(kolumna no. 73, 26.09.2006.)

Veliki, bijeli skandal u malome mistu

Neću lagati ako kažem da sam zadnjih tjedan dana XXX počinjao pisati barem deset puta, i pritom čak napisao više od deset kartica teksta, ali dovršio niti jednu nisam. Lagao bi da sad kažem kako sam bio prezaposlen pa nisam uspio inžinjati kolumnu, ali te blokate ionako nije moguće opisati. Tko to nije radio, vjerojatno pojma nema o čemu pišem. Autorska kriza, živac koji te ubija dok pišeš, a ne radiš to kako treba jer slova ne klize, nešto je vrlo zajebano i vjerovali ili ne - bolno. Pisati je ponekad gore od rada na baušteli. Ponekad, kad moram nešto napisati, ali kad baš moram, često znam odgađati to do zadnjeg trena. Makar morao napisati bezveznih deset redaka, nekih 500 znakova ili još manje. A opet, umro bi da ne pišem. Živim za one dane kad uživam u pritisku svake tipke, kad se ekran crni, a slova nadiru i ispunjavaju praznu bijelu podlogu.

Ne možeš pisati bez inspiracije, a samo nebo zna što nekome može biti inspiracija. Ono što mene inspirira, nekoga možda destimulira da radi bilo što, da piše. I obrnuto. Iskreno, pojma nemam što me to stimuliralo da pišem večeras, ali istinski se nadam da ću završiti lošu seriju i konačno dovesti stvar do kraja. Od naslova, do one posljednje točke.

Ali nisam. Nisam uspio. Pa je došlo sutra, utorak konkretno, pa ja ponovno pišem. Nastavljam tamo gdje sam stao. Ipak, to je pomak. Jer nastavljam. Prijašnjih gomilu tekstova bacio sam u binarni arhiv, a sada nastavljam.

Danas nisam stigao napisati niti slova za matičnu redakciju jer me druga kuća iz matičnog koncerna angažirala zbog ovog zadnjih dana aktualnog slučaja zapljene 2,5 tone bijeloga, i uhićenja mog poznanika Nikole Spahije koji je u osnovnoj školi išao s mojim bratom u isti razred. Kako mu je brat moje godište, dobro poznajem tu ekipu i moram priznati da me šokiralo kada sam u ponedjeljak ujutro doznao da je taj Hrvat koji je pao u Španjolskoj Šibenčanin, odnosno, da je to mali Nikola. Bilo mi je na trenutak drago što u se redakciji za koju radim ne bavim crnom kronikom, pa ne moramo uznemiravati obitelj dečka. A onda su me zvali i zamolili da ipak odradim to za prijateljsku nam redakciju. Što sam mogao. Skupio sam nabrzake digitalku, diktafon, duvane, ekstra baterije za svaki slučaj, navukao postole i skoknuo do Vidika, susjednog kvarta udaljenog niti deset minuta hoda. Putem sam razmišljao kako odraditi profi posao, a da ne povrijedim Nikolinu obitelj. Nije im lako. S njegovim roditeljima živi i njegova mlada supruga, sa dvoje male djece, trudna, u petom mjesecu trudnoće. Moš samo zamisliti koji bed. Zvao sam mobitelom iz portuna, ali žena me nije htjela pustiti unutra. Ipak, nakon deset, petnaest minuta žicanja popustila je i uskoro sam sjedio u njihovom dnevnom boravku. Ljudi su tog ponedjeljka popodne bili uvjereni da je mali nevin. Rekli su mi da se javio na nekakav oglas na internetu gdje su mu za posao skipera nudili dobru lovu, s isplatom u kešu. Bili su uvjereni da je on samo upravljao brodom i da pojma nije imao o teretu, iako se radi o dobrih dvije i po tone koke. Moram priznati da sam tog prvoga dana kod njih, zaključio kako ta priča može piti vodu. Jer, ima logike da mafija na taj način vrbuje skipera. Ne bi bilo prvi put, a to smo vidjeli u gomili filmova i TV serija. Mafiji se to isplati. Ako ga tapaju, neće propjevati jer nema što. Drugi argument bio mi je, kako bi klinac iz Šibenika došao do posla s bijelim vrijednim po zadnjim procjenama i više od 300 milijuna eura, pa čak i uz činjenicu da mu je Stipe Ringwald fakat prvi rođak. No, sutradan, odnosno danas, u utorak, čini mi se da je ta teza pala u vodu. Našao sam na netu službeno policijsko priopćenje španjolskog MUP-a gdje piše da je trio na katamaranu pokušao zajebat muriju. Pogasili su svjetla (oko pet ujutro, noć je, more, magla...), stišali motore, ali policija je stigla i čim su se popeli na brod, vidjeli su tamo gomilu paketa. Sve im je bilo jasno, dakako. Istodobno, u blizini se pojavio još jedan brod, brzi, vjerojatno nekakav gliser ili manja megajahta. Počeli su bježati od policije, a kad su ih španjolski agenti sustigli, dva Bugara s broda polili su gliser benzinom, zapalili ga i bacili se u more odakle su ih panduri izvukli. Dokazi su izgorjeli. Iz svega toga, dalo bi se zaključiti da je moj Nikola znao u šta se upušta. Mada će se sigurno braniti da nije znao što vozi. Odvjetnik, a brani ga Čileanac hrvatskih korijena iz Barcelone, savjetovat će ga možda da kaže da je znao da voze nešto ilegalno, ali da je mislio da je to nekakav šverc odjećom ili nekim drugim proizvodima, i da nije pojma imao o kokainu. Kako sam doznao, za dilanje droge u Španjolskoj se može zaraditi od 3 do 9 godina robije, a za udruživanje, jer to je onda organizirani kriminal, i do maksimalnih 30 godina, što je najveća kazna tamo. Dakle, Nikola bi mogao izići kad mu najstarija kćerka bude imala 34 godine, što je prilično gadna sudbina za momka s Vidika. Po hrvatskom kaznenom zakonu prošao bi još gore. Naime, po članku 173. stavak 2., za udruživanje zbog dilanja narkotika predviđena je kazna od 3 do čak 40 godina strogog zatvora. Od prvog dana listopada, kada počinje reforma zakona, kazna će biti još gora, od 5 do 40 godina što maksimalna kazna za bilo koje kazneno djelo u našoj zemlji.

U Šibeniku su svi šokirani zbog ovog slučaja. Iako zločesta ulica vezuje maloga uz narko scenu, ipak su svi šokirani spoznajom da je plovio s toliko bijeloga. S tom količinom svi bi se na Viicima i Baldekinu mogli pucati barem 20 godina, kaže jedan moj znanac jutros u omiljenoj nam birtiji. Drugi, valjda bolje upućen u prilike u ta dva kvarta, uzvraća mu da griješi, da bi im to eventualno dotrajalo do Nove godine. Uglavnom, surova šibenska ulica naslađuje se i zajebaju se, ali stvar uopće nije za zajebanciju jer malome ne gine robija. Kažu da je znakovito da se to dogodilo u Španjolskoj gdje mu je rođak Stipe pao prije par godina s 21 kilogramom hašiša. Svašta se priča, pa sad zli jezici naveliko spredaju prave urbane legende. Sitni dileri hvale se da su od njega zadnjih godina nabavljali bijelo, i da je zapravo najbolja koka koja je dolazila u Šibenik stizala upravo tom rodjačkom vezom. Ma, svašta ljudi sad trabunjaju. Kao i uvijek kada u malo misto dođe veliki skandal. I ža mi je. Pet je puta od kraja devedesetih u Šibeniku padao s manjim količinama lakših droga, trave i šita, a 2004. godine je pao s 40 grama hašiša zbog čega je osuđen na tri mjeseca zatvora, bezuvjetno, potvrdio mi je jutros izvor na šibenskom Županijskom sudu. No, nije odležao svoje. Kazna nikad nije postala pravomoćna jer se obrana žalila, pa slučaj već dvije godine čeka na svoj red u arhivu Vrhovnog suda RH.

Pitam se, koliko bi snijega bilo da dvije i po tone bijeloga netko baci s 15. kata mog nebodera na Baldekinu. Kakav bi to bijeli dan bio. Cijeli bi grad pucao od ambicije i adrenalina i sve bi barem na pola sata bilo divno i krasno. Ali, što ćeš, nakon svake euforije dolazi splasnuće i depresija. Pogotovo kod bijeloga. Stvarno, vjerojatno sam netipičan do jaja, ali nikad mi bijelo nije bilo napeto. Previše je surov svijet kada prođe. To je uvjerljivo najgore spuštanje na svijetu. Čovjek naprosto ne može prihvatiti da je kraj, da postoji nešto što ti može priuštiti tako dobro raspoloženje, ali da ono nije trajno, dapače, da je jebeno kratkotrajno. Zato, jebeš kokain. Rekli bi naši ljudi, daj nam crnjaka i janjetine, mlade kapulice, pa kvragu sve. Dobro, sad ga stvarno serem, ali nema veze. A što se bijeliga tiče, to je za bogove, a mi ljudi smo previše smrtni da bi nam se isplatilo zajebavati s tim. Osim toga, na zimske praznike, na snijeg, idu samo bogatuni. I tamo lome noge. Ja sam se i previše zabavljao u ovih prvih 30 godina života.

Uh, izgurao sam gotovo 8 tisuća znakova, što je sasvim dovoljno za moj XXX. Teme o kojima sam pisao u onih desetak nedovršenih kolumni, ionako će i dalje biti zanimljive. Politika, predizborna godina, papa i Jihad, žene.... sve to, uskoro, dragi moji. Skoro će ponoć, odo ja s bocom u kadu. Rekla mi je da joj nedostaje romantike u ovim teškim vremenima, pa sam sakrio bocu nekog prilično dobrog šampanjca. Ne znam stvarno zašto sam stalno sa ženama koje obožavaju to pjenušavo piće od kojeg mi se spava. Ipak, nešto mi govori da će me ova razbuditi. Zdravi mi, i veseli bili.

Ante Pancirov


Ja, anonimus i diletant smijem trackati, oni koje ljudsko stado slijedi ne smiju (kolumna no. 72, 15.09.2006.)

Ubojice idu u pakao, no, trebaju li Ana Magaš i Osama bin Laden dijeliti istu sudbinu? (kolumna no. 71, 12.09.2006.)

Jebi ga! (kolumna no. 70, 10.09.2006.)

Korupcija, istinski autohtoni hrvatski proizvod s certifikatom ISO 100? (kolumna no. 69, 29.08.2006.)

Rocky, scijentologija i moj osobni dalmatinski pozitivizam (kolumna no. 68, 25.08.2006.)

Bio sam na šibenskoj Šansoni (kolumna no. 67, 22.08.2006.)

Ako ubrzo ne pronađemo nekakve neprijatelje u svemiru, pobit ćemo se međusobno! (kolumna no. 66, 13.08.2006.)

Knin 11 godina poslije Oluje (kolumna no. 65, 05.08.2006.)

VRIJEME JE DA SE SKRENE (kolumna no. 64, 02.08.2006.)

Urbana legenda Stipe - Šibenčanin za kojim traga svaki hrvatski policajac (kolumna no. 63, 27.07.2006.)

Ako ikad umrem... (kolumna no. 62, 25.07.2006.)

ŠIBENSKE PIČKE - Kad gradonačelnica zapila, Mišo Kovač stvar spašava (kolumna no. 61, 23.07.2006.)

Moje privatno šibensko ljeto (kolumna no. 60, 15.07.2006.)

Zidane, Tesla i Talijanke (kolumna no. 59, 10.07.2006.)

Vraćam se Zagrebe tebi!!! (ma da ne bi) (kolumna no. 58, 03.07.2006.)

Devalvacija pameti (kolumna no. 57, 16.06.2006.)

Nogomet iz mog dvosjeda (kolumna no. 56, 09.06.2006.)

Što to bješe ljubav? (kolumna no. 55, 23.5.2006.)

BALADA O UBOJITOM 14. SVIBNJU I MACI GARI (kolumna no. 54, 16.5.2006.)

POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA (kolumna no. 53, 21.4. 2006.)

NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no. 52, 4.4. 2006.)

Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna no. 51, 25.02. 2006.)

NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA (kolumna no. 50, 14.02. 2006.)

PUNK IS NOT DEAD (kolumna no. 49, 01.02. 2006.)

DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01. 2006.)

Masturbatorski snovi, (kolumna no. 47, 17.11. 2004.)

TITO, IRENA I JA, (kolumna no. 46, 27.10. 2004.)

Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.)

Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004.

Život mi ispunjava stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI LIST), kolumna no. 43, 6.8. 2004.

Ljeto koje zaziva revoluciju , kolumna no. 42, srpanj. 2004.

Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004.

Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!, kolumna no. 40, lipanj 2004.

EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39, 12.6. 2004.

Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004.

BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004.

Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.)

Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.)

Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.)

Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.)

Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.)

Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.)

Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.)

Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.)

Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.)

Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.)

Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.)

Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.)

ŠIBENIK – pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.)

Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.)

Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.)

Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003.

Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003.

Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.)

Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.)

Budućnost je stigla i pregazila nas, XXX 16, 19.10. 2003.

Dan Nezavisnosti, XXX 15, 13.10. 2003.

Od rođendana, do rođendana
…sretan mi rođendan, kad nisam ja…
XXX 14
, listopad 2003.

POVRATAK CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003.

ANTIMONIJA, XXX 12., (5.5.2003.)

XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003.

XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003.

XXX 9, 8.3. 2003.

XXX 8, 5.2. 2003.

XXX 7, 21.2. 2003.

XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003.

XXX 5, 3.2. 2003.

XXX 4, 6.1.2003.

XXX 3, 23.12.2002.

XXX 2, 10.11.2002.

XXX 1, 3.11.2002.