PJESME

 

(ARHIVA SVIH PJESAMA)

LUKO PALJETAK

Ljeto

S pticama nešto nije u redu ovog ljeta
previše ima srca u zemlji, mnogo ljubi,
kraljevski ljiljan raste a nigdje nema kralja
između dvije usne dolina ruža cvjeta
naoštrio sam ruke i vadim te iz ralja
pohlepne ove noći i govorim ti: šuti
ne kazuj da si žna, ne noćas kad se grubi
krikovi zvijezda traže u zraku a mi skromni
hodamo tako tiho da trava i ne sluti
i bojimo se svakog vjetra ovako lomni

(LUKO PALJETAK, Najbliži konac svijeta, MH Dubrovnik, 2008. - pretisak 1968.)

TOMISLAV ČADEŽ

BOŽIĆNA BASNA O HIJENAMA

"Sine, kaži prabaki da se tri kralja više
ne zovu Gašpar, Melkior i Baltazar
nego su sada Shenzi, Ed i Banzai."

"A kako se onda sada zovu Shenzi, Ed i Banzai?"

"Šušak, Zagorec i Rojs."

(TOMISLAV ČADEŽ, Gospodar Karlovca, Zagreb, Duriex, 2008.)

DANIJEL DRAGOJEVIĆ

SAN

San. Jedan se zločinac gubi u mojim riječima.
Ne vidim ga. Na tlu cijelog grada
umnažaju se koraci. Koraci među koracima.
Teško disanje, ispraznost plodova.
A onda Božja amnezija kao takva, total.
Na jedno lice bili su pali glagoli straha,
sada su se vratili odakle su došli.
Smirilo se javno jutro, uvenuo zid.
Njegovo srce kuca na velika otvorena vrata,
kaže se svemir. Dobrodošao, dobrodošao,
neka se nesreća odjene onako
kako se pristoji svjetiljci.

(DANIJEL DRAGOJEVIĆ, Žamor, Meandar, Zagreb, 2005.)

DARKO RUNDEK

KROZ PROZOR VLAKA KOJI NAPUŠTA GRAD

U MENI BUNCA NAROD
I MI
I TLO
I NAŠE
I VISOKO DIGNUTE ČAŠE

TU SE JOŠ SPOMINJE BOGA
VIŠE ZBOG RIME SA SLOGA
AL PUSTIT ĆEMO DA CRKNE
PROSJAK PRED VRATIMA CRKVE

VISOKO PROPETI KAIN
UŽIVA U SVOJOJ KAZNI

PIJANE TAMNICE TIJELA
SAMOTNI TRESU ORGAZMI

JER TI ŠTO NAS VIČUĆI VODE
SU NESVJESNI NEBA
I VODE

(DARKO RUNDEK Duhovi, Zagreb, Duriex, 2009.)

IGOR ŠTIKS

Kustos

...
Svijet se vrti
kao bombon u ustima
...

(IGOR ŠTIKS, Povijest poplave, Fraktura, Zagreb, 2008.)

TOMICA BAJSIĆ

Tri koraka

...
Crtati slovima, pisati zvukom
u oku kamere zaustaviti pokret
čak i naslovi poglavlja romana
koje nećemo nikada napisati
mogu biti poezija.

(TOMICA BAJSIĆ, Pobuna obješenih, Fraktura, Zagreb, 2008.)

TANJA KLAPAČ

MOJOJ LJUBAVI

Kada bih se mogla vratiti u jedan mali dio svojeg postojanja,
svoje ne tako davne prošlosti,
što bih izmijenila?
Umjesto da ti prigovaram, više bih razgovarala.
Umjesto da se žalim, više bih te cijenila.
Umjesto da se ljutim, više bih se smijala.
Umjesto da te ljubomorno zadržavam, podarila bih ti krila.
Umjesto da te ispitujem, više bih ti vjerovala.
Umjesto da te kupujem riječima, bio bi moja riječ... ljubav.
Samo jedno ne bih nikada mijenjala...
... ne bih te mogla više voljeti nego što te volim sada.

(Zbornik pjesničkog recitala "Željka Boc" - Hod se nastavlja, Marija Bistrica, 2009.)

ROMANA BROLIH

Samo

Sad bi vas ljubila Y
umjesto suza što su kanile
potopiti moju rahlost,
ali su zaustavljene
i pretvorene u mravinjak
koji maršira tijelom
i katkad izbije tek da podsjeti
Da, trebala sam vas grliti Y
a ne šutnjom probijati zvuk
ove rijetkosti koja nam se događa
i stavljati sumnju ispred tuge..
i umjesto parola preuzeti odgovornost
za ovu ljubav čijih se stijenki
zalijepljenih za kožu iznutra
ne odričem, ali
to već zovu krv..trebala sam
vas razumjeti Y
a ja bi pustila suze radi sebe
prebacujući ludilo na oboje
a krivnju malo više na vas
A gdje bi uopće s ovim mirisom
koji rastvara pore
i kome bi darovala ove bore
osim rukama čije umijeće
sokovima prepoznajem.
Trebala sam vas samo voljeti Y.

MARIJA LAMOT

BIĆA S KOJIMA SE USPOREĐUJEM

Bića s kojima se, bezoblično, uspoređujem
nježnim usporedbama: vaza, prozor,
stablo, sunčan dan, raspukla zemlja, rasute
zvijezde, zimsko nebo, dolazak proljeća,
proljetnice, biljna vlakna, vezivno tkivo,
svijet kojem ne pripadam, autizam,
smiraj
prostor, vrijeme, iskustvo, transcendendtne
ideje - odnosi voda
očima, pozaspalim među sjenkama.

(MARIJA LAMOT, Neprestano stvarima mijenjam imena, Sarasan, Zagreb, 2008.)

MICHEL HOUELLEBECQ

Tragovi noći.
jedna zvijezda sjaji, sama,
Spremna za daleke pričesti.

Sudbine se okupljaju, smetene,
Nepomične.

Mi idemo, znam, prema neobičnim jutrima.

(MICHEL HOUELLEBECQ, Sabrane pjesme, Litteris, 2007.)

SIMO MRAOVIĆ

Iako svaki dan padnem s neba.
Ne predajem se.
Dok me još ima.
Lutam po nebu.

To nije tajna.
To svi rade.
Osim u snovima.
Tamo je nebo zauvijek slano.

A kad se probudimo teško je.
Nosimo ga na glavi.
Ako padne ideja.
Nebo ublaži udarac.

Osjećam u kostima pada kiša.
Zato smo važni zato smo tu.

Na kraju moraš ljubiti.
Tamo spavaju sve tajne.
I sve je istina.
Kao u bezazlenoj magiji.

(SIMO MRAOVIĆ, Između usana, Meandar, 1997.)

JOZEFINA DAUTBEGOVIĆ

(24.2.1948- 27.11.2008.)

UZNESENJE

Sazidao si mi kuću
od svjetlosti.
Nema ugla
za tugu.

Tea Benčić Rimay, I bude šuma (mala studija o poeziji žena), altaGAMA, Zagreb, 2005., str. 149

TON SMRDEL

SVIBANJSKA NOĆ

kakav to pjesnik
prolazi kroz zvjezdanu noć
i divnom rukom
cvjetnih prstiju
čistih dlanova
sebi gradi u ponoćnom miru
osluškujući drhtaj nepoznata srca
skromni
uzbudljivi spomenik

(TON SMRDEL, Izabrane pjesme latinske i hrvatske, Naklada Jurčić, Zagreb, 2007.)

ALOJZ MAJETIĆ

Ispod jastrebova slušam srce grada

prestižemo oblake
srce grada sve je tiše
jastrebovo srce nadglasava prasak pomamnih munji

s drugoga svijeta
vidim još samo dijete koje lista slikovnicu
i povremeno baci pogled u nebo

(ALOJZ MAJETIĆ, Daljinsko upravljanje (Izabrane pjesme), Altagama, Zagreb, 2002.)

 

DINO ŠARAN
(LETU ŠTUKE, 2008.)

TESLA

Sve ti je ravno do dna u zemlji tulipana
Jer sve si dalje od laži i demona Balkana
Gdje su ti davni ljudi? U kojem vremenu žive?
Prokleta divlja plemena, tu jedni druge još krive

A pjesme pjevaju djeca, nadu čuvaju novi
Nazovi

Kada posisaš sva vesla, tada Nikola si Tesla
S pravom možeš reći da je struja tvoja
Cijeli život za ideju, tvoje riječi su u spreju
Zato nemoj da te puca paranoja

Koliko košta sloboda? Čime se ona mjeri?
Bez zemlje, para i roda, u svojoj privatnoj vjeri
Istina davno rečena, svi ispunjeni snovi
Zaplovi

Kada posisaš sva vesla, tada Nikola si Tesla
S pravom možeš reći da je struja tvoja
Cijeli život za ideju, tvoje riječi su u spreju
Zato nemoj da te puca paranoja

Svi na ulice, dižimo guzice
Jer svijet je u nama, a ne u kulama
Svi na ulice, nek padnu ubice
Spalimo zastave sve, mašimo ćunama

ENES KIŠEVIĆ

koliko sam sebi uzmeš slobode
toliko ćeš slobodan biti
vatra jest sunce na ognjištu
ako vatru vratiš biti

(ENES KIŠEVIĆ, I ništa te kao ne boli, Mladost, Zagreb, 1980.)

BORIS MARUNA

BEING THERE
...

Pouka: Mi bismo trebali žaliti Amerikance
kao sami sebe Oni nisu drugačiji od nas
samo što su puni špinata i snage
pa kad nešto hoće
po uzoru na svog predsjednika
oni to i učine.
I stvar pali.

I ponekad ne pali.

(BORIS MARUNA Upute za pakleni stroj, NZMH, Zagreb, 1998.)

VARLAM ŠALAMOV

Stihovi nisu samo odraz
događanja u manje vrijednom,
oni su - zemljina kruženja
karika nađena odjednom.

Stihovi nisu sjajnost,
svjetiljka usred tame tmaste,
već stvaralaštva postojanost,
s nepopustljivošću mašte.

Stihovi - znaci su djetinjstva,
s jučerašnjom boli su jedno,
i baština su iz davnina,
vreteno samoizrađeno.

(časopis "Poezija", VBZ, Zagreb, srpanj 2007.)

DRAGO BRITVIĆ

Milioner

Stojim pod svjetlom i pozdravljam ljude
što žure niz obasjani skver.
Budim se zorom, kad ceste se bude,
i uvijek po suncu biram smjer.

Ja, kada i gubim veliku igru,
igram je potpuno fer.
Ja imam srce, svoj grad i ruke.
Ja sam milioner.

Dolar i lira su hrpe papira,
i sreću ne kupujem za njih.
Moja moneta je šira od svijeta,
i zove se osmijeh ili stih.

O, čudesne svjetlosti grada,
plavi neon i blistavi skver!
Ja sam bogat i prepun zvijezda i nada.
I živim ko milioner.

(DRAGO BRITVIĆ, Mirno teku rijeke - stihovi (1957 - 2005.), VBZ, Zagreb, 2007.)

ZVONKO KUDELIĆ ŽUNA

GNOJ

plave nebe
ptičov poj
si još spiju
al ne i gnoj

on ud jutra dela na njive
zemlju napaja da kuruza raste žive

a zak nej smrdel?
zate je tu!
a zemlja je ionak - furt prehlajena

(ZVONKO KUDELIĆ ŽUNA, Druptinje, kupinje i grmužinje, Partenon, Zlatar, 2008.)

JOSIP ZLODRE

***

Dolazi mi u iznenadnom naletu otkrivenja:

Nitko nije budan, ali nitko ni ne sanja.

I konačno se osjećam kao da sam uspio.
Kao da sam svu nemogućnost
i neprobavljivost ovog društva sveo
na jednu jedinu rečenicu.

Nitko nije budan, ali nitko ni ne sanja.

Dodao bih još samo:

Previše je ulica, premalo gradova.

Previše ruku koje samo posežu.

Dubinski i unedogled.

CHARLES SIMIC

Pod novom upravom

Tunel ljubavi na sajmu.
Umpa-cumpa bend.
Dugonoga mažoretkinja s bubnjem.
Kamenčić u mojoj cipeli.
Male ptice na telefonskoj žici.
Hotel Velika Tajna.
Raštimani klavir.
Smrt smotani konobar.
Američka gomila za linč.
Savjet Ciganke gatare.
Mjesečina na pustom parkiralištu.

(CHARLES SIMIC, Hotel Nesanica - Izabrane pjesme, Profil, Zagreb, 2007.)

ENES KIŠEVIĆ

kaj se
kaj se
kaj
okaj život taj
praštaj
ispaštaj
gutaj
kaj se
kaj se
kaj
protkaj kajanjem kraj

(ENES KIŠEVIĆ, Mladić nosi svoje prve pjesme na ogled, Spektar, Zagreb, 1974.)

JACK KEROUAC

123. korus

Bit je shvatljiva u riječima
koje blijede dok se približavaju.
Što činiti, Bodhisattva?
O živi mirno; živi da bi volio
Svakoga
Budi usrdan ispod stabala
U ponoć na tlu.
Nema nade u prostoru
raspršene tame
koja se skupljala
još od Mojsija

Život je isto što i smrt
ali duša ide dalje
u istoj zasljepljujućoj svjetlosti.
Jedenje je isto što i ne-jedenje
Ali želudac je uporan
Mišljenje se nastavlja.

Moraš prestati misliti
prestani disati.
Kako da putuješ od Zbrke
do
Zbrke?
Oprosti svakome svoje vlastite grijehe
I pazi da im kažeš
Da ih voliš kako i jest.

(JACK KEROUAC, Mexico City Blues, VBZ, Zagreb, 2006.)

ENES KIŠEVIĆ

AUTOBIOGRAFIJA

da nisam bio
bio bih možda jednom
ili nikad
da bio sam
bio bih i sad
pa makar ne bio ja
ako već jesam
neka sam
bolje i sada nego nikada.

(ENES KIŠEVIĆ, Sve mirim te svijete, CKDSSOH, Zagreb, 1976.)

IVAN HERCEG

Warsaw, Warsaw

Kad si sa mnom po tko zna koji put
prekršila Deset zapovijedi,
na mitskoj strani noći, bez srebra i svjetla
za sve njene oskvrnute stanare,
bez ijednog izdajničkog šuma
odnio sam te preko ruba u prošlost.
Bili smo na liticu narezana pomrčina,
bili smo oljušteni kao maternica.

A sad, kad prašina se sliježe na taj trenutak
i usta su ti otvorene rane Krista,
sad možeš vrištati koliko želiš,
sad znaš da Curtis se ubio
jer nije mogao prestati voljeti dvije žene,
i da gledao je krv kako lipti iz zvučnika:
Warsaw, Warsaw, ukleti grade.

Voliš li i ti dva muškarca
i kojeg ćeš od njih ubiti?

Da život možeš skriti u jednu riječ,
bi li izabrala kristal, svemir,
plavo, nepravilnost ili nikad?

(IVAN HERCEG, Nepravilnosti, VBZ, Zagreb, 2007.)

VLADO GOTOVAC

***

Htio sam nešto učiniti za domovinu,
Ali probudio sam se
Izgovarajući slučajne riječi...
- Bolje je sanjati, nego biti budan za Hrvatsku;
A najbolje je to ne otkriti.

Onda skinuti zastavu
Potpaliti vatru nad glavom
Bezbrižan prema plamenu otići
Tamo gdje tragovi ne ostaju
I u jedru vlada crna tišina vatre

Nema više ludih, ni mudrih ljudi;
Ničega više nema, što čudi ili se žudi.

(VLADO GOTOVAC, Ušutkajte pjesnika, Institut Vlado Gotovac, Zagreb, 2007.)

LEONARD COHEN

MLADOJ REDOVNICI

Ova nezahtjevna ljubav
kupljena našim
teturavim rođenjima -
ti u svojoj generaciji,
ja u svojoj.
Niti sam onaj
kojeg tražiš.
Niti si ona
koju sam prestao tražiti.
I kako nas se samo slatko
vrijeme lišava
dok hodamo ruku pod ruku
preko Mosta Pojedinosti:
Tvoj red za sjeckanje.
Moj red za kuhanje.
Tvoj red da umreš za ljubav.
Moj red da uskrsnem.

(LEONARD COHEN, Knjiga čežnje, VBZ, Zagreb, 2007.)

Josip Zlodre

Poput suza

Milanu Mladenoviću

Tama je
pojela
srce grada

i korov je stao
zvaničan nicati
na sve strane

Samo je vjetar ostao
da prisloni svoje lice
uz napuštene ulice

da čuje nečije sveto
izranjanje iz sna

Mrvio si svemir
svojim prstima

ali su ti ruke
ostale čiste

Baš poput suza
ostale su
čiste

(Josip Zlodre, Srce nemira)

BOJAN ŽIŽOVIĆ

NEMA ME

Padaš u jastuk
I nema te
Pereš zube pastom za cipele
Jebe ti se
Za cijeli svijet
Onako jako
Bez durexa
Koljena ne savijaš
jer te bole
Bez preseravanja
Dižeš dvije mašine prljavog rublja
Bacaš ih kroz prozor
Gledaš jesi li nekoga pogodio
Padaš u jastuk
I nema te
Staneš u kut
Šapućeš
I urlaš
Nema me
Zar ne čujete?

(BOJAN ŽIŽOVIĆ, U slučaju da ne postoji, AGM, Zagreb, 2007.)

Romana Brolih

Kolut

Kolut naprijed teško ti ide
Uglavnom staneš negdje na pola,
Zamisli, ravnoteža te jebe.

Ti nisi bik ove koride
ni lajna s nečijeg stola
tetrijeb gluhan, ipak sluša sebe.

I slomi uvijek, ali čemu bijes
razočarenje umotano u plahtu
tango je prejak, da bude tek ples
čiji to glas bubnja u šahtu.

Kolut nazad ne ide ti uopće
samo noge mlataraju zrakom
Tko zna na koju stranu ćeš pasti

Netko se budi i glasno hropće,
pošalji ga doma prvim vlakom
neka te herc za taj potez ovlasti.

I skrši uvijek, jer je prejako
riječi su namjerno ovako grube.
Recept je tajna, nemre to svako
podigni pogled čuju se trube.

ŽELJKO IVANJEK

RIJEČI NISU LJUDI

Toliko je odjednom
previše riječi
iznenada

Gotov držati krajem
prethodnu stranu
pitam se -
što je kraj?
kako ga primiti?
možda kao list
mehanički
okrenuti

(ŽELJKO IVANJEK, Vunderkindova smrt, Durieux, Zagreb, 2007.)

ANDREJ UREM

Advenat

Zalit ću cvijeće izmetom svojim i sve što miriše podsjećajući na samo sebe. Nek izraste u nemoći shvaćanje uzaludnosti grijeha te ljubavi što organski čovjeka ne podnosi. Taj dom što truli od plodnosti. Staklenih očiju što pucaju i pršte masnom naslagom katranske katarze. Moje ruke jalove nikako da daju, da uzimaju samo pijesak, tutnjava u očaju.

(ANDREJ UREM, Svijet u tami, CDM, Rijeka, 1996.)

MILORAD STOJEVIĆ

PITANJA POETIKE

U lomnu,
u masku
otire oštrice.

S dna (ih)
pije.
Iz kotla
isteže munje
preko pejsaža.

To ja pjevam
glasom
osušena lista,
što
leluja
praznim
zrakom.

(MILORAD STOJEVIĆ, Korzo, Libellus, Crikvenica, 1999.)

VESNA KRMPOTIĆ

OVA POTRAGA I STRAST

Ova potraga i strast, ovaj ushit i bol,
znaju da negdje u daljini
bliješti tako jako blaženstvo,
da u njemu umire sve
što nije blaženo.

(VESNA KRMPOTIĆ, Blaženstvo -izbor na temu iz 108 x 108), Profil, Zagreb, 2006.)

MARINKO NIKOLIĆ

ANTIKVARIJAT

literarna princeza
svako malo odlazi iza
potegnuti dim
kao da uzima bombon
nateže rukav
zaviruje u neku knjigu svisoka
s lijeva na desno
ljubavnik joj, ne gledajući je
pokazuje olovkom istiskan papir
ona klimne
on klimne
od stana su napravili dućan
i zbilja mi je neugodno

ROMANA BROLIH

Operetna

Na tragu sam
I tebe bih
da budeš blizu uglavnom.
Ti reci kam
Dovrši stih
Uvijek se skljokam na ravnom.

Na tragu sam
Da skužim bit
Polako smiješim se bljeskam
Ne nemam kam
Jebo te, shit.
Samo da se ne zatreskam.

Tad gubim stil
Tugu i svijet
Koji me skupljenu drži.
Taj romobil
Kuriozitet
Opet me steže i prži.

Trio:

Na, na, na, na
Izmičem se
Ali za bijeg nemam dara
Spremna na ništ
Gnjevna na sve
Nekaj me lupa, šamara.

Zbor:

Sarkazam je otišel spat
Sva pamet, jezik mi plazi
U špiglu faca je mat.
Uživo u punoj snazi.

MILORAD STOJEVIĆ

RETORIČKI DIZAJN

Dogodi se da postanete glavna priča nečijeg sna i to vas
ne zateče.

(MILORAD STOJEVIĆ, Rosebud, HDP, Zagreb, 2006.)

OSKAR DAVIČO

Njegovo je da otvori limenku
ceste, da put premaže asfaltom kao
krišku kruha maslacem...
a ne da putuje.

Onaj koji vidi
ono što ne postoji kao da
stvarno postoji -
neosetljiv je na smrt.

Nema razloga
da je traži
putujući. Njega
odnose.

(OSKAR DAVIČO, Veverice - leptiri ili nadopis obojenog žbuna, BIGZ, Beograd, 1979.)

MARIO KOVAČ

ČEŠĆE I RJEĐE

Otkad imam vozačku, puno rjeđe čitam.

Dok sam se redovno vozio javnim prijevozom uvijek bih imao
knjigu pri ruci.

Ponekad mi se činilo da me gledaju i misle si: "Vidi kako pametan
i načitan mladić."

Češće mi se činilo da me gledaju i misle si: Gle kak' se preserava!"

U svakom slučaju, baš mi je drago da sam nedavno napuhao 0,85
i ostao bez dozvole na tri mjeseca.

Sad se ponovo mogu koncentrirati na pjesničku karijeru.

(MARIO KOVAČ, Jesmo li se za to borili, AGM, Zagreb, 2007.)

FARUK ŠEHIĆ

***
ispraznite svoja srca
neka policijski doušnici
pročitaju vaša ljubavna pisma

ispraznite svoje džepove
neka trljaju ruke vlasnici
svemirskih hipermarketa

ispraznite svoje mozgove
neka nebo, mravi, mornari
s Kurska čuju vaše riječi

ispraznite svoje oružje
neka crkne hijerarhija
jezik nacija država

(FARUK ŠEHIĆ, Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina, Durieux, Zagreb, 2007.)

LANA DERKAČ

***
Trenutak je granula.
U njoj tvoja tišina mili po meni
i mrav je, vlat je.
Ako u njoj prepoznajem ushićenost
i ništa drugo,
onda bih te pastoralnom vedrinom
mogla prepoznati kao izletnika
Na ekranu mog oka.

(LANA DERKAČ, Tko je postrojio nebodere, altaGAMA, Zagreb, 2006.)

ANTON ŠULJIĆ

TRIPTIHON DUŠE

Triptihon duše
Namaz misaonog

Vrh brijega zaustavljenog vala
pretvoren u prijetnju

Obrušuju se zatomljenosti

Činjenično stanje tempere

Čiju si mi namijenio ulogu
u galeriji postojanja

(ANTON ŠULJIĆ, Izabranice, Matica Hrvatska, Zagreb, 2006.)

ROMANA BROLIH

Svemir u prahu

A baš ti je fora
da nas pozoveš
ovako na brzinu.
I puštaš
da se držimo za ruke.
Neko odozgora
smiruje bijes
ubrizgava toplinu
i spašava od bruke.

Napokon stojimo skupa
buljeći u poplavljenu prazninu
Evo srećo sad smo ista grupa
provarili smo tvoju doktrinu.

A baš ti je fora
da se ne javiš
čitav tvoj život je
upozorenje.
Znam nema drugo
ili ga slaviš
ili.

Nema ili
tu smo.
Mafiozo,
mamin sin
i poetesa.
Ispraćamo
sebe.
Svako u
svom kutu,
tvoga lijesa.

WALLACE STEVENS

Bez iluzija u deset sati

Kuće su uklete duhovima
u bijelim spavaćicama.
Nijedna nije zelena,
Niti grimizna sa zelenim kružićima,
Ni zelena sa žutim kružićima,
Ni žuta s plavim kružićima.
Nijedna nije neobična,
sa čipkastim čarapama
i pojasevima izvezenim perlama.
Ljudi neće sanjati
o pavijanima i nanarima,
tek, tu i tamo, stari mornar,
pijan i usnuo u čizmama,
hvata tigrove
po crvenom vremenu.

(CAMILLE PAGLIA, Slomi, sruši, sprži, Postscriptum, Zagreb, 2006.)

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ

Lutanje

Samotan lutam večernjim ulicama,
Na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja:
Stotinu uglova, stotinu svjetiljaka,
Al nigdje nema tebe...Tebe nema.

DRAGUTIN TADIJANOVIĆ, Brod (Samostan), listopad 1920.

BORIS MARUNA

(1940. - 14.6.2007.)

NIKAD NEĆU PRESTATI PONAVLJATI

Ja sam vaš prorok. V. Majakovski

Ja nisam pjesnik budućnosti
Ja je nemam
Nemam ni potrebnih vizija
ne zanimaju me sutrašnji naraštaji
Vječnost ne kuca na moja vrata
Moja riječ ne otkriva tajne svjetove
Na moju riječ voda ne poteče iz kamena
Ja živim svoj život među vama
Gorak kao početak amebe
Posvuda ste samo vi s vašim omčama
S vašim kravatama i s vašim teorijama
S vašom tvrdom potkoljenicom stvarnosti
I meko uvezanim Marxom na polici
S vašom beskrajnom vjerom u traktore
I lakom sumnjom u vlastite žene
Bez vas ne bih mogao
Ja sam vaš pjesnik
Samo vama govorim
Samo za vas ponavljam
I nikad neću prestati ponavljati:

Kršćani, vi niste sposobni
Da nešto naučite!

(BORIS MARUNA, Upute za pakleni stroj, NZMH, Zagreb, 1998.)

ROMANA BROLIH

Naslov izaberi

Ne, znam tko si i baš me briga
Ali jure te hijene imaju miris koji budi
Nakon stotog neuspjelog giga
I dalje misle da su odabrani ljudi.

Nemam pojma zašto mi se sviđaš
Iznenadi i razapni intuiciju
Ludilo je nedovoljno baš
Kao razlog za prohibiciju.

Rijetkima poklanjam refren
Al to još uvijek ništa ne znači
Moj je strah sto put prevaren
Al kad ga pozovem on će izaći.

MILAN B. POPOVIĆ

Smisao u besmislu

Reći ću ti da nada postoji
oko nas,
u potpunom košmaru nemira i razočarenja,
igre bez pravila i smisla.

Za njom sam tragao
odgovorom na sve
obrise mu prepoznao.

Sat rastavlja minut,
snop svetlosti guši tamu tmine,
uvek nova pitanja,
uvek stari izgovori.

Reći ću ti da nekome moraš verovati.
Svi smo potpuno sami
svet jeste surovo sam,
bez vere je
koja mu suštinu boji.

(MILAN B. POPOVIĆ, "Molitva tetoviranog srca", Beograd, Narodna Knjiga ALFA, 2006.)

ROCHELLE KRAUT

Moja šminka

na mojim je obrazima
rumenilo od dva piva

za oči koristim
kolobare besanih noći
to je velika prednost

kao ruž
nosim svoje usne

(CAMILLE PAGLIA, Slomi, sruši, sprži, Postscriptum, Zagreb, 2006.)

MARKO POPOVIĆ

velegrad noću

mozak na pločniku
šetnja psa
poziv prostitutke
modna revija
osamljeni pijanac
prvi seks zaljubljenih
krik padajućeg samoubojice
intimna večera za dvoje
silovana žena
prvi dah novorođenčeta

(Marko Popović, Nenapisana Pjesma, Kajkaviana, 2007.)

TAMARA BLAŽINIĆ

Ja stojim tu,

kao čovjek od krvi i mesa,
kao žena

I jel' bitno što je bilo prije
i što će biti poslije

Jel' bitno što sam bila
i što ću biti
Nije li dosta ovaj trenutak,
moment

Zašto uvijek mislimo na ono što će biti
I nismo sretni sa ovim što imamo SADA.

(TAMARA BLAŽINIĆ, Tihe misli, Biblioteka Pihači, Stubičke Toplice, 2007.)

MILE STOJIĆ

H.J. Draper: Odisej i sirene

Odvežite me od stupa. One me zovu
I njihove pjesme na tren me bogom učine
Želim samo poljubac glazbu njihovu
Pa neka umrem i padnem na dno pučine

(MILE STOJIĆ, Priznanje, VBZ, Zagreb, 2007.)

BRANISLAV GLUMAC

proljeće

to je sekund kad sve izbubri u hip.
kad dan postane modna pista.
a leptir prepravi pluća u veća od vlastita tijela.
dok breza na brzaka isporuči konvertibilno srebro u
obližnja sela.
sve se složi. demon s anđelom. djevica hoće baš kurata
mefista.

(BRANISLAV GLUMAC, Ljekarna vremena, VBZ, Zagreb, 2006.)

BRANIMIR ĐONI ŠTULIĆ

KURAC PUCA SRCA KIDA

Naslov je dobar zbilja

(BRANIMIR ĐONI ŠTULIĆ, Smijurija u mjerama, Vreme, Beograd, 2005.)

BRANIMIR ĐONI ŠTULIĆ

NAJVEĆI USPJESI BIVŠIH JUGOSLOVENSKIH PROSTORA

U Srbiji Čorba rado ide Srbin u vojnike
U Hrvatskoj Metak i majmun radi što majmun vidi
U Bosni Dugme i topom ću te gađat moja mala
U Sloveniji Lačni Franc i prijdi dala bom ti cvet
u Makedoniji Leb i sol sraćka kao kakao
U Crnoj Gori Radović dobro jutro Beograde

(BRANIMIR ĐONI ŠTULIĆ, Smijurija u mjerama, Vreme, Beograd, 2005.)

ROMANA BROLIH

A st(r)id?

Trofej ti je pao u bunar
Mnogi su ga pipkali, ali ga nisu digli
Odlazim da ne pokvarim stvar
Još dok zreli u moj vrtić nisu stigli

Da li si i ti volio Astrid
Slatkorječivog, magičara, prevaranta
Koji ti ujutro postavi zid
A navečer brije da ste konstanta.

Da li si i ti cmoknuo Astrid
Ledenog i ludog transvestita
A ti bi malo kao bio hibrid
pa htio da te niko ništ ne pita.

Raspadnuti svijet još podrhtava
Epicentar u plućima, razvaljuje totalno
Pusti sjetu da se sa mnom, zafrkava
Ne, to nije furka, meni je tak stalno.

SANJA LOVRENČIĆ

neki modar izvor
u koji je netko ubacio oblak
vrijeme prolazi
voda se bistri...
kao opet bude čist
opet ćeš se htjeti
u njemu utopiti

(SANJA LOVRENČIĆ, Rijeka sigurno voli poplavu, Autorska kuća, Zagreb, 2006.)

VLADO MARTEK

nisam pjesnik jer
da hoću mogao
bih to biti

(VLADO MARTEK, Predpoezija, HDP/Durieux, Zagreb, 2006.)

TEREZIJA LETINIĆ CIGLENEČKI

Riječi svijetom putuju
njihovi tragovi
na licu ljudi ostaju
urezuju
patnju i očaj
radost i vedrinu
ljeska se sunce
u očima
ili tamna bez sjaja
mjesečina

(TEREZIJA LETINIĆ CIGLENEČKI, "Svjetlice", samizdat, Požega, 2006.)

LANA DERKAČ

TERRA INCOGNITA

Nemirno dišeš jer staješ na terru incognitu
gdje su cvjetovi voćke
najprije naselje bijelih leptira
pa mramor

Led u hladnjaku opet je poprimio
izgled mjesečevog kamena
Kap na čaši sličnija je gorskom kristalu
Ako se uskoro okameni sve što se miče
centri za disanje objavit će izvanredno stanje
Hoće li netko zaustaviti mehanizam noći
pretvoriti ga u oniks
kao danje nebo u nepomičnost kalcedona
i prekinuti ono što ti se uvijek iznova prikazuje
poput zavodljivog striptiza šutnje

(LANA DERKAČ, Striptiz šutnje, Jutro poezije, Zagreb, 2006.)

ZVONKO KUDELIĆ ŽUNA

JA

stuo očenašuv nej bile dosta
da Buog mi uprosti griehe se
ni stuo liet jakuga posta
same voda i nakosane kuprive
preveč sam zgrešil
poune sam klel
toga se nem nigdar razrešil
i Buog je kre mene punorel

(ZVonko Kudelić Žuna, "Dvurišče, strnišče i goluvrataste pišče", 2006. Zlatar)

ĐURO SIKIRIĆ

Nesanica

halove dozivam nesanicom
stanje održavam Pixiesima i kavom
pisanjem na šanku
deranjem na prijatelje
ali onda samo na trenutak
pogledam nebo
i vidim od čega je načinjeno
poput čipke je
pticama ispunjeno
upravljam oblacima
a kad sve postane strašno
i obolim od moći
pobjegnem u more

(ĐURO SIKIRIĆ, San o letenju, Narodna knjižnica i čitaonica Crikvenica, 2006.)

ROMANA BROLIH

Imaš prav

Odakle toliko bijesa, Nikolaj
Zamrznem li se ponovo
kada ću izaći.
Mašeš iz svih izloga,
drže te u rukama.
U ime tebe celibat biraju.
Ti koji prosječno sviraju.
Kaj nije bolje da se diraju.
Odakle toliko bijesa?
Nikolaaaj??
I pištolj uvijek
usmjeren prema sebi
A veli da me voli.
Da ne bi.

SANJA PILIĆ

SLIKE I RIJEČI

Naše igre su privremene, hvala Bogu. Poput
boja u tubici smo. Ima
nas raznih pa kad se pomiješamo bude
zanimljivo.
Pljas - raskošni potez kista - jer, eto, bili smo
pogodni za velike stvari.
Ili pljuc - zatvoreni smo u tvornici šijući
rukave i okovratnike.
Neke se boje stvrdnu, izblijede, nestanu,
a neke kroz stoljeća žare, ostavljaju trag.
Ipak, krhki smo i nitko nije vječan.

I najlošiji
i najbolji stihovi pretvore se u nerazumljivu
prašinu. Za moćne pjesnike, to je,
uglavnom,
razočaravajuće.
Za male, oslobađajuće.

(SANJA PILIĆ, Ljubavi različite, pjesme razne, Mozaik knjiga, Zagreb, 2006.)

SIMO MRAOVIĆ

34

Gledam u ladicu.
Nema.
Gledam u ormarić.
Nema.
Zavirim u sve džepove.
Nema.
Razgrnem suđe.
Nema.
Pogledam iza knjiga.
Nema.
Ispod kreveta.
Nema.
U kupaonici.
Nema.
U spavaćoj.
Nema.
Na balkonu.
Nema.
Pa gdje je nestalo?

(SIMO MRAOVIĆ, Nula nula, SKD Prosvjeta, 2006.)

ROMANA BROLIH

Pa, da

Sjećaš se, ma daj,
Imale smo stila.
I dovoljno cinizma
Da odmaknemo mrak.
U kvartu pelud,
gdje si dosad bila.
Moj pinč zvao se Perla.

Oduvijek
senzibilne
drskima zovu.
Svi što
između redova
vide prazninu
Ona je
kričala umjesto mene.
Sad me
nimfa pokriva
I kuži.
Ne, hvala
ne pijem u društvu
Meni se, uglavnom
sa mnom ruži.

Između Beatlesa i Stonesa
Biram Qeen.
U kvartu ambrozije
jedva se čeka miris zime.
Moj pinč zvao se Perla.

DINKO TELEĆAN

čovjek:
iskra ljubavi u blatu
koja preraste
u zvijezdu
ili zgarište

pokreti mu prije pokreta
drže sunce ili mrtvu sjenu

hoda s mogućnošću očiju
i prepolovljenom osi u lubanji

uvijek blizu
da bude vjetar
što raznosi iskre

(DINKO TELEĆAN, Iza, AGM, Zagreb, 2006.)

STJEPAN BALENT

OŠTRA ZRNCA PIJESKA MEĐU PRSTIMA

...
na ulicama su vladali anarhija i strah.
neprestano ušutkivana, skupljala je vrisak
u malu preciznu točku. onda je skršila kukuljicu
odjurila rukama pritiskajući glavu, trgajući nevidljive
niti oko sebe. kada gleda pticu, misli
o onome što ju je stavilo tamo gore, izmislilo
takav let

(STJEPAN BALENT, časopis "Poezija", godina II, br. 1-2, svibanj 2006.)

ROMANA BROLIH

Putna

Dijeliš ili igraš
Dimitrije
Pitomo devijantni kockar
U tebi drhti, utopi ga vinom.
Njihov si ili naš
Odluči se
Tako si djetinjasto star
U labavoj vezi sa tišinom.

Igraš ili dijeliš
Novela.
Ludo osviješten krupije
Kroz tebe putuje i laje
Kuda se seliš
Bez tijela.
Ima tu svega kaj ne.
Tvoji se zubi opet sjaje.

Nije valjda da te vrijeđa
Ovaj momak koji gabla laži.
Ajde, skini si ga s leđa
Novela, daj se okuraži.

Pa nije valjda da me zeza
Definiraj mi otvoreni čvor
Ma, ne postoji takva veza,
Slab karakter, sramni izgovor.

(kolovoz 2006.)

ROMANA BROLIH

Pametno moje

O čem se radi,
ne misliš valjda da si nešto drugo
dok kružiš oko stola sa bijesom na licu.
Ma, daj se izvadi
herc ti je sve moguće fore popljugo
možda za razum ipak imaš dobru žicu.Svi su u redu,
ali krivi avion nemaš kartu za let.
tek sladak osmijeh, za rijetke krijes u oku.
Da te privedu
oduvijek si htjela, žudjela polusvijet
zar u plićaku tražiš misao duboku.

Iz tvoga srca,
transvestiti ulaze, izlaze bez reda,
živiš krivo iz tebe kocka izbija.
Možda se uštrca
I sam od sebe napokon se preda
bistri makro ekskluzivnih emocija

Kad se već trošiš
zakaj sve to debelo ne naplatiš,
klate se, cereću, stišću.. i dalje zebe.
Koga to prosiš?
Koga to riječima teškim mlatiš?
Ma, tko to čitajući tebe, uvijek najebe.

(srpanj 2006.)