BRYAN FERRY

 

BRYAN FERRY, 11.10.2007. Zagreb, K.C. "Dražen Petrović"

...nakon što je prošle godine održao koncert za članove diners exclusive cluba, bryan ferry vratio se u zagreb da bi se ukazao i običnom puku koji "pegla" obične kartice (ako ih ima)...neke legende isplati se vidjeti makar sad imale i nekih šezdesetak godina (točnije 62)...o njegovoj ulozi i utjecaju u glazbenom svijetu manje-više svi znaju, počevši od matične grupe roxy music, a u kojoj je uz njega svirala još jedna legenda, brian eno, pa do bogate solo karijere...ovom prigodom je došao predstaviti zadnji album, dylanesque, svojevrsnu posvetu bobu dylanu u obliku obrada njegovih pjesama...album zasigurno ne spada u neke vrhunce njegove karijere, ali s obzirom na prvo predstavljanje domaćoj publici ionako se očekivalo da setlista bude sastavljena i od nekih hitova...ugodno iznenađenje bilo je vidjeti ispunjenu dvoranu, nekih 5 tisuća ljudi, očigledno publika, generacijski nešto starijim prosjekom, ima posebno štovanje spram tog starog "šmekera"...kao pregrupa nastupio je massimo, pjevač čiji glas cijenim, ali propustih u strahu da mu ne padne na pamet otpjevati neki "biser" iz svoje karijere tipa benzina ili moja ljubica...prije samog ferrya još je nastupila tamnoputa vokalistica me'sah bryan u pratnji saksofoniste iana dixona, a nakon njih i pijanist colin good, naravno svi iz pratećeg ferryevog benda (ukupno 7 članova)...uz njih, osobno bi svakako želio spomenuti i basistu njegovog pratećeg sastava...naime, radi se o guy prattu, čovjeku koji je od 1987. i prvog albuma bez rogera watersa, zauzeo mjesto basiste u pink floydima, a ujedno je i oženjen za kćer ricka wrighta, klavijaturiste istoimenog benda...prave ovacije uslijedile su izlaskom ferrya na pozornicu te njegovom pojavom u svjetlucavom sakou, bijeloj košulji i tamnim hlačama...ferry mi je izgledom, naravno u mlađim danima, uvijek bio potencijalni glumac za ulogu james bonda, iako i sada u poznijim godinama ne izgleda ništa manje karizmatičnije i vitalnije, no kako povijest piše svoje, tako se ipak 2005. morao zadovoljiti ulogom transvestita u filmu breakfast on pluto, cijenjenog filmaša neil jordana...koncert je započeo sa the "in" crowd, da bi već slijedeća, kiss & tell, bacila publiku u zanos...sam ferry izniman je performer ne samo zbog svoje boje glasa, već što uz svoje šarmersko kretanje još uvijek zviždi u tonalitetu (u pjesmi jelaus guy) te barata usnom harmonikom... na pozornici je ispred sebe imao i stalak na kojem se nalazile riječi pjesama, u njegovim godinama i s njegovom reputacijom ipak bi bilo razočaravajuće da zaboravljene riječi dopunjava sa "la la la" ili "na na na" frazama...stari šmeker kao prava zvijezda nije propustio priliku i da se nakon par odsviranih stvari preodjene u normalan crni sako s boemski razvezanom kravatom...a nekako u isto vrijeme setlista je krenula sa hitovima poput knockin' on heaven's door, don't stop the dance, jealous guy...u dvorani su već ionako svi bili na nogama, a i sami izrazi lica pratećih glazbenika iskazivala su oduševljenje atmosferom koja je vladala...uz raritetnu izvedbu pjesme tokyo joe s albuma in your mind, kulminacija je bila u samoj završnici koncerta, izvedbama love is the drug i let's stick together...koncert je na veliku žalost oduševljene publike trajao samo nekih sat i petnaest minuta, no u izjavama poslije koncerta sam ferry je izjavio da je bio iscrpljen...on valjda ne troši mlade djevice (ili nešto drugo) što jednog mick jaggera ili iggy popa tjera da mahnito skakuću pozornicom, no ostalo je iskreno obećanje o ponovnom povratku u zagreb...sve u svemu, ostaje čovjek koji se sa svojom karizmom, utjecajem, opusom i izvedbama može pogledati u ogledalo i parafrazirati već spomenutog james bonda rečenicom: my name is ferry...bryan ferry.

p.s. trivijalnost za kraj: bryan ferry ima u londonu studio kojeg je nazvao führerbunker, kako se zvao i bunker stanovite osobe sa smiješnim brčićima

setlista: the 'in' crowd / kiss and tell / just like tom thumb's blues / positively 4th street / slave to love / knockin' on heaven's door / don't stop the dance / jealous guy / body and soul (instrumental) / when she walks in the room / simple twist of fate / make you feel my love / all along the watchtowe r/ tokyo joe / love is the drug / let's stick together / hold on i'm coming

tekst: miroslav sušnik

foto: marietta

RECENZIJA IZ BEOGRADA 2007.