetu. Na stageu izgledaju kao dva luda rastafarijanca i jedan bavarski kondukter. Na Ksetovom programu piše da su oni jedan od najboljih free-jazz trija na svijetu. Nije baš da im ne vjerujem.

mhabijanec@hotmail.com