(kolumna no. 79, 24.10.2006.)

Važno je zvati se Ante, ne Pancirov, nego Rukavina, snajperist sa Šubičevca

Onoga dana kad je mi je na "zbrdazdola" objavljena kolumna u kojoj sam MAXimalno bio raspizdio na nacionalni telekom jer od veljače čekam da mi utakaju doma DSL, a sve to vrijeme me provociraju jer gdje god se okrenem - eto reklame za brzu vezu, zamislite, nazvali su me instalateri njemačke kompanije i javili da bi svratili do mene oko 16,30. Ha, pomislio sam, ovo mora da je zajebancija, šala. Nema šanse da će me konačno spojiti. Kako me Murphyev zakon prati u stopu od onog davnog 1. listopada 1975. kad sam rođen, toga sam dana u 16 sati morao ići u jednu osnovnu školu na periferiji gdje su nekog ročnika HV-a, koji tamo služi civilni dug domovini, optužili da dila drogu osnovcima na odmoru. U najboljem slučaju, očekivao sam, da će me instalateri odjebati i doći za nekih 548 dana, ali, vidi vraga, tip mi je izišao u susret i dogovorili smo se da dođu u 17. sati. Odletio sam u školu na sastanak roditelja koji su protiv navodnog dilera potpisali peticiju i ravnatelja škole, ali je sastanak bio zatvoren za novinare i odlučio sam se vratiti doma. Zamolio sam Marinu da me pokrije, i kasnije uzeo od nje informaciju, i doma čekao spasonosno spajanje na mrežu. Momci iz telekoma, njih dvojica, stigli su negdje iza 17,30 i odmah se uhvatili posla. Prva frka mi je bila kad sam skužio (dobro da sam se sjetio) da u hodniku gdje je glavni šteker za telefon nema napona jer je tamo ogromni zidni ormar zavidan za zid. Na sreću, odavno sam razvukao telefonski kabel u sobu u kojoj mi je ured, i jebodrom, i dnevni boravak i sva tri računala, pa smo odlučili sve spojiti u sobi. Glavno pitanje je bilo, gdje se spojiti, a ja sam ponudio svog IBM-a, omiljeni ThinkPad. No, sranje se moralo dogoditi i utvrdili smo da u njemu nema mrežne kartice, odnosno, ima je, ali nema drajvera. To mi je i danas, danima poslije, velika misterija jer mogao bi se zakuniti da sam još nedavno imao vidljivu ikonu mreže, pa dakle, i drajvere. No, nije ih bilo tamo i već nervozni telekomovci sugerirali su spajanje na drugi laptop koji je bio upaljen jer sam upravo na njemu pisao intervju s Lanom Martinović Čala, sjajnom slikaricom koja je upravo otvorila izložbu svojih ulja na platnu inspiriranih velikim Picassom. No, kako mi je EPH zabranio da na ACER-a instaliram išta, i to strogo, plan je brzo pao u vodu i jedino što smo mogli je bilo instalirati stvar na prastarom PC-u kojeg sam nedavno, čisto za nedajbože, sklopio od dvije mašine koje godinama stoje u kantunu. Nije čak ni loša mašina, unutra je neki pentium 3 i oko 500 - tinjak megabajta RAM-a, ali hard disk brate struže i čuje se glasno kao pikamer, ali što sam mogao, spojili smo se na njega i tako je do danas. Zasad nek mi to bude baza, a ovih dana spojit ću IBM-a mrežnim kabelom, jasno, kad složim drajvere što mi nije pošlo za rukom večeras jer neki kurac ne valja. Skinuo sam drajvere, ali instalacija ne ide. Nema veze, riješit će to Darkman, lokalni hacker koji me godinama spašava kad uletim u informatička sranja. Nije baš omiljen, čak bi rekao da je prilično zloglasan jer ga stalno optužuju za neovlaštene upade, policija mu je stalno na tragu.... No, ja bi bio veliki licemjer da zbog toga krivo gledam na dečka. Uostalom, mali je OK, nema u sebi ni trunke zlobe, i prema mnogima od onih koji ga gaze i optužuju, pravi je anđeo.

I tako, ja sad konačno imam brzu vezu i skidam s neta sve u 16. Lijepo je to. Lijepo je što više ne moram po kući tražiti kvartovski "vajrles", a još je ljepše to što bi ovo spajanje trebalo biti samo uvod u MAXTV. Ako me sreća nastavi pratiti. Trenutačno mi je slika na TV-u sranje samo takve. Novu jedva da vidim, a RTL ovisi od dana do dana. Katastrofa teška.

Danas je subota pa sam ritualno, kao i obično subotom popodne kupio Jutarnji i sjeo u kvartovski kafić da uživam solo. No, pridružili su mi se Stipe i Patrik. Stipe je posebno veseo ovih dana jer je bio na "Milijunašu" i navodno zaradio, ali o tome ne smije pričati jer tek sutra se emitira na TV-u. Patrik je bio na nekom sajmu jahti. Nakon njih došla je Nevena koju nisam vidio cijelo ljeto. I baš mi je bilo drago vidjeti je. Pitala me za curu i prilično se čudila kad sam joj rekao da je to lanjski snijeg. Nije mogla vjerovati i rekla mi da je to privremeno i da ću se sigurno pomiriti s malom. Čudno mi je to. Svi misle da ćemo Lucija i ja opet biti zajedno. Svi, osim mene valjda. Mislim, istina da mi je ta veza bila iznad svih i po mnogo čemu važna, fatalna i životna, ali stvarno ne vidim u budućnosti to spajanje. Čak mislim da bi to bila prilično neprincipijelna koalicija, da se politički aktualno izrazim. Inače, Nevena me, čisto onako nevino nenamjerno, podsjetila da sam zaboravio pričati o normalnim stvarima s normalnim ljudima. Kao da živim u svom svijetu, daleko od uobičajenih stvari. Tražila je da ju nazovem, da odemo malo vani. Stvarno bi mogli. Nevena je skroz cool. Kaže da joj nude dobru lovu da ode raditi na neku megajahtu, za neke lovaše, daleko, u inozemstvo. To je ludnica posao, taman za nju. Atraktivna, lijepa i neuobičajeno inteligentna. To, stara, zgazi ih sve, rasturi ih!

Jebe me semantika, i koliko god mi mozak bio pun, na ustima rečenice ležale... opet nekako, ne znam kako da se izrazim. Danas me neki klinac pitao zašto više nema moje kolumne u lokalnim novinama. Jebote, ne mogu vjerovati da nekome još uvijek nedostaje. I da sam uopće pisao tako "zločesto" štivo u novinama konzervativnog grada. Jesam jebivjetar. Jesam. Jesam. Inače, sav sam ludilo. Ipak je ovo moje vrijeme. Lišće žuti i pada. Jesen je. Kiše.... Jebote, to sam ja. Ambiciozan i opasan, energičan, zadovoljan. Jel se to bliži kraj svijeta. Jer, smije li AP biti sretan. Neće to dobro završiti. Svršiti. Ha. U Šibeniku je neobično živo posljednji tjedana. Među ostalim, gradom je zavladala i balun - manija, a otkako klub sa Šubičevca uspješno plovi prvom ligom, navijači, Šibenski Funcuti su ojačali i stvarno postali respektabilna navijačka skupina. Šibenska supkultura, godinama zamrla, naglo je ojačala. Sve je više novih grafita, odličnih, pravih malih remek djela na zidovima. Ima nade za ovu djecu. Nedavno su i studenti prosvjedovali, mladi gotovo svakog vikenda imaju koncerte mladih i neafirmiranih, i jako sam zadovoljan. Nakon puno godina. Velika je rupa bila i trajala skoro 15 godina, kada je o supkulturi riječ. Kad sam ja bio klinac, i taman ulazio u pubertet, u centralnom gradskom parku okupljali su se punkeri, a izlazilo se u klub MZ (prostorije mjesne zajednice, otud i naziv). Klub je izvana bio obična rupa, a interijer je nalikovao nedavno ugaslom Newyorkškom klasiku CBGB. Od rata naovamo, ničeg više nije bilo, pa me oduševljava svako mladenačko gibanje.

Kada već o mladima govorim, danas se u Šibeniku važno zvati Ante. Rukavina, Ante Rukavina. Do jučer anonimus, obični dečko iz grada, a danas najtraženiji i najperspektivniji mladi hrvatski nogometaš. Svi ga traže, mobitel mu stalno zvoni, čak je i veliki Židak potegao do Šibenika i prošle subote na dvije stranice raspalio priču o genijalnom golgateru sa Šubičevca. I pritom opisao konobara iz Indiga kao lika koji nije spavao zadnjih 20 godina. Umro sam od smijeha. Židak je stvarno legenda. A Rukavina, valjda samo ja još nisam radio intervju s njim. Svi dolaze gledati ga, snimaju ga, fotkaju, ispituju o majčinoj peglici s kojom dolazi na treninge. I dok to mnogima možda zvuči ovako ili onako, svatko tko je bio u Šibeniku dobro zna da je peglica najbolje rješenje za šibenske prometne muke. Osim onih s parkingom, peglica je zakon i zato što se može provući kroz svaku uličicu, a kako je glavni prometni pravac između Šubičevca i centra grada, poluprečac, širok taman za peglicu, Rukavina dobro zna zašto ima taj samo naizgled smiješni automobil. Sjajan je osjećaj imati u gradu tako važnu akviziciju. Rukavina je trenutačno naš najbolji izvozni proizvod, bolji i od aluminija s kojim samo mi u Šibeniku možemo imati problema. Dok mu globalno cijena skače kao nafti, mi dopuštano nekolicini smutljivaca i šarlatana da drže u šaci cijelo šibensko gospodarstvo. Bojim za da se takvo što može dogoditi i Anti Rukavini. Nadam se da će ipak biti pametan i ne dopustiti da padne u šake kriminalcima koji operiraju hrvatskim nogometom. Drže vrhunske mlade noge u šakama, i dižu veliku lovu kad ih prodaju. Na žalost, ili na njegovu sreću, teško da će Rukavina još dugo biti na Šubičevcu. Čak ako i ne ode već u zimskom prijelaznom roku, u ljeto nam ode mali. Nadam se u Hajduk. Ne bi mogao podnijeti da jedan moj imenjak igra u Dinamu. Nadam se da mi gazda od "zbrdazdola" neće zamjeriti. Jer ipak pišem za zagorski portal. A stalno sam kontra Dinama. I sad nek netko kaže da ovaj portal ne puca od demokratičnosti. Ave Ciglenečki! Ave, Ave!

Ante Pancirov


Nema veze što nema veze (kolumna no. 78, 17.10.2006.)

Hrvatski preporod, part 2, "vrijeme oprosta i lova na zločince" (kolumna no. 77, 16.10.2006.)

HDZ prijedlogom zakona o drogama barem 50 posto mladih pretvara u potencijalne kriminalce (kolumna no. 76, 12.10.2006.)

Kako sam proslavio rođendan s Carevićem, Munhozom, Zoranom Milanovićem i s predsjednikom Mesićem (kolumna no. 75, 02.10.2006.)

Do kraja (kolumna no. 74, 01.10.2006.)

Veliki, bijeli skandal u malome mistu (kolumna no. 73, 26.09.2006.)

Ja, anonimus i diletant smijem trackati, oni koje ljudsko stado slijedi ne smiju (kolumna no. 72, 15.09.2006.)

Ubojice idu u pakao, no, trebaju li Ana Magaš i Osama bin Laden dijeliti istu sudbinu? (kolumna no. 71, 12.09.2006.)

Jebi ga! (kolumna no. 70, 10.09.2006.)

Korupcija, istinski autohtoni hrvatski proizvod s certifikatom ISO 100? (kolumna no. 69, 29.08.2006.)

Rocky, scijentologija i moj osobni dalmatinski pozitivizam (kolumna no. 68, 25.08.2006.)

Bio sam na šibenskoj Šansoni (kolumna no. 67, 22.08.2006.)

Ako ubrzo ne pronađemo nekakve neprijatelje u svemiru, pobit ćemo se međusobno! (kolumna no. 66, 13.08.2006.)

Knin 11 godina poslije Oluje (kolumna no. 65, 05.08.2006.)

VRIJEME JE DA SE SKRENE (kolumna no. 64, 02.08.2006.)

Urbana legenda Stipe - Šibenčanin za kojim traga svaki hrvatski policajac (kolumna no. 63, 27.07.2006.)

Ako ikad umrem... (kolumna no. 62, 25.07.2006.)

ŠIBENSKE PIČKE - Kad gradonačelnica zapila, Mišo Kovač stvar spašava (kolumna no. 61, 23.07.2006.)

Moje privatno šibensko ljeto (kolumna no. 60, 15.07.2006.)

Zidane, Tesla i Talijanke (kolumna no. 59, 10.07.2006.)

Vraćam se Zagrebe tebi!!! (ma da ne bi) (kolumna no. 58, 03.07.2006.)

Devalvacija pameti (kolumna no. 57, 16.06.2006.)

Nogomet iz mog dvosjeda (kolumna no. 56, 09.06.2006.)

Što to bješe ljubav? (kolumna no. 55, 23.5.2006.)

BALADA O UBOJITOM 14. SVIBNJU I MACI GARI (kolumna no. 54, 16.5.2006.)

POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA (kolumna no. 53, 21.4. 2006.)

NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no. 52, 4.4. 2006.)

Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna no. 51, 25.02. 2006.)

NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA (kolumna no. 50, 14.02. 2006.)

PUNK IS NOT DEAD (kolumna no. 49, 01.02. 2006.)

DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01. 2006.)

Masturbatorski snovi, (kolumna no. 47, 17.11. 2004.)

TITO, IRENA I JA, (kolumna no. 46, 27.10. 2004.)

Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.)

Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004.

Život mi ispunjava stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI LIST), kolumna no. 43, 6.8. 2004.

Ljeto koje zaziva revoluciju , kolumna no. 42, srpanj. 2004.

Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004.

Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!, kolumna no. 40, lipanj 2004.

EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39, 12.6. 2004.

Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004.

BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004.

Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.)

Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.)

Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.)

Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.)

Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.)

Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.)

Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.)

Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.)

Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.)

Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.)

Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.)

Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.)

ŠIBENIK – pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.)

Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.)

Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.)

Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003.

Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003.

Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.)

Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.)

Budućnost je stigla i pregazila nas, XXX 16, 19.10. 2003.

Dan Nezavisnosti, XXX 15, 13.10. 2003.

Od rođendana, do rođendana
…sretan mi rođendan, kad nisam ja…
XXX 14
, listopad 2003.

POVRATAK CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003.

ANTIMONIJA, XXX 12., (5.5.2003.)

XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003.

XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003.

XXX 9, 8.3. 2003.

XXX 8, 5.2. 2003.

XXX 7, 21.2. 2003.

XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003.

XXX 5, 3.2. 2003.

XXX 4, 6.1.2003.

XXX 3, 23.12.2002.

XXX 2, 10.11.2002.

XXX 1, 3.11.2002.