| DARKWOOD DUB, 20.5.2009. Zagreb, BOOGALOO
Novi nepušački zakon dovodi do nekih neobičnih prizora. Recimo dvorana Boogalooa u kojoj je koncert Darkwood Duba već trebao početi - potpuno prazna. Na stageu i u publici, kad se zbroji, dvoje ljudi. Svi su na terasi kluba. Srećem bivšeg šefa u čijem sam autu obilazio Hrvatsku, instalirao softver i preslušavao kazetu s Elektropionirom. Kasnije sjedam u udobnu stolicu u manjoj dvorani i gledam na TV-u iznad šanka finale Lige prvaka. DJ pušta dobru muziku, pridružuje mi se i moja divotna djevojka i tako... nije loše. Predgrupe nema, Darkwood kreće s dosta kašnjenja, otvara s pjesmom 'Stvarnost', koja otvara i njihov zadnji album, prošlogodišnje 'Jedinstvo'. Sviraju neku extended verziju, djeluje ljetno i hipnotički. Mekano, ali uporno. Sviđa mi se. Sviraju hitove s meni omiljenog Elektropionira, a i novi materijal zvuči dobro, samo teško raspoznatljivo. Razglas je naime loš i vokal je nerazgovijetan. To je šteta jer sam uvijek volio tu Darkwoodovu poetiku u kojoj se prepoznaješ makar je možda i ne razumiješ ("Nedostatak reči, nedostatak snage...", "Zapremina tela ipak nije dovoljna..."). Razgovijetno ili ne, koncert dobro napreduje. Klub je taman popunjen, publika rasplesana. Ćelavi vokal izvodi svoje jednostavne, ali zgodne plesne točke. Bez njegovih plesnih koraka cijeli bend bi bio pomalo nezanimljiv, s obzirom da se radi o petorici sredovječnih tipova u crnim majicama na ogoljeloj pozornici. Izlaze na dva bisa, sviraju oko dva sata. Vraćam se sam kući biciklom (divotna djevojka je zapalila prije kraja doma da se naspava za radni dan) kroz toplu noć i pjevušim: Grad u pustinji, pustinja u gradu... |
