GOGOL BORDELO
25.6. 2003. Zagreb, Močvara DÄLEK

30. 6.2003. Zagreb, Kset

Reći ću u ime svih nas - dosta više ovih znojnih koncerata u usijanim, zagušljivim klubovima, ajmo na more! Ili, za uvod, barem na neke open-air koncertne fešte. I, ne, tu ne mislim niti na adult-and-dead-oriented grozote tipa Simple Minds niti na izgubljene narkomane tipa Stereo Mc's. Ove godine actually imamo izbora.

Osim popularnog Exita (što se mene tiče - bit će još prilika, bilo bi zgodno dati i koji ispit), blizu su i močvarno-zagorska fešta u Kumrovcu, beogradski festival Echo, fini pop Morcheebe u Zagrebu (sve otprilike u isto vrijeme, moj favorit je Echo; najviše zbog Sonic Youth, Burning Speara i Prince Alle), a odmah par dana nakon toga i dvodnevni reggae-tulum u Puli (glavne zvijezde festivala su Zion Train, koje ću, nadam se, ionako vidjeti u Beogradu, pa nema potrebe trošiti i na to). Pa tradicionalni Vis krajem mjeseca... Ah, ljeto.

Za oproštaj sa zagrebačkom sezonom 2002./2003. sam iz, što su dani topliji to otužnije zagrebačke koncertne ponude, pošteno odabrao po jedan Močvarin i Ksetov koncert. Pošto ovih tjedana nisam baš po cijele dane i noći isključivo učio za ispite (bio sam ja i na onom Groodanju na otvorenom, i na Ksetovoj karaoke-fešti za kraj sezone predavanja, a čak sam s polu-ad-hoc bendom i nastupao u Močvari), očekivao sam već spomenutu usijanost & zagušljivost, no niti na Gogol Bordello niti na Dälek nisam poželio smrt zaleđivanjem kao na klupskim hepeninzima iz zagrade. Čovjek se stvarno može naviknuti na svašta - na 40 u hladu, na povratak HDZa na vlast; no to ipak ne znači da mu je ugodno).


Gogol Bordello
su ukrajinski emigranti koji su se skompali u Americi i sviraju maltene nasilno veselu mješavinu ska, punka, ciganske i općenito folk muzike. Močvara fino popunjena (pažljiviji čitatelj primijetit će da tu nešto smrdi, pošto inače ne koristim ovako prožvakane i bezvezne rečenice), bend nabrijan, publika pleše, skače i polijeva se pivom... Rogo, Cuki i ja smo odslušali prvih par stvari, živnuli tek na mirnije, jazzy upade i kad smo jednom izašli na svjež zrak, više nije bilo povratka (tu smo dakle - op. pažljiviji čitatelj). Većina publike je ionako došla na koncert ponajviše proslaviti kraj školske godine, a Rogo, Cuki i ja... Pa, mi smo već u dvadesetima (makar Zagorci lako pronalaze razlog za slavlje, kao što znate iz priča svojih djedova i baka). Netko kraće, netko duže. Koncert je, uglavnom, poslužio svrsi i svi su se fino i divljački zabavili, pa čak i mi koji smo uglavnom bili na svježem zraku.


Dälek
je nešto sasvim drugačije (da, da, znam da su mi rečenice i dalje neinventivne, ali vruće mi je, dosta mi je više ovog Zagreba ljeti, a sutra imam usmeni iz Metoda Društvenih Istraživanja, okej?). Industrial psiho hip kraut hop trojac (bivši dvojac) iz Newarka prošle je godine oduševio publiku Kej-Seta (za kojeg bi se sad već stvarno trebalo znati u svijetu. By the way, svi bi se trebali nakloniti organizatoru koncerata koji na svakom gigu skače u prvim redovima i tako krasno fanovski poklanja svoje pive članovima benda usred bisa. Zagreb bi Mati Škugoru jednog dana kad ulovi neku psihičku bolest zbog konstantnog izmišljanja novaca trebao podignuti spomenik), ali ne samo ljubitelje hip-hopa, nego i one raznih nojzerskih, repetitivnih i psihodeličnih rock pravaca.

Ja nemam pojma o modernom (niti ikakvom, kad smo već kod toga) hip-hopu, no pošto i Dälek repaju (doduše, ulovio sam samo par stihova) o komercijalizaciji hip-hopa i "skretanju istog s pravog puta", čini se da nije riskantno zaključiti kako oni zvuče kao jedan sasvim atipičan hip-hop bend (ili se kaže hip-hop crew? Nemam pojma). Za razliku od bedastih, do boli ulickanih podloga hip-hop hitova koje normalne ljude vjerojatno najviše i odbijaju od te vrste glazbe, Dälek imaju par mračnih post-trip-hop podloga (uz koje je savršeno pristajala ona hrpetina prljavo narančastog dima. Ozrena je, by the way, atmosfera asocirala na opijumske rupe u Kambodži ili tako nešto i to ga je toliko začaralo da se nije sjetio čak ni pojesti buhtlu koja mu je cijelo vrijeme virila iz džepa), te nešto više teških, oporih, probijajućih podloga. Umjesto da stvar završi kad reper odrepa svoje (svi se slažu da tip ima sjajan glas), u Dälek slučaju nas u većini pjesama tek onda očekuje eksplozija buke, efekata i psihodelije, zbog čega ovaj trojac i jest prihvaćen u toliko različitih glazbenih svjetova (nedavno su surađivali s kraut-legendama Faust kojima je to prva kolaboracija u 34-godišnjoj karijeri).

Legendarna Kej-Setova publika ne bi bila to što jest, da nije pozvala Dälek barem na dva bisa, od kojih je bolji bio drugi, naročito zbog sjajne završne stvari koja je u fade-out otišla kao uvrnuti, instrumentalni i nimalo avangardni skoro-pa-pop hit. Pošto je na koncert došlo pregršt novinara raznih generacija (od nomadovaca do Darka Glavana), slobodno prosurfajte malo u potrazi za osvrtom napisanim od strane nekog tko inače sluša hip-hop (i ja ću); ja samo mogu biti sretan što sam uz Dälek mogao koristiti i moje standardne pojmove kakvi su "psihodelija", "buka" i "repetitivnost".

Okej, idemo sad svi pakirati kupaće gaće?

mhabijanec@hotmail.com