(kolumna no. 76, 12.10.2006.)

HDZ prijedlogom zakona o drogama barem 50 posto mladih pretvara u potencijalne kriminalce

Sanaderova Vlada i desna saborska većina plešu po tankome ledu kada je o borbi protiv droge riječ, temi o kojoj se jutros žustro raspravljalo u parlamentu. Ponovno su svojom debilnom politikom i nerazumijevanjem izjednačili ovisnika i dilera i potencijalno kriminalizirali svakog klinca koji ima joint u ustima. Na taj način, oko 50 posto mladih do 20 godina i najmanje 30 posto zrelijih mladih, dakle ljudi do 35 godina, lako mogu najebati i zaraditi kaznenu prijavu iz čiste pizdarije. Kontroverzno i retardirano, što me uopće ne čudi s obzirom da strategiju rade političari, i to najgluplji među njima, a ne stručnjaci. Simptomatično. Na žalost, tipično i tako logično kada je o Hrvatskoj riječ. Djelomično sam pratio jutrošnju (srijeda, 11. listopad 2006.) sjednicu Sabora, i u nekim trenucima mi se činilo da bi parlamentarna većina htjela pretvoriti zemlju u Sjevernu Koreju. Apsolutna kontrola u kojoj većina zlostavlja manjinu. Šačica konzervativnih političara misle da mogu iskorijeniti to, sasvim sigurno najveće zlo modernog svijeta, jer droga uistinu jest veliko, veliko, jebeno gadno sranje, ali taj rat je unaprijed izgubljen. Kako kaže moj prijatelj Max, a on je vrsni stručnjak za ovu temu, s drogama se na globalnom planu mogu napraviti samo dvije stvari: prva je, dati narkotike sve vrste ljudima na konzumaciju, da ih uzima tko želi, kako i kada želi, totalno ih dekriminalizirati. Ili, druga je mogućnost, a ta je puno bliža hrvatskom političkom establišmentu, gestapovski pristup. Odsjeći ruku svakome onome tko u nju stavi joint....

Jasno, istina je kao i uvijek u sredini. Obje ove krajnosti su idiotarija. Droge će uvijek biti jer će uvijek biti onih koju ih žele. Zabraniti ju apsolutno nije moguće bez ugrožavanja temeljnih ljudskih prava. Dakle, treba učiniti sve da se smanji potreba za drogiranjem, što kvalitetnije educirati ljude, a ne kao kod nas u Saboru i bilo gdje drugdje, idiotskim informacijama poslati krivu poruku. Jer kad klincu kažeš da će postati ovisnikom i kriminalcem ako popuši joint, a oni brzo skuže da pričaš pizdarije, zašto bi ti vjerovali i da je heroin štetan? To je najveći problem. Političari, odjebite i radite svoj posao, a to je - omogućite stručnjacima da se bave tim problemom i dajte im lovu za teški rat protiv droge.

Stigmatiziranjem klinaca koje ulove s jointom, država radi veliko sranje. Pretvara ih u kriminalce, institucionalizira njihovo kazneno djelo, trpa ih u sustav i pečatira za cijeli život. Na taj način, mnogi od tih pečatiranih, regrutiraju se u kriminalne redove, ukratko, država sama svojom gluposti stvara kriminalce. Iako većina te mladeži nije imala nikakve predispozicije postati takvima. Dovoljna je samo jedna noć. Zamislimo sljedeću situaciju: na partyu pokupe Ivicu s dva bombona. Ivica je inače normalni 16 - godišnjak, pohađa školu, bavi se sportom i jednog dana postat će ugledni arhitekt, barem mu je takva sudbina namijenjena. No, te večeri, kod njega je mala Mare (ne ona koju su odjednom ševila trojica Splićana i Duško kojemu se nije htio dignui) ostavila dva bombona dok je s ekipom išla zapaliti joint ispod zidića. On je svoju ekstazu već bio pojeo. Došli su inspektori, našli mu Marine tablete, pokupili ga i noć je proveo u pritvoru zajedno s desetak pravih, istinskih, da ne kažem diplomiranih lopina. Sustav u tom trenutku agresivno tretira našeg Ivicu kao kriminalca, i pod takvim pritiskom u njemu se nešto mijenja. Mjesecima kasnije, na suđenju, država ga pravomoćno osuđuje i on u tom trenutku postaje pravi kriminalac, s dosjeom radi kojeg nikad neće biti ugledni arhitekt, jer se neće zaposliti u gradskom uredu za urbanizam odakle je trebala započeti njegova karijera uspješnog arhitekta... koji tjedan kasnije susreće sasvim slučajno u gradu jednog od onih s kojima je proveo onu kobnu noć u pritvoru. Malo, pomalo, zbližavaju se i poslije par mjeseci naš je Ivica izveo prvo ozbiljnije kazneno djelo. Za koju godinu već je diplomirani kriminalac, umjesto da gradi divne zgrade kakvu mu je sudbina budučnost bila namijenila, postaje arhitekt zločina. To je njemu hrvatska država dala, preciznije, nekolicina priglupih desno orjentiranih hrvatskih političara koji što zbog neznanja, a što zbog zlobnog politikanstva, jebu u guzicu cijelu naciju! Tu bi dobro uletio vic - pa kaže: znaš zašto je kod saborskog zastupnika HDZ-a bila građevinska inspekcija? - Jer su čuli da jebe zid! Ha.

Upravo to, ne ovo sa jebanjem zida nego budalasti pristup prema narkomaniji, pokušali su u parlamentu objasniti HDZ-ovcima i pravašima Stazić i Lučin, ali kurca ti desničari ne razumiju. Ja bi ih pitao, koji su oni faktor da određuju što će tko raditi? Uostalom, pita li itko njihovog uglednog kolegu doslovno s vrha parlamenta koliko, kada i gdje loče, a taj navodno loče hektolitre!? Kao da ovisnicima nije već puna kapa svoje ovisnosti i pakla u kojem žive, pa ih licemjerni kršćanski konzervativci moraju dodatno kažnjavati kaznenim prijavama, bahatim novčanim kaznama, a možda i zatvorom? Istodobno, dok je cijala država korumpirana do boli, pa dileri slobodno šeću ulicama, slobodni i bogati, često još uživaju transparentno ugled pa im isti ti frajeri iz parlamenta aplaudiraju i tepaju. Skandalozno, ljudi moji. Tragično je to što nam vladajuća partija radi. Svojim nedjelima omogućavaju dilerima da rade i da ubijaju! Najopasniji su ti u lijepim i skupim odijelima. Naš represivni aparat ih štiti. Neinformirana, a često i zlobna politika usmjerava policiju na kvartovske junkije i dilere pod navodnicima, ovisnike koji eto, preprodaju tu i tamo malo heroina kako bi si osigurali spasonosni šut bez kojeg ne mogu funkcionirati. Po novom zakonu koji je na sceni od prvog dana listopada, otvoren je lov na te ljude. Najebat će opet žrtve, a istinska mafija, i korumpirana država pod čijom ingerencijom na hrvatskim granicama i u jadranskim lukama tone dopa, bijeloga i milijuni bombona nesmetano prolaze, gomilaju pare na svojim inozemnim računima. Odgovara im neznanje i licemjerna kršćansko - patrijahalno - konzervativna politika iz desnih stranaka. Od nje masno profitiraju, a za to vrijeme, na ulici sve više djece prelaze granicu koketiranja i zajebancije s lakok drogama i navlače se na heroin, tog istinskog ubojicu nasmiješena lica. Vjeruju da im neće biti ništa, jer političari lažu, pričaju pizdarije po običaju.

Ali kurac bato! Prekrasan je heroin na početku, tako romantičan i moćan. Uz njega nema nikakvih životnih zapreka, sve je idealno i divno. Toliko, da uopće ne skužiš trenutak kad si postao njegov rob. Samo jednog dana, a taj dan dođe vrlo brzo, rapidno i prebrzo, shvatiš da si mrtav čovjek. O tome kreteni iz Sabora trebaju govoriti, trebaju ljudima reći istinu, djeci dati alternativu, umjesto da se preseravaju glupostima, govore stvari o kojima pojma nemaju i blamiraju se. Smiješan je i Kajin bio, inače političar kojeg neizmjerno cjenim. Traži da se svi redom testiraju. Čudno da to govori osoba koja je toliko puta prva, a često i jedina bila istinski branitelj ljudskih prava. Neovisno o ljudskim pravima, njegova inicijativa ne može proći iz čisto pragmatičnih razloga. Sve institucije pune su onih koji uzimaju nekog vraga, i to, što su visoćije, to više i suptilnije. Moj Kajin, već u Saboru se naveliko vuče bijelo, a što ideš dalje, sve je gore, od biznisa, obrazovanja, estrade... ma gdje god zagrebeš. I da, bilo mi je nevjerojatno ono što je govorio Pero Kovačević, kao zašto murja nije pretresla lokale, njih 17 u kojima su, mislim da je to u Globusu objavljeno, ovoga ljeta pronađeni tragovi droga. Pa jebote, ako imalo ima čovjek u glavi, jasno mu je da je svako javno mjesto potencijalni prostor za uživanje droga. Iz tog se primjera jasno vidi koliko je sjebana percepcija naših političara kada je o drogama riječ. Ko zna kako oni to zamišljajuju? Za mnoge među njima narkomani su valjda nekakvi manijaci, zombiji, luđaci, a narkomani su valjda svi koji su ikad zadimili joint. Sramota je za našu zemlju da u parlamentu sjede tako neinformirani ljudi jer ovo o čemu govorimo stvar je opće kulture. Očito, političari s lijeve strane više su i bolje informirani. Želim ovdje jasno kazati da sam protivnik droga i smatram da su iznimno opasne, čak i trava, naizgled bezopasna, ali prilično jebena stvar. No, jebeš čovjeka koji nikad u životu nije bio u prilici približit se marihunai, na faksu, na ulici. Ne kažem da su svi trebali duvati u mladosti, ali ako netko rođen barem 60 - ih pojma nema kao što naši desni političari nemaju, onda to znači da ti ljudi nisu imali život, da nisu bili nimalo društveni, a prva lekcija iz filozofije jest da je čovjek društveno biće, a u suprotnom da je idiot. A ti idioti još onako cinično pljuckaju po ovima s ljevice, proglašavaju ih narkomanima jer je, eto, Ivica Račan, kao normalan i informiran čovjek, priznao da je u mladosti imao kontakta s travom. Vidite vi s kakvim kretenima mi imamo posla. Isti ti bi pobili pedere, zatukli Srbe i slično. Kad pričate o travi, prozivaju vas narkomanima, a kad braniš pederima da budu pederi, onda ti kažu da si za osnivanje pedofilske stranke jer budalama je sve to isto. Također, oni vjeruju da je Bog stvorio Adama, a neandertalaca nije bilo nego je to izmišljotina, zavjera crvenih i liberalnih krugova. To je naša vlast.

No, da nastavim na tekst iz Globusa.... Što bi po Peri iz HSP-a, trebali još kazniti vlasnika nekog zagrebačkog restorana zato što je netko s vodokotlića u ženskom WC-u vukao bijelo ili motao đoks sjedeći na školjci? Pa jebote, ko brani nekom uličaru, junkiju zadnje vrste, da uđe u prvi lokal, skuha tamo dozu i šikne se u venu? Ma ta politika je teška pizdarija. Jebu nas na sve strane. Kako na temu droga, tako i u svakom drugom slučaju. Zato sam ja stalno kontra desnice. Jer su licemjerni, i zadrti. Kurca oni ne kuže. A svi argumenti su im, mi Hrvati! I ubi Srbina. Jebite se gospodo. Ah, da, vi se ne jebete. Vi ste čistunci. Pa samo jebete djecu, potajno nakon mise. I ne drogirate se. Samo zato što ste preglupi da bi se drogirali, pa ločete. Stoko jedna neobrazovana.

Užasno mi dižu tlak jer znam da svaka ta njihova debilna izjava stvara među mladima novi bunt, a ta rebelija je sjajan preduvjet za prva koketiranja s drogama. Osobno, uistinu ne nam kako se boriti protiv droga, i sumnjam a bi mogao jamčiti da ću sutra svoje klince sto posto uspjeti zaštititi od tog zla. No, jamčim da je glupo kriviti roditelje, kako to rade u Saboru jer narkomani dolaze podjednako iz najboljih i najgorih familija. I nisu junkiji slabići, jadnici koji nemaju karaktera pa se furaju. Jasno, ima i takvih, ali ima i onih koji se pucaju iz objesti, iz pukog hedonizma, da bi bolje šljakali. Činjenica je i dokazano je da su vrhunski kirurzi puknuti bijelim puno bolje radili zahtjevnu operaciju. Da je moguće kvalitetno kontrolirati drogiranje, droga bi kvalitetno upotpunjavala naše živote i bila sjajno oruđe. Droga je vrhunski sluga, ali jeben gospodar, a kvaka je u tome da se prebrzo iz sluge transformira u gospodara. Ovisnost prebrzo dolazi, a s njom i tolerancija. Doze postaju premale i treba više i više, a onda odjednom s 1 000 kuna bijeloga jedva da se možeš puknuti, a bez droge ne možeš ni rečenicu spojiti, niti izići iz kuće.

Droga ima svoje mjesto u modernom svijetu, ako kao ništa drugo, onda kako adekvatna osveta siromašnoga svijeta prema bahatom zapadu. U zemljama kao što je Afganistan, najveći izvoznik opijuma od kojeg se proizvodi heroin, Laosa i Vijetnama, ta je droga kultura i oni koliko - toliko uspješno kontroliraju tu kulturu, onako kako zapad to radi s alkoholom. Tako i južnoamerikanci gdje je koka, biljka od koje se dobiva bijeli prah, uobičajena kultura i oni se normalno nose s tim. Žvaću koku i normalno žive, ne pretjeruju, barem ne koliko zapadnjaci. I dok ih imperijalistički zapad jebe koliko god može, žestoko, agresivno i zlobno da zlobnije ne može, oni nam vraćaju heroinom i kokainom. Ubijaju nas i truju, jer mi se ne znamo nositi s njihovim kulturama, nacionalnim proizvodima. Kao ilustraciju, da pojasnim o čemu pričam, spomenut ću indijance i vatrenu vodu. Alkohol koji su im donijeli bijelci ih je ubijao kao muhe, jer nisu bili navikli. Tako cijeli zapad kao muhe ubija dop i bijelo. Dok umišljamo kako smo nadmoćni.

Gledajući globalno, a istodobno pokušavajući drogama dati nekakvo kulturološko obilježje, smjestiti ih u našu civilizaciju i vjerovanja, rekao bih da su one tu da nam pokažu kako je uživati bogom dano raspoloženje. Stara je spika - da je Bog stvorio išta bolje od dopa, uzeo bi to za sebe. I fakat, na heroinu si kao u raju, a kako u raju ne možeš biti dok si na ovom planetu, slijedi kazna, i dok trepneš, već si u paklu. Nema bogovskog uživanja bez neminovne patnje, kao što nema dana bz noći. Bitno je stoga dati ljudima razlog za život, dovoljno kvalitete da ne moraju tražiti drugi raj, odnosno, da nisu toliko očajni da žele depresiju pretvoriti u pakao. A što je gore, stvarno ne znam. Fizička kriza dopa, psihička kriza kokaina, pojačana paranojom, depresijom i ludilom, ili asocijalnost i vegetativnost mozga kod dugogodišnjih pušaća trave. Velim, malo trave na studentskim tulumima neće nikoga ubiti. Ni koja lajna bijeloga na dočeku Nove godine, ecstasy na partyu, također, sve dok ostane samo na tome. Heroin, s druge strane, ne bi nikome savjetovao. Znanstvenici kažu da osoba koja samo tri puta u životu uzme dop, ima više od 97 posto šanse da se više neće skinuti, pa se ti sad zajebaji s tim sranjem.

Hrvatskoj treba vrhunska preventiva, kvalitetno obrazovanje od rane dobi u školama, crkvama i ostalim institucijama, jaki marketing kroz medije i alternativni sadržaji, nove sportske dvorane, klubovi za mlade, nevladine udruge i slično. Represivni aparat treba usmjeriti prema krupnim ribama, otkriti tajne račune, korupciju u najvišim sferama i sjebati balkansku rutu koja kopnom u velikoj mjeri prolazi Hrvatskom, sjebati jadranske luke kojima se doprema kokain i ekstaze.... Ovisnicima dati što bolju skb, obrazovati kadrove. A ne obračunavati se s jadnim ovisnicama i klincima koji možda jednom uzmu iz đira malo trave, i trpati na dugogodišnju robiju jadnike koji dilaju par grama da bi sebi pribavili šut. Jer takvi ne regrutiraju nove junkije. Niti mogu, niti znaju jer heroinske "ćelije" su zatvorene i takvi tipovi uvijek su okruženi s jednih te istih najviše desetak ljudi iz zatvorenog uličnog miljea. A upravo to novi zakon radi. Zato smo osuđeni na govno, i zato s razlogom skidam kapu lijevima koji očito u ovom slučaju znaju što rade. Također, smatram da treba vratiti stari zakon po kojemu su lake droge tretirane kao prekršaj, a isto bi i malim količinama bilo koje droge. Sve što je za osobnu uporabu ne može i ne smije biti kazneno djelo. Na kraju krajeva, to je gaženje ljudskih prava jer konačno, banalizirajmo stvar do kraja, što ikoga briga što ću ja raditi privatno u slobodno vrijeme, ako pritom ne ugrožavam nikoga? Pa mogu se i ubijati! Samo licemjeri i zlobnici voajeristički guraju nos, bilo bi im pametnije da se pozabave sobom i vlastitom ksenofobijom, šovinizmom.... Uostalom, religija na koju se tako često pozivaju jasno kaže: ko je nevin neka baci kamen prvi! A naši desničari izgradili su prave kamenolome, uh.

Ante Pancirov


Kako sam proslavio rođendan s Carevićem, Munhozom, Zoranom Milanovićem i s predsjednikom Mesićem (kolumna no. 75, 02.10.2006.)

Do kraja (kolumna no. 74, 01.10.2006.)

Veliki, bijeli skandal u malome mistu (kolumna no. 73, 26.09.2006.)

Ja, anonimus i diletant smijem trackati, oni koje ljudsko stado slijedi ne smiju (kolumna no. 72, 15.09.2006.)

Ubojice idu u pakao, no, trebaju li Ana Magaš i Osama bin Laden dijeliti istu sudbinu? (kolumna no. 71, 12.09.2006.)

Jebi ga! (kolumna no. 70, 10.09.2006.)

Korupcija, istinski autohtoni hrvatski proizvod s certifikatom ISO 100? (kolumna no. 69, 29.08.2006.)

Rocky, scijentologija i moj osobni dalmatinski pozitivizam (kolumna no. 68, 25.08.2006.)

Bio sam na šibenskoj Šansoni (kolumna no. 67, 22.08.2006.)

Ako ubrzo ne pronađemo nekakve neprijatelje u svemiru, pobit ćemo se međusobno! (kolumna no. 66, 13.08.2006.)

Knin 11 godina poslije Oluje (kolumna no. 65, 05.08.2006.)

VRIJEME JE DA SE SKRENE (kolumna no. 64, 02.08.2006.)

Urbana legenda Stipe - Šibenčanin za kojim traga svaki hrvatski policajac (kolumna no. 63, 27.07.2006.)

Ako ikad umrem... (kolumna no. 62, 25.07.2006.)

ŠIBENSKE PIČKE - Kad gradonačelnica zapila, Mišo Kovač stvar spašava (kolumna no. 61, 23.07.2006.)

Moje privatno šibensko ljeto (kolumna no. 60, 15.07.2006.)

Zidane, Tesla i Talijanke (kolumna no. 59, 10.07.2006.)

Vraćam se Zagrebe tebi!!! (ma da ne bi) (kolumna no. 58, 03.07.2006.)

Devalvacija pameti (kolumna no. 57, 16.06.2006.)

Nogomet iz mog dvosjeda (kolumna no. 56, 09.06.2006.)

Što to bješe ljubav? (kolumna no. 55, 23.5.2006.)

BALADA O UBOJITOM 14. SVIBNJU I MACI GARI (kolumna no. 54, 16.5.2006.)

POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA (kolumna no. 53, 21.4. 2006.)

NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no. 52, 4.4. 2006.)

Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna no. 51, 25.02. 2006.)

NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA (kolumna no. 50, 14.02. 2006.)

PUNK IS NOT DEAD (kolumna no. 49, 01.02. 2006.)

DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01. 2006.)

Masturbatorski snovi, (kolumna no. 47, 17.11. 2004.)

TITO, IRENA I JA, (kolumna no. 46, 27.10. 2004.)

Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.)

Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004.

Život mi ispunjava stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI LIST), kolumna no. 43, 6.8. 2004.

Ljeto koje zaziva revoluciju , kolumna no. 42, srpanj. 2004.

Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004.

Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!, kolumna no. 40, lipanj 2004.

EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39, 12.6. 2004.

Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004.

BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004.

Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.)

Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.)

Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.)

Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.)

Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.)

Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.)

Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.)

Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.)

Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.)

Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.)

Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.)

Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.)

ŠIBENIK – pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.)

Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.)

Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.)

Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003.

Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003.

Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.)

Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.)

Budućnost je stigla i pregazila nas, XXX 16, 19.10. 2003.

Dan Nezavisnosti, XXX 15, 13.10. 2003.

Od rođendana, do rođendana
…sretan mi rođendan, kad nisam ja…
XXX 14
, listopad 2003.

POVRATAK CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003.

ANTIMONIJA, XXX 12., (5.5.2003.)

XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003.

XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003.

XXX 9, 8.3. 2003.

XXX 8, 5.2. 2003.

XXX 7, 21.2. 2003.

XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003.

XXX 5, 3.2. 2003.

XXX 4, 6.1.2003.

XXX 3, 23.12.2002.

XXX 2, 10.11.2002.

XXX 1, 3.11.2002.