SIMO MRAOVIĆ:
Između usana,
Meandar, 1997.

Četvrta knjiga pjesama Sime Mraovića. Ima 6 ciklusa preraznorodnih pjesama. Ima previše “pjesničkih pjesama” a la: “vidi cvijeće, drveće i sunce”. Ima manje opakih pjesama no u prošlim zbirkama, pogotovo u odnosu na fantastičnu “Na zemlji je sjena” (1994. Meandar). Desetak je ubojitih, simokresnih opičenih pjesama. Evo nekih djelića i cijelih:

 

“A ljubav gdje je ljubav / Može li biti veća od užasa. /Može. “(Imam srebro u kosi kao majka)

...

Iako svaki dan padnem s neba.
Ne predajem se.
Dok me još ima.
Lutam po nebu.

To nije tajna.
To svi rade.
Osim u snovima.
Tamo je nebo zauvijek slano.

A kad se probudimo teško je.
Nosimo ga na glavi.
Ako padne ideja.
Nebo ublaži udarac.

Osjećam u kostima pada kiša.
Zato smo važni zato smo tu.

Na kraju moraš ljubiti.
Tamo spavaju sve tajne.
I sve je istina.
Kao u bezazlenoj magiji.

...

Josipu Severu

Roditi se na ledenu sjeveru.
Pijan od votke i poezije.
Tri materinja jezika.
Sirimaštva, nade i vjere.
Na ledenu sjeveru.

Ali ničeg ti nema doli ovoga svijeta.
Gdje i budala ima pištolj i bombu.
Ali za opasnog glagoljaškog leoparda.
Budale izvan nemoćne pjesme.
I nisu budale.

Već pusta vječnost.
Kraj mene i kraj tebe.
Do ptice krasne strasti.
Crne kao zenit ove utvrde.
Koja pljuje i zijeva bijes i dosadu.

...

Sretoh velikog političara.

U mojim očima.
On je obični seronja.
Ali pravim se blesav.
I pristojan.
Smješkam se.
Pazim da ga ne uvrijedim.
I da me ne uhapsi.
On radi i za policiju.
Obnaša tri časna zanimanja.
Političar policajac i vojnik.
Prvi laže drugi krade treći ubija.
Običan čovjek nema šanse.

Usrao se ili od straha ili od uzbuđenja.

Izvolite cigaretu pružam servilno.
Ali kroz poderani džep.
Držim se za simokres.
I pomislim.
Ne kažem naglas.
Puši kurac.

...

Ma čovječe letim
leti onda boli te kurac
ako se zabijemo u oblak
to ne boli

(zaustavljamo fićoratija i budimo ga)

...

Koji put netko u gradu nešto kaže.
On je pjesnik sreća što sam.
Tamnije puti pa da ne pocrvenim.

Ponekad mi kaže kolega pisac.
Kaže nisu ti loše pjesme ali.
Meni se to neda čitati jebiga.

S druge strane ustrajno pišem.
I molim Boga da ne budem jedan.
Od onih vrijednih ali bez dara.

Razlika između dobrih i loših je.
Mala i često nisam posve siguran.
Ili naprosto ne vrijedi tolika truda.

Zato koji put netko u gradu i kaže.
On je pjesnik ali sreća što nemam.
Crvenih krvnih zrnaca pa sam bijel.

Kao zid pomalo vučem na zeleno i.
Moram priznati nekad izmaštam veliko.
Bogatstvo iako sam švorc pa posudim.

Samo za cigare pa kad popis spadne.
Na nulu padne neka lovusina i ras.
Poredi se po dugu i tako vam je to.

...

Nova cura dolazi a sonet je
Bat ćemo se u njegovim sobama.
Svlačiti se u njegovim robama.
Ako Bog da snage cijelo stoljeće.

Moja cura dolazi a sonet je.
Baše t’jelo posve nago nejebno.
I tone u slasti duboko na dno.
A tamo tek zebe ljuto proljeće.

U trave šumu u zgaženu listu.
Nova cura dolazi a sonet je.
Bežljiv će pokriti srušenu bistu.

Jebe ona ono i ja se tišće.
Kaže imaš tu naviku baš čistu.
Grubo ga tišće i vrtnjom ga išće.

...

Svi frendovi koji nisu pjesnici otišli su.
Dođu za Božić i Novu godinu Cugamo.
Rolamo Pričaju priču Prvo je bilo teško.
Ona je upal neki poslić onda je upal.

Drugi i sad svaki mjesec zarade moju.
Godišnju plaću Vele ne bumo se vratili.
Ak ne bu bilo dobro ko vani mislim si.
Najebali ak je tak bed kak oni vele.

Mislim si jebiga ja bum ostal makar.
Budem živel ko pes Ni to sam tak.
A oni zovu vele mogo bi radit to i to.
Za početak lova i smještaj Tu se ne bu.
Nikaj promenilo viš da nema šansi.

Dugo dugo si mislim imaju i nemaju krivo.
Idem i ja van po kruh cikse i abc kulturu.
I vratim se doma domu se vratim doma.
Zalijem cvijeće ispred vrata u ničijem hodniku.
Zaključam se skuham čaj isključim se i zaključim.