DEMOLITION DOLL RODS +
PENELOPE HOUSTON
 

DEMOLITION DOLL RODS, 19.10.2004., Zagreb, Močvara

+

PENELOPE HOUSTON, 22.10.2004., Zagreb, Kset

Evo mene opet, što bi rekao Jasmin Stavros. Mjesec dana me nije bilo (morao sam dati zadnja tri uvjeta i sad sam konačno ponosni student četvrte godine), no kako vidim, na ovim stranicama nije pusto. Touni i Ozren se i dalje trude objasniti vam šta valja od sve te silne muzike na ovom svijetu, Darko vas unatoč tehničkim problemima i dalje besprijekorno informira o svemu iole zanimljivom iz glazbeno-kulturnog svijeta, a vidim da su i ZbrdaZdola žene napisale svoje nove kolumne o... Pa da prostite, o jebanju. Ne znam, lijepo je to kad cure i ljudi općenito pišu i tako im je onda nekad lakše i sve to, ali meni su sve te ženske kolumne na ovim stranicama iste još od Crne Phantere (sjeća li se nje netko osim mene?). Dobro, Danči koristi izraze poput "solipsizam", "naturalurbanizam" (!) i "kiberfeminizam" dok je Sandrin najveći domet srednjoškolsko opisivanje ljetnih avantura i susretanja njegovih prijatelja, no ja ne uspijevam uočiti neku bitnu razliku. Možda je to jedna te ista osoba koja provodi psihološko-sociološki eksperiment? Možda bih mogao završiti s ovom bespotrebnom digresijom.

Koncerti su super stvar (uf, ova rečenica uvijek spašava). Što se Demolition Doll Rods tiče, Mako i ja smo taj utorak ostavili svoje cure doma i otišli na pravu mušku večer. Rokenroul, sise, pivo, rokenroul (već sam spomenuo rokenroul?) - cijeli paket. Predgrupa su bili Buzzersi, smiješni dečki u bijelim košuljama i mačo pozama. Fanovi Elvisa, ali ne iz faze kad je bio debel i u vlastitoj rigotini, nego kad je bio mlad, zgodan i pun života. Evo, takvi su vam oni bili. Odsvirali su i neke nepotrebne obrade Bitlza (rana faza, naravno, jebo sitar i ta sranja, haha) i Elvisa, a Mako i ja smo se nešto raspričali o životu u Zagrebu. Ma, dobri su Buzzersi.

A onda su se na stejdžu pojavile te dvije cure i taj dečko s lažnim kečkama, a svi koji su u tom trenutku bili kod miks-pulta, za šankom, vani ili na veceu - svi su željeli što prije biti u prvom redu. Takav stampedo još nikad nisam doživio u jednom (do pola ispunjenom) klubu. Presmiješno, što bi rekli mladi purgeri i svi koji se tako osjećaju (ja ne). Makosu i meni je odmah nešto bilo sumnjivo. Pjevačica nas je posjetila na Anu, konobaricu iz Salloona (krapinskog birca, a ne zagrebačkog kluba za kojeg ne znam da li uopće još postoji), a tipa ionako nitko nije gledao. Ja sam pogledao oko sebe i vidio žena za na prstima jedne ruke prebrojati. Sve pohotni mladići koji se pokušavaju izboriti za što bolju poziciju. Da mogu vidjet i sise (ne gole) i slatku bubnjarku.

Muzika je bila dobra i iskrena - minimalistički rokenroul, ne baš brz, ne baš sjajno odsviran (čitaj: bubnjarka se drži jednostavnih aranžmana koje kao da je pokupila od mog prvog bubnjara Žabe), no solo-gitarist definitivno spašava cijelu tu zvučnu kašu. Ljudi kažu da je to pravi, iskonski rokenroul, da je to super, da smo gledali najbolje sise rocka, ali ja ne bih znao. Meni Oli kaže da ja u biti nikad nisam shvatio taj rokenroul, a samo sam mu rekao da su mi one ispadice između stvari (zamislite najstereotipnijeg mogućeg crnca-propovjednika i dobit ćete vrlo vjernu sliku) bile bezveze. U biti, bilo mi je skroz dobro (no ponovimo još jednom - ja u biti nikad nisam shvatio taj rokenroul), nekako mi je drago što se ove nisu skroz skinule, a najbolji rock-komad prošlog tjedna za mene je...

... Penelope Houston ! Veselio sam se njenom koncertu samo na temelju dvije stvari s Ksetove promo-kompilacije za deseti mjesec, a na flyeru sam pročitao (ovo bi bio ozbiljan novinarski dio recenzije da se nisam izdao) da je Penelope bila frontvuman nekog punk benda iz sedamdesetih, ali da je onda postala loose hippy girl (to sam sad izmislio, da ne bi ispalo da sve prepisujem) i otišla u folk-rock melankoliju.

Danas se Penelope opet vraća malo žešćem zvuku, ali ne nikakvom punk-new wave nečemu (božesačuvaj, zar u njenim godinama?), nego čisto jednom tradicionalnom rock zvuku kojeg očito preferira glavni lik njenog pratećeg benda, Pat Johnson. Houstonica i dečki su svirali dosta stvari s njenog novog albuma "Pale Green Girl" od kojih je uvjerljivo najbolja uplifting krasotica "Take My Hand", nekoliko obrada (sjećam se Rolling Stonesa) i možda premalo sporih stvari? Kako za koga, kao i uvijek. Zagrebu, neodgovorno to tvrdim, fali dobrih folky-rock koncerata - nije to muzika koja će vam ponuditi nešto novo, no koja bi vam muzika ovih dana uopće mogla ponuditi nešto novo, a da je to usput i slušljivo? Ja nemam pojma. Dakle, ovakvi koncerti su jednostavno potrebni. Mnogima.

Žao mi je bilo jedino što sam čuo samo dvije zadnje stvari Moore Brothersa, melankolične & akustične braće koja prate Penelope na njenoj evropskoj turneji (pjevaju i bek-vokale na nekoliko njenih stvari, no ton-majstor ih valjda ne voli, pa se nisu baš čuli). Marin ih je pozvao u Močvaru (došli su) gdje je iste večeri bila Pixies vs Violent Femmes slušaona (hrpa pijanih klinaca koja skače na Red Hot Chilli Peppers, Madonnu i Denis & Denis. Da, siguran sam da je to bila ta večer. Ne znam otkud Madonna na Pixies & Violent Femmes slušaoni, pitajte didžeja), možda je kupio ili dobio cede. Javit ću vam slijedeći put.

 

A do slijedećeg puta - odite u Kset. Uskoro vam, između ostalog, počinje novi No Jazz Festival o kojem se infomirajte na www.kset.org . Nije ni Močvara za bacit ( www.mochvara.hr ), pogotovo ako volite metal ili punk (Toy Dolls, Anti-Nowhere League), a sredinom prosinca ću čak i ja opet doći na svoje - u Močvaru se vraća Prince Alla sa svojim vjernim prijateljem Asher Selectorom (tvorcem kultne izjave: "The only good system is the soundsystem!"). Jedva čekam - Prince Allu sam nakon Močvare (2002.) gledao u Beogradu i u zagrebačkom Skucu, no niti jednom se nije uspio ni približiti magičnoj pozitivi koju je odašiljao u Močvari. Bila je to čarobna večer, no nadam se da nije bila baš toliko čarobna da se ne bi mogla ponoviti.

No, čitat ćete me vi i prije prosinca. U četvrtak (28.10.) u Spunku - Radikal Dub Kolektiv.

mhabijanec@hotmail.com