(kolumna no. 70, 10.09.2006.)

Jebi ga!

Te dvije male riječi, tako su velike. Njima je jedan mladi lik iz Šibenika označio prekretnicu, neko novo doba za Hrvatsku, ali na žalost ne i moj Šibenik, koji puši ovih dana više nego ikada. Ne jebi ga, nego najebali smo. Jebeno!

Što se kvragu događa?! Zadnjih desetak dana započeo sam bar 7 puta pisati XXX i ukupno napisao nekih desetak kartica teksta... I... i ništa, jebiga. Nisam bio zadovoljan s njima. Bilo je, doduše, par dobrih ulomaka, ali nisam uspio posložiti cjelinu s kojom bi bio zadovoljan. Što je prilično čudno, s obzirom, da po defaultu pišem bez osvrtanja, ne čitam napisano (ili to radim vrlo rijetko), i samo plasiram. Vjerojatno me jebe pun mjesec. Mater mu jebem, sve češće i sve više me jebe s godinama. A što ja tu mogu!

Pisao sam o svemu. O županu matične mi županije Šibensko - kninske Duji Stančiću i bespoštednoj medijskoj hajci na njega nakon što ga je njegov HDZ licemjerno i gadljivo nisko naguzio. Pisao sam, dakako, o mukama novog izbornika nogometne reprezentacije, početku jesenje sheme na nacionalnim televizijama i novim serijama i emisijama, reklamama i sličnim sranjima koja su obilježila proteklih tjedan i pol.

Noćas uopće nisam spavao. Jebeni mjesec i ostavština njegove punoće... Sad je pola tri (po purgerski - hm, jedna me vjerna čitateljica s kojom se povremeno dopisujem mailom upozorila da često spominjem neke purgerske spike (eto ga opet), a la fakat, itd... tako i ovo pola tri, pa kvragu Majo, što mogu kad je Purgergrad ostavio gadan dojam na mene... znaš da sam zaljubljive race, a Zagreb me osvojio za tren... bila je to ljubav na prvi pogled...)... di smo stali? Aha, na pola tri. Da. Nisam, dakle spavao, pio sam kavu rano jutros uz Jutarnji list i Slobodnu Dalmaciju, informirao se s TV-a, interneta i iz kuloara te iz lažljivih čakula sa šibenskih kafića, i sad sjedim na krevetu praktički gol i pišem XXX.

Oko mene gadan nered. Pepeljara puna čikova, uz krevet brdo folije iz koje još vonja snažno lepinja s ajvarom, kapulom i ćevapima na dostavu iz restorana koji drže starci bivše miss Hrvatske Maje Cvjetković. Zar ste sumnjali da se zdravo hranim!? Kolesterol, otpad, konjetina... to sam ja. Otrovi svih vrsta, mirisa i okusa, moja su životna hrana i znaš što, jebe mi se živo što ne živim zdravo jer da živim zdravo, značilo bi to da se odričem životnih zadovoljstava. A u ovom jebeno šugavom svijetu, samo su nam zadovoljstva ostala. I zato se gušim u svim otrovima koja se nude što na legalnom, što na ilegalnom, podzemnom, uličnom meniju. I živo mi se jebe! Hm, doslovno. Al, o tome nešto kasnije. Kad sex dođe na tapet. Ne mislim doslovno. Jer nemam tapeta doma. U zadnje vrijeme ionako jebem s nogu. S godinama čovjek shvati, uvidi, koliko sex može biti precjenjen. Stoga, što češće, što kraće, i što manje muke. Jedini zajeb kod sexa s nogu je što ti se kod boljih varijanti zna dogoditi da ti nakon orgazma počnu klecati. Zamrači ti se pred očima i dođe ti da padneš u nesvijest. Ali, jebiga. Nema nauke bez muke. Jel tako!?

Jebi ga! Dvije su to riječi tako slatke, tako neznatne i kratke. Uobičajene. A opet su me oduševile. Naime, naš novi izbornik Slaven Bilić, doživljava svijet i svu zamršenu filozofiju života upravo kroz te dvije riječi: Jebi ga, veli taj genijalni nogometni um. Uistinu genijalni, besprijekorni, i stvarno, sve više mi se sviđa.

Možda ne znate, a nije da se hvalim, Slaven Bilić je šibensko dite. Doduše, mogli ste to i sami skužiti po njegovoj genijalnosti, uglađenosti, snazi... Ima sve taj čovik. Od seksipila zbog čega su mu tabloidi već skuvali komada sa strane za kojeg mu ni žena ne zna, pa šta bi onda tribala cila nacija znati, vrag ih žute odnio, ima Bilić stvarno jeben UM, odlično slaže momčad i stvarno vjerujem da će dignuti hrvatsku reprezentaciju još više. Onu u Moskvi bio je dobar početak. Ne znam još uvijek jesu li Rusi stvarno tako loši, ili smo mi stvarno tako dobri, ali istina je nedvojbeno da smo moćni. I da konačno imamo neke nove ljude na položaju, da svaka pozicija ima alternativu. Trebalo se dogoditi sranje da to spoznamo, ali važno da jesmo. Odnosno, da je Bilić.

Ne mogu zamjeriti onoj trojici kretena što su otišli na cajku mada mi se riga od tog njihovog (ne)ukusa. Jebiga, barem 85 posto reprezentacije odgojeni su ko seljačine i tako govore, tako se ponašaju i jasno, onda to i jesu. Al, kako da im zamjerim? To su djeca iseljenika, ili siromašni provincijalci. Važno da dobro igraju balun, a to šta su iznutra, jebe mi se živo. Nisu ništa gori od Engleza primjerice, koji su sigurno pet iljada puta veće seljačine. Bilo bi mi sigurno draže da su uglađeni, moderni, šta ja znam, trendi ko Talijani, ali to ne znači da neke nove generacije neće unijeti novi štih i u našu reprezentaciju. Pa, evo počnimo od izbornika. Osim što je Šibenčanin, još je i rocker, doduše, heavy metalac, a rockera koji tako genijalno igra i trenira balun, nema nitko u Europi, znači ni na svijetu. Imamo najveću facu od izbornika. U svakom pogledu. A vidim da se i među igračima naziru neki urbani likovi. Mada od njih to nitko ne traži. Ma brate, nek uživaju u cajkama, nek imaju seljačku furku, nek bekniti ne znaju, kad su opet face i volin te momke stvarno za popizditi. A Englezima je bolje da se počnu praviti Englezi kad dođu na Maksimir. Možda i ja budem tamo. Moj kolega Krešo već je sve isplanirao i sigurno ide. Meni fali samo još odluka, samo ideja, inicijativa, pa da mrdnem lijenu guzicu i nacrtam se tamo. Isto tako, na rođendan mi igraju Hajduk i Dinamo. Razmišljam da se počastim balunom za 31. rođendan. Ko zna. Vidjet ću još!

Ode Niko u Englesku. I stvarno mi je drago zbog njega. Bilo bi mi drago da je u Hajduka, i da razguzimo svih ovu sezonu, ali jebiga, došlo vrime da mali ode, da pokaže svitu da je najbolji. A i meni je nešto ostavio. Nešto veliko. Cimam naveliko one pametnjakoviće što su ga vezivali za jaja zadnjih godinu i po. Još iz vremena Dinama i onog glumca Maminja. Pa su ga pljuvali za vrijeme mundijala. Ali mali je čekao, ja sam vjerovao.... ma svatko, tko imalo mozga ima, bio je na Nikinoj strani. Nek mu je sa srećom. (jesam licemjer, je ga okrećem, driblam, ma sve u interesu cinizma... ha ha, što će netko gorjeti... la la la... tamo gore jednom kad me ne bude... vatra će plamtjeti... uffff, šala mala, brrrr)

Opet ide Big Brother. Prebacio sam par puta u petak (sinoć je to bilo, jel moguće? Ah, da, nisam spavao, pa me malo buni vrijeme, kako i ne bi...) , i vidio gomilu čistih, urednih, lijepih, ma prekrasnih ljudi. Ne znam što je cilj producentima. Nabiti komplekse naciji, ili isprovocirati i poniziti ne prinčipese i kraljeve? Na kraju krajeva, jebe mi se. Znaš.

Negoooo.... jebote, znaš da sto godina nisam stavio ovaj CD... a joooj, kako klizi ta melodija, kako je ovo dobro, kako jebeeeeno. Ma do jaja.... Tom Waits ljudi, album prastari, prviiii... Closing Time. Kako prede po bijelim i crnim tipkama... a glas, tad mu još nije bio onako uništen duvanom i Jack Danialsom. A joooj. Ludilo. Ove melodije mora da su nastale u raju. Do njega vozi New Yorkški taxi, onaj starinski, žuti, zaobljeni. A unutra rasvjeta crvena, probija se kroz dim. Ljerpotica sa šeširom puši dugačku, tanku cigaretu, tako tanak strukić ne vidjeh godinama. A opet je tako obla, napredna... i nazadna.... istovremeno. Gore na uskom stageu bend. Krupni crnac plete po kontrabasu. Bubnjar je sigurno na horsu, jedva čeka pauzu da se pukne, pa nervozno, ali opet urokano nježno, lupka po dobošu, dodiruje kožu jednom od dvadesetak limenih žićica na vrhu palice.... the piano has be drinki n.... not me, not me, not me.... not me... Sad mi ulijeću sve žive dobre stvari Waitsa, svi albumi... koji je to luđak. Stvarno, sve teže kužim ove njegove nove albume. Ma što govorim, prestao sam se truditi. Ko može skužiti one bolesne harfe na Mule, harma kao da ju je skladao rajski anđeo na LSD-u, a još odsvirana na harfi, instrumentu ko stvorenom za psihodelične droge. Strava. To bi dobro prošlo u šibenskoj Maloj kući. Mala kuća je kolokvijalni naziv šibenske ustanove, ludare, jel, a za one koji nisu znali, šibenik je imao jednu od prvih pravih, sofisticiranih ludara u Europi. I poznat je po tome. Istini za volju, cinici često kažu da se malo pomalo cijeli grad saživio s tom ustanovom. Neki idu toliko daleko pa kažu da je Mala kuća danas jedino normalno mjesto u gradu. Samo tamo su lucidni, normalni, iskonski i fetivi, zdravi Šibenčani.... Maaaa seru cinici. Mi smo pravi. Pa zar ne vidiš da je i izbornik iz Šibenika. A Vlatko Marković ga u današnjem Jutarnjem naprosto obožava. Ah, taj stari lisac iz Bugojna. Ustaša, and proud.... veli stari. Neće se taj izgubiti. A, da, vidio sam negdje danas u novinama, čak u Jutarnjem, ako se ne varam, naslov, da se Mamić rasplakao!? Ma nije moguće, ljudi moji. Taj glumac plače samo u TV emisijama uživo. Pravi mali anđeo. Ne bi ni mrava zgazio. A nema u Zagrebu, ni u Hrvatskoj, gotovo, čovjeka kojem nije pomogao. Izvršiti samoubojstvo.

Uf, gez sam samome sebi danas. Grizem, al brate bez plana i povoda. Serem li ga, serem li ga, samo da serem. A jeste li gledali "Zakon braće", a, jeste li, jeste li!? Ja jesam, i ono, brale, sjedim solo u svom dvosjedu, bobu s pepeljarom, pivama, ostacima čevapa, gomilom novina pod sobom, dva laptopa s pripadajućim kabelima, dva mobitela, punjačima, bežićnim fiksnim telefonom, keksima Domaćica i Opsesija (to ti je nešto ko Jaffa, isti kurac, drugo pakovanje....), i gledan seriju i toliko sam oduševljen bio da sam sam sa sobom komentirao, cerio se i glupirao. Znate svi da sam TV junkie. Ha, muke se meni navuć na nešto. Ja bi se i na mlijeko navuko, samo da je nezdravo, il nezakonito, još bolje. I zato me oduševljava kalendarska situacija, aktualna. Počinje cijelo more novih TV sadržaja. Vanka će biti hladno, meni unutra toplo, i bit će vrhunski TV program. Kako je život lijep. Jest bogme. Baš jeste.

Trebao bi napisati štogod o ovom sranju s županom. I s korupcijom. Al tako mi se sve to gadi, da nemam volje. Osim toga, napisao sam u ovih pola sata golemu kolumnu, a znam kako je zamorno ljudima danas u doba speeda, čitat. I zato ćemo ovako. Izvući ću par teza iz neke od uvodno spomenutih, nedovršenih ili bolje rečeno, neplasiranih XXX -a, i po sistemu copy/paste, ponuditi u nastavku. Pa uživajte, braćo i sestre!

( Dossier X$$$$$$)

Partija koja (pre)dugo vlada ovom našom stvarno prekrasnom zemljicom, pokušava stvoriti dojam da su se uhvatili u koštac s korupcijom. Tempirano u pravi trenutak, nema šta. Ljetu je kraj, sezona kiseliša prestaje i sve smo bliži poslovično vrućoj političkoj jeseni. Završni ljetni mjeseci, kao i carski, od lišća požutjela na tlu i kiše romantičan listopad, od rođenja nezavisne nam nacije prirodni su vremenski poligon za testiranje politike koju treba isfurati pred naciju, koja treba obilježiti godinu... A kad je to još zadnji takav vremenski period pred izbore, kao što je slučaj sada, onda je to nesumnjivo siguran znak da će jesen boti vruća i paklena.

Počelo je s riječkim doktorom i pet iljada eura, a jučer (autentično, pisano onoga dana, a kako je ovo special ulomak, nek bude... ovo je ujedno jedina (trijezna?)"didaskalija" i za ostala takova djela, sranja.... op.a (san) se središnji HDZ odrekao šefa županije u kojoj živim, Duje Stančića zbog dva krimena. Prvo državna revizija, pa onda i lokalna krim policija, utvrdili su da je primao pare koje nakon što je postao župan nije smio, te da je izravnom pogodbom, dakle, bez javnog natječaja, dao posao čuvanja zgrade Županije svojoj vlastitoj zaštitarskoj kući. Ništa novo. Sve to u Šibeniku nije nikakva tajna. Lovu koju je primao, prima prešutno i nezakonito velika većina njegovih kolega, a njegova zaštitarska kuća oduvijek čuva zgradu, pa je župan valjda pomislio da je po defaultu i nadalje treba čuvati, pogotovo kad je to jedina lokalna zaštitarska firma. Što bi lovu iz ionako siromašnog šibenskog proračuna davali nekom, štajaznam, Mariću sokoliću ili nekom trećem securityu registriranom bilo gdje u Hrvatskoj, mislio je valjda zavičaju lojalni župan.

Zajebo je. Nema sumnje. I popušio. To je i sam kazao između redaka nakon što je HDZ izišao s pričom u eter.

Jasno, ne pada mi na pamet braniti ga jer je kriv za ono što mu se stavlja na teret i tu nema nikakve rasprave, ali jebeno je i tragično što je župan, ako smijem karikirati, obična beba koja je ukrala lizalicu na trafici. Koliko god bio kriv, njegova je odgovornost u ovom slučaju smiješna u odnosu na sranja kojima se bave njegovi stranački drugovi, a popušio nije zbog onoga što mu se stavlja na teret, nego izričito i samo zato što se sukobio s najjačom lokalnom frakcijom HDZ-a. Nije u Šibeniku nikakva tajna da se Stančić nije slagao s garniturom koja podjednako moćno drma županijom i gradom Šibenikom. Kod nas je ta politička situacija prilično zajebana, i mogli bi je usporediti s HDZ-om nakon Tuđmana kad je s jedne strane bio Sanader, a s druge omraženi Ivić Pašalić. Uz razliku što u Šibeniku pobjednička frakcija nije ni blizu politici Ive Sanadera koji je nakon unutarstranačke pobjede spasio HDZ i od opasnog pokreta stvorio kvalitetnu stranku, dao joj europski i građanski štih, poprilično oslabio crno desničarenje i skinuo glave radikalima okupljenim oko nazy Pašalića. Šibenski šefovi života i smrti nalikuju radikalnim hadezeovcima iz devedesetih. Moćni i nepokolebljivi, provode svoju politiku bez obzira na cijenu. Gaze preko leševa, i nanose veliku štetu regiji. Njihov civilizacijski nivo je tragičan. Nastoje subverzirati sve što je novo, mlado, kvalitetno, svaku liberalnu ideju, a zato prilično sigurno vode ovaj grad i županiju u propast.

Civilizacijska razina tih ljudi uvjerljivo je najniža u državi. Možda i dalje, sve do Albanije, indijskih sela u kojima bijelo čeljade još nije bilo. Ti ljudi nikad nisu čuli normalnu glazbu niti su pročitali normalnu knjigu. Zamislite, čak i oni mladi među njima, a praktički, mnogi su od njih generacija 60 -ih, nisu odrasli na stripovima, nekim čudom ih je zaobišao rock and roll... sišli su iz sela u šibenskom zaleđu, priključili se partiji sebi sličnih i zavladali gradom s ogromnom kulurnom tradicijom. Ubili su nas, uništili i ono malo što je preživjelo rat. I sad, čovjek bi očekivao da postoji nekakva normalna frakcija među njima, da barem netko viče ... ali, ništa od toga. Na žalost, taj je zadrti virus sve zarazio i samo nas čudo može spasiti.

Ti ljudi, koji se uspješno bore protiv bilo kakve liberalne, građanske, da ne kažem normalne spike, a da stvar bude gora, rade to pod krinkom crkve, zapravo su često obični sitni lopovi koji zbog svoje guzice već 15 godina ubiijaju građanski duh najstarijeg hrvatskog grada na obali. Oni među njima koji nisu gangsteri, na žalost, teške su munjare, tupavci i nesposobnjakovići, i nevjerojatno je da su oni još u najvećem broju. U cijelom tom labirintu sitnih lopova, nekoliko pravih gangstera i horde niš korist jadnika, ovih je dana najebo župan koji je tako sitna riba, da nemoš vjerovati. I to boli jako, to ubija ovih dana.

Strah me da nema nade za nas jer je i oporba slična, inertna, nesposobna i jadna. Što onda očekivati od izbora? Još jednu novogodišnju cajku u gradu bez kina, bez diskoteke, bez građanskih institucija, nevladinih udruga... Jedino što vještice još ne spaljujemo na gradskim trgovima. Mislim da niti jedna sredina u Hrvatskoj nije tako sjebana. Mislili smo da je ruralni štih u nekim zagorskim mjestima, ne želeći uvrijediti te ljude, ali mislim da smo mi šampioni. Šampioni koji će sad kroz sjebavanje župana htjeti pokazati kako se HDZ kvalitetno obračunava s korupcijom, a zapravo su motivi i razlozi potpuno drugačiji.

Jebi ga, rekao bi Bilić. E, da je samo jebi ga, bilo bi mi lako. Al, najebali smo. Jako.

Ante Pancirov


 

Korupcija, istinski autohtoni hrvatski proizvod s certifikatom ISO 100? (kolumna no. 69, 29.08.2006.)

Rocky, scijentologija i moj osobni dalmatinski pozitivizam (kolumna no. 68, 25.08.2006.)

Bio sam na šibenskoj Šansoni (kolumna no. 67, 22.08.2006.)

Ako ubrzo ne pronađemo nekakve neprijatelje u svemiru, pobit ćemo se međusobno! (kolumna no. 66, 13.08.2006.)

Knin 11 godina poslije Oluje (kolumna no. 65, 05.08.2006.)

VRIJEME JE DA SE SKRENE (kolumna no. 64, 02.08.2006.)

Urbana legenda Stipe - Šibenčanin za kojim traga svaki hrvatski policajac (kolumna no. 63, 27.07.2006.)

Ako ikad umrem... (kolumna no. 62, 25.07.2006.)

ŠIBENSKE PIČKE - Kad gradonačelnica zapila, Mišo Kovač stvar spašava (kolumna no. 61, 23.07.2006.)

Moje privatno šibensko ljeto (kolumna no. 60, 15.07.2006.)

Zidane, Tesla i Talijanke (kolumna no. 59, 10.07.2006.)

Vraćam se Zagrebe tebi!!! (ma da ne bi) (kolumna no. 58, 03.07.2006.)

Devalvacija pameti (kolumna no. 57, 16.06.2006.)

Nogomet iz mog dvosjeda (kolumna no. 56, 09.06.2006.)

Što to bješe ljubav? (kolumna no. 55, 23.5.2006.)

BALADA O UBOJITOM 14. SVIBNJU I MACI GARI (kolumna no. 54, 16.5.2006.)

POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA (kolumna no. 53, 21.4. 2006.)

NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no. 52, 4.4. 2006.)

Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna no. 51, 25.02. 2006.)

NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA (kolumna no. 50, 14.02. 2006.)

PUNK IS NOT DEAD (kolumna no. 49, 01.02. 2006.)

DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01. 2006.)

Masturbatorski snovi, (kolumna no. 47, 17.11. 2004.)

TITO, IRENA I JA, (kolumna no. 46, 27.10. 2004.)

Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.)

Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004.

Život mi ispunjava stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI LIST), kolumna no. 43, 6.8. 2004.

Ljeto koje zaziva revoluciju , kolumna no. 42, srpanj. 2004.

Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004.

Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!, kolumna no. 40, lipanj 2004.

EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39, 12.6. 2004.

Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004.

BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004.

Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.)

Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.)

Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.)

Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.)

Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.)

Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.)

Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.)

Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.)

Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.)

Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.)

Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.)

Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.)

ŠIBENIK – pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.)

Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.)

Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.)

Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003.

Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003.

Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.)

Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.)

Budućnost je stigla i pregazila nas, XXX 16, 19.10. 2003.

Dan Nezavisnosti, XXX 15, 13.10. 2003.

Od rođendana, do rođendana
…sretan mi rođendan, kad nisam ja…
XXX 14
, listopad 2003.

POVRATAK CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003.

ANTIMONIJA, XXX 12., (5.5.2003.)

XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003.

XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003.

XXX 9, 8.3. 2003.

XXX 8, 5.2. 2003.

XXX 7, 21.2. 2003.

XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003.

XXX 5, 3.2. 2003.

XXX 4, 6.1.2003.

XXX 3, 23.12.2002.

XXX 2, 10.11.2002.

XXX 1, 3.11.2002.