STOOGES
 

JESUS LOVES THE STOOGES

Ni u ludilu nisam mislio da ću ih ipak vidjeti. Čak ne znam ni koliko sam to htio: gledao sam 4 puta solo Iggyja i mislio da je to - to. I onda prije neki tjedan nabavim DVD snimku prošlogodišnjeg koncerta u Detroitu, onog koncerta. I onda Igor javlja: dolaze na EXIT... Svirat će na sat vremena vožnje od ove sobe! Znam i da svi vi koji volite punk rock znate veliki dio biografskog materijala, već godinama srećem frendove koji ponosno iznose neke detalje iz burne prošlosti omiljenog nam benda skinute sa Interneta. I nije mi namjera privući nove zaljubljenike. Ovo je samo uvod u centralni događaj mog ljeta 2004...

Naravno, Detroit. Iggy je već bio poznat u lokalnim razmjerima, Prime Moversi su svirali blues. Nakon koncerta Doorsa, susret s braćom Asheton postaje legendaran: dogovorene su prve probe. Noć vještica 1967, na jednom fakultetu prvi put nastupaju i postavljaju standarde, kratki 20-minutni koncerti koji se - pamte. Iggyjeva bacanja u publiku i provociranja, mazanja peanut butterom, opasna gitara Ron Ashetona, s najnervoznijim solo dionicama na svijetu, bas Dave Alexandera i bubnjevi Scott Ashetona pratili su primitivnim ritmovima nabrijanu dvojicu. Ron je volio vojne uniforme, Iggy je...hm, šta reći - volio SVE, a show kakav su priređivali u to vrijeme nije radio nitko. Tekstovi kojima su uspijevali reći puno toga što je mučilo mlade Amerikance imali su savršenu podlogu u opasnim rifovima...it's all about sex, right? Poznatiji sugrađani MC5 pozvali su ih kao predgrupu za jednu svirku i tamo ih je vidio Danny Fields, ponudio im ugovor i - objavili su prvi album, za Elektru. Godina je 1968. U studiju je zapovijedao John Cale, imali su samo pola pjesama gotovih, za par dana su snimili I wanna be your dog ... Opasan album, na kojem je nekolikominutna posveta Doorsima We will fall , adolescentski bijesne No Fun i 1969 , album na kojem je wah gitara zvučala kao da ju 2 Hendrixa sviraju... Naravno, kako je i red, prodao se u nekoliko kopija, nije prošao zapaženo, ali kult je stvoren.



Droge, provodi, nešto lokalne slave i eto ti materijala za drugi album. 1970. je. Apsolutno remek-djelo, najbolja prva strana u povijesti rock muzike, ako pitate potpisnika ovih redaka. Fun House . Teško mi je pisati hvalospjeve, NAJtoplije preporučujem da malo-glasnije-nego-inače poslušate ako niste, i danas zvuči jebeno svježe. Snimljen uživo u studiju, Don Gallucci (svirao s Kingsmen u originalnoj verziji Louie Louie) je sjajno uhvatio čaroliju njihove energije. Ima tu bijelog bluesa ("Dirt"), protopunka s genijalnim stihovima i nabrijanim free-saksofonom ("1970"), Najopasniji Riff koji je stigao sa one strane Oceana ("TV Eye"), free jazza koji popunjava album ("L.A.Blues"). Pjesme koje su doživjele do danas nekoliko desetaka obrada, album kojega na liste all-time omiljenih albuma stavljaju Thurston Moore i Steve Albini. Danas se može nabaviti i box-set sa snimcima kompletnog sessiona... I tu priči polako dolazi kraj. Još manja prodaja, još više ludih provoda (u iznajmljenoj vili, pročitajte više u izvrsnoj knjizi "Please kill me" Legs McNeila), još manje proba i - Dave Alexander prvi odlazi. Te 1973. na gitaru dolazi James Williamson, Ron svira bas, a Iggy prepun heroina povjerava Davidu Bowieu snimanje jednog od najboljih albuma ikad, Raw Power . Album je preko Bowiejevih veza objavila Columbia, licencno čak i u Jugoslaviji. Ali, Bowie je usrao. Nema bubnja, produkcija je vrlo loša i do danas je osvanulo nekoliko studijskih, sirovih snimaka tog albuma, koje je Iggy pustio u opticaj na zahtjev brojnih fanova/purista i koji samo pokazuju (mada još uvijek nedovoljno dobro) koliko je to bio strašan materijal. Search and Destroy , naslovna, pa Gimme Danger, Your pretty face is going to hell ...

Williamson je izvrstan gitarista, koncerti Iggy&Stoogesa su bili sjajni, ali opet nije išlo.

Ovaj put definitivan razlaz, braća Asheton oformljuju New Order , kasnije nastavljaju odvojeno (poslušajte Scottovo bubnjanje u Sonic's Rendesvouz Bandu !), a James i Iggy snimaju solidne demo snimke i nude okolo, bez većeg uspjeha. Iggyjevu solo karijeru nećemo spominjati, bilo je uspona i padova, ali o tome drugom zgodom. Nakon okupljanja zbog 4 pjesme na prošlogodišnjem "Skull ring" Iggyjevom albumu, odsvirali su i nekoliko koncerata, pojačani Mike Wattom (ex-Minutemen, Firehose) na basu, umjesto preminulog Dave Alexandera i, da ponovim, dolaze u Novi Sad 04.07.

Ali, ja neću završiti priču. Još ću se osvrnuti na brojne bootlege koji kruže i desetke kompilacija koje možete nabaviti. Zato što su izvrsne i što bi se s njih mogla skupiti opasna kompilacija, kakvih sam si već i napravio nekoliko. Gore navedeni albumi ubrajaju se u službenu diskografiju banda, a ima ih još 30-ak koji su objavljeni na raznim krajevima svijeta, i skoro svaki ima neki snimak Koji Se Mora Imati, a ja sam za sve ove godine uspio čuti 9 i nisu me nešto naročito oduševili. Posebno&počasno mjesto u tom nizu pripada mini albumu "I'm sick of you", na kojem je genijalna I got right , nabrijana Scene of the crime i meni jako draga Tight Pants . Postoji barem 10 kompilacija koje se odnose na period poslije Raw Power, sa snimcima koji su možda, jednog dana mogli završiti kao četvrti album. U toj skupini su "Rubber Legs", "Open up&bleed", "Head On" i brojni bootleg snimci koncerata, od kojih je svakako najbolji "Metallic K.O.", koji se sada u nekim CD-varijantama pojavljuje i kao dvostruki, a zapravo se radi o snimci posljednjeg koncerta, kada je sve bilo na rubu raspadanja, a sve skupa dokumentirano je odlično i to je jedan od najnabrijanijih koncerata zabilježenih na vinilu. Odličan je i koncert iz Whiskey A Go Go kluba, iz 1973. Čuo sam i neke snimke iz zadnjih dana, skupljene kao "Wild Love" kada su svirali za svoj gušt, narkomanske bluz varijante, gdje se već nazire da je Propast blizu i da će Iggy morati k doktoru. Vjerujem da će se sad pojavljivati i neki novi snimci, a zaista je vrhunski doživljaj slušati ih ponovo, makar i na DVD-u.

Zaključak u priči o Stooges nemam. Utjecaji, Lester Bangs je lucidno to sve opisao u jednom članku, najbolji opis koji sam pročitao, njihovo ludilo koje su dosljedno i uvjerljivo isporučivali u trominutnim bombama, upitni avangardni korijeni, Iggy... zapravo ja iskreno sumnjam da su oni to radili svjesno, bili su mladi, puni soničnog testosterona i to je moralo biti tako. Oni su autori nekoliko fantastičnih rock'n'roll trenutaka, drago mi je što sam odrastajući u Vinkovcima prošao temeljitije kroz njihovu diskografiju i što su utjecali na moje odrastanje i poglede na muziku. Njihov rock'n'roll je nešto najbolje što se mladom čovjeku može dogoditi, takva čarolija se sigurno neće više ponoviti.

callin' from the funhouse: tonisaric@inet.hr