(kolumna no. 61, 23.07.2006.)

ŠIBENSKE PIČKE

Kad gradonačelnica zapila, Mišo Kovač stvar spašava

- Sale Stanković trebao bi svake nedjelje dovoditi Mišu Kovača u svoju emisiju za gosta - napisao mi je Krešo u SMS odmah nakon prošlotjedne "Nedjeljom u 2", a ista tema bila je na tapetu i jutros na "kolegiju" u Indiga, gdje divanim svakoga jutra s cimerima iz Slobodne Dalmacije gdje sam od početka lipnja podstanar. Kako su Slobodna i Metro ista firma, EPH, bilo je logično da će me šefovi smjestiti u njihovo dopisništvo, i drago mi je da je tako jer me svako jutro vilica boli od cereka. Kakve dolje ideje možeš čuti, ne možeš nigdje, a nevjerojatno je kakve nam sve budalaštine padaju na pamet dok tipkamo, stvaramo javno mnijenje. Inače, idiotarije nam nisu stalno na pameti, nekako se događaju periodično, obično po danima. Ponedjeljkom, obično kolektivno svi puknemo, kao jutros, primjerice, a kolektivna bolest zadesi nas i sredinom tjedna. Petak bude mračan. Najgore je kad nas uhvati nekontrolirani cerek u prostoriji koja se nalazi tik uz mjesto gdje sjedi tajnica koja prima osmrtnice. To je gadan prizor. Kužiš, ono, ulazi žena u crnini, friško je ostala bez drage osobe, a prvo što vidi je moja idiotska faca, crvena od nedostatka kisika uzrokovana morbidnim cerekom, a oči su mi natekle i suzne. Katastrofa. Za sve je kriva žena koja sjedi preko puta, Ana Lajava, a to je ona što je prije par godina pisala vrhunsku kolumnu na "zbrdazdola", i običavala kritizirati bisere na aktualnoj nacionalnoj društvenoj i političkoj sceni upadicom: "sratćemisedoći".
Nešto se prilično bolesno događa na planeti zadnjih tjedana. Prvo su manijaci iz Sjeverne Koreje počeli testirati rakete, pa su ovi na bliskom istoku totalno popizdili, a onda je Putin nasmijao novinare izjavom da on ipak ne bi demokraciju kakva je u Iraku. I sam je kauboj Bush u maniri grčkog filozofa, iz fotelje, komentirao nove sukobe na bliskom istoku ocjenom - zanimljivo, jer se sada najbolje vidi gdje su korijeni sukoba!? Previše je sranja koje nitko ne komentira. Ovo je ljeto nekako čudnovato, vruće i dosadno, a zapravo se previše toga događa i prolazi gotovo neopaženo. Mi ćemo valjda kolektivno odgođeno djelovati, reagirati kad bude kasno, a to nije ništa novo, to nam je u krvi.
Doma u Hrvatskoj valjda je toliko vruće da se ni najradikalniji desničari ne nerviraju zbog novonastala bratstva i jedinstva. Čak se i onaj iz Kaštela primirio. Branimir Glavaš se nakon godinu dana otkako ga je suborac prikazao zločincem, sjetio podignuti kaznenu prijavu protiv njega, a Hrvoja Vojkovića snimili su s novim komadom, još mlađim, nediplomiranim. Sva se svita sjurila na Jadran. Ne možeš se okrenuti a da ne naletiš na neku zvijezdu, nastupala u Saboru, na televizijama ili negdje drugdje. Eto, baš nekidan, sreo sam malu Lanu Banely, djevojku koja je klapu Intrade prekrstila u Intrejd, i nisam mogao vjerovati da postoji netko mršaviji od mene. Ha, reče mi kolegica - da se vas dvoje poševite na vrućem limenom krovu, sviralo bi i bučilo kao na koncertu Motorheada! Kosturski metal, jebote što sam samokritičan. Nego, kad smo kod Lane već, gledao sam nekidan onu emisiju s tri voditeljice Lane na lokalnoj TV, s plavim Maminjom, Mamićem u gostima. I ne mogu sebi doći od njegove ljigavosti, samoljublja i isfurane galantnosti. Da ga ne znaš, skupo bi ga platio. Jebote, kad sve to vidim, još mi teže pada što je moj Hajduk u banani. Je li moguće da je izumro onaj kapric, dalmatinski nedam ti gušta iz dišpeta!? Kako smo sjebani i nikakvi, a sami smo si krivi. Baš kao i mi u Šibeniku. Stravično smo bogati, a nemamo ništa, i to samo zato što nemamo nikoga u Zagrebu, da lobira za nas. Pa, kvragu, je li moguće da jedino famozni Mišo Kovač može sat vremena na nacionalnoj televiziji govoriti o Šibeniku, spominjati stare kvartove, velikane... Naš saborski zastupnik rekorder je po minimumu izgovorenih rečenica sa saborske govornice, na vlasti u gradu su cirkusanti, smiješni likovi iz crtića. Prošloga tjedna na ljetnoj pozornici nastupilo je 60 tamburaša, a u uvodu se gospođa gradonačelnica obratila publici. Bože moj, koja strava. Retorika izlizana da izlizanija biti ne može, spika dosadna do zla boga, a ona onako suvereno, priča gluposti, ozbiljna pogleda, izrazito književna jezika, zakočena kao da joj je metla da ne kažem gdje. Zamislite ljudi moji, ona je govor na jednoj opuštenoj kulturnoj večeri započela doslovno ovako: Oče biskupe i dragi Šibenčani i Šibenčanke, dobro došli na ovo prekrasno mjesto..... (a sad neću citirati, nego malo karikirati, mada nisam otišao daleko...) - Na ovome mjestu gdje su se vjekovima Hrvati borili, prolijevali krv uz predsjedanje našega Boga doktora Franje Tuđmana (oči joj zasjaje), da bi vi sada mogli tu sjediti mirno i uživati, jer da nije bilo hadezea, te božanske partije, vi ne bi sad bili tu... bla bla bla, kenje - kenj, keeeenj.... A što je najgore, ta žena uopće nije loša, čak je i simpatična, pozitivna u srcu skroz, spontana i zanimljiva. Ali što to vrijedi kad je zadojena, isprana hadezeovskim filmom, i to en ovim sadašnjim, nego onim kojeg se ni Sanader više ne sjeća. Pa Sanader je popizdio prije dva tjedna, pozvao sve šibenske face iz stranačke vlasti i šefove svih lokalnih samouprava i dva sata ih derao, gazio i gadio. Ljudi moji, samo u Šibeniku, i možda, ali samo možda još u Gospiću, vlada ta debilna retorika, pseudokršćanska i desničarska, ali tako loše desničarska da je se i Anto Đapić odrekao još negdje 1992. godine. Ko to nije vidio, ne može vjerovati da takvo što još postoji. Na žalost, to se još dugo promijeniti neće. Jer U HDZ-u nema alternative u novom kadru, a oporba čeka princa na bijelom konju da je probudi iz preduga sna. Sve to u regiji sa dva jaka nacionalna parka, vrhunskim turističkim središtima, aluminijskom industrijom koja zbog istih takvih propada, dok istodobno aluminij na globalnoj sceni stoji sjajno i nema proizvoda u kojem ga nema, od folije na cigaretama, do mobitela, stickova, ležišta za procesore i šta ja znam čega sve ne. Jebote, kakvi smo mi idioti ovdje u Šibeniku. Mogli bi živjeti sami od sebe, kao Dubrovačka republika nekad davno, a ne možemo ništa zbog usijanih glava koje su čoporativno naše usijane glave izabrale. I ponovno će.
Uh, prilično sam se napalio na politiku i političare. Toliko da sam se zaboravio zabavljati. A baš se zabavljam ovih dana. Eto, bio sam u subotu navečer u Indiga na koncertu Flayera i sjajno se proveo. Istoga dana bio sam na otvorenju jednog bara na plaži u Vodicama gdje je bilo sjajno. Definitivno, preporučio bi svima da svrate ovoga ljeta na šibensku rivijeru jer ovdje je nenadjebivo. Dođite ljudi.

Ante Pancirov


Moje privatno šibensko ljeto (kolumna no. 60, 15.07.2006.)

Zidane, Tesla i Talijanke (kolumna no. 59, 10.07.2006.)

Vraćam se Zagrebe tebi!!! (ma da ne bi) (kolumna no. 58, 03.07.2006.)

Devalvacija pameti (kolumna no. 57, 16.06.2006.)

Nogomet iz mog dvosjeda (kolumna no. 56, 09.06.2006.)

Što to bješe ljubav? (kolumna no. 55, 23.5.2006.)

BALADA O UBOJITOM 14. SVIBNJU I MACI GARI (kolumna no. 54, 16.5.2006.)

POKVAREN MI JE TELEFON, MIJENJAM OPERATERA (kolumna no. 53, 21.4. 2006.)

NEDOSTAJE MI POEZIJA (kolumna no. 52, 4.4. 2006.)

Kako mi je Škoro postao podnošljiv (kolumna no. 51, 25.02. 2006.)

NEJEBICA JEDNAKO FRUSTRACIJA (kolumna no. 50, 14.02. 2006.)

PUNK IS NOT DEAD (kolumna no. 49, 01.02. 2006.)

DOSSIER ŠIBENIK, I USPUT NEŠTO MALO OSOBNOG DOŽIVLJAJA, (kolumna no. 48, 24.01. 2006.)

Masturbatorski snovi, (kolumna no. 47, 17.11. 2004.)

TITO, IRENA I JA, (kolumna no. 46, 27.10. 2004.)

Hrvatska je veća Amerika od svake Amerike, (kolumna no. 45, 11.10. 2004.)

Pjesnik, a ne zločinac!, kolumna no. 44, 26.8. 2004.

Život mi ispunjava stvaranje novog tjednika (ŠIBENSKI LIST), kolumna no. 43, 6.8. 2004.

Ljeto koje zaziva revoluciju , kolumna no. 42, srpanj. 2004.

Euro 2004- Njemačka, mi stižemo! , kolumna no. 41, 5.7. 2004.

Vodeća televizija u Hrvatskoj!!!!, kolumna no. 40, lipanj 2004.

EURO2004. - Tuga zbog Pletikose, nada zbog Severine , kolumna no. 39, 12.6. 2004.

Mala je dala, kolumna no. 38, 5.6. 2004.

BALDEKIN, kolumna no. 37, 31.5. 2004.

Kontradikcija, kolumna no. 36, (svibanj 2004.)

Auspuh moje duše, kolumna no. 35 (travanj 2004.)

Život kao film, kolumna no. 34 (24.3. 2004.)

Podzemlje, kolumna no. 32 (5.3. 2004.)

Ihthis i Sretno dijete u Šibeniku, kolumna no. 31 (29.2. 2004.)

Hrvatska u oblaku dima Marihuane, kolumna no. 30 (2. 2004.)

Filmska propaganda, kolumna no. 29 (17.2. 2004.)

Romeo is bleeding, kolumna no. 28 (10.2. 2004.)

Sretno dijete, kolumna no. 27 (29.1. 2004.)

Zrinka, Ana Lajava, Corto Maltese i Novinarski ples, kolumna no. 26 (25.1. 2004.)

Superman iz Splita, mrgud u zdravstvu, sijeda dama konzerva i Thompsonovi mesari, kolumna no. 25 (18.1. 2004.)

Kolumna tijeka podsvijesti, kolumna no. 24 (18.1. 2004.)

ŠIBENIK – pribljezgavanje na ruševinama, kolumna no. 23 (8.1. 2004.)

Nova godina i ja, dani koje mrzim otkako sam rođen, kolumna no. 22 (5.1. 2004.)

Bankrot! Smijem li se nazvati piscem u osjetljivom trenutku smrti FAK-a i eksplozije afere Radaković - Rudan? XXX 21, (14.12. 2003.)

Opasnost od igranja nogometa na travi ili kako je Prgavi zbog Playstationa završio na psihijatriji, XXX 20, 8.12. 2003.

Kronologija pobjede i poraza, XXX 19, 26.11. 2003.

Roditi se na Baldekinu - blues ispjevan nakon pušione na Maksimiru, XXX 18 (16.11. 2003.)

Noć Vještica 2003. - početak predizborne kampanje, modernog lova na vještice, XXX 17 (31.10. 2003.)

Budućnost je stigla i pregazila nas, XXX 16, 19.10. 2003.

Dan Nezavisnosti, XXX 15, 13.10. 2003.

Od rođendana, do rođendana
…sretan mi rođendan, kad nisam ja…
XXX 14
, listopad 2003.

POVRATAK CIVILIZACIJI - HEMINGWAYEVO LJETO, XXX 13, 10.9.2003.

ANTIMONIJA, XXX 12., (5.5.2003.)

XXX 11 - SVI SMO MI MIRKO NORAC?, 28.4.2003.

XXX 10 - Kako je počeo rat na mom planetu, 20.3 2003.

XXX 9, 8.3. 2003.

XXX 8, 5.2. 2003.

XXX 7, 21.2. 2003.

XXX. 6 (MRTVA LJUBAV), 15.2. 2003.

XXX 5, 3.2. 2003.

XXX 4, 6.1.2003.

XXX 3, 23.12.2002.

XXX 2, 10.11.2002.

XXX 1, 3.11.2002.