NIKOLA TESLA

Priču bi se moglo započeti nekako ovako. Dok stojim pored novopostavljenog spomenika Nikoli Tesli nadomak zagrebačkoj Teslinoj ulici, s kartom za predstavu Tesla Electric Company u džepu, otvaram novine u kojima čitam o velebnom političkom happeningu u Smiljanu, Teslinu rodnome mjestu, i pogledom prelijećem preko HEP-ovog plakata kojim se obilježava sto i pedeseta godišnjica Teslina rođenja.

Asocijacije naviru.

Jedan od TV prizora iz djetinjstva koji su mi ostali urezani u sjećanje je i scena u kojoj Tesla (glumio ga je, i tada, Rade Šerbedžija) cijepa ugovor potpisan s Georgeom Westinghouseom, na opću konsternaciju mojih ukućana. "Pa kaj je njemu?!" uzviknuli su u nevjerici. "Nije svoj", komentirala je lakonski baka.

Kasnije sam shvatio da je Tesla zapravo bio vrlo "svoj", premda ne na način koji bi ga učinio milijarderom. Bio je inženjer-pjesnik, romantično i strastveno zaljubljen u elektricitet. Scena s Westinghouseom, vlasnikom tvrtke Westinghouse Company i investitorom, odigrala se u okolnostima u kojima je odluku o sudbini kompanije trebao donijeti upravo Tesla. Westinghouse je, u duhu američkih pionira, bio prihvatio Teslinu viziju o višefaznom sustavu u doba u kojem je Edison, tada već bivši Teslin poslodavac, inače beskompromisni promotor istosmjerne struje, bio glavni igrač na tom polju. Tesla je Westinghouseu bio zahvalan zbog povjerenja što ga je imao u nj. Odrekne li se ugovora, Westinghouse će zadržati nadzor nad poslovima. I inače posve nepraktičan kad je u pitanju bio big bussines , Tesla je, nimalo poduzetnički, nimalo anglosaksonski, reagirao ekscentrično, slavenski velikodušno, s povjerenjem, bez fige u džepu. Time što je poništio ugovor, odrekao se, po svoj prilici, basnoslovnog bogatstva. Jer, otkrio je budućnost.

U sjećanju mi je ostala i tamnozelena banknota od 500 jugoslavenskih dinara, prvi put izdana početkom sedamdesetih, novčanica koju smo tih godina moji vršnjaci i ja, tada djeca, prilično rijetko viđali. Naime, prilično je vrijedila. Na njoj je otisnut prikaz Teslina lika ovjekovječenoga u spomeniku postavljenom pored Niagarinih vodopada. "Jednog ću dana otići u Ameriku i natjerat ću Niagarine slapove da proizvode koristan rad", rekao je mali Nikola ocu, mjesnom popu, koji se zacijelo pokroviteljski nasmiješio...

S Teslinim likom, mimo spominjanja tijekom školovanja i ovakvih uzgrednih sjećanja, susretao sam se razmjerno rijetko. S djelom, naprotiv, svakodnevno! A sada, reklo bi se da je Teslin lik (ponovno) in . Nešto kao Stoljeće i pol Tesle . Ili, Mi smo Teslini, Tesla je naš . Ova godina, nota bene , Nikoli Tesli nije posvećena samo kod nas.

Čitajući tako ovih dana o Tesli, primijetio sam jednu, no dobro, ne samo jednu, neobičnost. Naime, Tesla doista jest svjetski poznat. S obzirom na ono čime je zadužio čovječanstvo, s punim pravom. Činjenica da se u arhivi rođendanskih čestitaka nalazi i ona Alberta Einsteina dovoljno govori. Ili portret na naslovnici magazina Time . Ili činjenica da je međunarodna jedinica magnetske indukcije nazvana tesla . Kao i krater na tamnoj strani Mjeseca. Kao, uostalom, i kalifornijska rock grupa.

No, isto tako, naišao sam na, bojim se, jednako prisutnu posvemašnju ignoranciju. Kao tipičan primjer mogla bi poslužiti Samantha Hunt, spisateljica iz Brooklyna koja o Tesli piše roman. Izjavila je kako je za njega doznala sasvim slučajno, dok je proučavala život Allesandra Volte. Bila je, reče, zaprepaštena kad je shvatila da o njemu ne zna ništa. Ali, dodala je, "djeca u američkim osnovnim školama ne uče ništa o Tesli". Primijetio sam i to da se u, na Zapadu pisanim, znanstveno-popularnim knjigama koje se bave razvojem znanosti kroz povijest, pa i onima koje su postale uspješnicama, poput Brysonove Kratke povijesti gotovo svega , Tesla uopće ne spominje. Kako je to moguće?

Rekao bih da je to tek jedna u nizu kontroverzi koje okružuju život ovog usamljenika i vizionara. Primjerice, u financijskom smislu, veći dio njegovog života nalik je vožnji na toboganu u lunaparku.

"Proživio sam cijelu godinu strašnih muka i gorkih suza, a moje su patnje bile pojačane materijalnom oskudicom", rekao je Tesla osvrćući se na 1886. godinu koju je proveo kopajući kanale na ulicama New Yorka. Sam dvije godine kasnije pozvan je da održi glasovito predavanje u Američkom društvu elektroinženjera, nakon čega ga je zapazio industrijalac Westinghouse i ponudio mu za dotadašnje patente milijun dolara u gotovini, uz tantijeme. Tesla je, po svemu sudeći, mogao postati Bill Gates svoga doba.

Premda je volio imati novaca, ponajprije zbog financiranja pokusa, i premda ga je očito imao dovoljno za financiranje ključnih izuma, veće svote su mu redovito izmicale. Prvi put se to dogodilo dok je još radio kod notornog Thomasa Alve Edisona, kojemu je ponudio pomoć oko unapređenja njegovih primitivnih dinamo strojeva. Čangrizavi izumitelj obećao mu je pedeset tisuća dolara ukoliko uspije. Tesla je na tome radio nekoliko mjeseci, pri čemu treba znati da je to značilo boravak u laboratoriju po osamnaest sati dnevno, obično od 10,30 pa do svitanja sljedećeg dana. Uključujući i nedjelju. Međutim, nakon što je obavio posao i zatražio isplatu, Edison mu je objasnio kako ne razumije američki smisao za humor. To je ujedno bio i svršetak njihove suradnje. Štoviše, nakon toga, s obzirom da je Tesla, na našu sreću, promovirao izmjeničnu struju, Edison se svim silama trudio Amerikancima ogaditi njegov rad. Poznata je tako Edisonova sveamerička turneja tijekom koje su suradnici dijelili letke s histeričnim napisima o pogubnosti izmjenične struje, kao i bizaran podatak da je mjesnim deranima plaćao kako bi mu dopremili mačke i pse, dvadeset i pet centi po komadu, koje je potom javno usmrćivao "Teslinom" strujom.

Da je u svom naumu uspio, danas bismo živjeli u svijetu u kojem bi svaki gradić, ili valjda svaki veći gradski kvart morao imati po jednu elektranu... Pa ipak, Edison je postao multimilijunaš, drugo ime za izumitelja, za njega i danas zna svaki američki, i ne samo američki, pučkoškolac. O Edisona se u znanstveno-popularnim knjigama spotakneš svako malo...

Drugi ozbiljniji gaf bila je epizoda s osnivanjem Tesla Electric Light Company , kada su ga investitori bezočno izigrali i izbacili iz dioničkog društva.

Treći, i vjerojatno najozbiljniji Teslin financijski faux pas , koji ga je po svoj prilici, kad je novac u pitanju, odredio za cijeli život, spomenuti je ekscentrični ispad oko ugovora s Westinghouseom. No, njega je očito zanimalo nešto drugo.

Tesla je volio dobar život. U godinama izobilja, živio je na visokoj nozi. Vazda pomno dotjeran, s urođenom elegancijom i znanjem desetak jezika, nadaleko poznat, nije imao poteškoća oko ulaska u krug njujorške elite. Krajem osamdesetih godina 19. stoljeća u New Yorku mjesto za onodobne celebrities bio je restoran Delmonico , prestižno okupljalište skupine 400 , kreme njujorškog društva. U bijelim svilenim košuljama, svaki tjedan s novom kravatom, u bijelim rukavicama i s cilindrom, opsesivno uredan, ostavljao je prinčevski dojam. Vitak i graciozan, podsjetio me na stripovskog junaka iz djetinjstva, mađioničara Mandraka, samo što njegove čarolije, poput, primjerice, radija, djeluju i danas.

Tijekom devedesetih, omiljeno mjesto za večernji izlazak postao mu je hotel Waldorf-Astoria . Evo kako o njemu piše magazin Citizen , 1897. "Točno u osam on dolazi u hotel Waldorf . Odjeven je u besprijekorno večernje odijelo. Zimi nikad ne nosi odijelo, već samo frak. Večeru završava točno u deset i odlazi iz hotela u svoju sobu čitati ili se vraća u laboratorij kako bi proveo cijelu noć radeći." A večera se često sastojala od piletine punjene orasima ili pak patke s celerom, kombinacije koju je sam zamislio. U starosti je sve češće jeo ribu, a pred kraj života postao je de facto vegetarijanac. Naše gore list, bio je ogorčen kad je u Sjedinjenim Državama nastupila prohibicija, jer je s užitkom pio whiskey. Jedna od njegovih teorija, kad je o alkoholu riječ, bila je da njegovi preci dugovječnost mogu zahvaliti rakiji. Whiskey je i pio s namjerom da, kako je znao reći, doživi stotinu i dvadeset godina.

Kad smo već kod poroka, zanimljivo je spomenuti da je Tesla u svojim dvadesetim godinama, dok je boravio u Grazu, znao provoditi dane kockajući se, preciznije, kartajući. To se možda ne uklapa u sliku tehničkog genija i fanatičnog radoholičara, no to će ionako postati kasnije. Kad su za to dočuli roditelji, reakcije su bile oprečne. Otac, svećenik, razljutio se. Majčina reakcija bila je neusporedivo mudrija. U maniri najupućenijeg psihologa, naslućujući da "više istoga" (tj. prijetnji, prodika, molbi, pozivanja na odgovornost, suza itd.) neće polučiti željeni ishod, izvela je vješt manevar. Kad se razmetni sin jednom prilikom kući vratio praznih džepova, dobio je od roditeljice smotak novčanica, uz savjet da se dobro zabavi i, po mogućnosti, i njih što prije potroši. "Što brže izgubiš sve što imamo, to bolje." Mladoga Teslu to je toliko šokiralo da do kraja života nije osjetio želju za hazardnim igrama.

Majku je Tesla i inače često isticao kao osobu od koje je naslijedio izumiteljski talent. Štoviše, čovjek stekne dojam da je cijeloga života bio uz nju neuobičajeno vezan. Kad je 1892. boravio u Londonu, izvijestili su ga da mu je majka nasmrt bolesna. Smjesta je krenuo u Gospić. Uspio je zateći majku na životu, no umrla je za nekoliko sati. Tesla se razbolio i tjednima oporavljao. Budući da, koliko je poznato, nije ulazio u intimne odnose sa ženama, sporadično se može čuti da je bio homoseksualno orijentiran. Premda bi ga svjetska i domaća LGBT zajednica po svoj prilici rado pretvorila u gay ikonu, jednako tako nema indicija ni za pretpostavku da je ulazio u intimne odnose s muškarcima. Istina je vjerojatno u Teslinoj sposobnost da, kad jednom nešto odluči, odluči za svagda. Eto što je sam rekao na tu temu. "Naumio sam sav svoj život posvetiti radu i zbog toga sam se odrekao ljubavi i društva dobre žene; a i više od toga. Mislim da se književnik ili muzičar trebaju oženiti. Oni tako dobivaju nadahnuće koje ih vodi prema još većem uspjehu. Ali, pronalazač ima tako žestoku narav, s toliko divlje, strastvene osobnosti da bi morao sve to napustiti i tako se odreći izabranog područja rada kako bi se posvetio ženi. A šteta je što je tako; katkad se osjećamo tako usamljeni." I ponovno se moramo pokloniti Teslinoj samozatajnost! Hm, ima i celibat katkad svoje dobre strane... Jer, Tesla bi možda bio manje usamljen, ali bi zato cijeli svijet bio tehnološki manje napredan.

Gospodin kakav je bio, markantan dvometraš kakvim ga je već dao srpski mu rod i hrvatska domovina, čovjek s naslovnica okružen novinarima, izumitelj kojega su financirali magnati poput Astora i Morgana, muškarac toplih očiju i pomalo sjetnog pogleda, Tesla je ženama bio interesantan. Privlačnim, imućnim, inteligentnim ženama. O njegovoj atraktivnosti dovoljno govori podatak da je zaintrigirao i jednu Sarah Bernard. No, ne i ona njega. Pisma koja mu je pisala Katherina Johnson, supruga njegovog najboljeg američkog prijatelja Roberta Johnsona, u čijem je salonu bio redoviti gost, odišu jedva potisnutom željom za intimnošću. "Koliko su mi uši gorjele, jer smo razgovarali o Vama, pa o Rimu, pa o Vama, pa o Americi, o Vama, o Srbiji, o Vama, o znanosti, o Vama i o Vama, o Vama i o Vama. Bojim se da sam ja najviše govorila o Vama." Tesla je ostao dosljedan. U njega je navodno bila zaljubljena i Anne Morgan, kći Teslina financijera J. P. Morgana, bogatoga kao Krez. I ona je dobila košaricu . (Hm, Tesla tu možda ipak nije dobro odigrao... Doista, sa ženama i novcem nije se snalazio.) Napokon, i pjesnik Laza Kostić našao je Tesli dobru, dapače izvrsnu partiju za ženidbu, i ovaj put imućnu krasoticu iz Vojvodine, izvjesnu Lenku Đurđenski, koja je čak izjavila da je Tesla (kojega je vidjela samo na fotografiji), čovjek njezina života. Da se Tesla kojim slučajem predomislio, i opet ne bi bilo ništa od svatova jer je nesretna Lenka naprasno umrla.

Svoj, više fenomenološki doživljaj žene, možda je najbolje izrazio u jednom intervjuu danom 1925. "Borba žene za ravnopravnost završit će novim poretkom u odnosu na spol, u kome će žene biti nadmoćnije. Suvremena žena, koja već sada u čisto površnim pojavama predstavlja napredak svoga spola, samo je vanjski znak nečeg dubljeg i moćnijeg što sazrijeva u njedrima ljudske vrste. Neće se raditi samo o plitkom fizičkom oponašanju muškaraca kad se žene prihvate dokazivanja svojih kvaliteta, a potom i svoje nadmoćnosti, nego i u buđenju intelekta u žena. Ali, ženski je um već pokazao sposobnost za dostizanjem svih umnih tekovina i postignuća muškaraca. Kako će novi naraštaji nailaziti, ta će se sposobnost sve više širiti; prosječna žena bit će jednako dobro obrazovana koliko i prosječni muškarac, a potom i bolje obrazovana od njega, jer će uspavane sposobnost njezina mozga biti potaknute na djelatnost koja će biti snažnija i moćnija već i zbog mnogih stoljeća u kojima su mirovale. Žene će zanemariti ono što je bilo i iznenaditi civilizaciju svojim napretkom." Feministički prorok, štono riječ!

Kad sam ranije Teslu opisao kao inženjera-pjesnika, nije to bila tek dosjetka. Odlomci tračeva s Olimpa naslov je njegove pjesme koju je 1934. poslao prijatelju, avangardnom pjesniku Georgeu Vierecku. "Kroz svemirsku slušalicu, slušam zvijezde što kazuju/ Nekog novog su doveli pa mu Olimp pokazuju." (Stihovi svakako idu na ruku uvjerenima u Teslino izvanzemaljsko podrijetlo!) Tesla je uživao u društvu umjetnika, pjesnika, književnika, slikara, kipara, opernih diva, glazbenika... Iznimno je cijenio čika Jovu Jovanovića Zmaja i zajedno s prijateljem pjesnikom Robertom Johnsonom prepjevao niz njegovih pjesama na engleski. Johnson je pak, Tesli u čast, napisao pjesmu In Tesla's Laboratory . Bio je također intimus s nobelovcem Rudyardom Kiplingom, autorom Knjige o džungli , družio se s kompozitorom Antoninom Dvořakom... Posebno se ističe njegovo prijateljstvo s jednim od najpoznatijih američkih pisaca, Markom Twainom. Kad mu je jednom prilikom Tesla ispričao kako su mu upravo njegove knjige pomogle da prebrodi jednu od svojih teških boleština u djetinjstvu, veliki književnik je zaplakao... Twain je posjećivao Teslin laboratorij, sudjelovao u pokusima, a kad je umro, Teslu je to duboko potreslo. Koliko su bili bliski govori i priča o tome kako je Tesla neposredno prije smrti slao kurira s novcem na adresu na kojoj je Twain desetljećima ranije živio.

Često se družio s Ivanom Meštrovićem. Zajedno bi šetali i hranili golubove na Manhattanu. Njihova prepiska trajala je godinama. Meštrović, koji je Teslu smatrao jednim od velikana, kasnije mu je napravio spomenik i darovao ga 1956. Institutu Ruđer Bošković . Meštrović je također bio i jedini umjetnik kojemu je Tesla uistinu želio pozirati, premda su ga na to mnogi pokušavali navesti. Meštrović je s oduševljenjem pristao, no prekasno. Počeo je rat, i Tesla je uskoro umro.

Preminuo je 7. siječnja 1943. u hotelu New Yorker , koji je sada u vlasništvu Unifikacijske crkve velečasnog Sun Myung Muna.

Darko Milošić