(kolumna no. 68, 25.08.2006.)

Rocky, scijentologija i moj osobni dalmatinski pozitivizam

(...Takav je svijet plodno tlo za stvaranje sve masovnijih fenomena poput recimo Scijentološke crkve o kojoj naša javnost u zadnje vrijeme često ima priliku slušati kroz pustolovine hollywoodskog patuljka i TopGuna Tom Cruisea, čovjeka koji hladno izjavljuje da želi pojesti kćerinu posteljicu iz suprugine utrobe. Kako gadljivo izgleda ta "stvar", taj materični otpad koji u trudnoći izlazi iz ženine vagine, znaju svi oni koji su imali (ne)sreće vidjeti mačku dok koti mačiće, odnosno moderni očevi koji imaju želuca gledati porod. Za one koji ne znaju kako to izgleda, reći ću samo da je izgled posteljice vjerojatno glavni razvod zašto se hrabri muževi u filmovima obično onesvijeste pri porodu, a gladni vjernik Cruise, eto, želi tu sluzavu stvar jesti. Nije ni čudo da su ga šefovi Paramount picturesa ovih dana odjebali, jer tip je totalno pretjerao sa svojim sranjima.....)

Ivan Drago zapravo je robot kojeg su konstruirali znanstvenici iz cijeloga svijeta zarobljeni negdje u Sibiru, u tajnim laboratorijima KGB-a. Zato je onako snažan, hladan i nepokolebiv, ali u zadnjem dijelu filma Rocky će ga tako jako opaliti u glavu da će mu ona odletjeti u publiku, a kada iz tijela počnu vrcati federi i djelovi, svi će napokon shvatiti da su Rusi robotom htjeli pobijediti i da naprosto nisu fer.

Vjerovali ili ne, kada je u vrijeme dok sam još išao u osnovnu školu izišao film Rocky 4 kojeg su baš večeras emitirali na Nova TV, klinac iz razreda ispričao nam je upravo ovakvu verziju događaja u filmu, i mnogi su u to povjerovali. Danas klincima takvo što ne bi bilo moguće podvaliti. Ne mislim samo na izmišljenu radnju filma, koja i nije čudna (ne bi bila ni po čemu pretjerana za Hollywood 80 - ih), nego na podvalu jer u to vrijeme nije bilo interneta, ovako raširenih medija... Gledali smo HTV 1 i 2, globalne pop vijesti čitali na jednoj magazinskoj stranici Slobodne Dalmacije i jednom mjesečno gledali slike u časopisu Bravo. Njemački nismo znali. Na televiziji o popularnoj kulturi nije bilo puno govora. Bila je neka emisija s top listom, četvrtkom, čini mi se, iz beogradskog studija, a kasnije su tek došle Metal mania i Van struje Damira Tiljka, oba dvije dosta usmjerene u metal, odnosno nekakav alter. Ne sjećam se koliko je ta priča o robotu trajala, i kad je Rocky konačno stigao u kino, ali sjećam se da smo u to doba informacije dobivali na kapaljku, a bili smo jako željni vijesti iz svijeta rocka i filma. Jebiga, zato samo tada u Šibeniku imali tri kina, jebote. Danas niti jedno! Niti jedno, o živote, jebote, kako smo se srozali, kako nas je ubio HDZ. Najgore je to što HDZ uopće nije kriv, koliko nezreli i neinformirani i zaostali pojedinci iz šibenske vlasti jesu. Njima je valjda sve nakon Beatlesa teška alternativa, a Kićo Slabinac je sinonim za rock and roll. Vrhunac dopuštenog nestašluka utjelovljen je u liku onog Mucala sa splitskih festivala i to je to. Kako onda očekivati razumijevanje?

Gledam tako večeras Rockya 4, doduše ne sve, nego samo fight koji lovim šetajući kanalima gore dolje i lagano kopam po moždanoj historiji, u vrijeme kad je Amerika bila zakon, a mi i Rusi teško sranje. Svi smo sanjali o jebenoj Americi gdje je sve valjalo, od žena, auta, muzike, do demokracije. Danas sve to imamo, i gledamo na njih kao na otpadnike. Čak ni Hollywood se više ne usuđuje prodavati maglu o herojskoj Americi. Zadnji put su to dobro napravili u akcionom SF-u "Independence day", kad je cijeli svijet pod zapovjedanjem američkog predsjednika kojeg je odlično glumio Bill Pullman, sjebao svemirce koji su se htjeli nahraniti nama i našim zemaljskim resursima. To sam progutao zbog dobre priče i odličnih efekata, i više nikad!

Često u zadnje vrijeme pišem o Americi i Amerikancima u ne baš svijetlom kontekstu, mada ne smatram sebe za nekog "amerikanofoba", niti imam za to razloga. Nemam ništa osobno protiv te nacije, samo me fascinira njihova današnja ranjivost i sklonost pretjerivanju od individualne pretilosti sve više pojedinaca, do kolektivne umišljenosti da su bolji od svih. Ta je umišljenost, na žalost, službena vanjska politika te zemlje koja na unutarnjem planu svoju masu održava budnom i pripravnom kontroliranom paranojom.

Takav je svijet plodno tlo za stvaranje sve masovnijih fenomena poput recimo Scijentološke crkve o kojoj naša javnost u zadnje vrijeme često ima priliku slušati kroz pustolovine hollywoodskog patuljka i TopGuna Tom Cruisea, čovjeka koji hladno izjavljuje da želi pojesti kćerinu posteljicu iz suprugine utrobe. Kako gadljivo izgleda ta "stvar", taj materični otpad koji u trudnoći izlazi iz ženine vagine, znaju svi oni koji su imali (ne)sreće vidjeti mačku dok koti mačiće, odnosno moderni očevi koji imaju želuca gledati porod. Za one koji ne znaju kako to izgleda, reći ću samo da je izgled posteljice vjerojatno glavni razvod zašto se hrabri muževi u filmovima obično onesvijeste pri porodu, a gladni vjernik Cruise, eto, želi tu sluzavu stvar jesti. Nije ni čudo da su ga šefovi Paramount picturesa ovih dana odjebali, jer tip je totalno pretjerao sa svojim sranjima.

Scijentološka crkva navodno je prilično popularna u naivnoj Americi, pogotovo je zanimljiva razmaženim zvijezdama. Službeni Vatikan smatra da Sotona kroz cijelu povijest nastoji čovjeka udaljiti od Boga. Do sada je Luci to radio na sve povijesti poznate načine, a nakon ateizma, sada pokušava uvaliti ljudima nove religije s kojima nastoji pokopati onu pravu, drže katolički bossovi koji su uvjereni da će posljednja i do sada najveća vražja obmana imati religijski karakter. Nakon što je nastojao isfurati tezu da Boga nema, odnosno da je Bog mrtav, sada pokušava iskriviti lik svevišnjega. - Boga degradira na neosobnu kozmičku silu, a čovjeka proglašava bogom. To je nepravda i za Boga i za čovjeka jer je zanijekana istina o Bogu da je On Stvoritelj i istina o čovjeku da je stvorenje - moderna je teza koju sam našao negdje na internetu. Scijentologija obilježava već pedeseti rođendan, a i dalje nije nimalo jasnije o čemu je zapravo riječ. Je li to sekta, religija, kult ili tek vrhunska obmana ili prijevara, malo kome je jasno, ali činjenica je da se uz scijentologiju stalno spominju afere, skandali, pravosudni procesi, i što je definitivno najvažnije - lova. Bolje rečeno, gomile love koja je očito jako važna karika unutar scijentologije. Nije naš Top Gun jedini njihov sljedbenik. Jest možda najglasniji, ali nikako jedini jer se u pola stoljeća postojanja na tu furku zakaćilo navodno impresivnih 10 milijuna ljudi u više od 120 zemalja svijeta, pa sad ti misli pajdo, koliko je to! Očito te ljude nešto jako privlači jer pristup scijentološkoj crkvi nije baš besplatan, a bogme niti jeftin. Za početni tečaj treba izdvojiti finu svotu od 2 000 dolara, a cijela poduka košta finih 35 000 zelenih novčanica. Iako sam pročitao po internetu kilometre rečenica o toj navodnoj religiji, nisam uspio skužiti što potencijalni vjernik dobije za tu lovu. Možda sam grozni liberalni, ili još gore ljevičarski skeptik, nevjernik i heretik, ali meni to nekako puno nalikuje papilovi, izvalačenju para od naivnih budala.

Scijentološki gurui veliki su protivnici moderne psihijatrije i klasične terapije lijekovima, pa su im najčešći funovi jadnici koji se nisu baš usrećili uobičajenim psiho terapijama pa traže alternativni pristup. Znam dečka, heroinskog ovisnika koji je neko vrijeme boravio na scijentološkom tečaju negdje u Istri. Klasičan, dakle, primjer. Narkoman kojem nisu pomogle standardne terapije "sakoman" tipa, dao je nekoliko tisuća eura vjerskim guruima da mu alternativnim metodama pomognu i izbave ga iz okova ovisnosti. Baš nekidan sam ga vidio ispred dućana kako žica lovu u krizi, ne bi li sakupio za šut. Dobro, to ništa ne znači, ali ja sam i dalje jako skeptičan. Negdje na netu sam pročitao tezu po kojoj svjedoci govore da Scijentološka crkva nije ništa drugo nego centar za izvlačenje velikih količina novca iz naivnih i bogatih, kult koji se paranoično, šizofreno, agresivno i nasilno obrušava na sve koji ga pokušaju razotkriti.

- Ako čovjek zaista želi zaraditi milijun dolara, najbolji način za to jest da osnuje svoj vjerski red - izjavio je Lafayette Ronald Hubbard, utemeljitelj Scijentološke crkve, i zapravo to je najveća istina zapadnog svijeta koji se više nema za što uhvatiti i zato tragaju masovno za novim religijama, novim totemima i novim bogovima. Čovjek po defaultu ima jaku potrebu da se klanja. Zapadna demokracija je uspjela dozirati to klanjanje u odnosu na bića od krvi i mesa, a republikanci u SAD-u još su ih dodatno svojim lošim postupcima uvjerili kako šef Bijele kuće i nije baš pretjerano idealana osoba za klanjanje. Doba političkih bogova u SAD-u je prošlo, i sad treba zbog nekoga drugoga na koljena. A nove religije i novi Bogovi niču stalno. Evo, primjerice, na zadnjem popisu stanovništva u Australiji, 70 tisuća stanovnika se kod pitanja o religiji izjasnilo "Jedi religijom". To su sljedbenici filmskog serijala "Star wars", i očito ljudi vjeruju u sile dobra koje brane spice knightovi Jediji. Ništa čudno za morbidni zapad gdje sve više pacijenata fanatično luduje za serijalom "Star trek", SF zabavom koju i sam rado konzumiram, ali u mjeri u kojoj konzumiram i OZ, ali i Allo - Allo primjerice, MASH i slično, dakle pogledam, nasmijem se ili uživam u akciji, ovisno o karakteru serije i zaboravim. Jebiga, nekima to nije samo zabava i oni se identificiraju s likovima toliko da se uvjere u postojanje svih tih svemirskih bića i totalno zabriju. Tako u svijetu danas ima vjerojatno možda i više milijuna Trekkija, i ne bi me nakon svih ovih modernih vjerskih spoznaja uopće čudilo da i oni formiraju vlastitu crkvu, s evanđeljima po Klingoncu, kapetanu Kirku, ili čak po onim ružnim svemirskim materijalistima što su izradili pravilnik o stjecanju i zajebali bi majku rođenu za dvije kune. Stoga, ne treba nikoga čuditi pojava Scijentologije koja vjeruje da je čovjek besmrtno duhovno biće, da postoji reinkarnacija, i da se duša seli iz tijela u tijelo. Kad ti umre žena, savjetuju scijentološki popovi, nemoj kukati, nego nađi mlađu koku u koju se inkarnirala tvoja žena i uživaj. Uh, pa ne čini mi se savjet lošim, rekao mi je nekidan Marko, ali brate ja za to ne bi platija par iljada dolara! To san i sam moga smisliti, jebala ih Amerika!

Scijentologija je dakle jaka međunarodna organizacija koja koristi svoj religijski image kako bi se što više popela do tronova moći. Transparentno i otvoreno priznaju da ih moć jako zanima, i upadom u svijet visoke politike i globalne administracije žele postići veliku moć i dominirati. To im je glavni cilj, kao i svakoj drugoj srodnoj organizaciji. Iskreno se bojim takvih ambicioznih fanatika bilo kojem kalibru pripadali. Svaki je fanatizam opasan, a vjerski posebno, kako na žalost svakodnevno i sami svjedočimo. Vrijeme mijenja samo njihove predznake, a ciljevi, sredstva kojima dolaze do cilja i užasi, stradanja i mućenja koja su uvijek epilog njihovih aktivnosti - uvijek su isti. Identični.

Religija je stvarno najveća kontradikcija na ovom purgatoriju od planeta. Srž joj je praktički uvijek ultra pozitiva, a stalno eskalira najvećim negativnostima koje je čovjek izmislio. Ta težnja prema božanskom očito se negdje pokvari pa se ona teza da je put do pakla popločen je dobrim namjerama, uvijek pokaže istinitom.

Ima toga na svakom koraku. Eno i Kabala primjerice. Na nju se fura Madonna i Backhamovi koji vjeruju da im ta religija čisti dušu i čuva ih od depresije i nezadovoljstva. Ne kužim, što će to tim ljudima, pogotovo onima koji su odgojeni u duhu neke, bilo koje od poznatih i rasprostranjenih religija, pogotovo onih najvećih kao što su recimo kršćanstvo, islam, budizam... Pa ja ne znam što ću s ovom svojom vjerom, jedva izlazim na kraj sa svim tim pitanjima, deficitarnim odgovorima, izazovima, sumnjama, a kako bi se još mogao baviti nekom Kabalom, Scijentologijom ili nećim trećim. Još bi nekako i mogao skužiti one koji su odgojeni kao ateisti, a u nekom životnom trenutku osjete potrebu da vjeruju u nešto. Sjajno je istraživati religije, proučavati ih i tražiti u njima smisao, ali do vraga, zašto se navlaćiti na njih, postajati fanatik. Zar nije i previše fanatizma na ovom svijetu?

Apsurdan je naš život, i zapravo krajnje satiričan kad skužiš koliko smo maleni i kratkovječni u tom silnom svemiru i bveskrajnom vremenu bez početka i kraja. Odgovora nema, nema ni granica i jedino što nam ostaje je preživljavanje, pokušati što bolje provesti ovo vrijeme. Htjeli, ne htjeli, osuđeni smo na velike izazove potrošačkog društva, i zašto sve te silne prepreke dodatno natrpavati novima? Zar to nije suludo! Pa bolje bi bilo sakupljati poštanske markice nego se zakačiti na nekakve neistražene, nove, u najmanju ruku sumnjive vjere. Sto posto. Čovjek valjda mora u nešto vjerovati, a najbolje je vjerovati u to da će biti bolje. A to samo mi možemo osigurati. Promijeniti loš život, ili zasrati dobar život. Ne kažem da sudbina nije bitan faktor jer sreća i nesreća stalno su tu da nas razjebu ili nam uljepšaju dan, ali u svakom slučaju, mi smo prvenstveno ti koji odlučuju. Glupo je nekome dati gomilu para da nam kaže ono što znamo.

Odavno sam prestao ići u crkvu, i davati lemozinu, plaćati sitniš na misi. Prestao sam ići u crkvu onoga trena kad sam skužio da su vjera i religija dvije totalno različite stvari. Od onda vjerujem, a religiozan sam u mjeri koliko trebam radi identificiranja s podnebljem u kojem sam nastao.

Nego, dosta o tome. Ovoga me tjedna fascinirao jedan događaj koji najbolje govori o prolaznosti i percepciji, o tome koliko su naše svetinje promjenjive po sistemu "danas jesi, sutra tko zna" . Od ranog djetinjstva uče nas razne stvari, a mnoge među njima uzimamo kao fakat zdravo za gotovo. Tako je i s faktima o svemiru, posebno o sunčevom sustavu. Svi smo ko klinci morali naučiti na pamet planete sunčeva sustava, ali ljudi moji, i to se promijenilo. I to, ako sam dobro skužio, čak dva puta u zadnjih tjedan dana. Prvo sam pročitao na "monitoru" ( www.monitor.hr je moja glavna polazna točka u dnevnom informiranju i na taj portal odlazim više puta dnevno, prije ostalih nezaobilaznih informatorskih središta kao što su primjerice www.index.hr i slična mjesta) da je sunčev sustav dobio tri nova planeta naziva, CHARON, XENA i CERES, da bi onda danas glavna vijest bila kako Pluton zapravo više nije planet. Jebiga, trajalo je kratko, od 1930. godine kad su ga otkrili. Cinici kažu da je izgubio status planeta jer je na čelo Međunarodne astronomske unije došla ženska. Pa logično. Ljudi su dugo vjerovali da je zemlja ravna ploča, čak i da stoji na leđima neke beštije... Vjerovalo se u svašta i zato je glupo vjerovati fanatično u što bilo. Sve je, ljudi moji jebeno relativno i zato ne nasjedajte. Trudite se vjerovati u one najdosljednije stvari, mada ni one vjerojatno ne moraju biti zdravo za gotovo, ali mislim da je glavna teorija opstanka na ovom planetu biti koliko toliko Ok prema okolini, truditi se ne raditi drugima ono što ne bi htjeli da se vama dogodi, težiti ljubavi koliko god je teško danas naći osobu koja će vas bezuvjetno voljeti, mada se i to može dogoditi, truditi se zaraditi dovoljno love za koliko toliko dobar život i ne opterećivati se sranjima. Ja tako šljakam preko tri desetljeća i prilično sam zadovoljan. Ne kažem da je idealno, ali jebiga, dobro je. Znam da na mnogo toga ne mogu utjecati i da mi već sutra može pasti klavir na glavu kad iziđem ispred nebodera u kojem živim, ali ne pada mi na pamet razmišljati o tome i popizditi. Radije ću razmišljati kako ću na kavi ujutro naletjeti na neku mladu studenticu s kojom ću se međusobno obrazovati o tjelesnom zbližavanju i razmjeni tjelesnih tekućina. Živio život, a dolje fanatizam i radikalizam svake vrste! Pogotovo u svijetu gdje radikali više svojim djelima ne teže uživanju u pobjedi nego vjeruju da će čim se raznesu eksplozivom uživati kod Alaha u raju. Vjeruju iako se niti jedan još nije od tamo vratio i posvjedočio o tome. E kad vjeruju i u tako mršave ideale, kako onda zamjeriti nesretnom Tom Cruiseu koji samo treba pojesti ženinu posteljicu. Glupko mali. Ja sam nekoliko tjedana vjerovao da je Ivan Drago robot koji su sklepali u nekom laboratoriju KGB-a, ali da ga je Rocky svejedno pobjedio jer Amerikanci su jači od komunjara. Na sreću, brzo sam dobio odgovor. Tom jadni možda jednom pronađe odgovore u nekoj skupoj ludari na kalifornijskoj obali, ali oni jadnici koji su digli u zrak sebe i sve živo i neživo oko sebe, ipak su nam najveća prijetnja. Jedino što možemo je ne izazivati ih svojim raskalašenim životom, i zato, umjesto da radimo lude od sebe ljudi moji, živimo normalno i svima će nam biti bolje. Jel tako?

Ante Pancirov


 

Bio sam na šibenskoj Šansoni (kolumna no. 67, 22.08.2006.)

Ako ubrzo ne pronađemo nekakve neprijatelje u svemiru, pobit ćemo se međusobno! (kolumna no. 66, 13.08.2006.)

Knin 11 godina poslije Oluje (kolumna no. 65, 05.08.2006.)

VRIJEME JE DA SE SKRENE (kolumna no. 64, 02.08.2006.)

Urbana legenda Stipe - Šibenčanin za kojim traga svaki hrvatski policajac (kolumna no. 63, 27.07.2006.)

Ako ikad umrem... (kolumna no. 62, 25.07.2006.)

ŠIBENSKE PIČKE - Kad gradonačelnica zapila, Mišo Kovač stvar spašava (kolumna no. 61, 23.07.2006.)

Moje privatno šibensko ljeto (kolumna no. 60, 15.07.2006.)

Zidane, Tesla i Talijanke (kolumna no. 59, 10.07.2006.)

Vraćam se Zagrebe tebi!!! (ma da ne bi) (kolumna no. 58, 03.07.2006.)

Devalvacija pameti (kolumna no. 57, 16.06.2006.)

Nogomet iz mog dvosjeda (kolumna no. 56, 09.06.2006.)

Što to bješe ljubav? (kolumna no. 55, 23.5.2006.)

BALADA O UBOJITOM 14. SVIBNJU I MACI GARI (kolumna no. 54, 16.5.2006.)

POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA (kolumna no. 53, 21.4. 2006.)

NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no. 52, 4.4. 2006.)

Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna no. 51, 25.02. 2006.)

NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA (kolumna no. 50, 14.02. 2006.)

PUNK IS NOT DEAD (kolumna no. 49, 01.02. 2006.)

DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01. 2006.)

Masturbatorski snovi, (kolumna no. 47, 17.11. 2004.)

TITO, IRENA I JA, (kolumna no. 46, 27.10. 2004.)

Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.)

Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004.

Život mi ispunjava stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI LIST), kolumna no. 43, 6.8. 2004.

Ljeto koje zaziva revoluciju , kolumna no. 42, srpanj. 2004.

Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004.

Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!, kolumna no. 40, lipanj 2004.

EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39, 12.6. 2004.

Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004.

BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004.

Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.)

Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.)

Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.)

Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.)

Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.)

Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.)

Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.)

Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.)

Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.)

Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.)

Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.)

Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.)

ŠIBENIK – pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.)

Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.)

Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.)

Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003.

Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003.

Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.)

Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.)

Budućnost je stigla i pregazila nas, XXX 16, 19.10. 2003.

Dan Nezavisnosti, XXX 15, 13.10. 2003.

Od rođendana, do rođendana
…sretan mi rođendan, kad nisam ja…
XXX 14
, listopad 2003.

POVRATAK CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003.

ANTIMONIJA, XXX 12., (5.5.2003.)

XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003.

XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003.

XXX 9, 8.3. 2003.

XXX 8, 5.2. 2003.

XXX 7, 21.2. 2003.

XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003.

XXX 5, 3.2. 2003.

XXX 4, 6.1.2003.

XXX 3, 23.12.2002.

XXX 2, 10.11.2002.

XXX 1, 3.11.2002.