ZVONKO BOGDAN

Bizovačke Toplice 14.8.2001.

 

Neću nikome objašnjavati kako&zašto sam otišao na taj koncert, iako vjerujem da mi mnogi zavide, onako duboko u sebi.

O liku i djelu Zvonka Bogdana isto ne bih ovaj put, samo da napomenem da ima 62 godine, da je hvala-na-pitanju-dobro, i da sve ono što se ubraja u scenske kretnje ima opis: Majstor. Još za uvod da spomenem da se sve odigralo u hotelu, da je bilo 600-tinjak ljudi, da je u tom programu bio nastup nekih "svatovskih" drkadžija, da su Gazde davile svojim neo-country sranjima (mora da je zanimljivo biti predgrupa Pageu i Plantu, i Zvonku Bogdanu - moje čestitke manageru) i da je bio kao-neki-voditelj svega Bać Roka ili kakosevećzove antipatični šaljivdžija.

Ali sve to je bila samo loša uvertira za ono zbog čega su svi došli, i meni je bilo malo neobično, prvi put da nisam "pripadao" Ekipi, mislim, razlozi dolaska njih 590 jesu slični mom, ali nekako se ne mogu oteti dojmu da nismo prisustvovali istom spektaklu. Spektakl zbog nekoliko stvari. Prvo, prateći muzičari. Njih dva iz onog originalnog i teško dostižnog kako po izvedbi tako i po kompletnom feelingu zabilježenom na vinilima, Janikinog benda, i kako oni to rade teško je prepričati. Nisu izmišljene riječi u našem jeziku za takvo muziciranje, jebiga. Takvu toplinu i predanost, tako savršenu usviranost i razigranost odavno nisam vidio. Tamburaški sastav ima taj težak zadatak da bez bubnjeva i sličnih pomagala postigne brzinu, a u isto vrijeme kad zatreba da ispriča tužnu priču, ako se radi o nekim nesretnim ljubavima. U Bosni su to jednostavno nazvali sevdah.

Onda, Zvonko i njegovo vođenje Spektakla. Nakon završenog seta pjesama, njegovo komuniciranje sa bendom se svodi na "e-dur" ili neki od molova, nakon čega slijedi vrući početak u koji on unosi red početnim stihovima i time smiruje stvar. Jer, to su sve hitovi, sve te pjesme su svirane u milion prilika i svako od nas, iz Slavonije, ali vjerujem da ima ljudi i iz drugih krajeva, ih ubraja u svoj "emocionalni prtljag", koji nosi svugdje sa sobom. Isto je teško opisati kakav je osjećaj kad nakon onako bogatog i prštavog uvoda začuješ "već odavno spre-mam…". Ne poželiš razbiti čašu, ne poželiš zaplakati, samo staneš kao začaran, sjeban do kraja, nemoćan da bilo šta napraviš ili kažeš. Poseban efekt ima glas, tako prikladan i ugodan, tako drukčiji od ostalih koji pokušavaju izazvati isto, tako razoran da je jedna gospodja na početku zaplakala, i nije prestajala dobrih pola sata. Kao iskusan šmeker, on je napikirao dobrodržeće gospođe i malomalo im se obraćao namigujući i posvećujući dijelove pjesama baš njima. Vjerujem da su se njih dvije poprilično uzbudile, jer Zvonko uživa u blagodatima navodno trećeg braka, sa mjesnom ljepoticom duplo mlađom od njega, on zna kako to One vole. Čak nas je u svemu tome podsjetio na Andre Williamsa, na trenutak. Mada mi je usporedba sa Frank Sinatrom nekako najbliža.

Prije koncerta sam se uspio fotografirati i popričati s njim, što je izveo jako profesionalno, mada bi mu trebalo biti jako drago baš zbog naših godina. Poslije smo popričali i sa muzičarima, sasvim slučajno. Isto tako, iskusni muzičari, koji imaju u rukama i nogama previše utakmica da bi zajebali stvar, ali njihovo profesionalno i životno iskustvo ih i čini tako zanimljivim i ugodnim sugovornicima. I to jako cijeniš. Iako, ne vjerujem da bi Zvonko uzeo neke pozere ili dosadne savršene tehničare. I, nikad me niko nije onako jednostavno ponudio cigaretom. Kod svih je tako karakteristična ljubav prema tamburici i žaljenje zbog totalne "prostitucije Gđe Tambure" u zadnjih desetak godina, kako je rekao jedan od njih.

Neću više ići na tu stranu, opet bi se dalo teoretizirati sa sociološkim predznakom, a to baš nema smisla. Jer ovdje se radi o čistom užitku, tjelesnom, pamet je odavno pozdravljena sa "adijo", i sva čula uživaju. Stvarno već dugo nisam osjetio takvu vrstu emocija i tako ugodno proveo veče, uz bijelo vino i zvukove tamburice koji su me kvalitetno razjebali i podsjetili na Slavoniju koje više nema. A i sad se osjećam nekako patetično nostalgičan...

Toni Š.